#kao mačka

[prava-ja]

Ponekad se osjećam kao mačka na ulici. Svi me vole, ali nitko me ne želi...

[dodjavola]

Priznajem, nisam ti ja za druženje... Jer, kad bi ti Tina samo znala koliko sam puta fantazirao o tebi, ili, možda, još određenije - o sirovom ukusu tvog znoja neposredno posle trčanja ili, o mekoti tvojih stopala uveče ispod jorgana kada legneš; o mirisu tvoje sveže oprane kose, namerno još samo par minuta vlažne i presvučene na mom jastuku ili, da l' se kad si na vrhuncu smeješ ili možda plačeš, ili možda kada besniš smeješ li se, ili plačeš; da li ti se tamo gore grče prstići na nogama, koliki ti je puls, a pritisak, da li tada vidiš zvezde ili ti možda jarko pulsiraju boje; pusti da ti budem rame za plakanje i ja ću naći oslonac za tvoju poljuljalu tačku; da li znaš šta je to ljubav, i da li umeš iskreno da mrziš one koje volis? Da li te raduju narodna veselja, da li se hvataš u kola i pentraš po stolovima, da li ti to što si lepo vaspitana pomaže da sakriješ stid, uzbuđenje ili strah, i kako ti to što si zanosna poput opijuma služi da nastaviš da živiš kao mačka? A da li kada šetaš sama, nekada, (ikada, makar jednom) nekulturno, nasred ulice pljuneš, pa još glasno, kao neodgojeni pijanac ili samo neki fudbaler, da li te brže odaju rumeni obrazi ili vlažni dlanovi, i da l' te staro vino opija, ili te kiselo grožđe uspavljuje; i da l' bih ti ja dosadio brzo i naiskap, ili bih ti vekovima, tektonski polako i mravlje postajao tek mrvicu jasniji, ali uvek iznova, kao zauvek jedan te isti lik u ogledalu koji već četvrt veka neumorno voliš i češljaš; a ako ne bih, zašto? Da li čuvaš tajnu koju ama baš niko ne zna i, za koliko života ćeš je napokon poveriti meni; imaš li sluha ili govornu manu; a ako imaš oba, hajde da mi pevaš. Pevaćemo zajedno; a ravne tabane, ili alergiju na crvenu jabuku ili alisu kesten? Imaš li slepo crevo, a ako ne, onda barem akvarijum sa ribicama; iritantan smeh i kovrdže, crne ili smeđe - razume se - prirodne; da li maziš vrhovima jagodica, ili radije noktima češkaš, da li ćutiš na uzvraćeni šamar, da li ćeš po svaku cenu da budeš žrtva; ili ćeš licimurno da istakneš hvala, da li imaš snage da ne skreneš pogled, i ako ne, je l' zato što ti se sviđa? Da li smeš kada pogrešiš da se izviniš, da li znaš da priznaš krivicu? Da li umeš da gubiš, da li možeš da pustiš? Da li veruješ u snove, da li osvetu serviraš hladnu, da li piješ kafu s mlekom, da li možeš da odglumiš suze? Da li spontano piškiš van kuće ili s nelagodom trpiš do bola, da li čekaš princa na belom konju, i ako da, može li dok čekaš društvo da ti pravi jedan raspevani magarac? Da li imaš karmin, crvene boje, koji nikada nisi stavila ali ga brižno i strpljivo čuvaš, iako samo slutiš da će doći taj dan, mada ne znaš koji niti šta treba da se desi, ali ti ga osećaš i on, dakle, postoji; da li veruješ ili ne, a kada veruješ, da li veruješ u čuda, a kada veruješ u čuda, da li si sebi samoj dovoljna za to? Da li se pitaš svakog (jebenog) dana da nisi nešto važno zaboravila, i da li se više plašiš usamljenosti, vatre ili da te bije loš glas; a da naglo poružniš, ko ili šta bi tada bio tvoj Bog? I kako zvuči kada kijaš, slušaš li muziku kada pospremaš, da li pevaš ili zviždućeš kada se tuširaš, i da li uopšte znaš da ja postojim?

J. Jeftić

[mishkakagehishka]

E ako ti se da jos pricat o tom kako bi se tko izrazavao (re: onaj 100% true nesreća post)

👉👈 :)?

