#mama kosa

[mattiepieofchaos]

okay guys just to calmly remind y'all to get #stop kosa trending.... I don't think my mama gon like what I do on the internet

[anggiputrirasblog-blog]

Kosa kata 15 bulan

1. Kaki

2. Ayah

3. Mbah

4. Kakak

5. Mimik

6. Cicak

7. Dijah/khodijah

8. Aamiin

9. Meong

10. Kucing

11. Merah

12. Iya

13. Tidak

14. Duduk

15. Aduh

16. Lololo

17. Adik

18. Emoh (tidak mau)

19. Naik

20. Buka

21. Maem

22. Tiga

24. Tiga

25. Mama

26. Papa

27. Kereta

28. Allah

29. Allahuakbar

30. Jatuh

31. Baah (ciluk bah)

32. Hape (handphone)

33. Gigu

34. Bola

35. Yok/ayo

36. Iyak (gendong)

37. Truk

38. Bi (bis)

39. Kokop (helikopter)

40. Katak

41. Boleh

42. Air

43. Sholat

[diendiana]

Latte makeup but make it Bronze 🍂😍🤎✨🍁

Product Details :

NPURE Cica Beat The Sun SPF 50+ PA++++ @npureofficial

NPURE Cica Primer Serum

Kosas Revealer Concealer 3.5 @kosas

Luxcrime Liquid Blush Salted Caramel @luxcrime_id

Looké Pressed Powder Aurora @lookecosmetics

The Balm Bahama Mama Bronzer @thebalmid @sephoraidn

The Balm Mary Lou Manizer Highlighter

Luxcrime Nude Eyeliner Gel

Purnama Beauty Eyeliner Very Brown @purnamabeautyofficial

Perfect Diary Explorer Eyeshadow Palette 09 Cat @perfectdiary_id @perfectdiaryofficial

Loreal Air Volume Mega Mascara @lorealindonesia

Apieu Eyebrow Mascara @apieu_idn @apieu_cosmetics

Esqa Lip Serum Tint Burnt Chesnut @esqacosmetics

.

#lattemakeup #makeupreels #reelsmakeup #makeupreelstutorial #reelsmakeuptutorial #tutorialmakeupindo #makeuptutorialindo #makeupvideo #videomakeup #tutorialmakeup #makeuptutorial #beautyvlogger #beautyvloggerindo #indonesianbeautyvlogger #indobeautyvlogger #indobeautygram #beautycreator #beautyinfluencer #beautyinfluencerindo #beautyinfluencerjakarta #makeupartistjakarta #makeupartistjabodetabek #makeupartistbekasi #muajkt #muajakarta #muabekasi #muajabodetabek #vloggerindonesia #youtuberindonesia

[fitriaadl]

Cerita Menulis

Part 1

Aku mulai tertarik dengan dunia literasi sejak SD, dulu suka sekali membaca majalah-majalah "Ummi" milik mama, di majalah itu ada cerpen anak, cerita kampung permata, puisi, dan sebagainya. Sejak SD kelas 3 aku menyadari kalo aku suka sekali dengan pelajaran bahasa Indonesia dan seni rupa. Menulis, membaca, menggambar adalah hobiku sedari kecil.

Setelah masuk SMP, ternyata aku semakin suka membaca. Jam-jam istirahat selalu menyempatkan waktu untuk meminjam buku ke perpustakaan, aku langsung jatuh hati dengan novel-novel remaja. Saat membaca novel aku seperti punya dunia sendiri, aku jadi bisa berimajinasi, aku mengenal banyak hal dari membaca, dan menambah kosa kata baru tentunya. Yang aku rasakan adalah aku sangat bahagia saat membacanya.

Saat itupun aku mamasang cita-cita menjadi seorang penulis. Aku sering membayangkan bisa menulis sebuah buku dan dibaca oleh banyak orang. Bisa menulis novel-novel keren seperti Tere Liye, Habiburrahman El-Shirazy dan penulis-penulis hebat lainnya.

Kala itu aku mulai mencoba menulis cerpen, ide-ide bermunculan di kepala. Aku mengetiknya di laptop, kata demi kata aku rangkai menjadi kalimat. Kalimat demi kalimat menjadi sebuah paragraf. Hampir setiap hari aku lakukan, seru dan menyenangkan. Tapi ternyata melelahkan juga.

Menulis tidak semudah yang kubayangkan, ceritaku menggantung alias tidak ada endingnya. Semuanya berhenti di tengah jalan, entah kenapa baru menulis beberapa halaman aku sudah bosan lalu menulis cerita baru lagi, bosan lagi, menulis cerita baru lagi. Seperti itu saja alurnya. Intinya cerpenku tidak ada yang selesai.

[losterthanlost]

May 26, 2023

Hello.

So... grabe ni siya na week. mej. so last week, well nakalimutan ko na ano day. basta final na na mag-alis na si lucas sa nct. </3

tapos gagi. kahapon. mag-alis na rin sa nct ang neo babies - shotaro and sungchan. potangina talaga ng sm. masayang ang concept ni lee soo man tungod anang bago nga gamanage ba. cguroon lang jud nila na mas gwapo na opportunity para kila sungchan nang natanggal sila dinha. mga yawa silang tanan. basi bala sa real talk lang, gusto jud nila tanggalon na lang sila sungchan tapos mga fans na lang ang nagapigil. potangina jud ana nila.

sundog sundog pa jud sila sa hybe and 99 others na magpa reality show. ahm.. okay? pero ambot ra jud. pero cge. cguro kay dako ang - group na product sa reality show maong feel nila mag-ingana sad. pero sorry na lang jud daan if mabitter ko. pero of course kinsa ra man ko na isa ra man ko sa world. basi oo naa manjud koy matripan sa nct na reality show. pero lain jud gihapon sa feeling. gwapo gud kaayo pagka introduce kila sungchan ug shotaro tapos gitanggal ra sa mga depota. yawa jud.

hahays.

okay so karon sad na week kay naka early kosa many things. like sa math 10. naka-answer na ko in-advance sa duha ka assignment sa module 9. karon na week girelease na sad ang module 10 pero ugma or some day na lang sa to. cguro sa sunday. taposs sa physics sad kay naka-advance sad ko. gi-advance na jud nako kay makabwisit jud na paadtuon ra ko ug school para sa attendance tapos pwede ra diay answeron na lang sa balay. peste jud. kalas sa pamasahe sir.

