#jednoumlje | Explore Tumblr posts and blogs

mentalnahigijena · 3 years ago

Photo

Manastir Prohor Pčinjski koji se nalazi trideset kilometara južno od Vranja proslavio je impresivan jubilej – 950. godišnjicu postojanja. Tim povodom upriličena je svečana akademija kojoj su prisustvovali predstavnici crkve, kao i naučnih, obrazovnih i kulturnih institucija, zatim ministri, ambasadori, državni funkcioneri, predstavnici vojske i policije. Na obeležavanju jubileja ukazali su se i patrijarh Porfirije, predsednik Srbije Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, u nepoznatom svojstvu.

Predsednik Vučić, kao pokrovitelj proslave, dobio je od episkopa vranjskog Pahomija Orden “Prepodobni Prohor Pčinjski”. Vladika Pahomije poznat je po tome što su ga 2002. godine četiri maloletnika optužila za seksualno zlostavljanje koje je trajalo od 1999. do 2002. godine. Njih trojica bili su učenici Bogoslovije koji su u vreme zlostavljanja imali manje od 15 godina. Taj proces se godinama vukao po srpskim sudovima, država je svesrdno pomagala episkopu da se slučaj zabašuri, tako da su u martu 2006. godine, kada je okončano suđenje, dva krivična dela već bila apsolutno zastarela, a za preostala krivična dela Pahomije je oslobođen “usled nedostatka dokaza”. Bilo je još sličnih prijava na račun episkopa vranjskog, ali krivični postupci nisu pokretani, tako da Pahomije i danas mirno obavlja isti posao, a sad se udostojio časti da uruči orden predsedniku i tako se oduži državi za sve učinjene usluge.

Crkva kao ideološko oruđe

Predsednik Vučić održao je prigodan govor u kojem se zahvalio na ordenu, a potom izložio svoje shvatanje odnosa države i crkve. Vučić je rekao kako mu se čini da „kada zajedno rastu srpska država i srpska crkva, tada je najbolje i našim građanima“. Potom je rekao da će i dalje pomagati crkvu, razumevajući „da nam bez crkve nema nacionalnog ni narodnog jedinstva, da bez crkve ne možemo da očuvamo naše nacionalno, ali ne samo nacionalno već i državno tkivo; i onaj ko to ne razume, a vodi državu, ne zaslužuje da je vodi i ne može da je vodi iole uspešno“. Na kraju je zaključio: „Ništa tuđe nećemo, ali ćemo čuvati i štititi i Kosovski zavet i Vidovdan”. Niko od prisutnih mnogopoštovanih zvanica iz crkvenih redova nije se pobunio protiv predsednikovih reči, čak ni patrijarh Porfirije, što će reći da odobravaju njegove stavove.

Prvo valja napomenuti da je građanima Srbije bilo najbolje u vreme socijalizma, kada crkvi nije bilo dozvoljeno da se meša u politička i državna pitanja, već je bila prinuđena da se bavi kletom duhovnošću, verom i ostalim tričarijama koje slabo zanimaju crkvene funkcionere. U vreme kad je crkva imala značajnu državnu ulogu, pre Drugog svetskog rata, vladali su nepismenost, sveopšta beda, potčinjenost najširih slojeva stanovništva, eksploatacija, neravnopravnost i slične pošasti, sve uz blagoslov duhovnika.

Predsednik Vučić vidi Srpsku pravoslavnu crkvu kao instrument za postizanje nacionalnog i narodnog jedinstva, te kao stub države, kao da je SPC zvanična državna crkva Republike Srbije. Njegov ideal glasi: jedna crkva, jedan narod, jedan vođa. Nacionalno jedinstvo nije poželjno, a ni prirodno stanje. Društvo je kompleksno i raznoliko, jer ga čine milioni različitih ljudskih bića koja imaju sopstvena uverenja, želje, nade, interesovanja, stavove, političke preferencije, ideološke pozicije. Veličanje jedinstva je direktan udar na pluralitet kao prirodno stanje društva, te zagovaranje autoritarizma u čistom obliku, pod maskom nekakve fantazmagorične sloge. Takvo jedinstvo se uvek nameće odozgo, sa pozicija moći, i građanima ne donosi ništa dobro, u šta smo mogli da se uverimo svaki put kad bi neki uzurpator preuzeo svu vlast u svoje ruke, od Slobodana Miloševića do Aleksandra Vučića. Ako je zadatak crkve da obezbedi to žuđeno jedinstvo iza kog se krije najobičnije jednoumlje, onda je crkva puko ideološko oruđe u rukama vladara.

Vučić ispoveda vizantijsku doktrinu o simfoniji države i crkve koja je nespojiva sa savremenim dobom, a pogotovo sa demokratijom i republikom. Srbija nije teokratska već sekularna zemlja, država i crkva su odvojene, bar na papiru koji se zove Ustav. Doduše, za predsednika i njegovu kamarilu Ustav je mrtvo slovo na papiru, baš kao i zakoni, oni se drže drugih načela od kojih je najvažnije “jači tlači”. Vučićevo forsiranje SPC kao temelja države ujedno je i diskriminacija svih ostalih verskih zajednica koje ne samo da stavlja u neravnopravan položaj, već ih praktično proglašava izlišnim. Bez katolika, protestanata, muslimana i budista možemo, ali bez Srpske pravoslavne crkve nikako – to je njegova poruka. Što je najgore, SPC pristaje na privilegovan položaj koji joj svetovna vlast određuje, izdajući svoje poslanje zarad čisto zemaljskih koristi. Zauzvrat, crkva je uvek tu da podrži državne vlasti, tako da taj koristoljubivi savez opstaje na obostranu korist i zadovoljstvo. U toj protivprirodnoj simbiozi crkva je svedena na oslonac autoritarne moći, u toj tužnoj ulozi iscrpljuje se njena misija.