Takvi headcanoni su prezabavni 🤭

NAČIN NA KOJI SAM ZABORAVILA NA OVO

Okej. Mislim da sam prije ovoga rekla da bi Šu zvao Anzu "mala", ne kao "ej disi mala" nego kao "[stari dida koji će ti upravo jebat mater glas] ALO MALA"

Mika priča na način da ga niko ne razumi. Maintenance je upičkavanje. Ali u isto vrijeme mislim da lik ne bi psovao. Akan bi ja njemu prevela kao "Ala" ili "Ajme". On meni pari kao da bi govoria "ajmeeee" . Boys who go ajmeee vs girls who go asti (Araši). Želim nać neki način da "oši-san proizlazi iz šu-san" se vidi i u hrv, ali jedino šta mi pada na pamet je "profešur".

Kad smo kod Araši!!!! Ona po meni priča ko čistokrvna purgerica. Jednostavno asociram taj cijeli naglasak sa onako elitarama, malo zlobnim, ali svakako moćnim ženskama.

Juzuru govori književno 24/7, lik zna ije/je i č/ć ko nitko. Lik govori "ja bih". Kralj vlada jezikom, kad ga čuješ, bude te sram progovorit. Ne znam kako bi Torija zvao, mi baš nemamo taj "young master" štih. Možda samo "gospodin" ili? Gospodar mi pari previše dehumanizirajuće, al onda opet.

Kad smo kod, likovi koji bi ti se obraćali sa "Vi":

Juzuru

Majoi (okej znam da sad guram transliteraciju imena, ali ja njemu ime ne mogu pisat ka "majoj" to je meni potpuno drukčiji izgovor. Morala bi to ka Màjoj pisat)

Ibara

HiMERU

Cumugi

S time da Vataru koristi "Vi" samo kad se predstavlja s onim svojim "Ja sam Vaš Hibiki Vataru"

HiMERU isto govori književno. Logički. Mislim da bi te Niki i Rinne zvali "seka", ali za Cukasu nisam sigurna. Njegovo pari preformalno za "seka", možda prije "gospodična"?

Rej bi ili govorio "gospa" ili "damica" jedno od to dvoje. Kuro je meni Dalmoš i ne želim mrdnut od toga da bi on govorio "šinjorina" tho on meni jednostavno pari da bi to govorio. Nazuna je "braco Nazuna" <3

Nacume te zove "mačka" jer mi "maca" nema baš smisla? Ali možda i "micek" idk meni se svidilo.

Netko je Leu barem jednom rekao "Bravo, lave" i "To, kralju". Vjerojatno Ricu.

Soma nije više samuraj nego hajduk. Samurajduk, if you will.

To je sve šta mi sad pada na pamet.

[lwouldsetmyselfonfireforyou]

Kao mačka by fit always knows how to comfort me

[djolens72]

ZIMSKE PUSTOLOVINE

U jednom malom selu, nalazila se stara, šarmantna kuća okružena vrtom punim cveća. U toj kući živelo je nekoliko mačaka, svaka sa svojim jedinstvenim karakterom i pričom. Mačke su bile poznate kao “Mačiji Klaster”. Jednog jutra, sunce je tek izvirilo, a mačke su već bile budne. Na trijemu, siva mačka po imenu Mija prostirala se i uživala u prvim zracima sunca. Mija je bila elegantna i…

[pismamargareti]

Nadam se da će te ovo pismo pronaći u dobrom zdravlju. Svoj gorčini unatoč želim ti dobro i da ti beba bude sretna i zdrava. Budi sretna jer bih učinio tri puta više za tvoju sreću od tog lika.