taposss thursday, gahapon, hapitt jud ko mag-absent unta sa math26. sugot na jud unta ko dili mag seatwork. kay wala koy sinina ato na time. naglaba naman ko night before pero mao lagi basa pa sad. pero maayo na lang jud gipugos nako og adto og school kay ang seatwork wala gipost. tapos keri ra siya answeron . haha. abi ko mamatay jud ko kaanswer dili ma diay. tas ayonn. natapos ko siya within the period actually. wala lang jud nako napasa kay ma'am kay wala ko katuod sa iyaha. haha.

so after sa math 26 kay nagstat sad mi. niuli na lang ko and sa balay na naghimo. grabe kalat gud ang balay pero wala sad jud nako gihipos kay sa isip ko unahon sa nako ang stat aron paspas ko mahuman then mag chem na ko dayun. pero ang depota (me) kay nalangay og basa sa moudle na gamay ra man unta ang pages. hahays. nadistract and all na naman. as always. tsk. tapos natapos ko pa rin naman tho. before 6 pm. so congrats self. heheh. and thennn. ayown naligo ang hipos ako sa kwarto. peroo mga 2 to 3 hours na cp pa ang ginawa ko yawa jud as ehn. grabe na jud ni akong problem ba. mas mulala ra ba the more na busy ang panahon. peste jud. so ayun nanghipos ko og gamit sa floor and sa bed. andd. yun lang ginawa ko. di pa gid natapos kay natulog ra ko. dil na jud kaya sa akong brain so ayun natulog ako.

nagising ako mga 3 am kay cguro kay 5 hours na sad ako tulog. minimum time duration sa akong tulog jud. and aown nagkanta rin si mama narinig ko rin cguro. taposs nagpatuloy pa ako linis ng bed. wala na gani ko naligo kay isip ko nagligo naman ko night before. lol. dow gaga. then mga 6:18 na ako formally naka start study sa chem T^T. tungod kay. aside sa nagarrange and segregate ako ng notes, and nagtupi ng mga damit, nag cover pa jud ko sa akong phuysics na notebook T^T. kay mag f2f man gud daw mi ana si sir pero wala man gihapon natuloy. hahays. tas ayown . gitigil ko. halos gusto ko pa gid i-cover rin sa likod. pero wala na. nag chem na ako. nakaya naman buong chap 3 except sa conversion na part. ang chap 4 kay napaspasan sad nako pero dili pa jud buo. half lang. kay nagsayo judko og hawa sa balay. mga 9 sarado ko nihawa balay I think. naabot ko mga 9:30 +. tama ra jud. nakalingkod pa ko in advance sa classroom and nakahuman pa study sa chap 4.

taposs nagstart na exam pagka 10 am T^T. buing pa jud kay nakalimot pa jud ko sa mga formula. maayo na lang kay most sa mga questions na kailangan memorize ang formula kay nakeri ra jud. before ko magstart og answer kay gitry nako lista sa likod sa questionnaire ang mga naalala nako na mga formula. well dili jud ko confident sa akong score. pero mas daghan ko og na-answeran karon kesa atung first na long exam T^T. bagsak ra ba ko didtua. unta pasar ko sa chem. magcry jud ko og dili T^T. maski passing ra jud. huhu.

so mao ni akong week karon. so nauli ko og sayo diba. kay wala diay physics na lecture. buti na rin lol. ana si sir ipost ra daw niya ang online quiz pero wala man gihapon. basi busy jud si sir. maong gusto jud unta to ni sir na last last week ang quiz. so mao to nauli ko. ang gihimo nako kay... nagkaon lunch, nag cellphone laptop ulit. ambot unsa na acad req akong gihimo. ahh. nagtry ko pe 2. kaso gagi naa yata problema akong phone? dili tarong ang file if i-copy pagawas. dili siya basahon sa akong laptop. yawa sad. samoka jud oy. nangitngit na lang. wala pa koy progress sa pe na video. ayon lang.

soooo ugma diay kay manan-aw mi sa akong brother og the little mermaid ug magpalit sa kailangan niyana mga materials para sa science project nila. pero wala akong onhand money rn. secret din itong lakad namin so di ako pwede manghingi. pero pwede ako manghingi para sa project ng brader ko. hehe.

so ayun nga. triny ko rin pala magsend money sa tindera dito sa amin para makacash out ako sa kanila. kaso. daily limit na daw. gagi. tas 7:14 na rin. so ewan. gabi na masyado. so bukas na lang. maaga. dapat 6 pa lang gising na ako. mag-alis kami ng bahay mga 9 am. hehe. or 8:45. di man cguro yan traffic kay sabado man. peroo baka marami rin pala manood diba? mej gusto ko namarami kami manood? like maymga bata na magreact sa audience. na soft lang of course di yung to the point na distracting na. sheesh.

so. ang gawin ko tonight talaga ay i-prepare ang pagclaim ng ticket namin for tommorow. then ang bibilhin ng kapatid ko na materials para sa science experiment nila. and then ang schedule of events forda tomorrow.

[zephilinecom]

MUUZA CHIPS (107)

Jina: MUUZA CHIPS Mwandishi: MoonBoy SEHEMU YA MIA MOJA NA SABA ILIPOISHIA... Sasa Sarah kuangalia umbo la mama yake, kiukweli lilikuwa linaita, yaani yeye na mama yake wana maumbo yasiozeheka, hivyo mama yake alikuwa bado anaita tu, japo ana umri.. Sar

Jina: MUUZA CHIPSMwandishi: MoonBoy SEHEMU YA MIA MOJA NA SABAILIPOISHIA… Sasa Sarah kuangalia umbo la mama yake, kiukweli lilikuwa linaita, yaani yeye na mama yake wana maumbo yasiozeheka, hivyo mama yake alikuwa bado anaita tu, japo ana umri.. Sara akitabasamu kwa kuona umbo la mama yake bado bichi, hivyo hakuwa na kosa kutembea na chidi.. “hivi mama, kama chidi angenioa.. Ivi…

[mostazita58]

Proceso Pixel Art

26 de septiembre, 2022

Haciendo un Pixel Art porque me odio

(Al final me gustó... capaz)

Bueno, en este punto, traté de definir un poco más lo que sería la ejecución de mi pixel art, debido a que, si bien ya tenía un concepto claro, aún no tenía una idea muy clara de cómo era que quería representarlo o plasmarlo visualmente. Algo que no quería, era caer en clichés visuales, como ser tal vez el de un sueño dentro de otro sueño, o si no, ser muy figurativo, como para representar al fuego pongo una llama y ya está. Es por eso que me costó bastante el llegar a algo concreto, e incluso el tratar de definir si es que iba a plasmarlo de modo digital o análogo.