Vernik služi Bogu, a ne državi

Naivčine koje ozbiljno shvataju svete knjige hrišćanstva veruju da je crkva nešto drugo: lađa spasenja, Hristovo telo na zemlji, Hristova nevesta, ikona carstva nebeskog. Njima sve ovozemaljske stvari deluju propadljivo i prolazno, a pogotovo svetovne pojave i lažna božanstva kakva su crkva i nacija. Države i nacije dolaze i prolaze, ali uzdanje u Hrista i vaskrsenje mrtvih ne prolazi, ne prolazi vera kao “osnov svega čemu se nadamo, potvrda stvari nevidljivih”. Ne samo da će države proći, Hristova poruka je još radikalnija: “Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći”. Vernik služi Bogu, a ne državi; njegove oči uperene su u večnost, a ne u propadljive ljudske tvorevine poput države. Zemaljska carstva su nula i ništica pred carstvom nebeskim, a hrišćani slede onog ko je posvedočio: “Moje carstvo nije od ovoga sveta”. Zato hrišćanska vera oslobađa od vezanosti za svet i od služenja njegovim nametljivim idolima kao što su država, nacija, karijera, bogatstvo, položaj, funkcije, moć, sila ili slava.

“Vreme je kratko; ubuduće i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju, i koji plaču – kao da ne plaču, i koji se raduju – kao da se ne raduju, i koji kupuju – kao da ništa nemaju, i koji koriste ovaj svet – kao da ga ne iskorišćavaju; jer prolazi obličje ovoga sveta. A ja hoću da ste bezbrižni”, poručuje apostol Pavle zajednici u Korintu. A što se tiče paramedicinske doktrine o jedinstvu nacionalnog i crkvenog tkiva, apostol i o tome ima šta da kaže: “Nema više ni Judejina ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muško ni žensko; jer ste svi vi jedno u Hristu Isusu”. Ko ima uši da čuje, neka čuje.

Za razliku od Bogočoveka i njegovih apostola, predsednik Srbije veruje da svi treba da služe državi i naciji, te njemu kao ličnosti u kojoj su ova dva idolopoklonstva sjedinjena. Sa hrišćanskog stanovišta njegove reči su puko trućanje, vapijuća besmislica. Bog me je prizvao u postojanje, iako nema nikakvog razumnog razloga da postojim ja a ne neko drugi, i sad taj neverovatni i nezasluženi dar života treba da protraćim na služenje nekom tamo smešnom čovečuljku, vođi navijača koji slučajno obavlja funkciju predsednika, te himerama države i nacije, a ne onom ko me je u postojanje prizvao. Nešto besmislenije i gluplje teško je i zamisliti.

Prohor Pčinjski, prepodoban i nepodoban

Nema ničeg novog u Vučićevoj doktrini o jedinstvu države i crkve, o naciji i državi kao vrhovnim bogovima kojima nesrećno stanovništvo treba da se klanja i da žrtvuje sebe i sve što im je najsvetije. Nije novo ni to što crkva pristaje na ovu očigledno antijevanđelsku priču, podležući iskušenjima etnofiletizma i zemaljske moći. Jedino što je apsolutno sumanuto u celom ovom zamešateljstvu jeste što se takva doktrina ispoveda u manastiru posvećenom svetom Prohoru Pčinjskom. A Prohor je sušta suprotnost svemu što smo mogli čuti u porti manastira koji nosi njegovo ime. Prohor je bio monah, otšelnik iz 11. veka za kojeg zvanično crkveno žitije veli: “Prepodobni ne hte da sebe okiva okovima svetskim, jer mu se duša otimaše k nebu i srce njegovo ljubljaše Boga iznad svih krasota sveta i zemaljskih čari”.

Razdao je sve svoje imanje siromasima i otišao u pustinju da se podvizava i posveti Bogu, potpuno nezainteresovan za stvari ovoga sveta, ne brinući ni o državi, ni o naciji (dobro, potonje je bilo nemoguće, nacija tad nije postojala). Živeo je 32 godine u maloj pešteri, pećini, hraneći se biljem i travom, “i za to vreme ne vide lica čovečija. A družaše se sa zverovima koji mu ponekad dolažahu”. Teško je zamisliti čoveka nepodobnijeg za državotvorno-nacionalno shvatanje crkve od prepodobnog Prohora Pčinjskog.

Njegov način života nije ništa neuobičajeno u hrišćanstvu. Još od četvrtog veka monasi su masovno odlazili u pustinju i živeli van sveta i društva, pogotovo kad je hrišćanstvo postalo državna religija Rimskog carstva. Bilo je mnogo strastvenih vernika kojima služenje tadašnjoj hrišćanskoj državi i njenoj moći nije delovalo baš hrišćanski. Oni su odbacili sve ono što se u svetu smatra svetinjama. “Raskinuti s društvom znači takođe raskinuti sa svime što čoveka uključuje u to društvo, sa svime što od njega čini društveno biće: sa znanjem, kulturom, posedovanjem dobara, porodicom, brakom, stvaranjem i rađanjem potomstva”, piše Žak Lakarijer u knjizi “Ljudi opijeni Bogom”. Pustinjaci, eremiti, stolpnici, usamljenici su “preuzeli početni san hrišćanstva: da žive izvan sveta i istorije, u očekivanju Carstva nebeskog”.

Pustinjaci slobodni od sveta

Kakav je bio odnos anahoreta prema kumirima koje propoveda predsednik dovoljno govori njihov čin radikalnog raskida sa svetom, ali nije zgoreg ni navesti neke sačuvane izreke pustinjskih otaca. Suština tog odnosa sadržana je u izreci svetog Antonija Velikog: “Mrzite svet i sve što je u njemu”. Ava Evprepije veli: “Onaj ko ljubi svet, ljubi prepreke”. Ava Pimen je učio da monah “može postati slobodan od sveta” ako savlada dve stvari: zadovoljenje tela i taštinu. Kada su jednom egipatskom pustinjaku rođaci javili da mu je otac na samrti, pa bi trebalo da dođe po svoje nasledstvo, monah je odgovorio: “Ja sam pre njega umro za ovaj svet; mrtav ne može živoga naslediti”.