Kako znam? Slutio sam to a svejedno sam svoje emocije ljubomorno čuvao za tebe, za nas. Sve vrijeme dok si me držala na distanci ja sam radio na planovima da budem spreman za tu šansu koju sam tri godine molio. Skippersko iskustvo je trebalo biti samo tranzicija na managersku poziciju ali i dobra financijska podloga. Uz fotografiju, ove sezone sam od maja do početka oktobra zaradio 47.000 eura. 30.000 sam spremio u dionice Deutsche Telekoma da se oplođuje. Njihove dionice imaju spor ali stabilan i konstantan rast koji je brži od infacije, pa je tih 30.000 do sad postalo 32.000€. Manje od pola godine. Praktički već sad sa prodajom stana u Srbiji imam dovoljno za polog za kuću kakvu god bi htjela i gdje god bi je htjela. Da si je hthela. Namjerno to kažem, očito je tvoj izbor bilo ono što si vidjela kao društvenu i financijsku stabilnost. Jebote novac. Mogu ga stvoriti bilo kada, bilo gdje. Mogu dobiti posao kakav god želim, kad god poželim. I to ne mora biti posao kancelarijskog čate u staklarni nego direktorsko mjesto. Što si ti odabrala vrijeme će ti samo reći. Iako već oboje znamo rezultat. Činjenica da sam ja sve vreme bio u rezervi i očigledno sad ovo čitaš. Čak i ako si samo u trenutku dokonosti došla na ovaj blog, dovoljno je da znaš da ne dobivaš dovoljno s njim. Svejedno u kom smislu. Ne vjerujem da se toliko borio za tebe kao ja. Niti vjerujem da je bilo kad u noći prešao 600 kilometara da bi poljubio vrata. Išao sam i bio spreman na to. Išao bih i pješke. A da jeste, siguran sam da bi se okrenuo i više nikad vratio. Imao je luksuz blizine. Nije se morao.odreći ničega.

Pitaš se kako sam na kraju saznao bez da mi kažeš? Fotograf sam. Znam fotografe i fotografi znaju mene.

Trebala si mi davno otvoreno reći. Molio sam te da mi otvoreno kažeš i oslobodiš me. I ostali bismo life long prijatelji. Ženo, pitao sam te kad si okačila zaručnički prsten. Popizdila si na mene da "kako se usudim", da je to mamin prsten. I povjerovao sam ti. Prošlo ljeto kad sam otišao na Hvar pričala si mi gdje si ljetovala. Ali nekim čudom ni riječ da se udaješ za koji tjedan. Hej! Koliko si me mogla poštedjeti. I koliko sam te puta molio da to učiniš. I to da se predamnom naprosto zatvoriš je budalaština. Glupost. Laž. Možeš se udati, ali nemaš snage reći da si zaručena? Činila si sve za što si mene optuživala. Ispala si dvolična.

Životinjica si ti. Gladna nemirna mačka. I da sam dobio fer šansu, ta divlja mačka u tebi ni jedne jedine noći ne bi bila gladna. Ne znam kako to nisi vidjela ali si zato vidjela kako lajkujem tamo neke nebitne žene i pozivam na suradnju. Ovaj bi ti bio dovoljan.

Sjetit ćeš me se s tugom i sjetom. Jačeg i upornijeg muškarca nisi niti ćeš ikad više sresti. Niti iskrenijeg i odanijeg prijatelja. Ne, ja nisam htio, niti imao u planu biti nekakav virtuelni Robert tvojoj imaginarnoj Franccesci. Htio sam nas. Htio sam tvoju sreću i gradio budućnost isključivo za to. Htio sam tebe, nas. I neku malu princezu s tvojim očima. Dala si nju i svoj život drugome. Onome zbog kojeg si meni poslala sliku sa suzama. Jebiga.

Zato se potrudi da budeš sretna jer to je bio moj jedini cilj. Tvoja sreća. I za nju sam bio spreman svijetove rušiti i graditi. To sam i činio ako malo bolje razmisliš. Srušio sam jedan cijeli svoj svijet kako bih postavio temelje za naš. Sanjao i radio na tome da s tobom stvorim dom. Mir. Dok si ti sve vrijeme gradila njegov svijet. Cijeli moj život nitko toliko nepotrebno nije ispao tolika sebična pizda. Trebala si mi davno reći. Mogla si. Molio sam te. Nepotrebno si me ostavila da sanjarim o našim uspomenama umjesto da ih s nekim stvaram.

Budi sretna Megi. Ne znam nikoga tko je toliko učinio za jednu ženu. Ne znam nikoga tko se toliko toga odrekao i bio spreman na još više odricanja za sreću neke žene. Budi sretna.