Idea analógica:

Para la representación de esta, lo que quería era encontrar un material que pudiera reflejar, pero a su vez mantuviera la idea de que todo es un ciclo, de este modo crear una conexión entre ambos conceptos y así relacionarlo con mi concepto general. Surgieron muchas ideas, al final me decide por hacerlo con orbeez, ya que estos eran circulares, reflejaban y además eran como esferas. La idea era tratar de crear una silueta, pero al estar hecha de orbeez iba a estar fracturada, además se podía “desarmar”, pues los orbeez no iban a estar pegados. Así haciendo alusión a la idea de descartes de pienso luego existo, ya que, si se interactuaba con los orbeez podría llegarse a deformarlos, y al ser coloridos y reflejar, serían capaces de quizás deformar tu reflejo.

Idea Digital:

Para la elaboración en formato digital, tuve que pensar más en como quería plasmarlo gráficamente, pues ya no iba a tener ayuda de los materiales, como en el ejemplo analógico. Después de volver a leer la historia y mi concepto, es que recordé que había una canción que me gustaba mucho la cuál hablaba de algo parecido, o por lo menos según yo, se relacionaba en ciertas ideas que transmitía la historia.

Esta canción era Quicksand de David Bowie, en resumen, la canción habla desde mi punto de vista, acerca de todas aquellas incógnitas para las que nadie tiene respuesta, esto relacionado con el ser humano y su existencia, pues este trata de saber, de conocer que es lo que hay más allá. Sin embargo, en la canción se habla de como uno para poder liberarse de este tormento, lo primero que tiene que hacer, es aceptar que probablemente no vaya a saber la respuesta, y es con esa aceptación que finalmente va a saber la respuesta. Suena muy confuso, pero si escuchan la canción y no se tal vez leen un par de análisis cobra sentido. Básicamente, se reduce todo a la muerte, y como nadie pues escapar de esta, y solo después de su llegada es que uno puede convertirse en quizás un super hombre. En la vida, de acuerdo con algunas formas espirituales de pensar, estamos encarcelados en nuestros egos y, por lo tanto, somos incapaces de ver la realidad. Todo eso cambia cuando morimos.

Zoi mui chafa explicando estas kosas, tons pa k se comprenda mejor, dejaré un análisis que se le iso, k consider0 es vastantes acertadoo para comprendr la cansion

Ademassss dejó la rolita porquesta vienn chid4 komo me mama diosss de mis cansiones farovitas

Para no alargar, la idea era tratar de hacer esto de hundirse en las arenas movedizas de tu propia mente y como tratas de escapar de ese ciclo infinito.

La justificación era que el pixel al igual que en la canción, puede ser el mundo en el que se vive ahora, pero, para ver la realidad o según la canción, la muerte, pues es necesario salirse de ese plano.

Zi zeke nosta mui bien pero yapo nimais unu

[daysbeforenow]

Main Peran Sama Hasna

“Abuk jadi baby, adek jadi mama ya”

Terus dia akting pura-pura tidur. 

Aku ngakak “emang kalau jadi mama suka tidur gitu ya dek?”

“Iya Mama ngantuk mau tidur dulu”. Sambil kriyip-kriyip senyum.

wkwkwk tau aja dia kalau sukanya ditinggal tidur duluan sama ibunya.

Terus kami main, pura-puranya baby minta jajanlah, susu, makan. Haha serunya dia bisa ngemong gitu, jadi ibunya suka dimanjain sama nak gadis satu ini. Dia sekarang juga tambah kosa katanya. Kemarin suka bilang “janji”, ibu adek minta maaf ya tapi ibu jangan marah ya, janji.  MasyaAllah Tabarakallah tambah pinter ya nak

[ucusmode]

Kediskom Yaz kadar nazlı bi kedi hayatımda görmedim. Mama yemek için başında durmamı ve onu o sırada sevmemi istiyor. Kendisi mama yiyor ben başını karnını oksuyorum nasıl mırrlıyor. Salona gidip yalvara yalvara beni çağırıyor ayağa kalktigim an kosa kosa mamasina gidiyor. Kafayi yiycem ben evde yokken bu kedi nasil mama yiyo

[zvjezdana-the-writer]

Jedanaesto poglavlje moje priče ,,Dreams are not enough" je ovdje

Chapter 11.

Odvezla sam se s tatinim autom u školu i bila sam prva na licu mjesta. Busevi bi trebali svake sekunde stići. Po autima sam mogla razabrati koji su profesori došli. Među njima je bio i Jan. Odlično. Otkad nam on povijest predaje, zamrzila sam taj predmet. Sve djevojke ga na nastavi gledaju kao da je Ian Somerhalder, iako je vrlo strog i to me iznenadilo. Jedina pozitivna stvar je što na mene ne obraća pažnju i pravi se da me ne poznaje.

Do mojih roditelja još ništa o našoj romansi nije stiglo, jer da jest, mama bi me ubila, a vjerujem da ni tata ne bi imao razumijevanja za moju vezu s demonom, koji se predstavlja kao dvadesetšestogodišnji profesor povijesti.

Dok sam pokušavala izaći iz škole, što je bilo veoma teško s obzirom na gužvu, ugledala sam Jana kako stoji pored ulaznih vrata i čeka da se ulaz oslobodi. Pratila sam kako ga sve djevojke redom pozdravljaju, a on je sa smiješkom uzvraćao pozdrave.

Kada sam napokon izašla, samo sam produžila, potpuno ga ignorirajući. Mislila sam kako ću se moći izvući, ali izgovarao je moje ime i krenuo za mnom. Uzeo me za ruku i morala sam stati.

,,Što je?“ Rekla sam iznervirano.

,,Gdje žuriš?“ Upitao je.

