#kao ljeto je pa nema veze

[betterthanfive]

pijem kavu u 6 navečer jer si želim zlo

[littlesilencekiller]

Bolji čovjek

A tada je ugledao nju.

Nikada nije bio od onih što vjeruju u priče kako vrijeme stane i sve ispadne iz fokusa osim te jedne osobe koja stoji pred tobom; a upravo to se njemu sada događalo.

Bila je sretna, sretnija nego što ju je pamtio, dok se kretala u ritmu glazbe. Na sebi je imala sve crno, zbog čega se njezina blistava smeđa kosa još više isticala pod svjetlima koja su reflektori bacali s pozornice. Netko od njezine ekipe je dobacio nešto i ona se nasmijala onako kako se smijala one večeri kada je shvatio da mu nema spasa. Usudio bi se pomisliti da je bila ljepša nego zadnji put kad ju je vidio, ali nije mogao biti siguran da se to njegovo srce i um ne poigravaju njime pa mu se tako čini zato što mu je nedostajala.

Da, nedostajala mu je - i upravo je dopustio to priznati samom sebi. Sve je to trebalo biti pogrešno. Nije se smio zaljubiti u nju: imao je djevojku i k tome su već neko vrijeme živjeli skupa. Volio je svoju djevojku, u to je bio siguran. Ali kada je prvi put ugledao nju... zatelebao se poput kakvog srednjoškolca. Pokušao je to pravdati na foru fizičkog izgleda i činjenicu što je bila mlađa - ali problem je bio što se nije radilo samo o tjelesnoj privlačnosti. Stvar je bila u tome što je pao na to nešto što je ugledao u njezinim očima; nešto što je pročitao u njezinim riječima; nešto što je čuo u njezinom glasu. Bila je istovremeno plaha i smiona, nevina i provokativna, tiha i glasna, zagonetna i izravna, i shvatio je kako se to u njoj bore neka prošla bol koja je tražila oprez i vapaj da bude onakva kakva jest. Pokušala ga je držati na sigurnoj udaljenosti, ali on je bio ustrajan sve dok nije pokazala malo svog srca - malo, ali dovoljno da ga potpuno obori s nogu. A upravo to se nipošto nije smjelo dogoditi.

Nije ona bila kriva; nije znala da njega svaku večer netko kući čeka. I to je još jedna sitnica zbog koje se grizao. Vrijeđao je obje žene koje je volio, ali nije vidio drugog načina. Nije mogao samo napustiti onu s kojom je godinama gradio sve što je imao - ali uvukla mu se ta mala u misli i srce brzinom koja mu je pomutila um i palila krv u venama. Ali bila je tog ljeta tu samo na tjedan dana i on se nadao i molio da će kada ode, s njom otići i sva žudnja njegove duše. Bio je u pravu... Barem dok se čežnja i sjećanja nisu obrušila na njega poput snježne lavine, kada ga je napokon ugledala.

U prsima mu se nešto steglo; mogao je osjetiti kako mu srce tuče, kao da pokušava iskočiti iz njegovih grudi i pasti ravno njoj u ruke. Sjetio se kako lijepo njezina ruka pristaje njegovoj, kako su joj dugi prsti hladni ali su ostavljali žar tamo gdje bi ga dotaknuli. Sjetio se i kako miriše na neko cvijeće koje samo noću cvjeta, na slani morski zrak i na vrhove zimzelenih krošnji, na toplinu sunca u srpnju i na oštru hladnoću marčanskih bura. Koliko je želio samo jedno jutro dočekati s tim mirisom oko sebe. Ali nije mogao. Nije smio. Ne bi bilo uredu. A opet, kada bi znao da ona želi isto: ne bi bilo te sile, tog zakona, te moralne vrijednosti koja bi mu stala na put.

Pričali su se ležerno, prijateljski. Saznao je da je dobila posao o kojem je sanjala, isti za koji je njemu trebalo puno duže - ali to ga nije povrijedilo niti ga je imalo začudilo: ipak je po mnogočemu bila bolja od njega. Te večeri, nakon što je ona saznala da je nakon dugo godina veze zaprosio svoju djevojku (baš nekoliko dana nakon njezinog odlaska iz grada) pa mu je na rastanku uz najljepše želje u obraz utisnula onaj poljubac koji je na svojim malim mekanim usnama čuvala još od ljetos, pokazala mu je i da je bolji čovjek nego što će on ikada biti. A to nije bilo toliko teško: bila je nepopravljivi romantik i imala je tu sreću da uvijek izabere krivi tip.

—iz rubrike: jednoga dana bit će mi svejedno i od tvoga pogleda neću više drhtati

[nejramrkonjic]

Veceras ti oprastam sve

Sto si tako lijep

Oprastam ti sto nisi tu

Znas, starci se opet svadjaju a ja nemam nikakvo utociste tu osim zatvaranja u sebe

I sinoc sam opet imala kosmar

Sanjala sam da si me zaboravio

Da me se ne sjecas vise

Da si sve one nase stvari i sitnice bacio niz rijeku

Da si me gledao kao nekog stranca koga eto sretnes u putu ne obaziruci se na njega

Sanjala sam da me ne prepoznajes

Iako

Naposlijetku svega, ovdje kao da svaki sokak govori o nama

Gledam te zaljubljenim ocima dok pravis neke glupe face pa me grlis

Oprastam ti sto nisi sretan sa mnom vise

Oprastam ti sto si otisao i zakljucao vrata

Sto si ugasio svjetlo na izlasku

Oprastam ti sto ti je desno oko zelenije od lijevog

Mislim da cak to ni ti sam nisi primjetio

Ali nema veze

Neko ce ti vec skrenuti paznju na to

Sve ti oprastam

Ali ti ne mogu oprostiti sto si me volio

Jer me ta ljubav i dalje cini zivom

A kad se voli, pa makar i los covjek

Treba vremena

Zato daj vremenu vremena

Oprastam ti sve osim ljubavi

Jer ti sve dugujem

Veceras raskidam sa svojom iluzijom o tebi

O tim nekim nama koje sam idealizovala do samog kraja

Ne znam vise ni sama da li da to zovem ljubav

Ili smo i ti i ja imali podivljale hormone

Veceras raskidam sa svojom iluzijom o tebi

Jer sam sa tobom davno zavrsila

U ovom zivotu ti ces uvijek biti moja jesen i zima

I nekad ponovo cu te voljeti

U proljece

Ljeto

Jesen

I zimu

Veceras se oprastamo.

[urbanidesnicar]

Peder i bubamara

Da imam para, kupio bi sebi pusti otok. Daleko od ljudi, daleko od kopna, u sred morskih bespuća Pacifika. Izgradio bi najsuvremenije hotele, ceste, trgovačke centre i restorane. WI-FI se podrazumijeva. Majke ti? Nema ni u zahod bez interneta. I za odabrane goste sve bi bilo potpuno besplatno. Pošto se u slobodno vrijeme bavim humanitarnim radom, čak bih i platio  kartu svima onima koji to sebi ne mogu priuštiti. Prednost bi imale "ugrožene" skupine pučanstva. Dakako. Da mi ne bi slučajno krezubi Rvat s kockastom glavom urlao na plaži uz Thompsona? Zajebi to kume... 

Nema kod mene diskriminacije i učinio bih sve da se gosti bolje osjećaju. A prije toga bih se svakome od njih osobno ispričao. Zato što sam Hrvat (koji vuče podrijetlo od Ustaša) i zato što dišem. Gdje je tu zarada, pitat će se neki? Polako sinko, nismo još dotleN došli. Koja bi klijentela ovdje uživala? Isključivo ona koju život nije mazio.  Bilo bi tu: komšija, pedera i pederuša, onih što ne znaju hoće li pišat sjedeći ili stojeći, mladih i starih "antifa", BLM, vjernih čitatelja Kapitala, štovatelja malog Jože iz Kumrovca, mala Greta i svi njeni sljedbenici, beskompromisni borci protiv nauka Isusa Krista. I radnika na baušteli, s naglaskom na "slobodne zidare". Globalisti se podrazumijevaju. Jer jebo dernek bez Soroša Đorđa. Jesam li koga zaboravio? Vjerojatno. Upravo zato bi svaki gost imao prigodu pozvati dva najbolja drugara. Nakon toga bi skoro sva elita bila na okupu.

I što onda? Ništa. Pustio bi goste da se zabavljaju do zore, pod budnim okom morskih čukenja. I tako cijelo ljeto bez ikakvog uznemiravanja. U rujnu nam dolazi jesen, temperatura pada i sve je više kišnih dana. Eliti pomalo postaje dosadno i htjeli bi se vratiti doma. E tek sad dolazimo do financija. Tko će platit hektolitre šampanjca, tone jastoga i "mešanog mesa" s gradela? Drugovi iz KP Kine. Naime, kao svaki pravi businessman (srpski: бизнисмен), moram i ja vratiti uloženo. I dok su se gosti bezbrižno zabavljali, ja sam pregovarao sa danas najmoćnijom svjetskom supersilom. Pita me njihov sekretar partije Ping-Pong: "Pošto otok, kume?" Kažem ja: "Što će vam?". "ZA NUKLEARNR POKUSE" veli on. "Dogovoreno". "Cijena?" "Prava sitnica. Ali ako ćete uzeti i goste?" "Podrazumijeva se. Taman radimo na novom virusu i pokušavamo križati pedera i bubamaru". I tako dogovorismo posao za 5 minuta. Lova mi je legla u kešu, a od sitniša napravismo Pelješki most. Tako se to radi, djeco moja...

Završilo je i EP u nogometu. Novo-normalno. Koje je najmanje veze imalo sa sportom. Klečalo se, pušilo se a dugine boje su bile neizbježni dio "folklora". Muka mi je od njih. Postalo me strah pogledati kroz prozor, kad je sunčano i naleti kišni oblak. Uglavnom, sve je bilo isplanirano do najsitnijeg detalja. Englezi su već unaprijed bili proglašeni pobjednicima, ali sjebaše ih crnci. Ona trojica što su promašili penale. "Moćnici" su zaboravili jednu bitnu stvar. GOSPODIN sve vidi. Koji GOSPODIN? Onaj gore, stvoritelj neba i zemlje. Pa su tako na žalost svih progesivno-sotonističkih elita, u finalu pobijedili Talijani. KATOLICI.

Malo je tko navijao za Engleke shupke, daleko najpodliji narod na svijetu. Leglo nastranosti i zla. Sad će neki pitati, a što je sa srbima? Oni još uvijek nemaju status naroda jer su civilizacijski na razini plemena. Ali da sliče vekovnim prijateljima englezima, to stoji. Nu sad ove kretenske izjave Miloša Obilića (princ Harry) i Kosovke devojke (Meghan Markle): " Odlučili smo imati manje djece, jer to smanjuje naš utjecaj na Zemlju." Još jedan dokaz da nije bolest sve što boli. Jer se pod krinkom "zelenog aktivizma," vrši  najveći kulturocid i ekocid u povijesti čovječanstva. 

Jesu li naši "stožeraši" retardirani ili su jednostavno takvi rođeni? Mislim na društvo "iz ćoška", u sastavu: Vili, Papak, Drot i Alemka. Kad je počelo cijepljenje, fino je rečeno da nije obvezno. Trećina ljudi se pelcovala, 2/3 nisu. Završena priča. Čemu sad prijetnje, nervoza i panika? Niste ispunili globalističku zadanu kvotu, pa sad morate klečati na kukuruzu.  Ljudi vam ne vjeruju i zato se ne cijepe. Točka. A što vrijeme više odmiče, broj potencijalnih zamoraca drastično pada. "U laži su kratke noge" rekao je Pinokio.

Svi pokušaji da nas masovno "pelcuju" su propali. Još jedino nisu pucali na nas. Zato su pokrenuli akciju: "Zavadi pa vladaj". Pokušavaju pod svaku cijenu, stvoriti umjetni sukob između cijepljenih i onih drugih. NE NASJEDATI na ovu klasičnu UDBAŠKU foru. Svi smo mi HRVATI, i cjepljeni i necijepljeni. I uopće nema razloga za svađu. Ako je netko baš naporan, vrijeđa i inzistira da je u pravu, najvjerojatnije je u pitanju provokator. Ljudi koji su se cijepili meni uopće ne smetaju. Zašto bi? To je osobni izbor i ne želim se mješati u tuđe živote. A mislim da i većina cijepljenih isto razmišlja. Osim kmera. Oni će iskoristiti svaku prigodu, ne bi li proveli u djelo svoje zaostale titoističke ideje.

Ubili su predsjednika Haitija. Pa što, kazat će neki? Kakve to ima veze s nama? E nije baš tako. Čovjek je zabranio cijepljenje, dok se ne otkriju uzroci nuspojava. Sad ova priča ima malo više smisla, je li tako? A tko ga je ubio? Strani plaćenici, koji za to nikada neće biti odgovarati. Je li ovo možda jedan od razloga zašto i lijevi i desni toliko promoviraju cijepljenje? Vjerojatno...

Novi svjetski poredak je već uspostavljen, samo što toga nismo svjesni. Tko ne vjeruje neka uzme olovku i papir, i napiše što smijemo a što ne. Poželjno je napraviti i spisak stvari, koje su preko noći postale "normalne". Onda to uporediti sa stanjem od prije 4-5 godina. Razlika je drastična. Upravo zato pizdim. I u sebi, i na glas. Tko mi god priđe blizu s injekcijom u ruci, smatrat ću to napadom hladnim oružjem. I adekvatno odgovoriti. Ako najebem, sam sam kriv. Volio bih da postoji drugi način i mogućnost neke žalbe. Ali to je čista utopija. Kome ću se žaliti? Faktografu? Isto kao da se žališ PARTIJI, što te UDBA prati.

Taman pomislim da smo dotakli dno, kad ono ima još? Na paradi "Ponosnih jazavaca" u ZG, uhapšena su dva momka. Što su radili? Ništa. Obukli su pogrešnu garderobu. Nu sad imbecilnog objašnjenja iz milicije: "Obavještavamo Vas da se u konkretnom slučaju radilo o nošenju majica sa simbolima kojima se remeti javni red i mir." Dakle i majica može praviti nestašluke? Nevjerojatno. Dobro nam došle nazadne dame i gospodo majice. ZDS!

Da će Zagrebom zavladati četnici, bilo jasno odmah nakon izbora. Ali nisam očekivao da će baš ovako brzo, dlakave noge u opancima kročiti po asfaltu bivšeg glavnog grada svih Hrvata. Odjeveni u tradicionalne, četničke nošnje te okićeni genocidnom zastavom. Odigrali su Užičko kolo pored spomenika na Trgu bana Josipa Jelačića, i tako razveselili sve one čiji su djedovi 45' na konjima "oslobađali" stanove. Tražili ste, gledajte.

Zašto moram naletiti na idiotluk, koju god stranicu otvorim? Zašto ne smijem paliti TV? Čitati tisak. Gledati nove filmove. Čitati nove knjige. Što smijem? Ni sam više ne znam. Padaju mi na pamet svakakve budalaštine i ne baš tako miroljubive metode. Možda mi jednog dana pukne film pa probam. Onda čemo vidijeti čija majka skuplja boce Radenske 3 srca?