[nagnamstajl]

Eho

Nauči da dišeš konkretno

Sa prozora u daljini razlivaju se

U tišini planine i bojice

Kartoni, papiri rasuti po sobi

Šnalice i male tvoje stvarčice

Ja uzimam samo deo

od onog što si mi dala

Ja počinjem ali tiho

Samo tamo gde si stala

Ovo je samo deo onoga što imam

Da kažem stvarno

Samo deo onoga što imam da pokažem

Realno

Samo mali deo koji sam ukrao

Samo deo molitve

Deo melanholije

Samo deo kajanja

Deo odbrojavanja

Ceo život se borim

Ja ili ja

Ceo život gorim

Ko će prvi da izgori

Ceo život sanjam

Crna mačka ili bela

Ali samo san iz dva razdvojena dela

Ceo život razgovaram

Sam sa sobom se pretvaram

Ceo život želim iz nestvorenog

Sebe da stvaram

A umori me

Umori me pa varam

Naučim da dišem srećno

Pa me sa prozora iz daljine tuga

Pogleda konkretno

A na podu u sobi po tišini stoje

Kartoni i boje

Šnalice i male tvoje stvarčice

Ja uzimam samo deo

Od onog što si odbacila

Samo deo kao da je samo deo

Celina svačija

I nisam hteo da te snadje tek tako

Ravnodušnost mačija

Ja jesam svako

I ti nisi svačija

Oh ali jeste naša bol

Drugačija

Snovi iz predgradja

Gradski psi beznadja

Gromovi iz sobe

Sva četiri zida gore

Kako ikad da ostarim

Kada se u mojim grudima ne smanjuje

Koliko ne marim

I nikad mi ne dosadjuje

Ovo je samo deo naše priče

Ne znam početak

Jer nisam sretan

Ne poznajem kraj

Jer ipak nisam taj

Ovo je samo deo naše molitve

Ne znam kada da spojim ruke

Jer volim te

Ne znam kad da stanem

Kaži mi, molim te

Ceo život postojim

Ja ili ja

Ceo život te volim

Ko će prvi da izgori

Ili prestane da se bori

Ceo život sanjam

Crna mačka ili bela

Ali samo san iz dva različita dela

Ceo život odbrojavam

Sam sa sobom razgovaram

Ceo život želim iz nerodjenog

Sebe da rodim

A umori me

Kad me oslobodiš.

[remenar]

(Ne)Kultura sastanaka

Ulazim na još jedan sastanak. Nema opisa. Nema tema. Nema materijala. Ni po čemu ne mogu zaključiti zašto sam ja potreban na tom sastanku. Da ponesem mobitel? Kindle? Još jedan sastanak koji je mogao biti email? Been there, done that. Internet je prepun memeova na tu temu. Nepresušan izvor viralnih slika i videa na Instagramu. Ako je i mačka u videu... Top materijal za ubiti sat vremena na sastanku. Mnogo ljudi ne voli sastanke. Baš iz tih razloga. Ne vide korist u sastancima. Ne vide kako mogu doprinijeti sastanku. Sam pojam "sastanak" kada se spomene - ljudima se okreće želudac. Razlog tome su loše organizirani i vođeni sastanci. Bez agende, bez materijala, s desetima ljudi koji ne sudjeluju, bez brige o početku ili kraju, bez zaključaka. Na takvim sastancima ljudi traže "vrata". Ta "vrata" ne moraju biti fizička vrata. Više je način kako "izaći kroz vrata" sa sastanka. Vrlo je lako prepoznati kada ljudi traže vrata. Gledaju u laptop ili mobitel. Zure u prazno jer u svojim mislim rješavaju neke druge zadatke. A u udaljenom načinu rada to je još lakše. Kamera ugašena, mikrofon je na mute. Gledaju u drugi ekran na kojem čitaju mailove, pišu dokumentaciju ili gledaju "cat memes" na Instagramu.

Za što je ovaj sastanak?

Ako ne znamo vrstu sastanka koji sazivamo, neće se moći definirati očekivanja od tog sastanka. I svima ćemo nepotrebno potrošiti vrijeme. Ako znamo koju vrstu sastanka sazivamo već imamo pola informacija koga zovemo na sastanak. U suštini postoji tri vrste sastanaka: - prijenos informacija (town-hall tj. all-hands) - otkrivanje novog znanja ili rješavanje problema (brainstorming) - donošenje odluka (decision making) Ne preporučam vezati više vrsta u jedan sastanak. Iznimke su redovni timski sastanci gdje može biti svo troje a najčešće je prijenos informacija (ali za razliku od town-hall ovdje se dvosmjerno prenose informacije) i donošenje odluka.