,,Kući, gdje bih drugo mogla ići?“

,,Odvest ću te.“

Namrštila sam se. ,,Idi na nastavu, Jane. Budeš li imao previše propuštenih sati, dobit ćeš otkaz.“

Nasmiješio se. ,,Tako si slatka kada kreneš pametovati.“

Moja ruka kao da se sama od sebe otela njegovog stiska. ,,Došla sam s tatinim autom.“

Olakšanje mu se oslikalo na licu. ,,Dobro, mislio sam kako si došla pješke. Ali budi oprezna. Magla se polako spušta na zemlju.“

,,Znam.“ Zakolutala sam očima i prekrižila ruke na prsima.

,,Dosađujem li ti?“ Upitao je, pokušavajući uhvatiti moj lutajući pogled.

,,Ne.“

Uzdahnuo je. ,,Hoćeš li večeras sa mnom prošetati?“

,,Gdje?“

,,U prirodi.“

Zakolutala sam očima. ,,Može. Samo da nisam sama kod kuće.“

Ali bila sam sama kada sam došla kući. Kuća je bila nevjerojatno mirna. Kada sam zatvorila ulazna vrata, Nebula je dotrčala niz stubište i omotala mi rep oko noge.

Nasula sam joj Whiskas u zdjelicu i malo je zaposlila kako bih se na miru mogla istuširati i srediti. Eva je kupila neki novi šampon od kokosa od kojeg mi je kosa izgledala božanstveno i prelijepo je mirisala. Tijelo sam prala nekom kupkom od jagode. Nije mi bilo bitno s čim perem tijelo. Bilo mi je samo bitno biti čista i isprati sav znoj. Obrijala sam dlačice na nogama jer sam namjeravala odijenuti suknju, iako vjerujem kako malo tko krajem jedanaestog mjeseca nosi suknju. Ali nije bilo hladno.

Kada sam se obrisala i pustila ručnik sa sebe, odjedanput me uhvatio strah da me netko gleda.

Odijenula sam crnu majicu dugih rukava, crni minić, crne mrežaste čarape i kratke crne čizmice sa vezicama.

Odjedanput se začulo kucanje na vratima. Poskočila sam, a zrcalo mi je ispalo iz ruke i razbilo se.

,,Ewelina!“ Umorno je odbrusio Evin glas. ,,Kog si vraga razbila?“

Otključala sam vrata i ugledala Evu nenaspavanu s raščupanim konjskim repom i širokoj majici.

,,Odakle si se stvorila?“ Upitala sam, progutavši knedlu.

,,Spavala sam u sobi, dok ti nisi došla.“ Gurnula me s vrata i umalo stala na razbijeno zrcalo. ,,Odlično. Donijela si nam sedam godina nesreće. I kakva je to odjeća? Nisi valjda u miniću išla u školu.“

,,Naravno da nisam. Imam sastanak sa...“ Ušutjela sam i pravila se da ništa nisam rekla.

,,Dečkom.“ Dopunila me. ,,Hajde, čestitam. Imaš sreću što nisi solo kao ja.“

,,Zašto?“ Upitala sam zbunjeno.

,,Zato što si bez dečka nevidljiv.“ Sjela je na tepih kako bi pokupila komadiće zrcala i bacila ih u kanticu za otpad. ,,Pogotovo ja. Kada imam dečka, svi se žele družiti sa mnom. Kada ga nemam, naravno da mi neće nitko prići. Ako djevojka ima dečka, znači kako je netko voli i nešto vrijedi. Ako ga nema, znači da nešto s njom nije u redu i zbog toga ga ne može imati.“

,,Ne treba ti dečko kako bi bila sretna.“

Stisnula je usne i ubacila i posljednje komadiće stakla u kanticu za otpad. Podignula je pogled prema meni i promotrila me od glave do pete.

,,Kada ti je sastanak?“ Upitala je, sada ne tako depresivno.

,,Doći će po mene. Valjda.“ Ne sjećam se da mi je dao ikakvu informaciju o našem susretu, ali nadam se kako me neće izvoditi poslije ponoći jer sam zaista umorna.

,,Ne možeš takva ići.“ Rekla je, ustavši. ,,S kosom ti obavezno nešto moram uraditi i treba ti druga majica.“

Bez okolišanja me gurnula u sobu gdje mi je otvorila ormar i pregledavala moju odjeću.

Na kraju sam na sebi imala potpuno drugu odjeću; nosila sam bijelu majicu dugih rukava koja je sprijeda imala dugmad za kopčanje. Bila je toliko kratka da mi nije dosezala ni do pupka, ali to se nije vidjelo jer sam nosila crnu suknju koja se uzvlači do trbuha. Mrežaste čarape su još bile na meni, kao i čizmice. Jedva sam se suzdržavala dok mi je Eva plela pletenicu.

,,Ne moraš se pogledati.“ Naposljetku je rekla i poljubila si oba prsta. ,,Prava si bombica.“

Prevrnula sam očima i osjetila ubrzano kucanje svog srca kada sam čula zvuk sirene. To je on. Došao je po mene.

Začulo se zvono.

Otvorila sam vrata i prvo ugledala buket tamnocrvenih ruža, a zatim Janovo ljupko lice. Zrak koji me obujmio je bio ugodan i topao.

,,Ovo je za tebe.“ Rekao je, pruživši mi buket.

Podignula sam pogled prema njemu, ali on nije namignuo meni, već Evi. Ljutnja me obuzela i bacila sam buket na pod, te sam izašla vani. Bila sam iznervirana, ne samo zbog tog flerta sa Evom, već i zbog same Eve, koja me iznervirala svojim neprestanim preuređivanjem mog izgleda. Znala sam kako pretjerujem, ali kada me više stvari odjedanput iznervira, u meni izraste bijes kojeg ne mogu zaustaviti. Mogu se samo iskaljati na one koji mi priđu.

,,Jesam li možda nešto pogrešno učinio?“ Upitao je kada smo se oboje približili autu.

,,Ma ne, kako bi ti mogao nešto pogrešno učiniti?“ Odvratila sam. Flertuješ sa svakom djevojkom u školi, a sada i sa mojom sestrom. I onu sliku u albumu gdje ljubiš onu kurvu s loknicama nisam zaboravila. Najradije bih mu se samo htjela izbrojati. Trebao bi znati kako mi se ne sviđa što ga svi žele.

Kada smo sjeli u njegovo auto, rekao je: ,,Zašto istinu uvijek zadržavaš za sebe?“

Duboko sam udahnula. ,,Sve sam ti rekla. Gdje idemo?“

,,Idemo prvo ostaviti moje auto.“ Ležerno je rekao i ubrzao gas.