Rekao je ava Alonije: “Ako čovek ne kaže u srcu svome: ‘U svetu smo samo Bog i ja’, neće imati spokoja”. Dakle, Bog i ja, a ne: Bog, nacija, država i ja. Nigde kod pustinjskih otaca nema ni reči o nacionalnom jedinstvu ili crkvi kao čuvarki državnog tkiva. Ono što je današnjim državnicima i crkvenim vođama sveto, eremiti su videli kao prepreku na putu spasenja.

Prohor Pčinjski sledio je primere velikih podvižnika iz prošlosti, napustio je svet, društvo, državu, narod, porodicu, umro je za ovaj svet i postao slobodan, živeći u svojoj pećini. Na Prohoru se ne može graditi nikakva nacionalna ili državotvorna zgradurina, to je teška besmislica. Jednostavno, da su svi sledili primer svetog Prohora Pčinjskog i otišli u pećinu da provedu život u apsolutnoj samoći, posvećujući se molitvi i Bogu – nikakve države ne bi ni bilo. A ni nacije, bogatstva, moći, vlasti, vojske, represije, rata i koječega drugog. Pa čega bi onda bilo? Samo svetosti i projavljivanja carstva nebeskog na zemlji. Malo li je na ovu oskudicu?

Zato su se tokom Vučićevog govora nebesa orila grohotnim smehom. Kao što je poznato, Bog ne svraća na svečane akademije, tamo gde se okupljaju moćnici ovog sveta, i svetovni i crkveni, jer tamo nije dobrodošao, ali zato redovno posećuje pustinjačke pećine, šupljine stabala, stubove, usamljene pustinjske kelije i ostala neudobna mesta u kojima obitavaju podvižnici. Na tim nepopularnim mestima se oseća nekako domaće, kao kod svoje kuće. Zato nema pogrešnijeg mesta za ispovedanje kvazireligije nacionalizma od manastira svetog Prohora Pčinjskog. Vučić i njegova svita su agenti ropstva i pokorenosti ovom svetu, a Prohor Pčinjski je sloboda.

0 notes

superbmakerzombie · 6 years ago

Text

IVAN VRDOLJAK 'Moja podrška Milanoviću je moj osobni stav, nije dobro da u stranci vlada jednoumlje'

IVAN VRDOLJAK ‘Moja podrška Milanoviću je moj osobni stav, nije dobro da u stranci vlada jednoumlje’

[ad_1]

Predsjednik Hrvatske narodne stranke (HNS) Ivan Vrdoljak ponovio je novinarima u subotu u Osijeku kako je njegova potpora Zoranu Milanoviću za predsjedničku kandidaturu njegov osobni stav jer je s Milanovićem „surađivao i zna njegove i pozitivne i negativne karakteristike”, a misli da alternativa za Hrvatsku nisu Ivan Pernar, Nikola Grmoja i Davor Bernardić.

„Neosporno je da bih volio…

View On WordPress

0 notes

urbanidesnicar · 4 years ago

Text

Fenomen zvani "Dragovoljac"

"Ono što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra", davno je rekao 3. predsjednik SAD, Thomas Jefferson. Svatko od nas je bar jednom u životu, napravio tu grešku. Često zaboravimo neke stvari a kad se sjetimo, već je kasno. Glede ovoga teksta, nije nikakva frka niti žurba. Već odavno namjeravam napisati nešto o ovoj temi, ali uvijek nađem opravdanje u riječima: "ima vremena". Ima li? To je danas vrlo diskutabilno, jer nikad ne znaš što ti sutra nosi. Namjera mi je napisati riječ-dvije, o fenomenu zvanom portal "Dragovoljac".

Osjećam potrebu da ovo napišem, bez ikakvih osobnih interesa. Tamo imam kolumnu i skoro svaki tekst mi bude objavljen. Tako da uopće nemam razloga (u Njonjinom stilu - sa tubom Vazelina u džepu), nekome podilaziti. Imajući u vidu današnju "slobodu" govora i svakodnevnu cenzuru, treba istaknuti i one koji još uvijek prkose i uspravno stoje. I sebi sam dosadio sa pesimističkim i depresivnim tekstovima, pa je red da za promjenu napišem i nešto pozitivno.

Dragovoljac nije "veliki" portal. Niti ima dnevne vijesti i senzacionalističke naslove. Tu sigurno nećete naći popularne teme, poput: Severinine borbe za "dete", Rozginih novih sisa ili velikih mudrosti Elle Dvornik i matere joj. Nema ni reklama, što znači da portal nitko ne financira. Niti smije. Proračun? Budimo ozbiljni. Iz njega se financiraju samo pro-četnički mediji.

Svi smo mi tamo volonteri, uključujući i uredništvo. Jer nije u šoldima sve....Nema blještavog dizajna, 3D animacija i ostalih detalja, koje privlače pažnju čitatelja. Samo pisana riječ, uz izvrsne prateće animacije. Za one koje zanima istina, i više nego dovoljno. Upravo zato, čitanost nije na nivou Soroševih tariguza. Jer je dokazano da ljude privlači blještavilo, zvučni naslovi, estradni (polu)svijet i slike gologuzih, silikonskih fukara.

Što onda ovaj medij čini posebnim? ISTINA. Odgovorno tvrdim da je ovo daleko najslobodniji portal u RH. Uz dužno poštovanje prema svima ostalima. Svijeća za našeg VELIKOG Generala Praljka, gori na naslovnici još od dana njegove smrti. I zauvjek će tako biti. Tekstove koje oni smiju objaviti, drugi zaobilaze u širokom luku. Jer se boje posljedica.