Kažu da smo 21. stoljeću strašno tehnološki i intelektualno napredovali. Dašta smo. Jebo takav napredak, kad odraslim ljudima trebaš objašnjavat da postoje samo dva spola.

Prije par dana sam na blogu proslavio mali jubilej, za koga nisam ni sanjao da ću ga doživit. Neću govorit o čemu je riječ, da ne ispadne da se kurchim.

Uglavnom hvala svima, što već skoro 4 godine čitate i trpite ove moje pizdarije.

 "ZA DOMOVINU SPREMNI"

[ladiscribus]

Izgubljen u gradu izgubljenih ljudi - Brazil 1. dio

Kada bi znali da su moje pripreme i organizacija za ovo putovanje u Brazil dugo 40 dana, trajale otprilike samo nekih tjedan dana neposredno prije puta, uhvatili bi se za glavu i rekli bi da sam se najeo halucinogenih gljiva.. Čak sam se i ja uhvatio za glavu dok sam bio u nekakvom polustresnom zabrinutom stanju na zagrebačkom aerodromu i stajao u redu za check-in. Kamo ja to idem?? Priče o Brazilu, njegovoj (ne)sigurnosti, pljačkanju turista, opasnim favelama u koje ne smiju ući ni sami Brazilci ako nemaju nekog insajdera koji će im dati propusnicu za ulazak, nepoznavanje portugalskog, ogromne distance između gradova i njihovih pokrajina, sve to davalo mi je osjećaj određene nesigurnosti u cijeli taj avanturistički brazilski pothvat. No s druge strane kad pomislim na ljepšu stranu medalje, na toplo vrijeme i k tome da je kod njih sada ljeto dok je kod nas obrnuto zima, pješčane plaže, lijepe žene u bojama, sambu i južnoameričku bezbrižnost, brzo me pustio taj osjećaj tjeskobe..

Slijećem na aerodrom Congonhas u Sao Paulo u ranojutarnjim satima.. Napokon sam odahnuo, jer let je prošao u velikom dijelu u snažnim turbulencijama i moljenju Boga da prestanu.. U kontaktiranju Boga pomogla mi je mlada misionarka koja je sjedila pored mene i odahnula zajedno samnom kada smo napokon sletili. A sad dolazi onaj naizgled lakši dio.. Trebam uspostaviti internetsku vezu da kontaktiram mog čovjeka Brazilca, koji je prijatelj mog prijatelja i koji mi je srdačno ponudio smještaj kod sebe, iako me nikad nije vidio u životu i samo je dva puta razgovarao samnom preko WhatsAppa. Moram priznati vrlo ljubazno, ali i hrabro od njega, pozvati u kuću praktički potpunog stranca.. No većina Brazilaca je takva, uglavnom su ljubazni i gostoprimljivi te zapravo vole ljude iz Europe i uvijek će se rado pohvaliti pred svojim prijateljima da imaju nekog rođaka, prijatelja ili barem poznanika iz Europe. Moj domaćin s ruskim imenom Igor priča sasvim solidno engleski za razliku od većine, čak je i studirao u Europi pa ima iskustva s globalnom europskom kulturom pa i s Hrvatima.. Inače nema nikakve veze s Rusima niti bilo kojom slavenskom nacijom osim što njegovo ime daje krive asocijacije. Moram ga nazvati na mobitel i nekako se dočepati do njegovog stana jer je Igor poslovno spriječen i nije u mogućnosti pokupiti me. Spojiti se na net bio je veći podvig nego preživjeti turbulencije u avionu. Nekako sam ga uspio nazvati iz dvadesetog pokušaja, no daljnji podvig bio je doći do njegovog stana u gradu koji ima samo 20 milijuna stanovnika u svom širem dijelu i najveći je grad južne Amerike. Ljudi su mi ljubazno prilazili, pomagali mi, plaćali mi karte za metro čiji je sustav poprilično kompliciran.. Nakon velikih i složenih zavrzlama uspio sam nekako doći do metro stanice u kvartu gdje on živi te prepješačio nekih pola sata do njegovog stana s mobitelom u ruci i upaljenim Google Mapsom na offline, što definitivno nije baš preporučljivo napraviti u ovoj zemlji. Put je vodio kroz neki siromašni kvart preko omanjeg brda. Napokon sam došao do cilja dok se sa mene cijedio znoj u divovskim kapljicama kao da su me smetlari polili šmrkom, što zbog težine ogromnog ruksaka, što zbog pješačenja uzbrdo, što zbog straha da na pješačkom putu od cijele moje prtljage ne bi ostale samo moje mokre gaće na meni.. Njegov otac sišao je do ulaza zgrade, dok je moje zacrvenjelo lice odavalo neugodnjak zbog cijeđenog znoja na meni.. On samnom srdačno u spiku na portugalskom kao da sam položio najviši stupanj na tečaju portugalskog i dao mi direktno do znanja da odem pod tuš.. Logično :) Moj prijatelj Igor dogovorio je jednu mladu damu koja priča engleski da me pokupi s autom i pokaže mi grad.. Pa tko bi lud to odbio? I tako Igorov otac i ja, već stara dva pajdaša, čekamo mladu damu vani na zidiću i dalje časkajući na perfektnom portugalskom.. Kada se pojavila obojici nam se orosile oči.. Ljupka, simpatična i mlada.. Ipak zbog malog straha radi susreta s nepoznatim muškarcem, ona dolazi sa svojim dečkom u pratnji.. :(  Zna ona da nema zajebancije s hrvatskim šarmerima..

Dok se vozimo i usput se upoznavamo čavrljajući na engleskom, malo zujim kroz prozor i razgledavam kvartove kroz koje prolazimo.. S lijeve i desne strane neboderi. Jedino što se promijenilo u pejzažu u skoro sat i pol vožnje, su trake ne cestama koje smo mijenjali da bi došli do centra.. Zapanjujuća je količina i zgusnutost nebodera te geografska veličina ovog gigantskog grada. Stanovnike Sao Paula nazivaju Paulistas. Grad je nastao na mjestu osnutka isusovačke misije Colegio de Sao Paulo koju su osnovala dva misionara Manuel da Nobrega i Jose de Anchieta 1554., a misiji je bio cilj pokrštavanje Tupi-Guarani domicilnog stanovništva. U početku je Sao Paulo bio selo i zapravo je ostalo selo sljedeća dva stoljeća čiji su se stanovnici uglavnom bavili poljuprivredom. Dolaskom onih u potrazi za zlatom u 17. stoljeću, koje ovdje nazivaju Bandeirantes, a zlato je otkriveno u području današnje regije Minas Gerais, grad se počeo znatno širiti. Krajem 18. stoljeća nestalo je zlata, ali zato je počela trgovina šećernom trskom a kasnije kavom. Izgradnjom željezničke pruge od Sao Paula do morske luke Santos sredinom 19. stoljeća dolazi do velikog ekonomskog rasta i gomilanja stanovnika. Najviše je došlo talijanskih useljenika koji su radili na plantažama kave.. U luci Santos nalazi se muzej kave, a tu se nalazi još jedan muzej jedne slavne osobe po kojoj je Santos možda i poznatiji - muzej Pelé. Čuveni brazilski nogometaš koji je počeo svoju karijeru ovdje i dugi niz godina igrao za klub Santos, iako je rođen u mjestu Tres Corações u regiji Minas Gerais. Po nekima najbolji nogometaš svijeta ikada, uz legendarnog Argentinca Maradonu. Samo nemojte nikad pitat nijednog Brazilca koji je od njih bio bolji, kao što sam to napravio ja, jer odgovor se naravno zna..:) Reprezentacije Brazila i Argentine vječiti su rivali i u obje zemlje kod njih je nogomet sport numero uno.

Metropolitana, najčišći metro koji sam vidio u mom životu.. Nezainteresirani pogledi i lica bez riječi. Samo se čuje muzika koja svira i dosadni prodavači nečega, bilo čega.. Ipak velika ljubaznost ako ih nešto pitaš.. Posuđuju mobitel da nazoveš, ali kad ne pričaš njihov jezik, uvijek osjećaš da si gringo.. Što bi značilo nešto kao bijeli stranac koji ne priča portugalski i potencijalno je dobra prilika da mu izmuzu neki novac.. Tako da uvijek kada netko nepoznat ljubazno s tobom priča, nemoj se začuditi ako te poslije traže lovu za tu malu uslugu koju su ti napravili..

Sao Paulo.. Vidi se da je ovo pravi poslovni grad gdje većina stanovnika koja ovdje živi, je tu iz razloga velikih poslovnih mogućnosti koje se nude i moguće dobre zarade.. Ima dosta njemačkih firmi i kažu da sa znanjem njemačkog jezika ovdje možeš imati pravu menadžersku plaću. No ako želiš dobar provod i razbibrigu onda je Rio definitivno bolje mjesto za to.. Moje dobro stečeno znanje njemačkog dobro bi došlo ovdje, samo bi bilo još bolje da ima kakva njemačka firma u Riu de Janeiru :)

Kada dođeš do centra, pogledaš glavni trg Praça da Sé, uđeš u katedralu i razgledaš je iznutra, a unutra  vidiš neku prazninu.. Kad izađeš van vidiš pravu realnost Brazila, ljudi koji čekaju u redu za besplatnu kuhinju i jedva ju dočekali.. Djeca koja se igraju po trgu i nitko ne mari da je ovo možda glavna turistička znamenitost grada.. Sami centar nije me previše oduševio.. Tu je nekoliko značajnih crkava kao Crkva svetog Franje Asiškog, samostan Sao Bento sa crkvom.. Ono što obilježava moderni Sao Paulo i njegov ekonomski prospiritet je Avenida Paulista sa svojim modernim zgradurinama, dućanima i lokalima. Ovdje imate osjećaj da šetate Manhattanom u New Yorku. U neku ruku ova dva grada imaju puno sličnosti osim već spomenutih nebodera. Sao Paulo je centar mode južne Amerike kao što je New York centar mode Sjeverne Amerike i ovdje se održava Sao Paulo Fashion Week koji je najznačajniji događaj u modnoj industriji u cijeloj Latinskoj Americi.. Obično se održava dva puta godišnje u siječnju i lipnju u Parku Ibirapuera, a i sami park jako podsjeća na Central Park u New Yorku. U tom eventu (kako se to danas moderno kaže, a ne događaj) možete vidjeti cijeli šou inovativnih krpica, onih koji ih nose na svojim kostima, pardon tijelima, onih koji gledaju kako bi ušićarili neku ideju za zaradu na krpicama i oni koji samo žele biti viđeni.. Jedino što sam vidio u tom parku što se tiče mode su naši kockasti dresovi hrvatske nogometne reprezentacije koje su nosili neki mladići. Kada sam prvi puta vidio nekog da nosi naš dres, srdačno i prijateljski sam mu doviknuo Croacia, no on me samo popratio pogledom kao da sam potpuno lud čovjek.. Očito da čovjek nema pojma čiji dres uopće nosi. To mi se desilo nekoliko puta u tom parku i nijedan se nije ljubazno nasmijao pa čak nije ništa ni odgovorio te sam odustao od toga da svakom liku u hrvatskom dresu vičem na uho Croacia.. Poslije sam saznao da su naši dresovi bila moda za vrijeme svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji 2018. kada su naši Vatreni osvojili srebro, a i cijeli Brazil je uglavnom navijao za nas.. Evo i Hrvati su doprinijeli nešto u svijetu mode osim kravate..

Kako je Sao Paulo i centar kulture sa svojim brojnim muzejima, u Parku Ibirapuera se nalazi poznati Muzej moderne umjetnosti.

Navečer me moj frend Igor pozvao na rođendansku feštu njegovog strica ili ujaka, nisam baš siguran.. Tamo sam probao puno brazilske hrane koju su pripremile domaćice. Zapravo je ovdje običaj kao i u većini Latinske Amerike da svatko nešto donese. A ono što Brazilci obožavaju je roštilj. E tu sam i ja došao na svoje i kako to najčešće završi, ubrzo sam postao glavni šef roštilja dok me ekipa zabavljala pjesmom i gitarom. Jedna pjesma urezala mi se u uho, a zove se Morena Tropicana.. Kroz cijelu večer tražio sam od ekipe da mi više puta sviraju tu stvar na gitari, i dok sam pjevušio refren pjesme, natakao sam se pivom i prežderavao odrescima sočne junetine s roštilja. Morena tropica, Eu quero teu sabor, eh, O, io, io io, Morena tropicana, Eu quero teu sabor Oí, lo, io, io.. Pjesma govori o tamnoputoj ljepotici koju povezuju sa svim sočnim brazilskim tropskim voćem. Zvuči dobro.. Što ne? :)

Na feštu su došle sve rase ovog svijeta, bijeli, crni, žuti, mulati, mestici, zambosi.. i sve seksualne orijentacije hetero, bi, gay i lezbe.. No nitko se zbog toga baš previše ne uzbuđuje. Brazil je poprilično liberalan i ovdje svatko može naći svoju sreću kakva god ona bila. U Sao Paulu postoji kvart pod nazivom Liberdade u kojem su se naselili japanski doseljenici i tu je njihova japanska zajednica s njihovim restoranima s wokom i sushijem, dućanima, suvenir-shopovima i Muzejom japanske emigracije.

Navečer smo malo otišli u noćni život koji nije baš jeftin. Općenito Sao Paulo kao ni veći dio Brazila nije jeftin uspoređujući s cijenama u kontinentalnoj Hrvatskoj, tu ne računam naše turističke cijene u sezoni na Jadranskom moru..

Drugi dan opraštam se od Sao Paula i krećem prema sjeveru..

[luken-luken]

Dva čovjeka povezana teglom krastavaca

U daljini čuo se dugačak topot teretnog vlaka. Kotači njegovih brojnih kola prolazili su u zemlji usađenim tračnicama. Kakvo umorno lice vozi taj vlak? Kamo se zaputio...

“Ja sam tvorac besprijekorno nepotrebnih misli”, pomislio je Davor u ležećem stavu. Vlak se vjerojatno, sudeći po jednoj pruzi, zaputio prema Zaprešiću. “Prepunih bespotrebnih ukrasa.” Praznog pogleda upućenog malo iznad upaljenog televizora čije su mu slike blago odvraćale pažnju nastavio je razmišljati. “Ne mogu se pomaknuti”, pomislio je i pridigao se. “Moj je problem što imam pristup svim tim dimenzijama u kojima se sve mijenja osim mojeg slučaja”, brižno će. “Ne smijem nikada umisliti da sam to što jesam.” “Što?”, upitao je samoga sebe. “Pa - pravi genij”, nastavio je unutarnju monodramu pred vratima frižidera. Otvorio ih je, više iz obijesti nego da pronađe nešto čime će utažiti glad, i na najnižoj polici, između ukiseljenih lučica i senfa s proteklim rokom trajanja, ugledao teglu s kiselim krastavcima. Kako je zbog slikovne sugestije najednom osjetio želju za krastavcima uze otvarati teglu. Proba jednom, ne ide; napne se drugi put - ne ide; uze krpu i proba s njom - nema šanse. “Ko uopće želi krastavce?”, zapita se i zafrljkne neotvorenu teglu kroz otvoren prozor na obližnju zapuštenu zemlju i ona prsne u susretu s kamenčinom.