Pratila sam njegove korake preko travnatih površina. Došli smo na brdovitu stijenu pokrivenu zelenom travom. Nedaleko od nas se nalazilo ogromno drvo na kojemu je visjela bijela mreža za ležanje.

Smjestili smo se na tu stijenu, jedno pored drugog. Ispred nas je bio mjesec; blistao je srebrnim sjajem na beskrajnom crnom nebu, a oko njega su se motale bezbrojne zlatne zvijezde. Bilo je kao da smo u slici gdje je svaki detalj perfektan. Da nije bilo mjeseca koji nas je osvjetljavao, ništa ne bismo vidjeli, jer je mrak bio prejak. Nije uopće bilo rasvjete u ovom mjestu.

Prsti na koljenu su mi skakali sami od sebe dok ih on nije umirio svojim hladnim prstima. Legli smo na travu zajedno. Glava mi je bila nagnuta na njegova prsa dok mi je dodirivao lice, leđa i ruke.

Pripremio se poljubiti me, ali u određenom trenutku sam se odmaknula i pridignula se.

,,Što je bilo?“ Upitao je, pridignuvši se za mnom.

,,Ništa.“ Odvratila sam pogled i prekrižila ruke na prsima.

Neko vrijeme je vladala tišina i osjećala sam njegov pogled na sebi. Stalno. Ruka mu se polako premjestila na moje koljeno te mi je počeo maziti nogu. Podigla sam pogled prema njemu. Poljubili smo se. Zagrlio je me i ja sam njega. Ali onda sam se prisjetila one djevojke s kovrčavom kosom i zamišljala kako je sve ovo nekoć radio i njoj.

Sklonila sam njegove ruke sa sebe i prekinula poljubac.

,,Što sam sada učinio?“ Iznervirano je upitao.

,,Tko je ona?“ Upitala sam, ustavši.

,,Tko?“ Upitao je.

,,Znaš ti vrlo dobro. Ona s kojom si se ljubio na onoj slici.“

Namrštio se i ustao. ,,Moja prošlost te se ne tiče. Ovaj Jan koji stoji pred tobom je sada jedini Jan i samo njega smiješ poznavati. Stari je mrtav i pokopan. Crvi su ga odavno pojeli.“

,,Zašto onda čuvaš stvari iz svog prošlog života?“

,,Potrebne su mi.“

Stisnula sam usne i spustila pogled. ,,Gajiš li još ikakve osjećaje prema njoj?“

,,I ako gajim, kakve veze ima? Mrtva je.“

Prošetao je do drveta i ja sam išla za njim. Sjeo je na viseću bijelu mrežu za ležanje. Umoran uzdah mu se oteo iz usta.

,,Nisam ti htjela povrijediti osjećanja.“ Skrušeno sam rekla, osjećajući se kao najgora osoba na svijetu. Zašto sam mu to uopće spomenula? ,,Samo sam željela biti sigurna kako nisam samo zamjena za... nju.“

Umjesto da odgovori, ispružio je obje ruke, ogrlio me njima oko struka i privukao k sebi. Stajala sam ispred njega kao skamenjena, ne znajući što učiniti. Niti sam znala što on želi učiniti.

,,Što želiš?“ Zbunjeno sam upitala, osjećajući kako mi obrazi crvene.

Sagnuo se i odvezao mi čizme, prvo jednu, pa drugu. Ledeni prsti su mu klizili po mojim mrežastim čarapama, sve dok nisu zalutali pod moju suknju. Nježno ih je svukao niz moje noge i pritisnuo ledene usne na moje koljeno, polako se penjući uz moje bedro.

Rukama sam mu prelazila iza vrata, kroz kosu, po ramenima. Obgrlio me rukama iza nogu i privukao na mrežu. Legla sam ispod njega, a on se polako počeo micati sa mnom i penjati na mene. Spojio je naše usne, jedne ledene, druge tople, poput leda i vatre. Osjećala sam njegove hladne usne na mom vratu, njegove mekane prste koji su mi otkopčavali dugmade na košulji. Njegove usne su uistinu bile dar od Boga. Dar kojeg nisam htjela izgubiti.

Probudila sam se rano u zoru. Bilo je vrlo hladno i maglovito. Ustala sam s Janovih prsa i rastegnula se, shvativši da mi je majica još uvijek otkopčana. Zakopčala sam ju i obukla čarape. Pri tome se mreža stalno ljuljala i Jan se probudio.

,,Koliko je sati?“ Upitao je, zijevnuvši.

,,Ne znam. Rano je.“ Rekla sam pomalo uvrijeđeno. Nakon onakve romantične noći provedene sa njim je prvo što me pita „koliko je sati“. Zaista nevjerojatno kakve muškarci mogu biti svinje.

Sišla sam s mreže i odijenula čizmice koje mi je on sinoć odvezao i skinuo. Osjetila sam njegov miris na sebi.

,,Kamo ideš?“ Upitao je kada sam se udaljila. Ustao je za mnom.

,,Kući.“ Nezainteresirano sam rekla.

Uhvatio me za ruku. ,,Ne ideš nigdje. Ostaješ ovdje sa mnom.“

Otela sam se stiska njegove ruke. ,,Trebali bismo požuriti. Pola šest je.“

,,A nastava počinje u osam. Imam dovoljno vremena da te odvezem kući. Jedino ako ti roditelji nisu na poslu.“

,,Sada se vjerojatno spremaju.“ Osiguravala sam. ,,Dok mi dođemo, oni će već biti u bolnici.“

Tijekom vožnje smo oboje šutjeli. Držao je ruku na mom koljenu, ali nije se usudio progovoriti. Možda sam ga trebala pitati je li mu bilo lijepo sinoć, ali to mi se učinilo glupim. Zašto bih ga pitala to kada ništa posebno nismo učinili?

Parkirao je auto pred moju kuću. Zagledao se u mene. ,,Hoću li te vidjeti danas?“

,,Imam nastavu do jedan. Zatim sam u bolnici do četiri. Ne vjerujem da ćemo imati vremena.“

,,Hoće li tako biti i sutra?“

Kimnula sam.