Primjer? Stari Hrvatski pozdrav "ZA DOM SPREMNI" je uvijek dobrodošao, kao i istina o slavnim Hrvatskim postrojbama za vrijeme 2. svj. rata. NDH je bila DRŽAVA HRVATSKOG NARODA, i to je činjenica. A jugo-četničko-cionističke izmišljotine o nekakvim "genocidima i Jasenovcima", na Dragovoljcu nećete naći. Jure, Bobana, Poglavnika, Generala Drinjanina... i ostalih vitezova Crne legije, se na portalu nitko ne stidi. O njima se piše biranim riječima. S pravom, jer su to i zaslužili.

Upravo zbog ovakvih i sličnih stvari, portal je često izložen hakerskim napadima. Od strane i lijevih i "desnih". Uporedio bi Dragovoljac sa legendarnim Generalom Glasnovićem. Svi te napadaju jer nemaš dlake na jeziku, a nisi se ni prodao za Judine škude. Dakle, nikome ne odgovaraš. Ali uporno ideš dalje i ne predaješ se. Bez obzira na sve prepreke.

Kako im to uspijeva? Prvo, nisu ničiji i nikome ništa ne duguju. Drugo, pozitivno su opićeni i ne jebu živu silu. Nekad imam osjećaj da i mene i njih, samo tanka crta dijeli od Vrapča. Je li se u svemu slažemo? Ne. Jer to bi onda bilo jednoumlje. Ali se uzajamno poštujemo. U većini stvari smo na istoj valnoj dužini, i bolje jednostavno ne može. Jer ja se sam sa sobom, ne slažem 100%.

Pišem kako pišem, i ne mislim se mijenjati. A upravo zbog te moje tvrdoglavosti i nazivanja stvari pravim imenom, sam sebi najviše štetim. Kada bi malo profilirao svoj način izražavanja i okretao se kako vjetar puše, bio bi nazočan na još par portala. Nije da mislim, nego znam. Pošto mi je to bilo sugerirano. Ali što bi onda bila poanta svega ovoga? Bio bi samo još jedan u nizu podobnih i poslušnih......

U kolumni mi je objavljeno preko 100 tekstova. A u svakome od njih, postoje elementi za tužbu ili kaznenu prijavu. Jesu li me na portalu ikada cenzurirali? Ne. Par puta sam bio zamoljen da promijenim naslov ili par rečenica. Jer su isti vrijeđali osjećaje jedne od nacionalnih manjina. One "nebeske", bez koje se ne može sastaviti vlast. Bili su u pravu. Nekad stvarno pretjeram a da to i ne primjetim. Međutim.... Dokle god drug Stazić u sred Sabora može javno kukati, što nas nisu više pobili (i to bez ikakvih sankcija), zašto bi ja glumio neku finoću i političku korektnost? Zajebi to kume. Ljutu travu na ljutu ranu...

Ne mislimo o svemu isto ali se nikada nismo posvađali. Na svome blogu pišem ono što mislim i nikome se pravdam. Moj blog - moja pravila. Isti je slučaj i sa Dragovoljcem. Isključivo oni odlučuju, koji će tekst prenijeti a koji ne. Njihov portal - njihova pravila. Pošteno. Konkretan primjer? Nemamo isti stav u vezi Škore. Napisao sam nekoliko kritičkih tekstova o njemu, i u startu sam znao da neće biti objavljeni. Upravo tako je i bilo. Bez ikakve ljutnje, svađe i pametovanja. Taj pojam se definira kao "štovanje drugačijeg mišljenja". Nažalost danas ga je u praksi vrlo teško naći, jer polako izumire. Kao ptica Dodo.

Na portalu se objavljuju dvije vrste tekstova. Neke pišu kolumnisti, a neki su preneseni iz drugih medija. Svatko od nas ima drugačiji stil i ritam pisanja. U slijedećoj rečenici ću sebe izostaviti, jer želim biti objektivan. Svi oni izvrsno pišu. Bez iznimke. Pravi majstori. Ne bih nikoga posebno isticao, jer se bojim da ću nekoga zaboraviti. Ali moram spomenuti dva VELEMAJSTORA, koji su iznad svih. Vrlo poštovanu gospodu: Zvonimira Došena i Vladimira Dananića. Ljudi su jednostavno genijalci, i bez problema bi mogli pisati za bilo koji medij u RH. Samo kad bi bili "politički korektni" i podobni. Ali na sreću, nisu. I svi mi ostali, možemo od njih puno toga naučiti. Upravo zato mi je velika čast, što uopće dijelimo iste stranice.

Umjesto zaključka. Ovaj kratak osvrt sam napisao isključivo radi sebe. Da olakšam dušu. Moj status na portalu ostaje isti, bez obzira na ovaj tekst. I nikome ne sugeriram što će čitati, jer to je osobna stvar svakog pojedinca. Dakle nije u pitanju nikakva propaganda, nego pokušaj da ljudima pokažem da se ipak može - kad se hoće. I to bez ikakvih sredstava. Dovoljne su samo 3 stvari: DOMOLJUBLJE, INAT I HRABROST. Kada bi se svi skupa počeli držati ovih načela, možda bi ipak vidjeli svjetlo na kraju tunela?

Jer pisati istinu, ne znači pisati ono što je poželjno. A upravo iz toga razloga, ona nije za sve ljude.

Nego samo za one koji je uporno traže.

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

ps. Molim uredništvo da ovaj tekst ne objavljuje na portalu, da ne bi bio pogrešno protumačen.