Opet su me zvali na sastanak a već imam drugi u isto vrijeme

Gotovo svi alati za organizaciju sastanaka mogu vam dati uvid u tuđe kalendare - barem za ljude u istoj organizaciji. Provjerite jesu li sudionici dostupni u željeno vrijeme. Ako nisu, prije nego ih pozovete, provjerite da li mogu osloboditi svoje kalendare (ako je toliko hitno i bitno da se baš u to vrijeme održi sastanak). Ako su van vaše organizacije, mailom uskladite termin prije slanja pozivnice. Pojavite se na sastanku na vrijeme. Kašnjenje ili skraćuje vrijeme ovog sastanka ili uzrokuje da će sudionici kasniti na druge obaveze. Držite se dogovorenog vremena. Ne zadržavajte ljude duže od dogovorenog jer je vrlo velika vjerojatnost da ti ljudi imaju druge obaveze ili druge sastanke na kojima moraju biti. Oduzimate ljudima vrijeme od ostalog rada. I, kod pojedinih ljudi, to izaziva nepotreban stres.

Mogu li dobiti 5 minuta pauze?

Organizirajte sastanke barem 5 minuta kraće. Umjesto 30 minuta neka bude 25. Umjesto 60 neka bude 50. Sastanke koji traju dulje od sat vremena - u komadu - neću komentirati. Samo ću reći da je s razlogom školski sat 45 minuta (znanstveno je dokazano da koncentracija nakon 45 minuta eksponencijalno opada). Tih 5 do 10 minuta između sastanaka omogućava ljudima da stignu do druge sobe za sastanke. Da se pripreme za idući sastanak. Da popiju čašu vode. Da odu na WC. Vjerujte mi, bit će vam zahvalni. Pogotovo ako moraju na WC. Side note: U jednom filmu sam čuo da je pojam vremena relativan pojam - ovisno s koje strane vrata WC-a se nalaziš.

Ujutro ili popodne?

Sastanak prije 8 ili iza 17? Ajme. Nikako. Više manje, klizno radno vrijeme je postalo standardno, barem u IT sektoru. I vjerujem da svima to fenomenalno odgovara. Netko je jutarnji tip, netko voli spavati dulje jer gleda serije do 2 ujutro. Ja sam jutarnji tip. I moji doma su ludi na mene da prije 6 ujutro radim kavu i prije 7 sam već za laptopom. Ali to ne znači da moram gnjaviti sve oko sebe da prije 9 budu na sastanku. Kao generalno, rule-of-thumb, pravilo predložio bih vam da organizirate sastanke između 9 i 15 sati. Naravno ako svi radite u istoj vremenskoj zoni :) Vrijeme u danu kada organizirate pojedinu vrstu sastanaka je jednako tako važno. Većina ljudi ujutro je produktivnija u rješavanju problema a u popodnevnim satima je kreativna. Jednostavno tako smo biološki određeni. OK, postoje i ljudi kojima je taj bioritam obrnut. Ali većina je u ranije navedenom bio ritmu. Što to znači za sastanke? Ujutro organizirajte sastanke koji imaju cilj donošenja odluke (decision making). A popodne sastanke koji zahtijevaju kreativnost (brainstorming). Sastanke za prijenos informacija, kao recimo town-hall, nije bitno kada se organiziraju. Sudionici slušaju. Ne sudjeluju aktivno u sastanku. Nikako ne organizirajte sastanke za donošenje odluka netom prije ručka. To je vrijem kada se donose najlošije odluke. Scientific fact - Lunchtime Leniency: Judges' Rulings Are Harsher When They Are Hungrier.