Ispod njegovih nogu nalazio se pod, odnosno, iz Jakovljeve perspektive - strop. Jakov je bio susjed s kata niže i trenutno nije percipirao taj dio svoga stana jer je spavao. I on je čuo topot vlaka koji ga nije nagnao na velike misli već mu je oblikovao san kojeg se Jakov ujutro neće sjećati. Uporno je zaboravljao snove, a to mu se i svidjelo; činilo mu se, iako nije o tome svjesno razmišljao, da se tako budi odmorniji. Trenutno je sanjao da vozi auto, neki neugledni auto, sličan samohodnom cirkularu s vanjskom karoserijom, koji je topkao kao onaj vlak koji se nalazio nekoliko stotina metara dalje. Do njega je sjedila Lidija, njegova kolegica s posla. Skupa su radili u jednoj privatnoj agenciji za istraživanje tržišta i bili su zaduženi za prikupljanje i zadržavanje klijenata. Lidija mu se svidjela. Imala je nekako spljošteno lice, koje joj je super stajalo s plavim šiškama koje je nosila, a šiške su pak isticale velike smeđe oči. Ali od svega najviše je volio njen osmijeh. Kada bi ga vidio, zapeo bi negdje u vremenu i proveo beskonačnost s njom. Bio je prosto zaljubljen u nju, gledao bi je kako hoda okolo u laganoj odjeći, uvijek svijetlih tonova, koja je lepršala na njenoj mekoj koži. Njih dvoje su bili prijatelji, štoviše jako dobri prijatelji, nasmijavali su jedno drugo i uvijek pili kavu skupa, ali Jakov nije mogao doprijeti do njezina srca jer je ona imala dečka. I to kakvog dečka! Moćnog, naočitog, uvijek preplanulog i zabavnog momka kojeg su svi zvali Rex iako se zvao Dominik. Rex je bio putopisac, znači - danguba. Putovao je okolo snimajući putopisne videe i pišući  članke za raznorazne portale i tako zarađivao novac koji mu zapravo nije ni trebao jer mu je bogati djed ostavio svakojaku imovinu. Vodio ju je na raznorazna mjesta po svijetu i ona bi uvijek s ljetovanja došla sa silnim pričama, a Davoru bi donosila i magnete kojima je on prekrio vrata svog frižidera. Da nije bilo tih magneta ne bi ga nikad zainteresiralo gdje se točno nalaze Benin, Brunei ili čiji je glavni grad N’Djamena. Oh, Lidija, Tvoja koža, kao mlijeko za kožu, da se razlije po meni volio bih pa da budem potpun.

Tako nešto bi išla pjesma koju bi Jakov napisao da je imao nekakav talent za pisanje, a k tome i vrlo slab.

A ona pička od tvog dečka,

nastavio bi,

neka objesi onu svoju bandanu o jebeni Taj Mahal.

Vratimo se na san. Vozili su se oni tako, a Lidija se mrštila - to mu je naprosto slamalo srce. Nije bila zadovoljna kamo su se zaputili na more. Jakov je apologetski pristupao slučaju što ju je još više razjarilo. “Da si barem muškarčina”, rekla je ljutito. “Ali Lidija, evo, sve ću za tebe uraditi! Bit ću muško!”, odgovorio joj je suznih očiju, ustima plitko gutajući zrak. Usred košmara Jakov nije dobro gledao na cestu i ispred njega je pala ogromna tegla krastavaca. Jakov je na jedvite jade uspio izbjeći sve te komade stakla, krastavaca i ogromni poklopac i oni su mirno nastavili put u svojoj svađi. Jakovljev mozak jest reagirao na zvuk razbijanja tegle koju je bacio Davor, ali tu se nije radilo o nekakvoj jungovskoj povezanosti između stvarnog svijeta i njegova sna. Razlog je mnogo profaniji. Naime, Jakov je tijekom kupovine namirnica, dok je uzimao konzerviranu sjeckanu rajčicu, ugledao kisele krastavce Podravka i krenuo intenzivno razmišljati o njima. Prizvao je sjećanja i pokušao je shvatiti kada je zadnji put jeo kisele krastavce (to je bilo kada se u uredu održalo neko slavlje pa je netko donio kanapeiće s krastavcima, sirom i pršutom). Ali kada je zadnji put stvarno kupio, kada je posjedovao kisele krastavce? Je li to bilo prošlu zimu ili ovo ljeto u Drveniku? Zna da ih je jeo, ali ne može se sjetiti je li ih on kupio ili su ga na plaži njima ponudili oni dobrohotni Slovenci. I tako, intenzivno razmišljajući o kiselim krastavcima preko dana njegov uspavani mozak reagirao je na zvuk slamanja tegle kiselih krastavaca slikom razbijanja tegle kiselih krastavaca, što na kraju krajeva i ima nekakve veze s Jungovom teorijom o povezanosti svjesnog i nesvjesnog. Nakon toga sve se odvilo svojim tokom. Sljedeći dio Jakovljevog sna je nebitan za priču, on će ga ionako zaboraviti, a Davor se poslužio već otvorenim Jadro keksima i vratio se natrag na kauč.

[ribaipo]

1.

Odmah u glavu. Nakon plućne zaraze, kostiju, živaca, srca, jezika i kože, došao je red na - mozak. U sferi - glave, na psihološkoj ili fizičkoj, od mikro do makro razine, znači posvuda se dešavaju istodobno tri dinamička procesa: pucanje, pregaranje i rasplinjavanje. Naravno, intenzivno.

Srpanj se odvija na odjelu intenzivne njege.

Pa krenimo.

O ljetnoj sezoni pomrčina sam pisala ranije. Posljednja od tri, bila je pomrčina Mjeseca, 05.07. i ona je doprinijela tenziji između planeta nagruvanih u dva suprotna znaka: Jarac i Rak. Ako ih ne znate, nema veze. Upoznat ćete ih, a osjećate ih itekako.

U astrologiji, svemir je prikazan slično kao zidni sat i podijeljen je na 12 h - 12 znakova zodijaka. Znak Jarac se nalazi na vrhu kruga, u podne, a nasuprot, na dnu kruga je Rak. Govorim generalno. Astrologija se bavi psihom i u tom smislu, Jarac i Rak su dvije jednako snažne sile suprotnih predznaka. Jarac je razum, Rak osjećaji. Obojica jako uporni i svojeglavi, svaki na svoj način i svak vuče na svoju stranu. Jarac prema gore, na van. Rak prema dolje, doma.

U sredini astro kruga je Zemlja. Planeti su “nebeski putnici” odn točke koje se kreću kružnicom. Sunce također. Sunce je izvor, zvijezda u centru našeg planetarnog sustava, ali iz zemaljske perspektive, Sunce izlazi i zalazi u određeno vrijeme, pa i ono “putuje”. Putuje kroz znakove. U svakom znaku provede po 30 dana, a čitavu kružnicu obiđe u 365 odn godinu dana. Trenutno je u znaku Rak što znači da je njima u srpnju rođendan i sretan im! :**

Mjesec se kreće najbrže, treba mu hm mjesec dana, ravno 28 dana da prođe kružnicu. Kroz znakove prošiša brzo. Prošlog je vikenda prošišao kroz znak Jarca i na pola puta, taman kad ga je trebalo obasjati Sunce, uletio je u sjenu Zemlje i tad je pao “shade” na raznorazne naume, vezano za vlast i autoritet, što je Jarčeva domena. Pomrčina često donese neki značajan događaj točno u minutu, ali ne nužno. Lunarna pogotovo zna imati nejasne poruke odn pitanje je koji je tu događaj ustvari ključan ili što se točno pokrenulo ili što se sve točno pokrenulo, osim novog vala špekulacija, dakako. Pomrčine imaju višemjesečni “eho” i odzvanjat će ili se rasplitati ili rasvjetljavati narednih pola godine. Ljetos ih se zaredalo 3 i to je baš petljanac, povrh još puno drugih petljanaca. Naime, Mjesec je samo jedno od nebeskih tijela koje pratimo, jeste najbrže i najbliže Zemlji, ali samo jedna od varijabli koje su u stalnom pokretu, usput mijenjaju faze i međusobne odnose, tako da... Kod nas se pomrčina Mjeseca poklopila s parlamentarnim izborima pa je to očit primjer nečeg što ćemo kolektivno gledati kako se raspetljava narednih pola godine, ali generalno i globalno, tu nit pratimo narednih šest mjeseci. Ona je jedna od niti. Zapetljana.

Mjesec fura svoje. U znaku provede 2,5 dana i produžio je dalje, znak po znak, a u ponedjeljak 20.07. u 19:30 je mlađak u znaku Raka. Uštap je vrhunac, a mlađak označava početak novog lunarnog ciklusa i smatra se da je to dobar trenutak za posijati sjeme ili donijeti odluku ili učiniti prvi korak. Ono što započnemo ili započne samo, imati će kulminaciju, prvo malu za 4 tjedna, kad Mjesec bude uštap, ali pravi vrhunac za šest mjeseci kad uštap bude u znaku Rak. To je druga nit dugačka narednih 6 mjeseci, tanka i nježna. Nju trebamo uplesti sami, odn uložiti trud pa ajmo malo o Raku.

Rak. Rak je četvrti znak zodijaka. Mjesečev znak, znak emotivnog senzibiliteta, majčinskih nagona i pružanja brige i zaštite. Privatan i izuzetno empatičan, Rak je usmjeren na druge, posebno one koje percipira kao svoje bližnje ili potrebite, i prema djeci. Sentimentalan je. Iznutra mekan, izvana oklopljen, fokusiran je na mir i sigurnost. Točnije, na obranu i zaštitu mira i sigurnosti, a oko doma i obitelji je teritorijalan i defanzivan i to jako. Dom može biti osobni emotivni sklop ili doslovno obiteljski život, može biti naša unutarnja kuća ili stan, kućanstvo ili homeland, domovina. Obitelj može biti krvno srodstvo ili zajednica istomišljenika ili grupa. Rak se jako poistovjećuje sa žrtvama, obespravljenima, nejakima ili manjinama, i često se u njihovo ime bori, jer doživljava ih kao - svoje. Borac za prava drugih, ono što danas zovemo “social justice warrior”, nekadašnji hipik koji se bori za svjetski mir. Cvijećem. Rak je znak vode, rijeka. Rijeka ljubavi. Srčani znak i srčano angažiran oko drugih odn socijalnih problema. Vokalni pacifist, njegova je metoda najčešće pasivni, Ghandijevski otpor ili bojkot, ali ima i problem jer sve vrline su uvijek potencijalni izvori problema. Ćudljivost i davljenje. Kod Raka je problem to što je emotivni idealist i često nije konstruktivan. Ima snage, ali one snage koju imaju brzaci i bujica; razorna snaga bez konkretnog cilja, snaga koja klade valja, yes, ali i rijeka ljubavi koja se izlije iz korita i poplavi sve. Smothering. Rak je znak vode, nema čvrstu formu, nije artikuliran. Fali mu uzemljenosti i mjere. Ponese ga, jaše junikorne i kenja dugine boje unedogled pa se zna utopiti u svom samozavaravanju ili povjerovati da je Spasitelj. Majka Terezija. Ili udaviti. U svojim metodama zna biti pasivnoagresivan jer nije samostalan. Rak ili jeste ili treba “dijete” odn potrebite, tako se realizira. Sam često, ili je fizički nesposoban ili materijalno nesiguran ili kako već, ali nespreman za revoluciju koju glasno zagovara. Rak ustvari ne voli promjene. Ni uzbuđenja, pogotovo adrenalinske šokove. U tom slučaju se refleksivno zatvara, odn povlači u oklop ideala i mučeništva. Da bude jasno, Rak je super i super snažan znak. Strpljenje i nesebično davanje, i to u velikim količinama. Pogotovo u zdravoj kombinaciji s Jarcem koji prestavlja čvrstu formu. Njih dva, kad su u balansu su npr. rijeka i zid odn hidroelektrana koja energetski napaja čitavu regiju. Izuzetno moćan kombo.

Za mlađak 20.07. donesite odluku vezano za vlastitu budućnost, vlastiti mir, emotivni balans, sigurnost i stabilizaciju odn odluku o - promjeni, promjeni lokacije ili pozicije ili uloge s kojom ste se poistovjetili i koju ste smatrali svojom, a iscrpljuje vas. To je generalni savjet. Pusti druge i (šapatom) Brini o sebi.

Jarac vuče čitavu godinu, a natezanje Jarac - Rak je pozadina čitavog srpnja: kreni - stani, ustani - sjedi, izađi - uđi, otvori - zatvori, ustroj - sloboda, meni - svima, objektivno - subjektivno, srce - glava, hladno - toplo. Natezanje. A sad u kombinaciju dolaze i drugi planeti koji će ubrzati i zakomplicirati stvari toliko da će nam se glava okrenuti još puno puta.  Kako si? - Pusti me! Hoću - E nećeš. Moraš - Ma nemoj. Ne seri - Odjebi. !#$&’!! 

Natezanje, napor i  aktivno - pasivno, ali konstantno testiranje granica izdržljivosti se nastavlja i ovog mjeseca.

Na razini tijela Jarac su kosti, zubi i živci, a na razini kolektiva nosive strukture; država i autoritet i tradicija. Oni se tresu i klimaju i pucketaju čitavu godinu. Glavna tema 2020. je dubinska transformacija sistema i ne žele svi tu transformaciju, a i oni koji ju silno priželjkuju moguće tek sad postaju svjesni koje sve procese označava i što sve podrazumijeva riječ “dubinska”. Evo par primjera i ujedno razloga što teško da ću ikada pisati astrološke prognoze za lifestyle rubrike salonskih magazina, ove godine pogotovo: septička jama, masovna grobnica, rak rana, upaljen zubni živac, infekcija, neizdrživ smrad, oštra bol, trulež, gnojni prišt, crna rupa, trauma, noćna mora, štakornjak, zmijsko leglo, najmračnija tajna, obiteljska laž, šok, afteršok, paranoja, halucinacija, manije, fobije i tabu teme i puno suza, znoja, muke, napora i gubitka. Gubitka bliskih, dragih, značajnih stvari, ljudi, odnosa i ideja, onih koje su nam u životu bile nosivi stupovi, vertikale i oslonac. Što nas dovodi do dva stanja s kojima trenutno imamo posla: Slabost odn umor. Mučnina odn gađenje. Od svega.

A avantura tek počinje.

U širem, epohalnom kontekstu, ovo je godina pripreme za novu dekadu - Lude dvadesete. To je The Show.   2020. je The Shitshow - doslovno: Godina eliminacije. Ima 12 epizoda. Finale je u prosincu. Srpanj je E07

Prevoiusly on The Shitshow:

U E01 odn u siječnju smo imali prvo značajno, od nekoliko značajnih poklapanja planeta u znaku Jarac. 10.01. i da sad ne ulazim u Jarac kompleks, samo glavni likovi: Jupiter, Saturn i Pluton, planetoid, sva trojica daleki eonima od Zemlje, Pluton toliko daleko da do njega svjetlost ni ne dopire, kažu. Toliko daleki da njihovi solarni ciklusi traju “vječnost” odn desetljećima i duže, a u jednom znaku provedu, ne mjesec, već GODINE. Toliko daleki da, za razliku od pomrčinskog poravnanja Sunca, Zemlje i Mjeseca koje traje par minuta, “egzaktno” poravnanje ovih planeta traje danima i duže i dešava se zbilja rijetko. 2020. u tom smislu bilježi zbilja fascinantne astronomske fenomene koji povezuju sadašnjost s epohama unazad nekoliko sto.lje.ća.  