0 notes

balkantimes · 4 years ago

Text

Senadin Lavić: Bosna i košmar etničkih konfrontacija

Etnopolitika pokušava zaustaviti hiljadugodišnje prožimanje ljudskih društvenih grupa na području Bosne.

prof.dr. Senadin Lavić

Ona nastupa destruktivno kao da s njom počinje svijet ljudskog života u ovome dijelu Evrope. Ona je umrežena kapitalom, religijskim institucijama i etničko-konfesionalnim političkim organizacijama. Etnopolitika iskazuje mržnju prema svemu bosanskom i pokušava ga potpuno uništiti. Zato u politički život države etablira narod ispred građanina i religiju ispred znanosti! A to su ustvari bespotrebne konfrontacije. Potpuno je vidljivo da u balkanskom krajoliku dominira kolektiv kao jedinica svakovrsne organizacije. Taj kolektiv ima svoj identitet, mitove, narative, prostor, vjerovanje, predstave o sebi i drugima. Ili vjeruje da to i još mnoštvo drugih stvari posjeduje kao nešto što nosi u krvi, u biološkom temelju, u genetskom zapisu. Taj kolektiv vjeruje da je njegov identitet vječan, postojan i neupitan. U njemu, nažalost, ne može još da prevlada svijest o konstrukciji identiteta koji je kontekstualan ili, drugim riječima, ovisan od povijesno-kulturnog stanja postojanja jedne grupe ljudi. Dakle, sve oznake koje se lijepe na pojam identiteta (neke grupe) su konstrukcije, izmišljotine, slučajna priricanja, dodaci koji su rezultat povijesnog događanja, a ne neke predestinacije života. Budući su identiteti socijalnih etničkih grupa davno oblikovani na religijskoj osnovi u Bosni i okruženju, oni se i danas koriste za produbljivanje socijalne distance, diferenciranja i konflikta. Tako je zloupotreba religijskih sadržaja poduprta iz nje izvedenom etničkom razlikom koja stvara pervertirane političke narative mržnje, primitivnosti i poremećenosti. Tajni savez religijskih institucija i konzervativnih etno-šovinističkih partija ogleda se u podupiranju jednopartijskog modela djelovanja kako to svjedoči tuđmanovsko naslijeđe u Bosni. Put u jednoumlje, dakle, nije slučajan, već je rezultat stjecanja okolnosti kojima se iskazuje suštinska nesposobnost za suočavanje s onim budućim. Stoga većina ljudi i ne vidi da je zagazila duboko u fašizam. Moderno političko mišljenje podrazumijeva prevazilaženje okvira etničko-religijskog kulturnog postojanja jedne grupe ljudi. Politički misliti znači misliti ono opće, što se tiče svih članova društva bez obzira na njihovo pojedinačno uvjerenje ili određenje, kako bi se ostvarila politička jednakost svih pripadnika jednog društva i države kao političke zajednice slobodnih građana. Stoga je od posebne važnosti razvijanje političke kulture u kojoj će članovi jednog društva i države znati misliti opće i zajedničko, političko, te time ustvari generirati političku kulturu povrh feudalnih, epskih naracija o vladarima i podanicima. Državljansko političko mišljenje je sposobno da razlikuje fašizam i antifašizam, etnokratiju i demokratiju, narod i naciju, predmoderno i moderno, monizam i pluralizam, pojedinca i kolektiv, autoritarnost i vlastitu personalnost. U etnopolitičkom svijetogledu etničko se doživljava kao osnovno. Tako nastaje etnicizam, etnocentrizam i etnonacionalizam, ideološke i političke matrice definiranja života u socijalnoj zajednici. Iz toga se nameće ekskluzivno određivanje etničkog kolektiva kao jedine primjerene forme političkog organiziranja. Nije tačno da su građani “četvrti narod” u Bosni – to je namjerno podvaljivanje i krivotvorenje suštine građanskog principa. Ne može se građanski princip političkog djelovanja definirati preko jednosmjernog etničkog principa kao jedinog kriterija. Time se pokazuje da narodnjačke ili pučke stranke uopće ne razumiju i ne žele razumjeti da su one izraz predmodernog organiziranja grupa ljudi prema etničkom i religijskom obrascu i da time negiraju građanina, individuu, pripadnika državne nacije, slobodnog pojedinca. Etnopolitika ne voli moderne oblike političkog djelovanja! Pokušaj da se od “građanskog principa” napravi narativ o “četvrtom narodu” ili elementu bez etničko-religijskog identiteta ukazuje na hegemoniju etnopolitike kao interpretacijske matrice političkog djelovanja. Ona nameće stav da je politička grupa moguća samo kao etnička grupa, a ne kao socijalna grupa pojedinaca koji dijele slične političke ideje bez obzira na etničko i religijsko određenje. Iz takvog razumijevanja se nameće sporna tvrdnja o “legitimnim predstavnicima naroda” u vlasti. U tom slučaju država nije politička zajednica slobodnih i ravnopravnih građana, nego forma etničke vlasti kojom dominira “naš kolektiv”. Etnopolitika se zasniva na konzervativnoj ideološkoj matrici koja se sastoji od konstruiranih predstava o “našem kolektivu” ili etničkoj grupi kao mjeri političke organizacije. Na osnovu vlastitih konstrukcija o svome postojanju u vremenu i prostoru ona isključuje druge slične identitetne grupe sa “zacrtanog prostora” i slavi kao smisao života homogenizaciju grupe iz koje se relegiraju (“čiste”, Njegoškaže “trijebe”) svi neidentičnielementi. To je ustvari sama suština fašizma(tal. fascismo, od fascio: svežanj, snop <fasces: snop pruća sa sjekirom, koji je u starom Rimu simbolilizirao državnu vlast), postupanja i djelovanjakoje preferira fascio, “svežanj”, snoplje, spram pojedinačnog čovjeka.Profesor Dž. Sokolović kaže: “Živimo u dobu u kome su ljudi bez individualnosti, personalnosti, vlastitog Ja. Zato im treba saobražavanje s kolektivom, nacijom, partijom, kolektivnim Mi. Svako uvezivanje u snopove, pogotovo snažno pritegnute, je fašizam…” Čini se da je više nego ikada prije potrebna adekvatna antropologija fašizma koji opsjeda balkanske prostore perpetuirajući strah od razlike i neidentičnog. U demokratskom svijetu najveća vrijednost je pojedinac, pojedinačni čovjek, građanin države bez obzira kojem kolektivnom identitetu pripada. Ali, to se anulira naracijom o “legitimnom predstavljanju” “konstitutivnih” naroda i time se Bosna pretvara u košmar etničkih konfrontacija. Šta znači “legitimno političko predstavljanje” u bosanskom multietničkom društvu?Da li se time političko misli kao etničko? Ili se samo želi političko interpretirati kroz (kao) etničko? Ako je tako, onda je to predmoderno postupanje. To znači, prije svega, isključivanje demokratskog principa “jedan građanin jedan glas” i nametanje konsocijacijskog modela “suživota” ili življenja u odijeljenim getima gdje jedna grupa postoji pored druge i gleda je preko zidina vlastitog kolektiva u kojem bira sebi svoga “pravednog” i “nepogrješivog” vođu. To je, također, iskaz kojim se etablira dominacija etnopolitike kao jedine moguće političke paradigme u političkom djelovanju jednog društva, te na neodređeno vrijeme potiskuje liberalno-demokratski princip političke akcije pojedinca ili slobodnog građanina države. Iz same etnopolitike i etničkog predstavljanja se neprestano generira konflikt, sukob pa čak i rat različitih etničkih oligarhija koje koriste narative o ugroženosti naroda da bi drugu grupu potisnuli ili isključili izmogućnosti da opstane na određenom prostoru. To je strateški cilj, naprimjer, srbijanske i srpske politike u Podrinju radi korištenja potencijala rijeke Drine! Tuđmanov režim je, isto tako, bio “zainteresiran” za potencijal hidroelektrana na Neretvi! Odnos između etnopolitike (etnokratije) i demokratije, etničkog i građanskog rješava se kulturnom autonomijom a ne etnoteritorijalizacijom države. Time se čuva identitet i specifičnost svake pojedinačne etničke grupe, a država se zasniva na vladavini prava. U tom pristupu se jasno dijeli nacionalno i narodno, građansko i etničko. U političkoj kulturi, naravno, balkanski političari i teoretičari još uvijek izjednačavaju državu-naciju s plemenom i etničkom grupom! U takvom kontekstu “zaštita nacionalnih interesa” (a pod to se može smjestiti svašta) se pokazuje kao osiguravanje procesa “legalizirane” pljačke bosanskih resursa od strane političkih oligarhija koje predstavljaju “naše narode”. Država se potčinjava partiji i služi kao beskrajni rezervoar za finansiranje privatnih projekata stranačkih tajkuna.Tada odgovara novonastajućoj kapitalističkoj oligarhiji da nema (jake) države, da je sve usitnjeno i fragmentirano do besmisla kako bi se nesmetano moglo ostvarivati profit iz unosnih poslova pod zaštitom etnopolitike. Bosanstvo nije etničko-religijska kategorija kao bošnjaštvo, srpstvo, hrvatstvo ili nešto drugo. Ono se vezuje uz Bosnu (Državu/Republiku Bosnu i Hercegovinu) kao političko-povijesnu kategoriju i članicu Organizacije Ujedinjenih Nacija. Bosanstvo se ne može svesti na geografski pojam, na neku slučajnu regionalnu oznaku. To je politička oznaka građana Bosne, njihov nacionalni ili državljanski identitet u Evropi. Bosanstvo nije utopija, naprotiv, to je zbilja internacionalno priznate i postojeće države Bosne i Hercegovine. Antibosanska etnopolitika i etnonacionalizam svim raspoloživim sredstvima ne dozvoljavaju da se čuje bosanstvo! Izvor