,,Onda se vidimo za vikend. Dogovorit ćemo nešto.“

Ušla sam u kuću i nagnula se na vrata, pitajući se u što sam se to uopće upustila. Dozvoljavam mu da mi pije krv kada god želi. Dozvoljavam mu da me dodiruje gdje god želi. Neprestano mu pružam sve što mu treba. Što je on pružio meni? Lagao mi je i vjerojatno skriva još tajni koje ću očito morati otkriti sama.

U bolnici sam pola sata povraćala. Nešto me u želucu odjedanput stegnulo i nisam mogla izdržati. Otrčala sam u toalet i tu pustila sve iz sebe. Svaki put bi prestalo i onda bi se opet vratilo. Kada sam napokon osjećala da je gotovo, nagnula sam se na zid i hvatala ustima zrak. Grlo me boljelo i koža me svrbjela. Pustila sam vodu i pogledala se u zrcalu. Podočnjaci su mi bili blijedo ružičasti, a oči crvene, kao da sam drogirana. Umila sam lice hladnom vodom i još malo hvatala zrak. U ovoj maloj, bijeloj prostoriji sam se osjećala kao psihopat.

Još gore je bilo izaći i praviti se kao da se ništa nije dogodilo. Vršnjaci iz razreda nisu obraćali pažnju na mene, ali zato jest tata.

,,Jesi li dobro?“ Upitao me na hodniku.

,,Zar ti izgledam toliko grozno?“ Upitala sam uvrijeđeno.

,,Izgledaš kao nadrogirana.“

Namrštila sam se. ,,Ne drogiram se.“

,,Nisam baš siguran.“

,,Samo se znaš umiješati kada su gluposti u pitanju, zar ne?“

Uzdahnuo je i stavio mi ruku na rame. ,,Oprosti, dušico. Nisam te želio optuživati. Samo želim da budeš zdrava, to je sve.“

Ostavila sam svoju bolničku odjeću i izašla iz bolnice. Nazvala sam taksi da me odveze u restoran. Naručila sam kao i obično vegetarijansku pizzu, ali nisam puno pojela. Činilo mi se da ću sve što pojedem morati i povratiti. Dok sam se dosađivala, ugledala sam Liama kako ulazi i razgledava oko sebe.

Dovukao je sebi stolicu i sjeo kod mene.

,,Tako se obavlja praksa.“ Rekao je, široko se osmjehujući.

,,Što tebe briga gdje obavljam svoju praksu?“

,,Mene ne zanima pretjerano. Ali zato zanima tvog oca.“

Duboko sam udahnula i spustila pogled. ,,On te i poslao ovamo, zar ne?“

Nasmiješio se. ,,Došao je do naše grupe i upitao jesi li ti tu. Kada je shvatio da te nema, zamolio je da netko od nas sa taksijem ode u restoran i potraži te.“

,,I ti si se morao dobrovoljno javiti.“

,,Bolje ja nego Mindy.“ Malo se uozbiljio i podignuo naočale. ,,Zašto si otišla?“

,,Čak iako ti kažem, ti to nećeš razumjeti.“

,,Zašto ne bih razumio?“

Prekrižila sam ruke na prsima. ,,Jer si muško.“

Nasmiješio se. ,,Možda bih razumio ako bi mi rekla.“

Zakolutala sam očima i ustala.

,,Kamo ideš?“ Upitao je.

Uzdahnula sam i spustila pogled. ,,Hoću kući.“

,,Idem s tobom.“

Bilo je pola šest navečer i mrak se već počeo polako spuštati. Nebo je ovih dana bilo užasno: tmurno i puno sivih oblaka. Kakvo je bilo vrijeme, takvi su bili i svi ostali ljudi, uključujući i mene. Ovakvo vrijeme je vrijedilo samo provoditi spavajući. Zaista mi je bilo dosta škole. Željela sam samo ući sutra u prvi dan dvanaestog mjeseca i brže-bolje reći prvom polugodištu zbogom. Nemam pojma čime ću proći. Ako me Cornelius pusti, proći ću možda četvorkom.

Liam i ja nismo progovorili, sve dok nismo došli do moje kuće. Upravo sam se spremala reči mu ćao i zbrisati u kuću. Uostalom sam morala piškiti. Ali on me uhvatio za ruku i zagledao se u mene. Nadala sam se da ću izdržati, jer ako ne izdržim, zakopat ću samu sebe u zemlju.

,,Reći ću tvom tati da si povraćala, pa sam te odveo kući. Može?“

Osmjehnula sam se. ,,Može. Nadam se da će povjerovati.“

Uzvratio mi je smiješak. ,,Vidimo se onda sutra.“

Gledala sam za njim, ali u mojim mislima je bio samo Jan.

Dok sam išla u školu, neprestano sam viđala policijska auta kako prolaze. Zastala sam da vidim kamo idu. Išli su u centar grada, pa sam pošla za njima. Tada sam vidjela što se dogodilo: stara mljekara je bila gotovo srušena. Prozori su bili razbijeni, a vrata otkinuta. Svo mlijeko je bilo prosuto, a sve boce razbijene. Bilo je nekoliko policajaca koje sam preko mame poznavala, uključujući i Nicholasa Green.

Nisam znala je li ovo dobro mjesto za mene. Inače me ovakve stvari nisu zanimale, ali osjećala sam se toliko vezano s ovim slučajem, kao da sam ja kriva. Prišla sam policajcu i šefu Nicholasu koji je bio vidno iznenađen što me vidi.

,,O, Ewelina.“ Rekao je sa smiješkom. ,,Što ti radiš ovdje?“

,,Išla sam u školu i vidjela kako mnoga policijska auta idu prema centru grada, pa sam samo željela vidjeti je li sve u redu.“

,,Baš lijepo od tebe, ali iskreno, sine, ovo se tebe ne tiče.“

Namrštila sam se i prekrižila ruke na prsima. ,,Recite mi što se dogodilo.“

,,Mljekara je uništena, kao što već vidiš.“

,,Tko ju je uništio?“

,,Pokušavamo saznati.“

Prišao mu je kolega i pružio mu I-Phone u ruku. ,,Što je ovo?“ Upitao je Nicholas.

,,Mobitel od nekog tinejđžera koji je sinoć snimao što se dogodilo.“ Odgovorio je drugi policajac.