Jupiter-Saturn-Pluton kombinacije uočavamo ne samo povijesno, već globalno i sad već znamo da imaju epohalan značaj. Recimo: pandemija smrtonosnog virusa, globalni sistemski grč i sveprožimajuća kriza, što su manifestacije spoja ta tri planeta, sigurno će imati transformativan utjecaj na budućnost života na Zemlji. Pošto je riječ o planetima koji su iz naše perspektive i u odnosu na trajanje životnog vijeka - toliko spori da su apstraktni, njihovo poklapanje osjećamo kao dosta statičan energetski BLOK u kojeg ostali, brži objekti, oni koji su bliži Zemlji, nalijeću: Mjesec, Merkur, Venera, Mars i Sunce koji preko ili kroz Blok prolaze ili im se nadvija nad glavom i nameće restrikcije odn rasturi frekvenciju, jer o tome se radi. O frekvencijama nebeskih tijela za koje se vjeruje da utječu na život na našem planetu, odn našu psihu. Astrologija je mapa ljudske psihe, odn ljudske, pardon my french - duše.

Blok je tu od siječnja i neiscrpna je riznica jezivih i veličanstvenih prizora. Ima puno povijesno dubokih provalija i pećina punih demona i od povijesno visokih, strmih stijena i megalitskih struktura zaraslih u otrovni bodljikavi bršljan. Recimo tako i napomena: ovo nije Super Mario platformer s pixel grafikom. Ovo je živa situacija koja se manifestira organski; u krvi i mesu. Puno krvi i puno mesa.

Lipanj i srpanj odn E06 i E07 govore o putovanju kojeg prolaze planeti u znaku Rak, u ovom trenu su to Sunce i Merkur, i planet Mars, odnedavno u znaku Ovan. Na samu spomen Marsa, jasno je da možemo očekivati razne konflikte, ekscese i eskalacije i to u većoj mjeri nego do sad, jer čitava je godina “ekscesna”.  

Da se vratim u glavu.

Mozak. Mozak je organ težak 1,4 kg žive vage, premrežen s milijardama elektro vlakana, obložen nekom sluzi i zaštićen lubanjicom. Jer sam produvala pola svog formalnog obrazovanja, a i inače u životu pripremite se na još malo kasapljenja. Ličnost ili osobnost čovjeka, da sad ne ulazim u sebstva i bivstvovanja i ontološku mudologiju, kompleksan je fenomen. Možda je tek matematička funkcija preživljavanja, možda smo u simulaciji, a možda su u šumi, tko zna. Ličnost je ustvari dosta zagonetna ali iskasapit ću je na tri dijela: Id, Ego i Superego. Id su naše nagonske težnje, dio ličnosti zadužen za fiziologiju: feeding, fighting, fleeing and fucking odn preživljavanje i reprodukciju. I tu postoje anomalije i poremećaji. Superego su naše moralno - etičke težnje, vrijednosti i ideali. Taj dio usvajamo promatranjem i učenjem i tu također postoje anomalije i poremećaji. Ego je u sredini, u centru i zadužen je za procesuiranje vanjskih podražaja i donošenje zaključaka na osnovu kojih djelujemo. U idealnoj varijanti Ego je produkt uspješnog balansa te dvije vrste težnji, ali često je u disbalansu tj pod velikim utjecajem gorespomenutih anomalija i poremećaja. I da, negdje, ne znam gdje, ali saznat ću gdje se sve u mozgu skladišti naša memorija. Mozak ima 2.500.000 GB storiđa.

Mozak je centralni organ, a u psihološkom smilsu Ego je naš upravni centar i kao takav, trebao bi biti posložen dobro, poravnat i izbalansiran. Ego, razum, rezon, CPU, svejedno pa recimo - um. Um caruje odn ima autoritet, moć i vlast. Na kolektivnoj razini autoritet je vođa čopora, glava kuće, glavni, čelni, vrhovni, centralni, predsjednik, premijer, diktator, kralj, car, najčešće muškarac koji ima i Ego i Id i Superego. U urbanizmu, glavu simbolizira Kraljevska palača, Katedrala, Sabor, Skupština, centralna dvorana, glavni ured, glavna zgrada, glavni grad, centar glavnog grada, glavni trg, glavna ulica, epicentar dešavanja. Kao što je mozak obavijen i zaštićen lubanjom, kolektivni centralni organ ima zaštitni zid, kameni ili tjelohranitelja, ista stvar. Djeluju neprobojno, ali nisu. Lubanja je dosta krhka ustvari, um zaprepašćujuće fleksibilan, a koliko su sistemske / državne granice izdržljive, odn kad i od čega pucaju ili se mogu presložiti bez pucanja ili shape-shiftati? je pod upitnikom. Saznat ćemo i to. Uskoro.

Ajmo sad u Beograd, jer zašto ne. Sve, pa tako i države i gradovi imaju svoje natalne karte i nitko, pa ni Beograd nije imun na kurac - palac natezanje Jarca i Raka. Dapače, arhitektura Beograda je, recimo, školski primjer te astro-dihotomije. Jarac je Kalemegdan, Rak je Dunav, i to  su samo najuočljivije od beskonačno mnogo manifestacija tih znakova, a usput i općepoznate i veličanstvene. Zbilja jesu. U Beogradu se astrološke konstelacije trenutno jako zorno ukazuju, a recentna eksplozija frustracija i eskalacija nasilja imaju veze s linijom okomitom na Jarac - Rak os koju crta: planet Mars u znaku Ovan.

Vraćamo se na 29.06.

Tijekom svog solarnog ciklusa planeti prolaze “doba” odn kroz 12 znakova zodijaka i pratimo ih kao pokretne točke po kružnici. Marsu treba 687 dana da napravi krug, a u jednom znaku provede 6 tjedana. Inače. Ali. 2020 je posebna i po tome što će Mars ove godine, umjesto 6 tjedana, u znaku Ovna provesti vrtoglavih ŠEST MJESECI jer retrograd… što je duga priča i o tom potom. Za sad je bitno znati da će od 29.06. sve do 06.01.2021. Mars prolaziti znakom Ovan jer je to treća nit koju ćemo pratiti narednih šest mjeseci. Užarena nit.

Mars. Mars je arhetipski Ratnik, a Ovan faza: kukuriku!” odn svitanje, buđenje, rise&shine, a kad je Ratnik u pitanju Ovan je uranak, budnica, revenille na trubi, poziv na akciju, Ale-Ale, juriš… Ovan je sve ono za što je Mars rođen i rođen spreman. Ovan je zov divljine, Mars je Tarzan i takvih šest tjedana Mr Mojo Risinga bi samo po sebi bilo savršeno za obaviti masu, ali masu stvari, pogotovo onih koje zahtijevaju pogon i našu konjsku snagu. Ali. Ovo nije idealan period po mnogočemu. Može biti, ali za početak traje četverostruko duže nego inače, plus Mars u znaku Ovna nije sam, plus je već dobio i packu i opeklinu, a za koji dan će dobiti metak u staru ranu i takav imati nekoliko dvoboja. O tome svemu kasnije. I inače Marsova budnost, spremnost i snaga imaju naličje: samoživost, impulzivnost i eksplozivnost. Ako govorimo o glavama, Mars je “usijana glava” a Ovan “bezglavost”. Njih su dvojica sila, ali bezumna. Drugim riječima, na samom kraju lipnja, odn E06, dogodio se izuzetan nalet energije koju je trebalo prvo zauzdati pa usmjeriti u nešto korisno i konstruktivno. Ukrotiti zmaja. Svog unutarnjeg zmaja, jer svi znamo kako je Daenerys završila, što je ujedno, i bez pretjerivanja, idealan primjer vrste i magnitude užasa s kojim to može završiti. Potencijalno. Ovan je znak potencijala. Marsova je energija trenutno minimalizirana i potlačena više nego iskanalizirana i priznata pa treba biti oprezan. Recentne su provale samo refleksni trzaji i ustvari - nagovještaj.

Mars je zajurišao 29.06., idućeg je vikenda bila pomrčina koja je zaključena frazom: Tresla se brda, rodio se miš. Pih. Meh. Tjah. Ali. Ciju. Ciju. Miš je jedina novost i promjena - Marsov ulazak u znak Ovna. Sve ostale točk ili su na starom mjestu ili se kreću unatrag ili treći put prolaze isto, a razlog zbog kojeg je Mars miš, tj sitan i maltene nebitan, je to što su se tresla brda, što je metafora za situaciju u Jarcu, koja je tu još od siječnja. Otkad se aktivirala i Jarac - Rak situacija, nadigla se i vodurina, sve skupa okolnosti TOLIKE da naspram njih sve izgleda sićušno. Okolnosti, osim što su ogromne su i sudbonosne i zarazne i prijelomne i restriktivne i previše ih je: virus, krize, mjere, nestabilnost, neizvjesnost i nesigurnost, politički okršaji, mišljenja, prognoze, kontradikcije, bujica nebuloze, bujica osjećaja, zabrinutost, zasićenost, umor i sav taj jaz, pardon jazz, o bože - jizz, to hoću reći, sav taj jizz, jer ipak govorimo o Marsu.

Jezične omaške i tipfeleri svih vrsta su nešto što vezujemo za planet Merkur. On je također bitan lik u E07. O njemu uskoro.

Mars je u jeku tektonskih i gigantskih promjena - miš. Inače, ne da nije miš, već mrš! Mars u znaku Ovna je Meštrovićev “Pobednik”, da se vratimo u Beograd. I nastranu zbilja fascinantna priča oko samog spomenika, kao simbolički prikaz - to je idealan primjer i okamenjeni. O kamenu kasnije, ali da, Mars je arhetipski Pobjednik. Između ostalog.

Miš. Za tektonske nam promjene trebaju satelitske ili zračne snimke, a za miša macro ili zoom leća. Osim toga, nakon pomrčine bismo i mogli i trebali, a i nemamo što drugo osim promijeniti perspektivu i postaviti novi plan, životni. Ponovit ću, mlađak je u ponedjeljak 20.07. i došapnuti: Brini o sebi.

Gledano kroz drugu optiku, miš je the Miš - arhetip i to ne bilo kakav, ni Mickey ni Jerry, već onaj Super Miš iz crtića, Mighty Mouse ili još bolje: Speedy Gonzales, jeste sitan ali dinamitan. U kontekstu pomračenja zvanog hrvatska politička scena, znak Jarac je očekivano trijumfirao na parlamentarnim izborima, Rak se udavio u vlastitoj rijeci, a nakon puno buke se rodio Super Miš odn zeleno-crvena koalicija jer Mars je crvena, Ovan zelena boja. Zgodno.

Kao planetarni protagonist The Shitshowa, Mars je ranije, konkretno u E03, napravio krš i lom. Recimo u centru Zagreba kad je Richterova skala dala točan iznos magnitude njegovog prolaska kroz Blok. Prije tog je bio sav nešto zanesen i pun ideja i velikih planova i 22.03. BAM, prvo je upao u procjep dubok 140 g, a na izlasku porušio puno povijesnog kamena i podigao stoljetne prašine i tepiha pod koje je pometeno par desetljeća. Barem. U narednim se epizodama pretvorio u kolektivni adrenalin i stres, a radnjom su za dominirali drugi planeti. Mars se od E07 vraća u kombinaciju i ostaje do finala i kako sezona odmiče, igrat će sve veću ulogu i rasti i padati i propadati i penjati se i lomiti i pucketati i pucati. Uh. Generalni savjet za svih vezano za užarenu šestomjesečnu nit je: Naći svog unutarnjeg Junaka i ozdraviti ga, jer piše da je trenutno Ranjenik.

O Marsu općenito. Mars je četvrti po redu planet sunčevog sustava. Ime je dobio po rimskom bogu rata, a zove se i “crveni planet” jer ima crvenkasti odsjaj. Crvena je moćna boja, privlači pažnju, guta ostale i izaziva nemir. Boja strasti. Boja boli. Boja krvi. Boja signala. Boja straha. Planeti se kreću i nose / donose energiju, a energija koju Mars donosi je maskulina odn testosteron. Čisti testosteron. Riječi s prefixom pro- su aktualne, za početak promjena. Zatim proaktivnost, progresivnost i na tom tragu: proći, projuriti, probiti, provaliti, progristi, prorezati, prostrijeliti, protresti. Provokacija, propitivanje, proglas, prohtjev, prozivka. Prolom oblaka. Tuča veličine oraha ili šakama. To je Mars. Arhetipski Ratnik i arhetipski Frajer i arhetipska Bitanga, ovisi gdje je, s kim je i kako ga, kao svog unutarnjeg lika poimamo i tretiramo odn koliko ga poštujemo i čime ga hranimo. Mars je planet neutažive gladi, želje i žudnje - libido. Asertivan, agresivan, teži dominaciji, vatren, nasrtljiv, gorljiv, žestok, srčan, direktan, brz, oštar i silovit. Junak, Borac, Osloboditelj, Vitez, Izazivač. Izvršitelj, Matador, Goalgetter. Prvak, As, Zmaj, Tigar, Terijer, Bilder, Action Hero, Alfa, Mojo, Sex Machine, Moj Jimmy moj Johny, Kuronja, Muška Svinja, Drkažija, Nasilnik, Manijak, Seronja, Huligan, Razbijač, Predator, Ubojica, Silovatelj, Koljač, Gad, Zlotvor, Čudovište. Sve to Mars. Njegove su manifestacije strojevi, alati, sprave i oružje. Željezo. Propulzija, propeler, osovina, motor, sila, moment. Virilnost i potencija. Steroidi i stimulansi. Ubrzanje i izgaranje. Baklje, bengalke, oštrice, noževi, sjekire, mačete, mačevi, škare. Čekić, dlijeto, lopata, motika. Kratak fitilj, srednji prst, prst na okidaču, automatska puška, šamar, crveni obraz, igra crvene rukavice i indijanska vatra. Crvene rotirke, sirena, buka, vrisak, urlik, alarm, hitna intervencija, napetost, napor, adrenalin i stresssss. Mars je Laf, Frajerčina i po. Tijelo, muskulatura, atletska građa, elan, stamina, natjecateljski duh i sport općenito i na duge staze, maratonske ali posebno sprint, finiš, centaršut, smeč, zakucavanje, kružni nogom, knockout u prvoj rundi, metak u čelo. Ćao! Odjebi! Umri! Umri muški, Iron Man, svi Superheroji, čak i SuperHik. Mars je ljuta trava na ljutu ranu, tabasco, papar i žestoki alkohol ili barem 5 litara vinčine i roštilj, crveno meso, krvavi biftek, janjetina s ražnja, pečeni vol. Veliki apetit, gladne oči, neumjerenost, proždrljivost, gastritis, probadajuća bol, opeklina, rana, srčani ili moždani udar, ljutnja, frustracija, bijes, eksplozija, plamen, pucanj, slom, destrukcija odn pro - propast. Ovaj cijeli pasus je napisan “marsijanski” i sve su ovo njegove manifestacije i ima ih još bezbroj. Nisam zaboravila - rat. Da podsjetim, nalazimo se u sferi glave, vlastite ili kolektivne. U psihološkom smislu, Mars je naše poimanje maskuliniteta, naš idealni muškarac, naš maskulini idol, naš osobni najbolji prijatelj. Bi trebao biti. Naš unutarnji pogon. Oslonac. Motor. U kontekstu “rata”, to je borba sa sobom tj pitanje samokontrole, zauzdavanje svojih emotivnih praskova i prsnuća uslijed želja, ambicija i apetita / frustracija. Da, ali ne samo zauzdavanje, nipošto, već samo-svijest i zdravo kanaliziranje Marsove energije i to ogromne količine njegove energije i to uz dužno poštovanje. Mars želi biti slobodan, raditi sve što poželi, nestrpljiv je, napet i nemiran. Podiže temperaturu i pritisak, ali ne trpi potisak i zna biti naporan u pm i neizdrživ i gadan kad je frustriran, bilo kad eksplodira ili implodira. Na višim frekvencijama, Mars je hrabar i odvažan, fokusiran, otporan, izdržljiv, čvrst i voli izazove. Ustvari - super lik i hiperproduktivan. Naći svoj osobnog Marsa i posvetiti mu se narednih pola godine. Njegovom ozdravljenju. Osim što je naš unutarnji, Mars je i oko nas; maskulini tip, mužjak, muškarac, momak, muž, sin, brat, tata, suborac, kolega, komrad. I tu su izgledne raznorazne tenzije, na temu ranjene muškosti i nošenja odn podnošenja raznih vrsta tereta. U širem kontekstu, radi se o sukobu s vanjskim autoritetom koji je restriktivan i dominantan, koji vlada, upravlja, drži uzde, zapovijeda i zahtjeva bespogovornu poslušnost. O tome uskoro.