#balkan #balkantimes #bosnie herzégovine #sarajevo

0 notes

zbosnjak · 7 years ago

Text

Istanbul je ipak Bizant

Dušo, ćao i tebi iz šupka svijeta, naše 'Rvacke! Kako si mi ti?

Obradovao me jedan članak na telegram.hr, simpatični i bistri autor Markovina, pa da i tebe razvedrim. I još ispod oni neki komentari od raje.

I sama si rekla, kad si odlazila, da konzervativcima i crkvenjacima treba rezervat, s jednom školom i nastavom od samo jednog predmeta - vjeronauka - kako bi ova naša civilizacija nastavila da se bori znanjem i srcem. Ali još nije tako :( Naprotiv, htjeli bi oni smjestiti civilizaciju u rezervat. Onaj radni rezervat, znaš, s velikim dimnjacima, tamo gdje bismo se ti i ja svaki dan pitali "a đe su nestali oni naši simpatični frendovi pederi od jučer?"

Pazi ovo - nakon pet godina i par desetina zemalja potpisnica, pobožnjaci su dreknuli protiv Istanbulske konvencije. Pa, Istanbul je tu gdje i Bizant, zar ne? Znaš da su ga osnovali Tračani, Dačani i Iliri s teatrom bogova, utvrdili ga Grci koji glasnije razmišljaju, ojačali su ga Rimljani, a onda mu nešto uradili i Osmanlije :) Ali Bizant je duh slobodne misli. Dobro, turski Istanbul je to malo okrenuo u jednoumlje.

Ali evo, upravo prije sto godina je izdahnulo Otomansko carstvo. i Istanbulska konvencija danas adresira samo jednu od tegoba ljudi. Zlostavljanje pod okriljem zajednice. Ponosan sam na neke jasne izjave iz dokumenta. Pazi ovo:

"Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno reèeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama “muško” ili “žensko”."

Briljantno, ljubavi, zar nije? Hvala :)

Ja ti, zato dušo moja, mislim da bi Istanbulsku konvenciju trebalo nazvati Bizantskom.