14 nas je na sastanku a samo troje sudjeluje

Ljudi apsolutno mrze biti na sastanku na kojem nisu potrebni. OK, možda je riječ "mrze" malo preteška, ali svi smo bili u takvim situacijama. I pomislili - zašto sjedim ovdje umjesto da radim nešto pametnije. Jako pazite koga zovete na sastanke. Jako. Ne znam kako to više naglasiti. Majstori imaju izreku: dva puta mjeri, jednom reži. Dva puta promislite koga zovete na sastanak prije nego kliknete na "Send". Savjet: pripremite agendu i pored svake točke agende stavite ime osobe za koju smatrate da može doprinijeti toj temi. Koristite opciju opcionalnih i obaveznih sudionika. Sve osobe koje ste stavili pored tema sastanka, stavite u obavezne (mandatory). Sve osobe koje nisu navedene pored tema, a smatrate da bi im moglo biti korisno čuti, stavite kao opcionalne (optional).

Sudac

Najteža uloga na sastanku - sudac tj. moderator. Ako sastanak nema sudca, vrlo brzo i vrlo lako, sastanak ode u krivom smjeru. Uloga sudca je presudna. Sudac je tu iz više razloga. Najvažniji je da spriječi da sastanak ode van teme. I da dopusti da sastanak ode van teme. Hm, kako sad to da brani da sastanak odstupi od teme a ujedno i da dozvoli? Sudac mora prepoznati ako predložene teme ne daju rezultate a ujedno primijeti da se razgovor otisnuo u konstruktivnom smjeru ali nitko to nije predložio kao temu sastanka. Ovo nije česta pojava, barem se ja nisam često susreo. Ali kada se dogodi, sudac je taj koji procjenjuje je li korisno nastaviti u tom smjeru.

6 je najmanji savršen broj

Zašto je savršen možete pročitati ovdje (ako baš jako želite znati). Ovo je mojih 6 pravila za, nadam se, savršen sastanak: - Pravilo #1 - Ne sazivaj sastanke ako nisu apsolutno potrebni - Pravilo #2 - Ne zovi na sastanke nepotrebne sudionike - Pravilo #3 - Ne zovi na sastanak ako nemaš agendu - Pravilo $4 - Ne kasni na sastanak - Pravilo #5 - Drži se dogovorenog vremena - Pravilo #6 - Napiši i pošalji zapisnik

I što sad

Divno i krasno. Super zvuči na papiru. Stavite komentar svi vi koji sam mislite: "To kod mene u firmi nikada neće biti moguće". I, djelomično, ste u pravu. I dalje će vas, vjerojatno, zvati na sastanke bez agende i gdje ste nepotrebni. I dalje će sastanci kasniti ili trajati dulje od dogovorenog. I dalje neće biti zapisnika. I dalje čete tražiti "vrata" da izađete sa sastanka. Puno ovisi o kulturi tvrtke. I ako kultura tvrtke, kolega ili nadređenih nisu spremi prihvatiti konstruktivnu kritiku da poboljšaju kulturu sastanaka, činit će se kao misija nemoguće. Ali, uvijek vi možete krenuti od sebe. Primijenite napisano, možda se proširi. Možda. Sretno. Read the full article

[radiogornjigrad]

Ana Nikvul: Renoviranje

fotografija man ray 1932 renoviranje . knjige na terasi u kutijama spavaju mačka mjauče pod stubištem i pod mesečinom se valja hladjenje dana parfemi štampač ulje za sunčanje i bogorodica trojeručica morska apoteka spremna za neseser dana koji dolaze ljubav tapka u mestu kao dva prsta na autoportretu olje ivanjicki volela bih samo da znam šta sada radi ljubav sve ostalo je lako zamisliti danima…

[dane-zaboravim]

Možda mu je ovo danas bilo posljednji put da je bio kod mene. Čim sam to pomislila, nisam se više mogla okrenuti oko sebe: na onom jastuku je Fujita sjedio, iz ove šalice je pio čaj – gle, još se vidi trag njegovih usana. Kad bi se sve to barem dalo nekako izbrisati. I sve vezano uz Fujitu, kao jednog od mladića koje sam voljela, zakopati u samom dnu pamćenja. Na taj će način i on, izgubivši individualnost poput cherokee mačaka poredanih na ukrasnom dijelu iznad vrata, biti doživljen samo kao mrtva mačka.

Prekrasan dan da budeš sam, Nanae Aoyama

[lotisa]

Ostala je jedna mačka.

Mačka kao tačka.

Još dve mačke i biće tri tačke.