Prvo još jedna, slična ali ne ista i također specifična energija koja će biti prisutna narednih pola godine jer Mars ju je upalio i njom će orati i kopati mjesecima. Ovan. Znakovi zodijaka su povezani s 4 godišnja doba i predstavljaju etape vegetativnog odn životnog ciklusa. 4 od ukupno 12 znakova se smatraju “pokretačima” evolucije tj imaju predvodnički duh i s njima počinje novo godišnje doba. Dva sam već spomenula: Jarac i Rak, zatim Vaga i Ovan. Pogotovo Ovan.  Ovan je prvi znak zodijaka tj sami početak prirodnog ciklusa. Prvi dan proljeća. 21.03. Buđenje. Rođenje. Ustanak. Zora. Uskrs. Astrološka Nova godina. Ovnova silina pokreće čitav ciklus. On izbija iz “totalnog mraka” (zime, zemlje, utrobe, sna, noći…) i bome je zbilja silovit. Glavom kroz zid, takav i to bez zadrške i nemilosrdno. Rođenju prethodi “smrt”, “gubitak” ili “muka” npr pucanje ovojnice, ljuske ili kore, pucanje vodenjaka ili rezanje pupčane vrpce, porodiljna muka ili u psihološkom smislu duboka, mračna kriza, takva da čovjek glavom probije zid, pasija muke Isusove. Ciklus se ustvari dešava svakog dana. U zoru. Prva zraka sunca, to je Ovan. Ovna simbolizira svijetlozelena boja. Izdanak, mladica, prvi zeleni listić, tračak svjetla. Nada i optimizam. Mladost. Srećica. Ovan je novorođenče, pilić, mačić, mladunče. Prvi udah, prvi kmeee, prvi zubić, prvi korak, prvi dan škole, prvo slovo na papiru. Prvo i osnovno i primarno. Primarne potrebe, primare emocije i primarni impulsi. Obredi inicijacije, ritualni ili naprosto biološki prelasci iz životnih faza kad “umire” nešto staro i “rađa” se nešto novo. Ovan označava novi dan, novo doba, vitalnost i potencijal i opisuje radoznali, avanturistički, pionirski duh. Osim bebica i dječurlije, Ovan je i pubertetlija. Mladost, ali i mladost - ludost. “Zelen” je, u smislu da jeste izrastao, ali je često nedorastao. Nezreo je, manjka mu iskustva i takta. Nerazvijen je, nerafiniran, neuglađen, pomalo sirov, amater, šeprtlja, budala s više sreće nego pameti. U psihološkom smislu Ovan je ID i ponekad i hm Kreten. Ima silinu i polet ali i nestrpljivost, naglost, zaluđenost i nepromišljenost. Ima refleksivne reakcije i djeluje nagonski, neobuzdano i kompulzivno.

Ono što im je zajedničko, Marsu i znaku Ovan je: Ja! Hoću! Sad! Daj! Sve! Aaaaaa! Mars tu igra na svom travnatom terenu, čak je i mjesec mart, kad počinje znak Ovan, po Marsu dobio ime. On je tu jak, u smislu da se može neometano pokazati u svom punom sjaju odn vrlinama. To je generalno pravilo. Zato je Miš s početka priče Mighty i Speedy. Bio. Na samom početku E07., ali to je bila samo uvodna scena.

Podsjećam, srpanj se dešava na odjelu intenzivne njege.

(nastavak uskoro)

[revolucijaizkreveta-blog]

O varanju iz ljubavi i varanju varanja radi

Ljudi su opsjednuti varanjem, kad treba i kad ne treba. Prošle godine, ja u dugoj vezi, upoznam drugog čovjeka, čovjek me očara i kažem tadašnjem dečku: ''Mi prekidamo jer meni su se počeli sviđati drugi ljudi'' - ako mene pitate, najpošteniji prekid ikad jer do prijevare nije došlo. Počele odmah psovke, od spolnih organa do svetaca: ''Ti me već mjesecima varaš s tim idiotom!'' - ''Dušo, bivša dušo, ne varam te, nego sam čovjeka upoznala prije dva dana, vidjela sam ga prvi put u životu i ne znam je li uopće zainteresiran za mene nego te ostavljam jer nam veza nema smisla pošto mi je u glavi, kad sam upoznala tog čovjeka, zasviralo I know you I walked with you once upon a dream". I ništa. Prođe neko vrijeme i ja se kao single osoba stvarno konačno spetljam s tim divnim čovjekom i bivši odmah počne s ispadima: ''Ja sam to znao od početka, ti si me varala s njim!'' Od tada je prošlo godinu dana, čak i više, ja sam već dva puta prekinula s tim divnim čovjekom i imam novog, i više sam no sigurna da onaj bivši koji već debelo spada u lanjski snijeg, baš kao i divni čovjek, i dalje sebi u glavi lamantira o tome kako sam ga varala. A stvarno nisam. Nadalje, hajdemo na jedan fast forward na ovu godinu, točnije na današnji dan. Imam novog dečka. Visokog. Pametnog. Prosijedog. Nebitno kakvog. Meni je lijep i dobar. Awww, how touching. Čak više nije ni novi dečko nego samo dečko jer to nešto divno i lijepo traje već koji mjesec pa je izgubio titulu novog i postao obični. Steady boyfriend. Upoznali smo se oboje kao single ljudi. ''Hoćeš čuti nešto najgluplje na svijetu?'' - pitala sam ga na našoj prvoj cugi. ''Hoću'' - kaže on, a ja: ''Sviđaš mi se''. Obično sam izravna kad mi se netko sviđa, ali how I work my works mysterious ways which some people like, and some don't - to nije poanta ove priče. Prošla dva ili tri mjeseca od toga i njegova od davnih dana bivša počinje vrištati: ''Ja idem na testiranje na spolne bolesti! Ti si me varao s tom blogerkom! Fuj!'' - draga, kaže se blogerica i ne, nije te varao sa mnom, u trenu kad te ostavljao nije znao da postojim. Zašto ljudi ne mogu prihvatiti da nisu uvijek ostavljeni zato što su nužno prevareni prethodno s nekim već da su ostavljeni jer ih je partneru simply dosta? Dosta njih kao njih, njihovih mana i vrlina koje su postale mane, njihove dosade, nedostatka ljubavi, dosta svađa, nepovjerenja, tenzija. Zar ne mogu prihvatiti da možda nisu jedno za drugo i da za to nije nužno kriva druga tj. treća osoba? Dalo bi se raspravljati da li je za moj prekid s početka priče kriv spomenuti divan čovjek. Ja tvrdim da nije već sam upoznavši ga samo uvidjela da there's plenty more fish in the sea iliti uvidjela sam razliku u čovjeku, toplinu u njegovim očima koju kod bivšeg već mjesecima nisam pronalazila... Krenimo sad na mračni dio priče, dio o stvarnim prijevarama koji ću podijeliti na varanje iz ljubavi (da!!) i varanje varanja radi. Shvaćam da je termin varanje iz ljubavi opako glup i da zvučim kao apsolutni idiot, ali pod to bih svrstala ovo: Bila sam u vezi, upoznala drugog tipa, s tim tipom prevarila dečka, varala ga tri dana ljubeći se po skrovitim parkovima i onda prijevaru priznala i dečka ostavila radi novog. Jer u novog sam se zaljubila. To je po meni varanje iz ljubavi, kad nam se osoba s kojom prevarimo stvarno istinski svidi - i kada ta prijevara znači pošten kraj postojeće veze. Slažete li se sa mnom? Vjerojatno ne jer riječ varanje i ljubav ne idu zajedno, ali ne nalazim bolji termin. Ono što želim reći jest da mi je ova vrsta prijevare nekako prihvatljiva. Takve stvari nosi život. Ne biramo u koga ćemo se zaljubiti i ponekad ne odabiremo najbolje trenutak u kojem ćemo pasti nekome u zagrljaj. Tu je i ono grozno varanje, ono gadljivo i degutantno, a to je varanje varanja radi s kojim nemam osobnog iskustva, ali vidim slučajeve oko sebe. Evo primjera poznanice koja je u navodno sretnoj vezi, planira brak sa svojim odabranikom, ali došla je na ljetovanje bez njega i prevarila ga, samo što ja znam, sa šest frajera. ''Kog briga'' - smije se ona: ''Ako on ne sazna kao da se i nije dogodilo''. U ime oca i sina i duha svetoga. Nisam neka puritanka, ali ovo ne razumijem. Čemu? Kakav je užitak širiti noge svaku drugu večer nepoznatoj osobi koju prvi put vidiš? To je varanje čisto varanja radi, samo da bi se učinio taj ružan čin. To je jeftino. Takvo ponašanje osudila bih i kod single osobe jer je cheap as fuck i nema smisla, tako se ne traži ljubav, a osobe koje to prakticiraju najčešće, tužno, ali istinito, misle da će tako naći upravo ljubav. Što reći kad to radi osoba koja tvrdi da je u sretnoj vezi i planira romantični odlazak na Vis sljedeći tjedan sa svojim kao majmunom izvaranim dečkom? Mene nitko i ništa ne može uvjeriti da se dotičnoj iz priče sviđa svih šest frajera kojima je u deset dana raširila noge. Slučajno sam dobra s jednim od njih, dečko je također u vezi i užasno mu je krivo što se to dogodilo. Shvaćam ga, popilo se preko boce gina i ''ljeto i more stara mangupa dva karte su izmiješala'' kako bi rekla Vesna fucking Pisarović. Dečku je krivo. Jako krivo. Ovoj kojoj je on bio broj šest je sasvim svejedno jer za nju je grižnja savjesti umrla s Van Goghom. I sad dolazimo do dijela - priznati prijevaru ili ne? Dečko želi priznati svojoj djevojci, a ja kao devil's advocate kategorički vrištim ''Nemoj!!'' Zašto? Zar sam zla i podla? Ne, barem mislim da nisam nego samo tvrdim da ako je riječ o takvoj, nazovimo, slučajnoj prijevari koja ama baš ništa nije značila i ako žalite zbog toga, don't. Don't speak. Words can only do harm. Jednom sam priznala dečku takvu bezveznu prijevaru i on je to kvazi oprostio. Kažem kvazi jer nabijao mi je to na nos svaki put kad bih presolila pileći paprikaš. To priznanje je bilo suvišno. I zato dečku iz priče savjetujem da šuti i nek zaboravi kao da se nikad nije dogodilo. Jer ako stvarno nije značilo ništa, ako ne ukazuje na postojanje osjećaja prema ovoj s kojom je prevario ili pak na manjak osjećaja prema svojoj djevojci, bolje to prešutjeti jer se priznanjem neće postići ništa osim što će djevojku povrijediti i to se nikad, ali nikad neće prestati spominjati. Čemu? Ako je prijevara nešto značila, ja sam za priznanje u svakom slučaju, ali ako je to čin koji je prethodio stanju zvanom delirium tremens... Šuti. Za svačije dobro. Priznanjem bi čak mogao prouzročiti prekid, a  to nikako ne želi jer on istinski voli svoju djevojku. Sad će netko reći da kako se mogao upustiti u pijani seks s ovom čiji je broj šest ako voli svoju djevojku. Netko će reći da boca gina nije opravdanje. Ja ću reći da nitko od nas nije svet i reći ću da jako dobro znam kako boca jebenog gina može iskriviti pogled na stvari. Kočnice popuste. Nešto jako glupo se učini kao dobra ideja. Razgovor vodi dodirivanju, dodirivanje vodi seksu. Ujutro se probudiš i plačeš od jada. Gadiš se sam sebi. To je već dovoljna kazna za ovu suvišnu prijevaru i zato tvrdim da postojeću kvalitetnu vezu ne treba ugrožavati priznanjem. Jednom sam slučajno ukrala upaljač u supermarketu, spontano sam ga spremila u džep kaputa i na ulici shvatila da ga nisam platila. Htjela sam se vratiti unutra, ali ipak nisam. Jer jednostavno bi bilo glupo privlačiti pozornost na sebe zbog ''krađe'' koja zapravo nije krađa jer nisam uzela ništa vrijedno. Isto je i sa suvišnim seksom nakon boce gina. Ne znači ništa. Zaboravi i ne privlači pozornost na to. To je moje mišljenje. Ali što ja znam. Ja sam samo glupa blogerka... Read the full article

[miladinzecevic]