Ili pogledaj ovo, u rubrici Definicije, kad upozorava da su i muškarci zlostavljani (Britanija je imala zamjerku na često ponavljanje "zlostavljanje žena" zato što imaju istraživanja koja kažu da samo 40% manje muškaraca prijavljuje zlostavljanje od strane žena):

Definicije... (točka e.)"“žrtva” označava svaku fizičku osobu koja je izložena ponašanju navedenom u točkama a. i b.;" (b. "nasilje u obitelji")

E, a sad da ti prenesem nešto iz onog članka i komentara, ako ti se ne da čitati sve (izvor telegram.hr):

šef HDZ-a napokon shvatio što Željka Markić i tvrdi biskupi žele

izgleda da je premijer konačno shvatio o čemu se radi

kako bi udruga ‘U ime obitelji’ željela upravljati državom, ali se ne bi kandidirala na izborima i otvoreno ušla u politiku

biskupska konferencija želi da stranke provode politiku koju će im osmišljavati crkva

nevjerojatno da je Plenković tek sada razumio stvari koje su toliko očite

moderan svijet nije ni teoretski moguć u klerikalnom teokratskom društvu kakvo se od strane konzervativaca želi nametnuti... naprosto će ga pojest entropija i potpuna isključenost od svijeta

Komentari:

crkva je imala pozitivnu ulogu za vrijeme turskog zuluma kao i vrijeme obje Jugoslavije, posebno socijalistièke, dok od samostalne Hrvacke rade sve naopako, uglavnom pričaju gluposti debeli paraziti

crkvu treba isključit iz politike, i država im ne treba davat ni kunu toj gamadi popovskoj, i to je jedina mafija na svijetu koja se održala 2000 god...

Nadam se da Plenković i dalje neće ići po svoje mišljenje u crkvu. On je jedan od rijetkih vladara od kad imamo ovu državu koji nije primitivan.

ovi sa crkvom su nas doveli u najgoru sirotinju Europe... pa kakva je to crkva.... nju ne brine narod.. što je zatucaniji i siromašniji to je za njih bolje...

Eto, jedina moja, a kako je kod tebe? Putuješ po narodima, a? Jel ćeš ovih dana po cjepivo protiv malarije u apoteku ili ćeš po svetu vodicu do crkve? :)

Ajde, pusa!

0 notes

trojerucica-blr · 4 years ago

Video

youtube

БОЖИЋНА ЧЕСТИТКА ИЗ ХАРЛЕМА ОД ЂОРЂА ВИШЕКРУНЕ Reakcija akcije : na AV jednoumlje BEZUMLJA svi mislimo ISTO-OSLOBODITI SE TIRANIJE DIKTATORSTVA (!)

1 note · View note

jedimolivolicom · 7 years ago

Link

Predsjednik HDZ-a 1990. Ilija Cvitanović kazao je u razgovoru za današnji "Dnevni list" kako HDZ 1990. nije bio niti će ikada biti dio nekakvih alijansi i platformi već da će ponuditi hrvatskim biračima alternativu kroz program, dok će istodobno tražiti promjenu politika i odnosa unutar Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH.

#klix

0 notes

radiogornjigrad · 4 years ago

Text

Jednoumlje

Iza Željezne zavjese carevalo je jednoumlje. Kako je jedna i jedina postojeća Partija odlučila, a to su bili komunisti, tako je moralo i biti.

Danas se u demokraciji, hvala Djevici Mariji, odlučuje glasovanjem većine u parlamentu, odnosno Hrvatskom saboru. Kako odluče oni koji vladaju sa svojom većinom od 76 glasova, tako mora i biti

View On WordPress

#iza željezne zavjese #jdnoumlje

0 notes

znamobaportal · 7 years ago

Photo

http://www.znamo.ba/izetbegovic-drzavom-ce-vladati-samo-bosanci-hercegovci-nema-otcjepljenja-ni-treceg-entiteta/

IZETBEGOVIĆ : "Državom će vladati samo Bosanci i Hercegovci, nema otcjepljenja, ni trećeg entiteta!

Na mjestu na kojem je osnovana prije tačno 27 godina, sarajevskom hotelu Holiday, SDA je svečanom akademijom obilježila godišnjicu postojanja stranke.

Prisutnima se tom prilikom obratio predsjednik SDA Bakir Izetbegović, koji je kazao da nakon 26. maja 1990. godine u tadašnjoj Jugoslaviji i u BiH više ništa nije bilo isto, te da su bh. patrioti, umjesto objekta historije, postali njeni kreatori.

– Nakon što je u predratnom periodu uz lidersku ulogu SDA dokinuto ideološko i političko jednoumlje, uvedena višepartijska parlamentarna demokratija, tržišna ekonomija, dokinut neravnopravan položaj Bošnjaka, potvrđen naš identitet, vraćeno ime našeg naroda i bosanskog jezika, reafirmisana naša vjera i kultura, predvodili smo u proljeće 1992. referedum o nezavisnosti BiH kao odgovor na višedecenijsku srbijansku hegemoniju i diktat Beograda. Uslijedila je brutalna agresija, napad nesrazmjerno jače JNA na skoro goloruk narod, dogovor Milošević – Tuđman o podjeli BiH u Karađorđevu. Očekivalo se da će Bosna „šapatom pasti“, ali SDA je organizirala Patriotsku ligu, a Patriotska liga je kroz jedinice TO organizovala žilav i neočekivan otpor. Mimo svih očekivanja i vojne logike, taj otpor je jačao, a raštrkane grupe dobrovoljaca su se spojile i postupno prerasle u snažnu Armiju BiH, koju su kadrovi SDA na nevjerovatne načine naoružavali i snabdijevali u vremenu potpune fizičke i saobraćajne blokade – kazao je Izetbegović.

Prisjetio se Izetbegović i potpisivanja Vašingtonskog sporazuma 1994. godine, kojim je uspostavljen mir sa HVO-om, te rješavanje problema sa neposluhom pojedinih komandanata u Sarajevu iste godine.

– Već naredne godine Armija BiH je uspostavila vojnu ravnotežu i krenula u oslobađanje zemlje. Naša vojska 1995. nije izgubila nijednu bitku, a ponekad nismo svjesni ove činjenice. Bukvalno niti jedan kvadratni metar teritorije. Samo je oslobađala. Agresor se osvetio pokoljem zaštićenih UN zona Srebrenica i Žepa, ali to nije zaustavilo napredovanje Armije. Pobjednički pohod je zaustavljen tek prijetnjama NATO-a u jesen 1995. s ciljem da se vještački uspostavi vojni i politički balans i stvore uslovi za prihvatanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, za koji je Alija Izetbegović rekao: “Ovo nije pravedan mir, ali pravedniji je od nastavka rata. Bog mi je svjedok da u okolnostima kakve jesu, u svijetu kakav jeste, bolji mir nije mogao biti postignut” – poručio je Izetbegović.