[zanimljivaekonomija]

Izabrane najbolje ruralne fotografije u 2023. godini

Na konferenciji AgroRocks 2023. proglašeni su pobednici RuralFoto - konkursa za najbolje ruralne fotografije u 2023. godini, te je predstavljena izložba najboljih radova u Centru za posjetitelje Tvrđa u Osijeku. Na konkurs je nominovano više od 1.200 fotografija učesnika iz tri države – Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bio je ovo jedinstven foto konkurs sa potpuno javnom i transparentnom procedurom. Sve nominovane fotografije autori su postavljali na društvenu mrežu KLUB, a najbolje su, za svaku od četiri kategorije - proizvodnja, selo, životinje i priroda, izabrali sami, između sebe. Stručna komisija, sastavljena od predstavnika medija, naučne zajednice, fotografa, dizajnera i komunikacionih stručnjaka, prethodno je odabrala deset najboljih fotografija u svakoj od kategorija. U kategoriji #priroda pobedu je odnela fotografija uljane repice autora Željka Cara iz Đurđevca (HR) s prosečnom ocenom 6.99. "Prostrane livade i polja možda su najlepša u proleće. Tada priroda blista u različitim bojama, a obrađena polja svedoče o marljivim poljoprivrednicima", reči su kojima je fotografiju opisao Željko pri nominaciji.  Zanimljivo je kako su #životinje odnele prosečno najviše ocene, a najbolja od njih jeste ona koja oslikava siluete krda jelena u maglovitoj noći baranjskih šuma koje je zabeležila Ankica Ursić Molnar iz Baranje (HR), koja se na svom gazdinstvu bavi ovčarstvom. Vrlo mističnog tona, sjajne kompozicije i jednako odličnog tajminga, jer – ljubavni poziv jelena je upravo u toku. Ova je fotografija ostvarila najveću ocenu čitavog izbora - 7.71! “Oduševljena sam, ovo je prvi put u životi da sam dobila novčanu nagradu za svoju fotografiju, a uložila sam više od 100.000 kuna u opremu”, kazala je Ankica Ursić Molnar na dodeli nagrada, u sklopu konferencije AgroRocks 2023. U kategoriji #selo, pobedu je odnela fotografija seoske idile sa Mokre Gore, gde u brdskom krajoliku ispred tradicionalnih drvenih kuća odmara mačka, dok iza nje, naizgled potpuno slučajno, prolazi najbolji čovekov prijatelj, pas. Ovu fotografiju, koju je publika ocenom 7.08, potpisuje Drago Stojnić iz Prijedora (Bosna i Hercegovina). “Fotografija je nastala u Srbiji, ja sam iz Bosne, a prvo mesto osvojila je u Hrvatskoj", rekao je Drago Stojnić i nasmejao publiku. U kategoriji #proizvodnja najbolji je rezultat ostvarila fotografija proizvodnje meda u Lijevče polju, Milene Erceg iz Gradiške (BiH), koja se bavi proizvodnjom mleka, a fotografiše iz hobija. Učesnici su ovoj dinamičnoj fotografiji, sa koje gotovo da se čuje zujanje pčela i oseti pčelareva pažnja i ljubav prema njima, dali vrlo visoku ocenu, 7.54. “Ovo je sjajna ideja za konkurs, da sela i život u njima prikažemo u lepom svetlu” rekla je Milena Erceg primajući nagradu. Svaki od pobednika osvojio je novčanu nagradu u iznosu od 500 EUR i plaketu. Partneri RuralFoto izbora bili su Evropska komisija, Hrvatske šume d.d. i komoanija Pevex.

U prilogu su četiri nagrađene fotografije, kao i par fotografija s dodele nagrada (autor: Hrvoje Škergat)

[pleatonitum]

Jeste li znali?

Mačke su kao ljudi,vide kao ljudi i začuđujuće dobro djeluju na ljudsko zdravlje.