STANA

Neoni paraju nebo, buka i žagor na svim mogućim svjetskim jezicima, velika jabuka, kako je zovu u punom sjaju. Hiljade ljudi na ulici, u haosu se gura i provlači. Sirena se prodra na desetak metara, ambulantna kola su zaglavila i neće se tako lako pokrenuti. Samo privid, već je na uglu, još jedan urlik i izmiče iz vidokruga. Haos ima svoj red i pravila, jedino Stana na vrhu ulice, novo lice striptiz bara negdje oko Džejmstauna. Jedino ona ne može da se uklopi u taj haos, pa opet je tu već druga godina. Sa osmijehom se okreće ženi koja je umalo oborila i nasmijana kaže mater ti tvoju kravo odvratna. Smije se sebi, a neznanka slično njoj, vjerovatno pozdravlja Staninu ujčevinu negdje u Podrinju isto se osmjehujući. I tako produžavaju put. Sva u znoju jedva se probi do bara provlačeći se izmedju gostiju. Pijani gost, hvata je za ruku i dobija specijal bosanski šamar, koji ga patosira prije obezbjedjenja. Yeah Stana, smiju se izbacivači, dok iznose ošamućenog gosta. Ona se već pozdravlja sa koleginicama golim i znojavim. Brzo se skida, i počinje neki svoj ritual, dok se trlja velikim peškirom i prska litre parfema na sebe, jedna crnkinja joj podiže kosu i pravi frizuru. Debeli menadžer, navikao na golotinju i gomilu histeričnih žena proziva jednu po jednu. ' Polak Stana' , pas ti mater nijesam Polak idiote unosi mu se u lice, speluje S R P K I NJ A. Polak, Srpskinja anyway, go go its time, here we go, idemo svinjo jedna, idemo. Izlazi na podijum i prilazi šipci, toliko vremena a pogled joj preleti salom da vidi ima li ko poznat, postidi se i zarumeni. Preglasna muzika i desetak djevojaka oko nje i polako popušta nervoza. Kako vrijeme odmiče, prepušta se tome ludilu. Uvija se i vrti oko šipke, kao oni derviši na kraju rata. Dok je bila vezana u kućnom zatvoru negdje u Tuzli. Savija se i kao da je rodom iz Afrike skače uokolo. Veze nema sa muzikom i ritmom, a publika to voli, gledaju kako joj odskaču grudi. Balave po podu, na pauzi užagrenim očima samo bulji u jednu tačku i velikim gutljajima ispija limunadu. Obliže se jezikom a mulatka sa strane mjeri sve na njoj, i kad se Stana oblizne i ona uzdahne. Bliže su joj žene od muškaraca, a ova Polak baš bi joj legla. Stana je pogleda i puna mržnje se strese, pokaže joj prstom preko grkljana. Znam mila moja, želja će te biti bogami zaklaću te, ko' kokošku. Any ponavlja koškoka, koškoka i opet se oblizuje. Opet veliki peškir i trlja se jedna pored druge, opet debeli menadžer požuruje, lets go girls go go, mora da je Njemac Stana na glas, nema taj druge nego go go. ***** jedno, tako se krivi i dere kada ga u svlačionici dohvati njegov dečko, prvi put se ispovraćala kada ih je vidjela. Ponovo je na na bini, sada ne gleda okolo prilazi i proba da igra na muziku, nekako jadno i traljavo. Sreća tu niko zbog muzike i ne dolazi. Padaju novčanice ispred, kao ispred trubača u njenome Podrinju, samo krupnije i više, više i koštaju. Ili ne koštaju, ko to zna? Svako prodaje to što ima. Udesio tako onaj gore, kada sve rasprodamo uzme nas nazad, mene nije vala morao ni slati. Ni do rata se nijesam naradovala, petoro djece u planini, druga po starosti, dok je otac ispijao piva pred prodavnicama, ona i majka sa starijim bratom. Kosila i brala drva, tražila je i tu da radi sa motornom testerom, nijesu htjeli da čuju. Tukli bi se radnici oko nje, a onda slaba vajda. Stopirala je pet dana nazad do Njujorka, i tražila bilo šta da preživi. Baš sam i našla, a opet su pošteniji i iskreniji od većine onih koje sam upoznala. Pokupi nekoliko krupnijih novčanica, i na znak menadžera sađe u publiku, ostatak novca ostavi drugim djevojkama. Dogovor je da svaka ponese bar nešto, kroz gužvu dopiru urlici Stana, Stana zadihan čovjek crven u licu, drži snop novčanica u ruci, htio bi da je kupi za to veče. Obezbjeđenje je već na oprezu. Prihvati da sjedne za sto sa njime, ne gleda je u oči već u gole grudi i stomak. Samo klima glavom i oblizuje se, mami je sa deseticama. Trpa ruku u pantalone, Stana krenu da ustaje, sory sory, im nice gay, a jes' u pizdu materinu. Čitav si fin i sigurno neđe imaš familiju skote, not Scot no, Flint pokazuje na sebe prstom, nice gay. Ponudi je pićem, djevojka spusti ispred njega viski a pred nju sok iste boje, namignu joj. Brzo popi i on joj se pridruži na iskap sasuvši otrov u sebe. I još jedan, i sad je baren, vadi stotku i lijepi joj na grudi dozvoli mu. Ovacije iz gungule oko njih. Proba da je dočepa za kosu pomamljen, izmače se i otvorenim dlanom ga posla na pod. Predstava je završena, ovacije i aplauzi. Polako ide uvijajući kukovima a zvižduci paraju uši. Zastade kod šanka, popi čašu vode not fight, not fight money, menadžer joj pokazuje palcem i kažiprstom, da je trebala da pođe sa njim, nice gay. Gleda ga i razmišlja na šta je podsjeća, ne nalazi ništa slično. Težak i ogroman dlan stade joj na rame, okrenu se i nasmija moj čovjek, my man iskreno se nasmija. Iza crnac težak za trojicu sav u mišićima i osmijehu. Ispod neona bijele se zubi i neki dječiji osmijeh. Ma i nije drugo do dijete, poveliko ali dijete. Đes' ba Časlave, čitavo veče, zove ga Časlav ili Đorđe kako kad. Pravo ime mu Isak, ili kako ga ovdje izgovaraju Ajzak. U njegovome društvu pođe do svlačionice, ne puštajući ga unutra udje i istušira se na brzinu. Bili su napolju, pronadje cigarete i zapali, on se namršti. No smoke, your health Stana, stvarno brine, e moj Časlave neće mene ubit' duvan nego ova tvoja zdrava Amerika. Nasmija se i privi uz njega, podjoše ka podzemnoj željeznici. Na peronu ih zaustavi policajac, ocijenio da su tu poslom, gleda njene papire pa onda njegove i priča u šiframa u radiostanicu. Prezrivo ih gleda, i Časlav njega, na jedan Stanin mig otkinuo bi mu glavu golim rukama. Pruži im dokumente i bez pozdrava otrča niz peron otkopčavajući futrolu pištolja. Oni brzo udjoše u voz, samo se pogledaše i nasmijaše. Naslonila se na njega a on joj najdubljim glasom zapjeva nešto sjetno sa juga. Skoro je zaspala, kada ju je iznio iz voza. Toliko brdo od čovjeka a nježan, polako par stepenika i u stanu su od trideset kavadrata. Nema neku naročitu vezu sa Isakom, opet je on pazi i čuva. Upoznao je na ulici pijanu i drogiranu i doveo kući. Ima od tada godinu i kusur, sažalio se na ludaču koja psuje na nekome svojem jeziku. Nikada nije tražio ništa za uzvrat, samo društvo ljepotice a Stanislava, kako joj je pravo ime jeste ljepotica. Doduše ona misli samo spolja, rat ju je silovao i ubio pola porodice, i nju čitavu. Probudila se poslije razmjene na psihijatriji u Beogradu. Poslije mjesec, obrela se u zadružnom domu negdje oko Rume. Sa paketom Crvenog Krsta, ulje brašno i tako. Ispod plavog mosta zaradila za put i samo jedno jutro u hladnjači prešla pola Evrope. Što dalje i od kuće i od sebe. Mislila je to ljeto da sprema upis na fakultet, bilo je drugačije. IMG_20210527_185215087.jpg

Evo je sada sedam godina kasnije, u crnačkom bloku i osjeća se kao jedna od domaćih. Psuje i gadja limenkama i bocama dilere ispod prozora. Poznata u komšiluku kao crazy Stana, ipak poštena i odana ljudima sa kojima dijeli život u tudjini. U početku je obilazila klubove sa zemljacima, tu je upoznala i Dejana, zaljubila se u njega i počela da živi sa njime. Dejan je došao da napravi karijeru kompjuterskog genija, ali se uvalio u drogu, kocku i druženje sa svakakvim ološem. Na kraju je pokrao i nestao bez traga, javio se poslije godinu iz Teksasa. Nije htjela da čuje više za njega. Već ga je i zaboravila, preko nekih Isakovih veza došla do papira i ostala tu. Isak sušta suprotnost, pouzdan i predan. Njen Časlav ima jednu manu, ne može da odoli Stani. Ubio bi za nju, i vidjela je da bi to i uradio. Kad vodi ljubav sa njim, e to je za priču komšiluk se okupi kao na finale NBA, navijaju i smiju se. Poslije izlaze posramljeni oboje, a ulica odjekuje od smijeha i komentara. Svi znaju koliko su vezani jedno za drugo to poštuju i cijene. Čak i lokalne bande naprave im mjesta kada šetaju ulicom. A to ne važi baš za puno ljudi. On radi na gradjevini, rijetko pije alkohol i svaki cent donese kući. Isto i ona, planiraju da obidju njene. Oteže se to evo neko vrijeme, i to zbog nje. Ne zbog njegove boje kože, zna Stana da on ima ono što treba, obraz i srce. A za drugo je nije briga. Nego ne želi da se prisjeća, kaže ponekada da je rodom i ona iz Afrike. Isak se tada smije, not Africa not Africa Stanislasa, Georgia. Isti ***** Isak, Bosna, Afrika ili Georgia. ' Oce ide fidi family, oce oce Isak trazi' . Legne naspram nje i sluša je i uči srpski. Prvo ga je učila psovke, kada je skontao šta ga uči, bio je ljut. Kupio je rečnik i podvlači riječi. Našao je i riječ, prvo joj na engleskom rekao ' shame on you Stana' , a onda 'sramotna rec nece ucim'. Zaplakala je od sreće. On je bio ljut danima. Nikada joj nije prebacio gdje radi, drugačije gleda na to. Zna da je lijepa i da se to plaća mnogo bolje nego njegov rad. Ponekad mu na Youtubu pusti neki domaći film, i prevodi mu. On netremice gleda i sluša. Gledao je Isak i Kosovski Boj, pustio suzu za Obilićem. Ugasio kanal i okrenuo se ledjima, i baritonom otpjevao nešto tužno, pola bloka prihvatilo pjesmu. Bila je Stana i kod njegovih kući, otac mu je nestao netragom, niko ne govori o njemu. A braća njih trojica i Isak kao blizanci. Kada udje majka ustaju i slušaju kao pačići, ona im podvikne a oni u glas ' yes ma'. Stana se ubila od smijeha, oni kao četiri džina ispred starice. Nije vjerovala da nije neka fora, dok nijesu počeli da joj postavljaju pitanja. Postidjela se tih ljudi, u takvome ludilu biti toliko pristojan i pažljiv. Ponos im je najmladji brat Adam, završava koledž. Prvi školovani član porodice i svi gledaju u njega kao u sveca. I on je posebno pažljiv prema njoj. Kada razgovaraju izmedju sebe, uvijek sačekaju da jedan završi što je mislio da kaže. E Stano valja lećet' a kajaćeš se boga mi. Aman luda glavo bježala si spaljene duše, đe ćeš? Mora se majke i braće viđet' , ubiće te neki ludak na ulici a onda ostaviš tugu za sobom. A šta je sve bilo, i šta će se sve dešavat', baš me briga. Umalo iz Beograda do Loznice, sletješe nekoliko puta u provaliju. Gleda vozač Isaka, navikao on da gleda krupne Bosance, ali ovo čudo nije. Malo pa u retrovizoru mjeri Isaka kada ustane i pogne glavu da ne udari u plafon. Trebalo je da mu naplatim tri karte. Onda ga sirene drugih kola opomenu i psovke putnika. A i oni u čudu gledaju u saputnika. Ramena mu pokrila oba naslona. U Loznici je čekaju braća, stariji Jovan i mlađi Stevan. Rekla im je još davno da je Isak crnac. Ne sprdaj se Stano, kad' je za tebe dobar neka vala bude kakav 'oće, ne smeta nam, samo sestru da nam čuva. A mi ćemo njega ovamo kod nas, neće ga niko u selu smjet' pogledat'. Autobus je stao između njihovog golfa i stanice. Gužva na putu, Stana i Isak izašli i čekaju da autobus produži dalje. Ona jedva zadržava suze, tu na par kilometara vršena razmjena zarobljenika i u džaku kosti najstarijeg brata. Sve kao juče da je bilo. Isak primijeti i pridrža je, da ne padne.

Kola napraviše prostora, vozač autobusa još u retrovizoru gleda grmalja i odmahujući glavom dodaje gas, autobus nestaje u dimu isparenja. Stevan pretrčava put, širi ruke put sestre, a onda zatečen bježi nazad, Jole kolki' je **** te bog. Jovan zabavljen nečim ispod haube, još uvijek nije vidio sestru i gosta. Ne budali, kolki' je pa kolki' je, okreće se i sijeda na haubu. Njihova Stana krupna, kao i svi u familiji, ne mere ni zet bit' mali. Al' vid ti belaja, šta je ovo bog te veselio. Bojažljivo prilaze i grle i ljube sestru, plaču sve troje zagrljeni. A Isak plače sam, par metara dalje pogodila ga scena. A sejo što on plače, šta je njemu? Stana ih gleda ponosna. Lijepi su joj i stasiti kao sa filma.

Nastaje problem, sve su nekako uvezali i upakovali. Skoro se ne vidi koja su kola, e sada valja i Isaka upakovati unutra. Kako ga god namjeste po' njega viri napolje. Što ne reče sejo, traktorom bi došli po njega vid' kolki' je ko' bik. Jovan ga munu rukom, zar sa zetom tako i sestra ti došla. Vozio je golf u tim krajevima, svakojaki teret e ovo do danas nije. Oboriše zadnju klupu Isak sjede na pod gepeka a glavom podupire peta vrata, oko njega posložiše prtljag. Tek uz puni gas uspješe da krenu, prilijepljeni uz asfalt. Sat vremena se vuku do prodavnice tristotinak metara do kuće. Posle je loš put, moraće ga izbaciti napolje. A kako sad je čitavo selo ispred, neki piju a neki hvataju zjale. Neka bude kako 'oće. Na rupi ispred Isak otrese glavom u vrata, 'what a ****'? I prihvati se za glavu, Stojan se zacereka, Njemac je to bolan i Stana i Jovan se smiju do suza, i Isak počinje da se smije sve trljajući glavu. U tome su baš kod prodavnice i kafane. Gužva i krkljanac, došli i poznanici da je dočekaju, kada je nestala svi su plakali. A evo je sad' žive, vala ćemo popit za to. Izvlače stvari i pomažu Isaku da se izvuče napolje. Posle desetak minuta ispravi se Isak pored golfa i spusti ruku na krov. Golf malo iznad pupka, Stana u čudu gleda svoje seljake, nikad ih niko nije ostavio bez teksta. Evo i to čudo da vidi. Najkrupniji od njih, njoj nepoznat momak prilazi i obilazi oko njega. Bagerista navikao na krupne i batalne stvari ispravi se i isprsi pored njega. Nezadovoljan i postiđen ode i sjede na gajbu. Narod se ljubi i grli sa 'njihovom' Stanislavom, a opet preko ramena gleda u gosta. Polako se razdvojiše Jovan zastade, uđe u prodavnicu i kupi dvije gajbe piva da časti, ostali produžiše put kuće. Hvala vam komšije na dočeku i živjeli, popi pivo na iskap i kolima pođe kući. Majka je bila u kući, nije bila napolju. Nije mogla, šta ako se ne pojavi, njena radost i nadanje. Ovako će bolje sakriti suze i tugu, a neće doći znam ja to. Sjedi i čuje razgovor ispred kuće, njen djever i rođaci od podne su tu. Pekli su i prase, do sad' su ga i pojeli, eto ih pola pijanih napolju. Čim je poštar počeo da pjeva, to je kraj.