Nicholas je upalio snimak i bio je zaprepašten. ,,Isuse, ovo nije moguće.“

,,Idemo vidjeti imaju li u mljekari ikakvi dokazi.“

Otišli su unutra, a Nicholas je sa sobom ponio i mobitel, tako da nisam mogla vidjeti snimak. Ali nisam mogla samo tako otići. Ugledala sam tog dečka o kojem je policajac pričao. Oko njega su stajali novinari i zapisivali sve što je govorio. Kada su otišli, prišla sam mu. Sjedio je na nekoj stolici i podignuo zbunjen pogled prema meni.

Krivo sam se osmjehnula. ,,Jesi li ti snimao tko je provalio u mljekaru?“

,,Jesam.“

,,Smijem li vidjeti snimak?“

,,Snimak nije kod mene. Imam samo ovu sliku.“

Uzela sam sliku i dugo je vremena promatrala. Ovo nije moglo biti moguće. Velika mačka tamnocrvene boje koja je upravo ulazila u mljekaru. Bila je velika kao lav, pa čak i veća, mršava, sa svijetlozelenim očima i dugačkim, bijelim brkovima.

,,Ovo nije moguće.“ Promrmljala sam izgubljeno.

,,Vidio sam je golim okom iz auta. Srećom me nije vidjela, inače bi me sigurno pojela.“

Ostala sam ukočena na tom mjestu dok policajci tog dečka nisu odvezli na policijsku postaju, gdje bi trebao dati određene detalje o onome što je sinoć vidio.

,,U koliko se to sati odvilo?“ Upitala sam Nicholasa.

,,Sinoć u jedan.“ Rekao je i zapalio cigaretu. ,,Mačke noću uvijek hodaju.“

Spustila sam pogled i prekrižila ruke na prsima. ,,Možda postoji jedno sasvim logično objašnjenje...“

,,Ne postoji nikakvo objašnjenje.“ Rekao je ljutito. ,,Sigurno se radi o nekoj zajebanciji. Netko je preuredio snimak i to je to. Nema svrhe zamarati se s tim glupostima.“

Htjela sam vjerovati u to što je rekao, ali nešto mi to nije dozvoljavalo. Nakon nekog vremena sam osjetila ruke na svojim ramenima. Okrenula sam se i iznenadila se kada sam vidjela Jana.

,,Zar ne bi trebao biti u školi?“ Upitala sam ga.

Osmjehnuo se. ,,Zar ne bi ti trebala biti u školi?“

,,Vidjela sam nešto čudno.“

Pokazala sam mu sliku na kojoj je crvena mačka, a njegov osmijeh je izblijedio. Poprimio je uznemiren izraz lica. Odjedanput me uhvatio za ruku.

,,Idemo odavde.“ Rekao je i povukao me za sobom.

,,Zašto?“ Upitala sam zbunjeno.

,,Ne želim da budeš ovdje.“

Njegov glas nije bio nimalo veseo. Zaista je bio zabrinut. Nije taj snimak shvatio na način na koji ga je shvatio Nicholas.

[sarhosum]

kosa kosa eve geldim cocuklara mama verip kum degistirmek icin var ya. istanbuldan izmite en hizli nasil gelinir benden iyi bilen birini suan tanimiyorum

[manitat]

Amira Medunjanin - Pjevaćemo šta nam srce zna Ana Opačak - Sve što ostaje Arsen Dedić - Posljedni tango u Đevrskama Branimir Štulić - Partizan Cubismo - Tempera Damir Avdić - Fadil Damir Imamović - Dva se draga Darko Rundek - Ay Carmela Detour - Snijeg Divanhana - Grana od bora Dubioza kolektiv - Walter Edo Maajka - Jesmo l' sami? Elvis J. Kurtović - Princeza sa tacnom Goran Bare i Majke - Teške boje Hladno pivo - Evo mene na ručku Izae - Imam duha u ormaru Jinx - Tamo gdje je sve po mom Kojoti - Razuzdan i lud KUD Idijoti - Glupost je neuništiva Laka - Ja sam mor'o Let 3 - Ha ha ha Letu štuke - Mjesto za dvoje Lollobrigida - Volim te Mance - Dva Miki Solus - Hipster Mile Kekin - Ja nisam vaš M.O.R.T. - Nikotinska kriza My Buddy Moose - Scary Feeling Neno Belan - Zaboravi Nina Romić - Daljine Otrovna Kristina - Poljubi me u treće oko Picksiebner - Bolje grob nego job Pips, Chips & Videoclips  - Na putu prema dole Plesač sporog stepa - Sedam nota sto života Punkt - Debela Sacher - Vidaj rane, curica Skroz - Sve sam jači TBF - Nostalgična T. B. Tračeri - Mama, aj’ me laži The Bambi Molesters - As The Dark Wave Swells The Strange - Gone Missing U pol’ 9 kod Sabe - Starimo Vještice - Neobičan dan Vojko V - Kako to? Voland Le Mat - Svijet tišine Yammat - Tvoje lice se promijenilo Zabranjeno pušenje - Možeš imat' moje tijelo Zdravko Bajan - Ja bi’ htio   Zoran Predin - Kosa boje srebra (Margita) Zoster - Asta Manjana Liberta

[mimicmockingbirds]

So, because Kosa is HOH, it’s not likely her hearing aid picks up radio (because with the way it works, it needs a physical presence to absorb voices from, and it’s this whole other thing), which becomes a thing while she’s riding in a car. Because the first time she rides a car, it would be while she’s in the States. Which means Jaali would be with her, driving them because it was his idea to move there. And she’s anxious to be away from her homeland, so it’s one of these rare moments where the silence makes her feel kind of unsettled, even isolated. So because she wants a little reminder that he’s there, and because she knows he’s listening to something from the vibrations in the car, she asks him to sing the song playing on the radio to her. And since she’s been quiet for hours on end thus far, his first inclination against such a random request is to ask, “What the—why?”

Now, Kosa is no longer one to share what she’s feeling at any time with anyone, so she second guesses herself at first. But then she figures ‘we are gonna be married soon, might as well start trying to be more open with him’, so she reminds him she can’t hear the radio, and tries to sound as indifferent as possible when she tells him she just wants to know what’s playing. And at this point in time, Jaali is still unsure if she’s marrying him because she wholeheartedly wants the commitment to each other, or because she needs easy access to citizenship in the States, but he figures either way, it’s in his best interest to not question her further. 