🐱 MAČKA IMA MINERALE U KRVNOM LANCU KOJI JE ČINE PRIRODNIM REIKISTOM . “Od svih životinja, mačji mozak ima istu ljudsku perspektivu. On vidi iste boje kao i mi, osjeća iste emocije kao i mi. Osjeća se čovjekom.”Mačka vas samo vidi iznutra prema van! Njeno predenje od 70 mgh (megaherca),čini čovjeka odmorenijim i opuštenijim i oduzima mu stres! Nema smisla pokušavati napraviti slatku facu mački…

[doktorzo]

Ibrahim "Ibrica" Jusić (1944) is Croatian chanson, folk, pop and sevdalinka singer-songwriter and musician. His song "Celuloidni pajac" (Celluloid Clown) was the winner of first place in the 1968 Zagreb Festival. He won the first prize at the same festival the following two years as well: in 1969 with the song "Osobenjak" (Eccentric) and in 1970 with the song "Mačka" (Cat.)

"Mačka"

U gradu, nije važno ime U praznoj sobi, kaže priča I usred ljeta, usred zime Ja vidim tužnoga mladića

On živi sam i ko zanesen U svome svijetu od papira A vani sunce, kiša, jesen A vani vergl nešto svira

No jednog dana šum kraj vrata To netko neznan ući želi U njegov život poput tata Da njegovu samoću dijeli

A vani zima, vani sniježi I pored praga mačka leži On pruža ruke ko da sanja A vani zora, svjetlost danja

No u tom času u tom trenu Pred sobom vidje nagu ženu I on joj reče Budi moja A ona kaže Ja sam tvoja

I sve što ima mladić skupi I stavi trgovcu na vagu Da prstenjem od zlata kupi I haljinu za svoju dragu

Da, zlato želi al ne haje Za skromnu halju što joj daje I tužni mladić svako večer U novu krađu opet kreće

Jer on je želi on je ljubi I volio bi da je mazi A zna da svoju ljubav gubi Bez darova i ruku praznih

I riješi tada još ove noći U zadnju krađu on će poći I u zoru se mladić vrati Da strašnim novcem ljubav plati

I donese joj dragi kamen U svijetu najveći od sviju U kom se kao jedan plamen Sve vatre ovog svijeta kriju

I vidje žena ruke pruža I ljubi kamen kao muža I kao što njega nikad nije Uz tijelo hladan kamen grije

I dok se njemu lice grči U sobu uđe miš i trči I kao mačka skoči žena Na plijen se baci istog trena

I stigne ga a njeni zubi Već traže meso koje peče I ženi koju mladić ljubi Sa kuta usne krv poteče

U strahu mladić oči sklopi Te strašne slike neka odu On vidje lađu što se topi I svoju ljubav na tom brodu

Al kada opet nađe snage On digne vjeđe žene nema I tada mjesto svoje drage On vidje mačku kako drijema

Kroz prozor uđe svjetlost danja On pruža ruke ko da sanja Sad opet samo mačku ima A vani studen, snijeg i zima

The Cat

In a town, of unrelated name In an empty room, the story goes In mid summer as in mid winter A sad youngster I can see

He lives alone like in rapture In his world of paper And outside there’s sun, rain and autumn And outside there’s sound of a street organ playing

Yet one day, a noise by the door Some stranger wants to sneak In his life like a thief To share his solitude

And outside there’s winter, outside there’s snowfall By his doorsill a cat lays He opens his arms like in a dream And outside it dawns, outside a new day breaks

But in that moment, in that minute In front of him occurs a naked woman And he told her be mine! And she said I’m yours!

And all his goods young man gathers And puts it on the merchant’s scales With golden rings to buy his love And gowns for his darling

Yes, she wants gold but doesn’t prize The modest robes that he gives her Thus sad youngster each evening A new theft commences

Since he craves her, he worships her He wants to embrace her But he knows that his love evaporates With no presents and bare hands

So he decides on that night One last theft he will make With the break of dawn youngster reappears To pay for love with dire money

So he brought her a gemstone The biggest of them all Which assembles in one flame All the fires of this world

He saw a woman reaching out Kissing a bead like a spouse And she does as she’s never done with him Warms a cold stone against her figure

And as his face writhes A mouse scurries in the room Like a cat woman leaps On her prey pounces promptly

She snares it while her teeth Already seek the stinging flesh And there’s young man’s love Blood trickling down her lips

Dreaded youngster shuts his eyes To make those grisly pictures go away So he saw a sinking ship And his young love on that boat

Once he regained his courage And lifted his eyelids, the woman was gone In the place of his darling He saw a cat napping

Through the window daylight enters He opens his arms like in a dream Once again all he has is a cat And outside there’s cold, snow and winter