Neko se nakašlja na vratima, pa onda sitno pokuca. Stevan se šali sa mnom. Majko ja sam, tvoja Stana. Čuje joj korak, drugačiji je a mogao bi biti, i glas isto. Tek dlanovi preko lica, prstima dodiruje hladne dlanove. Možda me srce i starost vara. Samo da je ona, ići ću u svaku crkvu odavde do Banjaluke. Polako se okreće i ustaje otvara oči i gleda. Onda dlanom prelazi preko lica, lijepa je, obrve, oči, širi ruke i grabi je na njedra. Stežu jedna drugu bez riječi u zagrljaj. Pričaj mi bilo šta srećo moja, samo da te slušam. Stana je miluje i priča, isto kao ona njoj dok ju je kao malu uspavljivala. Jovan i Stevan brinu da neko ne uvrijedi zeta, bespotrebno jer kad se džin nasmije i kada su vidjeli da mu zidarsko pivo nestane čitavo u šaci niko nema komentara. Samo se laktovima dohvate i ućute. Zaboravili što su došli.

Nekako bez dogovora, rat se ne pominje, ni groblje. Priča se o svemu i svačemu, Isak shvatio da je on i bez želje da privuče pažnju, glavna atrakcija i preko dana zabavlja djecu. I oni ga zovu Časlave, čuli od Stane i svidjelo im se. A ne može ni da gleda Stanu kako plače, bude mu muka. A svako malo se smiju i zaplaču. Ne izdrža, 'sto vi stalno place i smije'? 'Isak tesko, ne voli place. Pomognem ne place'? Došao ispod trešnje i jedno po jedno dijete stavlja na grane kao vrapce. Idu za njime i nagovaraju ga da ide sa njima u drugo selo. Stariji su pa ih biju u školi, sad sa Časlavom naplatili bi sve razbijene noseve. Jovan pokosio livadu, onoga dana kada su došli, mora se sijeno pokupiti a sestre mu žao. Izvlači se da ne primijete. Isak primijetio došao do njega i traži vilu, vidi da i Jovan ima jednu u prikolici. Tek tu se vidi, Isak radi kao mašina već do podne sve u plastovima. A on se jedva zagrijao, Jovan zapanjen gleda kako radi, samo jednom mu pokazao a ovaj ne staje. Ni vode da popije, kamoli sjedne. Poče da kači plastove i prevlači do stožišta traktorom. 'Ide tamo ja ti donesem', zakači po dva tri i lagano kao krpu bez napora dovuče. Dodje i Stevan donese im ručak, ne vjeruje očima. Odmoriše u hladu nekoliko i Stevan sa komšijom poče da đene sijeno. Nekako sporo i nevješto, Isak pruži ruke ka njemu spusti ga kao pero dolje, okrenu se Jovanu, 'ti zna bolje'? Jovan klimnu, 'onda ide gore' i pomože mu da naskoči na stog, uze najduže vile i kao mašina poče da izbacuje i po pedeset kila na stog. Samo se čuje cviljenje drveta i Jovanovo, alal vjera. Kad' izbaci sve onda iz livade dovuče još i do tri sata sve je završeno. Ono čega se plašio, kiša poče desetak minuta poslije. Njih dvojica sjede na vratima štale jedan s' jedne drugi s' druge strane vrata. Dobar si ti čovjek Isak, 'zna Stana kaze isto dobar', 'kaze ofako i konj je dobar pa jase'. Obojica se smiju njegovome izgovoru. Naucim bogami ja sve, evo vidis obećavam.

Desetak dana prošlo, svi pokunjeni spremaju se za povratak. Braća ne dižu glave, jedino majka srećna. Eto molila se Svetoj Petki, i ispunila joj želju. Stana prebira pogledom brda oko sela, da joj duže traju. Teško guta i izbjegava sve i Časlava i braću. Samo sa majkom ćutke sjedi i gledaju se netremice. Razumiju se i bez riječi. Deset sati leta u tišini, bez i jedne riječi. Provjera na aerodromu i pitanje upućeno Isaku, you American citizen klimanje glavom, answer please? Yes, also Srbin from Bosnia. Uzima kofer i uzima Stanu ispod ruke. I sada su valjda negdje oko Džejmstauna, za drugo ne znam osim da se vole i da im je to dovoljno.

[suenoosperdidos]

Znaš li kako je ovo ljeto počelo? Spremajući ispite naravno, kao i ova prethodna ljeta. Ali ovaj početak ljeta je poseban. Bili smo na korak od ostvarenja kontakta. Stari broj ti je isključen. Fiksni isključen odavno, a sada ni drugog fiksnog nema. Ipak reče mi viber da si bio tu prije 20 minuta. Hej, ti bio na istom mjestu gdje sam i ja. Ne znam otkada si postao fudbalski fan. Ne sjećam se da si nešto mnogo pratio fudbal. Kakve veze i taj šljem ima sa tobom? Pa nisi ti građevinac. Zašto je drugo ime na onoj adresi? Pa nisi valjda...

Stegnulo je. Laku noć.

[revolucijaizkreveta-blog]

Zašto su ljubavni partneri bitniji od prijatelja

Ostavi nož, prijatelju, mater ti jebem, vidim te s leđa! Uvijek tvrdim da su ljubavni partneri bitniji od prijatelja jer prijatelji su zamjenjivi, baš svi. Onaj tko kaže suprotno, nema pojma. Zamjenjivi su i ljubavni partneri, ali bitch please, ljubav nam je najbitnija stvar u životu i za ljubavnog partnera ćeš se možda udati i možda će on biti otac tvoje djece, a prijatelj će naći razloga da se naljuti na tebe čim mu posudiš neku veću svotu novca (nekom je 200 kn veća svota) samo da ti ne bi trebao vratiti. Znamo da je tako. Tako je, tužno je, ali jebiga frende tako je. Ljetos sam imala jednu situaciju s nazovimo ljubavnim partnerom. Nije bio baš ljubavni partner nego čovjek s kojim sam flertovala i kasnije završila u nekakvoj aferi. No bilo mi je stalo do njega. U jednom trenu najbolja prijateljica mi je rekla... tj. tadašnja najbolja prijateljica, mi je rekla da sam ja jadnica u toj situaciji. Na što sam joj ja rekla: ''Nisam jadnica ja u ovoj situaciji nego si jadnica ti koja pušiš likovima s Tindera na parkingu i koji te nakon toga blokiraju na svim sredstvima dopisivanja''. Završilo je blokiranjem s obje strane i prekidom prijateljstva. I nije mi žao. Jer, meni je taj tip bio bitniji od nje, plus netko tko puši likovima na parkingu mi neće govoriti da sam jadnica. Ako me razumijete. I, na kraju je taj lik ispao pozitivnija i prema meni dobronamjernija osoba od te najbolje prijateljice i dobro sam postupila što sam birajući on ili ona odabrala njega. Ona je bila tip osobe koja otvori šampanjac svaki put kad ja dobijem dvije kile jer tuđa nesreća krijepila ju je, zato što je i sama bila nesretna. Tip osobe koja uživa soliti pamet kad meni nešto na ljubavnom planu pođe po zlu - zato što i sama ima nesretan život. Jebeš takve prijatelje, prijatelje koji uživaju kad te imaju razloga tješiti jer to znači da si nesretan u životu pa je njima bolje. Imam tri najbolje prijateljice koje su istinski dobronamjerne. Jedna je tipu iz priče rekla da će mu baciti medicu s čilijem u oči ako me krivo pogleda i to mu je rekla u facu. U jednom trenu me krivo pogledao, ali ona nije bila tu. Tu je zato bila druga najbolja prijateljica i bila uz mene šest sati koliko sam plakala i zbog toga javila na poslu da je bolesna. Treća je tužna zajedno sa mnom kad dobijem dvije kile jer svi znamo da žena preko 50 nije žena nego krava. Šalim se. Ali razumijete što mislim. A ostale... majko mila. Ja sa svakim novim frajerom u životu ostanem bez jedne prijateljice. Jer se ona zaljubi u njega. Recimo da sam u životu imala četiri ozbiljnija dečka, iliti veze koje računam. S tim vezama ostala sam bez četiri prijateljice koje su se klele u vječnu ljubav prema meni. Veze su potrajale duže od tih prijateljstava. Prijateljstva prestaju čim imaš nešto što taj prijatelj nema, a želi. To može biti ljubavni partner, posao, novac. Nešto. Uspjeh na nekom području. Sporedna uloga u filmu C kategorije. Bilo što. Prijatelji nestaju čim imaš nešto što oni žele. Jer ne mogu to podnijeti. Jeste li znali da je zavist pokretač svih najgorih ljudskih čini? To nije moja umotvorina, to je činjenica. Čim je prijatelj zavidan, on postaje neprijatelj. I tada dolazimo do one narodne s početka: Ostavi nož, prijatelju, mater ti jebem, vidim te s leđa! Nađeš zgodnog  tipa. Otpadnu dvije frendice. Nađeš kul posao. Otpadne ih još tri. Tako je, gadljivo je, ali tako je. Dok si debela, siromašna i bez dečka imat ćeš puno prijateljica. Dok plačeš za nekim švalerom, još i više. Meni su se moji dečki u životu pokazali boljim prijateljima od svih drugih osoba koje su se nazivale mojim prijateljima. Na kraju, ljubavni partner ti i treba biti najbolji prijatelj, on treba biti ''your person'', tvoje utočište, tvoja utjeha, tvoj čovjek. Ako to nije tako jebeš njega. Što se tiče čovjeka iz priče, kako mi je bilo stalo do njega ja sam jasno rekla frendicama: Tko bude govorio išta protiv njega spremna sam prekinuti odnose s tom osobom koja sere jer on je meni bitan. Prekinuti isto kao što sam prekinula s pušačicom s parkinga. Na kraju, s tim sam se čovjekom provela bolje nego s ikojim prijateljem u životu. Ok, podjednako dobro kao s ove tri koje su iskreno moje najbolje prijateljice. Da ne duljim, prijatelji su zamjenjivi, baš svi. Zapamtite to i mislite na sebe. Čuvajte svoje ljubavi jer one su vam puno veći prijatelji od onih koji se tako samo predstavljaju. Read the full article

[urbanidesnicar]

Par riječi o kmerima, judama i pjevaču

Vic godine:"Hadezenjare kažu da spodoba zvana Zdravka Bušić, ima šanse pobijediti Generala Glasnovića u izborima za zastupnika dijaspore!?" Još jedan dokaz da je družba anemičnog tite izgubila svaki kontakt sa stvarnošću. A samim tim i sa narodom. Drugovi žive u svojoj čahuri i nemaju blage veze što se vanka događa. Kad vas General SATARE, nemojte reć' da niste znali. A ne da će vas satrat', nego će to biti "masakr motornom pilom". Titotejebo, koja gomila budala......