So he quickly looks for something that’s playing a slow, simple tune, where he can follow along to the lyrics well enough. Because he doesn’t usually sing for anything. There’s just never been reason to, and no one, not even either of his parents, were really around long enough to sing to him in a casual way like this. And he feels like that shows at first, because his voice is very quiet, and his pitch is all over the place. And it doesn’t really get much better from there. Objectively, he’s bad, and even if she can’t hear the original song, he knows she’s heard live singing before. So, he’s bracing himself, because Kosa has the kind of blunt, honest sense of humor to call him out on how bad he is at this thing she asked him to do for some reason.

But she doesn’t. Because yes, while there is something morbidly endearing to see someone who first appeared to her as proud and overtly confident in everything he did now squirming in embarrassment with himself, it’s also nice to see he’s pushing through it just because she asked this of him. And it does distract from some of her anxiety. So, when the first song’s over, she sounds almost eager as she asks to hear another one. He’s still flustered, but does it anyway. And afterward, she requests another, and by then, he expects it, so he just does it as if it’s always been a thing between them.

And from then on, it is this little thing between them. Jaali only ever sings around his wife, for his wife. He’ll notice when she’s anxious, but keeps her hearing aid on, indicating that she doesn’t want to be alone in her own little silent world during whatever it is that’s going on. So, he’ll sing some mellow song to her where the lyrics have more emphasis than the tune she can feel, but not hear. He’s still bad at it, because he has no practice outside of those little moments between just the two of them, but it reminds Kosa of that first road trip alone together, and she takes comfort in it. She’ll curl up like a cat beside him on the couch or in bed and just quietly listen. Or sometimes, they’ll do that little dance that’s more swaying together than actually moving to a particular rhythm.

Kosa, herself, doesn’t sing for the longest time. She just doesn’t really like her voice, though it’s not quite as bad as her husband’s, and for obvious reasons she can’t always follow the beat of music. But on a particularly long night sometime after they have their first baby, where she’s at her wit’s end trying to soothe the fussy newborn, she thinks to herself ‘fuck it—if it works for me, maybe it’ll work for you’ and sings one of her tunes learned from Jaali. And yes, she’s a little shrill and palpably unsure of herself, but the baby is still entranced, cause it’s something new, and his mama does seem calmer when she does it (because that’s what she’s come to associate with these melodies). After it works that time, she does it a few more times until eventually, Jaali catches her. And from then on, it becomes another little practice they only ever do around each other, now with their son included. By the time they’re expecting a second child (technically two and three at the same time), the little ones know their parents’ singing voices from inside the womb, as imperfect as they are, and develop a unique breed of comfort and homeliness from them right from the start.

[bojesvemira]

Sedamnaest

Pogledaj se, sa svih strana.

Vidi svoje postojanje veliko prostrano kao svemir, zrela si djevojka.

Ma ne, nema to veze sa time koliko imaš godina, zrelost nema veze sa tim. Ja mislim i da sa pedeset sazrijevamo, iz dana u dan.

Ne pričam ovako inače, ti djevojčice, djevojko, ženo u ogledalu.

Ne pričam i ne sjedim ovako svaki dan, jer se plašim. Ne plašim se sjesti pred ogledalo zbog fizičkog izgleda, plašim se više šta ću vidjeti u tim plavetnim očima ispred. Svaki put vidim drugačiji lik same sebe, nekada mi je kosa duža, nekada kraća, nekada imam te podočnjake, nekada ih apsolutno nema. Nekada vidim osmijeh od uha do uha, nekada ovako po koju suzu. Ali opet te oči su iste, nagledale se svega sa samo sedamnaest godina.

Nekada mi bude teško priznati samoj sebi neke stvari koje sam radila, i sve što sam vidjela a možda nisam trebala tako mlada. Ponekada razmišljam da li bi to bilo tako da nisam rođena ovdje na ovom prostoru? Ili da sam rođena godinu poslije? možda da sam rođena kao dječak? ili nešto slično. Ali opet teško mi je prihvatiti to da sam u ranim godinama svog života probala sve što bi neko možda sada sa četrdeset i nešto. Da, samo sam željela što brže odrasti, postati žena koja može nositi visoke potpetice, da mogu postati neko ko može ostajati duže u klubovima, neko ko može probati sve narkotike i vrste alkohola jer je odrastao, neko ko se može nazvati odraslom osobom. Kako bi bilo, kada bi bilo? Nekada poželim da se još uvijek plašim mraka pa da ne mogu zaspati bez mamine ruke, a sada se zateknem razmisljajući o napuštanju te iste ruke po istom tom mraku. Nekada bih voljela da se još uvijek plašim paukova i vrištim kada ih ugledam, da se plašim grmljavine, zemljotresa, petardi, visine, vode. Da se igram klikera, da preskačem gumu zavezanih kikica, da se takmičim sa drugarima vani ko će najviše puta udariti loptu u zraku, da se radujem svojim rođendanima i pušem svijećice sa željama. Ali ne, ništa od toga me više ne zanima, tih stvari se više ne plašim. Sve te stvari sam zaključala duboko u stari ormar koji je na žalost nemoguće otključati jer sam i volju i ključ ostavila jako daleko. Nekada se zapitam zašto sam uopšte željela da odrastem toliko? Pored svega ovoga želim vratiti vrijeme i biti bolja kćerka.

Oprosti mama za svaku noć za koju sam se pravila da plačem kako bi izbjegla tvoja pitanja, oprosti mama zbog svake zaobiđene porodične večere zbog nekog rejva. Oprosti mama zbog dolazaka kući u šest ujutro, zbog toga što mi kuća spada na tuširanje, spavanje par sati i svoju sobu. Oprosti što slabo pričam, što se zatvaram u sebe. Oprosti što se pravim da spavam kada si ti kući, a kada odeš ustajem na noge vesela. Izvini što sada volim jesti sama, izvini što si me čekala sa večerom onda kada uopšte ne bih došla doma. Izvini što više ne pravim palačinke svaki drugi dan, što ne poželim laku noć i dobro jutro. Što ne javim gdje sam i sa kim sam. Oprosti mama ali ja ništa od ovoga nisam željela, voljela bih da sam znala što tačno znači biti veliki, odrasti i izgubiti se. Mogla sam da biram mama, ali evo jesam izabrala sam ovako. Ne znam ja sada odoh, izvini što sam sve ono suprotno. Sretan mi Rodjendan.