Gospon Škoro ničim izazvan, iznosi svoje mišljenje o Brozu i Paveliću: "'Oko mene nema ljudi koji veličaju ta dva zlikovca.Takve bih istog trenutka osudio, izbacio i više nikad ne bi sjedili sa mnom za stolom." Može li netko objasniti pjevaču da ćopavi i Dr. Ante ne idu u istu rečenicu. Bravar je ubio milijun i 172 000 ljudi, i 10. je na listi najvećih svjetskih zlikovaca. Naš štovani Poglavnik se tu uopće ne spominje. Da ne bi ja pametovao, samo ću uputiti jedno pitanje poznatom estradnom umjetniku. JESI LI BIO POD UTJECAJEM NARKOTIKA, kad si ovo izjavio? Ne bavim se tračevima glede Pevexa, Rusa, Lunje.....Ali preko ovoga ne mogu priječi. Šutnja kumova Thompsona i Bulića, govori više od riječi. Što mu je ovo trebalo? Ne bi li uzeo koji glas "antifašistima"? Ne može se sjediti na dvije stolice, i pod svojim "kišobranom" spajati ono što je nespojivo. ILI JESI, ILI NISI. Odluči se. Kakve veze imaju Suverenisti sa Zelenima? Nikakve. Niti jedne dodirne točke. Zbog 1-2 mandata izgubit ćeš ih 5-6. O Poglavniku postoje različita mišljenja, pa čak i među Domoljubima. Ali porediti ga sa bravarom? To nikako, nikako ne ide. NE DOZVOLJAVAM da mi nitko vrijeđa PRESVETO TROJSTVO: Dr.Tuđmana, Dr.Pavelića i Generala Glasnovića. Točka. Da poentiramo. Ovaj pokret ima veze sa desnicom, kao ja sa nuklearnom fizikom. Ovo je čisti centar, koji može koalirati i sa HDZ-om i SDP-om. A to je neizbježno, žele li participirati u vlasti. Zašto se to pučanstvu jasno i glasno ne kaže? Pogotovo smradovima koji ne znaju voditi normalnu konverzaciju, nego ti na svaki spomen Škore u negativnom kontekstu skaču za vrat. Normalno da ni ja ne ostanem dužan. Nekad i pretjeram, pa što? Svađu nikada ne započinjem prvi, ali ako netko ne želi vidjeti dalje od nosa, onda ima problem. I to veliki. Zar ne shvaćate da je ovo što radite kontraproduktivno, i da se time samo distancirate od Domoljubnog tijela? Sve više ljudi ima veću averziju prema pjevaču, nego prema Plenkiju i Beri. I to isključivo zahvaljujući ovim FANATICIMA. To je činjenica i nisam je ja izmislio. A ne možete baš svakoga nazvati plaćenikom, jer ta priča više ne drži vodu. Sam pao, sam se ubio...... Na planeti zemlji ne postoje gluplja bića od komunjara. Čak su i amebe za njih doktori znanosti. Mogle bi se knjige napisati o ovome fenomenu, a ne mislim ni da medicina ima odgovor na ovu pojavu? Jednostavno ih je dragi Bog kaznio, i to je to. Je li itko ikada vidio pametnog kmera ili kmerušu? Ja nisam, a svakodnevno mi iskaču iz svih konzerviranih jela. Kažu da na IMBexu postoji neki trofazni debil Vojislav, koji je sam sebe nazvao DNOvinarom. Papak je uzeo ženino prezime da ljudi misle da se radi o Talijanu, a ne o poluretardiranom četniku. A supruga mu je izvjesna Dunja Mazzocco Drvar. Meteorolog je kažu. Drugarica nakon dublje analize, inteligentno zaključuje kako će ovo ljeto biti vruće. Ćuj to? U titino doba nije tako bilo, nego smo na plažu išli u skijaškoj opremi i za sobom vukli sanjke. A u predahu smo pili čaj od tratinčice, na legendarnoj "klupi". Kad bi došli doma, odmah bi naložili peć na drva. Kardeljtejebo, u kojem okruženju mi živimo? Nameće se logično pitanje. Ako su ova munjena stvorenja bila u stanju sjebati Hrvatsku, kakvi smo onda mi kad smo to dozvolili? Tko je glasovao za Stevana, Lignjuna i Mahnitog? Nisu u pitanju samo jugokrkani, već i dobar dio Hrvata. Jesmo li onda i mi kreteni? Procentualno još nismo ali se trudimo. Svakoga dana u svakom pogledu, sve više nazadujemo. Zato bi predložio da se umjesto sotonističke propagande o coroni, malo više zabavimo mentalnim zdravljem Hrvata. Jer definitivno s nama nešto nije u redu. Očekujem da se oglasi SZO, i razjasni ovu misterioznu bolest. Sreća u nesreći je to, što ovi izbori APSOLUTNO o ničemu ne odlučuju. Niti jedna opcija nije dovoljno jaka da skine "vjerodostojne" i "komunjare" s vlasti, a jedino je upitno tko će se kome prikloniti. Zato se pitam, koji k. više uopće pišem o izborima i što mi to u životu treba? A koliko je narod očajan, najbolje pokazuju nerealna očekivanja pojedinaca. Ide se čak dotle da ćemo imati 2/3 većinu u Saboru, i da ćemo moći mijenjati Ustav!? Lakše malo, dame i gospodo. Prvo treba uključiti mozak, staviti brojke na papir i izračunati. A rezultat je potpuno suprotan megalomanskim maštarijama. Ponašamo se kao djeca, i vrlo brzo iz depresije upadamo u euforiju. A izbore treba odraditi hladne glave, jer kad si euforičan svaki će te rezultat razočarati. Unatoč mom nedavnom apelu da se malo više angažiramo i pišemo (ne bi li ljudi doznali istinu), stvarnost je potpuno drugačija. Većina jednostavno nema tu naviku da čita bilo što duže od 2-3 rečenice. Svaki tekst (bez obzira koliko bio dobar), će imati 10 puta manje "sviđanja" nego obična sličica ili karikatura. Zašto je to tako, teško je reći. Prije sam mislio da su ljudi zauzeti i da nemaju vremena. Međutim, tijekom ove karantene smo se doma ubijali od dosade, a ništa se promijenilo nije. I to je još jedan od razloga, zašto ljudi još uvijek gledaju Dnevnik kao hipnotizirani. Ne znam zašto, ali sve me ovo asocira na Homera Simpsona. Oglasio se i megapopularni vječiti vođa BiH Hrvata, drug Čova. Trebalo mu je 6 dana da osudi apartheid nad Sarajevskim Hrvatima. Bravo junačino naša! Svima je laknulo nakon tvojih mudrih riječi. Kada bi mi netko mogao objasniti zašto jugoslavenčina i KOS-ovac, zastupa interese našeg naroda u BiH, bio bih mu zahvalan do groba. Ali bojim se da ću prije dočekati sprovod, nego objašnjenje. Kažu da postoje četiri osnovne emocije: radost, žalost, ljutnja i strah. Ovu zadnju još od rata skoro pa i ne osjećam. Nekako sam na sve postao ravnodušan i osim zmije, slabo me što može prepasti. Međutim, u zadnje vrijeme imam fobiju od: Đikića, Severine, "ugledne" obitelji Dvornik i raznog polusvijeta koga se konstantno gura na naslovnice. Zovu ih domaćim "celebrities", a u stvarnosti su jad i bijeda. Bojim se kliknuti na bilo koju našu stranicu, jer znam da spodobe uvijek vrebaju iza kantuna. Što činiti? Ovo stanje nije od jučer. Ono traje još od 45', uz izuzetak perioda 1990-2000. Jedino smo tada bili slobodni, u pravom smislu te riječi. Zato ne treba očekivati da se bilo što može preko noći promijeniti. To je čista zabluda i utopija. Teoretski je možda i moguće ali samo na jedan način. REVOLUCIJOM. Ali koliko god bili spremni ZA DOM, za revoluciju nismo. Hoćemo li ikada biti, pitanje je nad kojim bi se i baba Vanga zamislila. Jebaji ga. Takvi smo - kakvi smo. I nije do nas, nego do genetike. Kaže mi čovjek da svatko od nas za nekoga navija a nekoga napada (misli na politiku). U pravu je. Okolnosti se mijenjaju iz dana u dan, i ne treba zabijati glavu u pijesak i praviti se kao da se ništa ne događa. Čiro Blažević je to slikovito objasnio: "Sine, samo budala ne mijenja mišljenje." Jedno vrijeme sam se uzdao u NHR i u njima vidio nadu za spas ove zemlje. Nakon svega što se dogodilo, više apsolutno nemam povjerenja niti u jednu stranku. Tako da sam  bukvalno PROTIV SVEGA i SVAKOGA. 

Upravo tako i pišem, i na taj način zatvaram sebi vrata. Ali to mi uopće nije bitno. Važno je da mi je savjest čista i da imam prigodu (za sada) napisati ono što mislim. Zato i popizdim kad mi udbaši (koji se predstavljaju kao VELIKI Hrvati), počnu pričati kako je Dr. Pavelić "prodao" Istru i Dalmaciju a Dr. Tuđman u dogovoru sa Slobom "dijelio" BiH. I sve to uredno zabilježio na nekim salvetama!? Okanite me se ljudi mile vam matere, sa tim maloumnim pričama. Ako smatrate da nisam u pravu, odlično. Blokirate me i prestanete čitati moje pizdarije. Vrlo jednostavno i efikasno, na obostrano zadovoljstvo. Corona je sotonjarama sjela ko' budali šamar. Čitam kako na zapadu sve više ljudi koristi kartice umjesto gotovine. Ne zato što hoće, nego što moraju. Naime dosta trgovina više ne prima novac, pod izlikom straha od virusa. U principu ovo znači da gospoda imaju slijedeće informacije: što jedeš, što piješ, koje lijekove uzimaš, čime se ispunjavaš slobodno vrijeme..... Znaju apsolutno sve o tebi a riječ "privatnost" je odavno izbačena iz riječnika. Imaju manjih problema sa starijom populacijom, koja još uvijek preferira papirne novčanice i kovanice. Od čega će ti ljudi sad živjeti?  

To je lako riješivo. Tko kaže da moraju svaki dan objedovati? Zadnja istraživanja Gatesovih znanstvenika su pokazala da je to vrlo loše i opasno po organizam. Jer ako jedeš svaki dan, može ti preći u naviku. A što ćemo onda? "ZA DOMOVINU SPREMNI"

[urbanidesnicar]

Nu debila!?

Fikus na Pantovčaku nije vrijedan svađe. To jedino koristi Zorangutanu. Malo smo zaboravili na njega, ali je neki dan kod lepog Ace još jednom dokazao da nije normalan. Zato ponovo apeliram da se uzdržimo od međusobnih prepucavanja oko Škore i Kolinde, sve dok ovaj papak ne ispadne iz Predsjedničke utrke.

Kako opisati osobu poput Milanovića? Nekome je dragi Bog dao talent da može u jednome dahu napisati roman, a nekome nije. Ima ljudi što bi bili u stanju opisati njegovu biografiju, svjetonazor, ambicije…, na nekoliko stranica. Ja to ne mogu. Moj opis bi otprilike izgledao ovako: “Nu debila!” I smatram da sam time sve rekao. Zato i pišem kraće tekstove. Što ponekad i nije loša stvar. Jer dokazano je da naši ljudi ne vole puno čitati. Velika šteta, ali što je – tu je. Zato pokušavam što više činjenica ubaciti u što kraći tekst. Koliko mi to uspijeva, ne znam? Ali vidim po brojaču na blogu, da to ipak netko čita. Što mi je izuzetno drago. Znam tu i tamo biti vulgaran, ali namjerno. Jer ako slika vrijedi tisuću riječi, onda psovka vrijedi najmanje duplo.

U Hrvatsku se 2018. godine najviše ljudi doselilo iz BiH (10.348), Njemačke (3232) i Srbije (2880). Ovi zadnji su pravi fenomen. Vraćaju se u državu gdje se rehabilitira vastašluk a Thompson i dalje nekažnjeno “urla”. Pupi ne smije ni usta otvoriti, a žene, deca i nejač imaju status gudina (svinje) u Teheranu. Unatoč svemu tome, ovaj marljivi i skromni narod samo želi mir i suživot. Ne pada im na pamet tražiti ništa tuđe, a pojam nasilje u njihovom riječniku ne postoji. Alal im bre vera! Nobelova nagradu za mir uopće nije upitna, samo se još ne zna točan datum.

“Nevaspitani dečak” zvani Ana, je premijer (ka?) jedine genocidne državu na svijetu. Ali to joj ne smeta da nam dijeli lekcije. Zašto i ne bi, kad paževi ne smiju ni pisnuti bez odobrenja iz Brisela? Podhitno treba prekinuti sve odnose sa opančarima, tražiti ratnu odštetu i blokirati ih na sve moguće načine. Soroševi plačenici iz vrha vlasti, to sigurno neće učiniti. Najsvježiji primjer je posjeta srpske delegacije Jasenovcu. Iz aviona se vidi da je ovaj “eksces” unaprijed dogovoren. Jer Judama trebaju četnici i obratno. Pa je tako naš Plenki u maniru velikih državnika, odlučno rekao NE. Čak ni bravar 48′ nije bio tako oštar prema Staljinu. Nismo ni svjesni koliko smo sretni, da imamo domoljuba takvog kalibra na čelu vlade. Sada je sve do nas. Ili ćemo se konačno probuditi ili nas neće biti? A postoji i druga opcija. Pošto gosp. Trumpu ne daju da kupi Greenland, možemo li ga kako nagovoriti da kupi RH? Svakako smo već odavno prodani…..

Mafija koja nas svaki tjedan prepada kataklizmom i apokalipsom zbog tkz. klimatskih promjena, nije ništa manje agresivna od pederskog i transrodnog lobija. U pitanju je ogroman novac. Stotine bilijuna dolara za tkz. obnovljivu energiju. Kako prolaze oni koji im se suprostave, pokazuje slučaj Kardinala Georga Pella koji je lažno optužen za pedofiliju. Danas ništa nije slučajno a u koincidenciju odavno ne vjerujem. Optužbe su se pojavile samo 3 tjedna nakon što je Kardinal u Vatikanu održao govor u kome jasno i argumentirano dokazuje da globalno zagrijavanje ne postoji i da je u pozadini svega novac.

Treba li istaknuti da je jedan od glavnih zagovornika te lažne teorije, Francisco Che Guevara, južnoamerički ljevičar poznatiji kao Papa Franjo. Kako su Soroš, Obama i bračni par Clinton primorali Papu Benedikta da abdicira, je već malo duža priča. Poanta je da je i Vatikan pao u ruke globalističkih sotonjara. I tako danas čika Franja reformira Katoličku crkvu, isto kao što je Plenki “reformirao” HDZ. Pa je prigodom odabira novih Kardinala za jednog od njih imenovan Matteo Zuppi, veliki pobornik LGBT populacije. Zabezeknut sam. Hoće li nam sad umjesto Crkvenog zbora pjevati Village People?

Takozvani “analitičari” nas pripremaju za zaokret od 180 stupnjeva u vezi nabavke borbenih zrakoplova. Sve po narudžbi stranke na vlasti. Više se i ne spominje F-16, nego francuski Mirage i švedski Gripen. To se gospodo zove PUŠIONA. Poltronska vlast je okrenula leđa SAD-u i svrstala se na stranu EU globalista. Zbog toga je i propala prva nabavka, jer gosp. Trump i te kako vodi računa o tome tko su mu prijatelji. Skupina TNT na čelu s anemičnim Brojem 1, to sigurno nije.

Evo što o svemu tome kaže gosp. Miljenko Kniewald, pilot i vrhunski (neovisni) stručnjak u području avijacije:“Dakle, slijedom Slovaka, Poljaka, Bugara, Rumunja…Treba kupiti borbenu platformu USA proizvodnje. Neka je skuplje. Dokazana je u potpunosti i integrirana po svim osnovama. Nikada ne bi dozvolio da mi avion nabavlja onaj tko ga nece koristiti, letiti i održavati. NI-KA-DA!”

Danas riječ “progresivan” ima savim drugačije značenje. U riječniku se može naći pod pojmom – dilajla. Njihova ideologija je toliko kontradiktorna i licemjerna, da normalan čovjek to jednostavno ne može shvatiti. Jer ne možemo imati dvostruke kriterije. Pa da se za ono što je jednima dozvoljeno, drugi proglašavaju nacionalistima, ultra – desničarima i fašistima.

Uzmimo na primjer prava djece. Danas ne možeš svoje dijete odgajati po krščanskim načelima, jer si automatski zaostao i povrijedio si njegova prava. Za to vrijeme džihad pedofilčine tjeraju djecu od 7-8 godina na brak i tretiraju ih kao roblje. Ali to je “naprednima” normalno i o tome nitko ne piše. Za to vrijeme je u RH stigla sedma skupina Sirijskih izbjeglica. Došli su jadni zrakoplovom iz Turske, a ovde ih ne čeka ništa osim stanova i socijale. Hrvati su kao što je poznato, svi stambeno zbrinuti a stopa nezaposlenosti je zanemarljiva. Ovo inače nema veze s nama i Marakeškim. U pitanju je neka druga država a sporazum nije obvezujući. U riječi naših “velikana” se ne sumnja, tako da uopće nemamo razloga za zabrinutost.

Pet stvari koje me najviše mogu iznervirati su: nogomet, auto, žena, računalo i politika. Nakon rapsodije Vatrenih u Slovačkoj, opet smo se malo opustili kod uvijek neugodnog Azerbejdžana. Nisam siguran da je “politički korektno” uzeti nekoga 4:0 na njegovom terenu, pa me ne bi čudile oštre reakcije iz Brisela. Uglavnom Mađare u Splitu MORAMO pobijediti. Bez ikakvih kalkulacija. Ovaj put treba pozorno pratiti Ostojine orjunaše da ne bi opet napravili koju pizdariju, zbog koje bi mogli biti kažnjeni. Ovim putem javno pozivam sve Splitske Domoljube (bez navodnih znakova), pučanstvo Imotske krajine, doline Neretve i neovisne zapadne Hercegovine, da kupe što je moguće više karata za utakmicu. Branitelje bi zamolio da budno motre na jugo-idiote i decu vojnih lica, i da ih u slučaju bilo kakve provokacije, mirno i dostojanstveno SATARU.

Turistička sezona se bliži kraju i na žalost svih “jugoslovena”, nije podbacila. Ovo ljeto bilo puno “kelnera” iz srbije. Čudi me to? Zar kod njih ne teku med i mleko? 41’su od Njemaca dobili po pič.. , pa su poslije tamo išli raditi. 95′ su i od nas dobili po istom spolnom organu, pa danas na Jadranu zarađuju za “lebac”. Poučak: “Ne isplati se dobivati po rodnici.” S nostalgijom se sjetim predratnih priča, kako ne možemo bez njih jer nećemo imati što jesti. Žitnica Vojvodina, Zastava, Galenika, Smoki, Evrokrem, Jaffa keks…

Jer kako reče Branko kockica: “Na svetu postoji jedno carstvo (velika srbija), u kome caruje drugarstvo….” Tko drugačije kaže, taj kleveće i laže a etiketa Ustaše mu ne gine.

Toliko….

“ZA DOMOVINU SPREMNI”