Jačanje države

SDA je, uz snažnu podršku međunarodne zajednice, nastavila borbu za normalizaciju odnosa i stanja u BiH i nakon rata, a u periodu od 1996. do 2006. je, kazao je predsjednik te stranke, država jačala slabeći poziciju entiteta.

– Formirano je preko 60 državnih institucija, ujedinjene su oružane snage, granična služba, obavještajne agencije. U ovom vremenu su uspješno profunkcionirale sve državne institucije, pozitivno je riješeno pitanje Brčkog, uspješno su uklonjene sigurnosne i političke blokade u realizaciji Aneksa 7. Na inicijativu predsjednika Alije Izetbegovića donesena je odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda na cijelom području zemlje. Implementirane su reforme odbrane, poreza, carina, jedinstvenog ekonomskog prostora, vladavine prava, javnih servisa. Ovim reformama trasiran je put BiH prema EU i NATO savezu – kazao je Izetbegović.

Istaknuo je da bošnjački političari nisu pratili SDA 2006. godine kada je trebalo usvojiti Aprilski paket ustavnih promjena. Da je taj paket usvojen, smatra predsjednik SDA, BiH bi vjerovatno već bila članica EU.

– Propuštena je i šansa da se usvoji reforma policije koja je nudila jedinstvenu policijsku strukturu na cijeloj teritoriji BiH. I ovdje su bošnjački političari iz drugih stranaka hazarderski odigrali na sve ili ništa i dobili ništa – dodao je Izetbegović.

Period koji je uslijedio je, kazao je predsjednik SDA, obilježen usporavanjem reformi, slabijim angažmanom međunarodne zajednice, te politikom Milorada Dodika koja je kulminirala referendumom, odlikovanjem presuđenih ratnih zločinaca, suprostavljanjem odlukama Ustavnog suda, te planiranjem referenduma o otcjepljenju RS-a od BiH.

– Vrijeme kada je mir u ovoj zemlji čuvalo 60.000 stranih vojnika, kada su reforme forsirali moćni visoki predstavnici poput Ashdowna, koji je znao u jednom danu smijeniti 60 neposlušnih političara u RS-u, je definitivno iza nas. Danas je sve na nama, na domaćim akterima. I glavni stub stabilnosti je ponovo SDA, koja vodi jednu realnu politiku, ne daje lažna obećanja, ne obećava nemoguće, čuva stabilnost u zemlji i postepeno pomjera stvari u pozitivnom smjeru. SDA je jedina ozbiljna patriotska snaga, političko vezivo koje može održati integritet ove zemlje i omogućiti napredak reformi – poručio je Izetbegović.

Slabljenje Milorada Dodika

Zbog toga, ističe Izetbegović, raste pritisak na SDA, te se čini da se svi ujedinjuju protiv SDA i njenog rukovodstva.

– Izmišljaju se greške, ne priznaju uspjesi, ili, što je posebno opasno za kompletnu BiH, a ne samo SDA, ne dozvoljava se ostvarivanje ciljeva od kojih zavisi i država i narod. Razlog tome je što SDA mnogima stoji na putu postizanja štetnih ili sebičnih ciljeva. I neće im se ukloniti – kazao je predsjednik SDA. Kada su u pitanju namjere Milorada Dodika da podijeli BiH ili vrati “izvorni Dejton”, Izetbegović ističe da SDA istovremeno zaustavlja predsjednika RS-a i slabi ga.

– Dodik je odstranjen iz vlasti na državnom nivou, iz diplomatskih predstavništava, završio je na crnoj listi State Departmenta, protiv njega je pokrenut postupak pred Sudom BiH i nedavno je davao pred Tužilaštvom izjavu. Dodik se zavadio sa međunarodnom zajednicom, entitet RS je doveden do ekonomskog kolapsa zbog njegove konfliktne politike. Samo Kanton Sarajevo ima jaču ekonomiju i pribere više poreza od cijelog RS-a. Dodik je počeo da popušta. Prije nekoliko dana uputio je pismo UN-u u kojem se posipa pepelom, obećava da neće raditi na secesiji RS-a od BiH i optužuje SDA za izazivanje kriza u zemlji – poručio je Izetbegović. Osvrnuo se predsjednik SDA i na prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH kojeg su u parlamentarnu proceduru uputili zvaničnici HNS-a.

– HDZ, odnosno HNS, je odlučio da radi na reviziji historije. Pokušava Herceg-Bosnu predstaviti u pozitivnom svjetlu, a HVO pozicionirati kao vojnu snagu koja je branila BiH. U isto vrijeme zagovara neku novu federalizaciju, mada se više nema šta zaista federalizirati u FBiH. Iskušavaju se vjerovatno šanse da se ipak formira treći entitet koji bi po principu diskontinuiteta okupio sve općine sa hrvatskom većinom u FBiH. SDA neće pristati ni na kakve nove podjele, naročito ako su bazirane na etničkom principu. Teritorijalna reorganizacija mora obuhvatiti cijelu BiH i mora biti rađena na logičnim kriterijima koji nisu etnički, već geografski, historijski, saobraćajni itd. SDA je odbacila i jednostrani prijedlog izmjena Izbornog zakona po mjeri HDZ-a koji bi dodatno potvrdio diskriminaciju “ostalih” protivno presudi Sejdić-Finci i bio na štetu Bošnjaka koji žive u Kantonu 10 i Posavskom kantonu, a Hrvata koji žive u Sarajevskom, Tuzlanskom i Unsko-sanskom kantonu, te posebno na štetu Bošnjaka u Mostaru – izjavio je Izetbegović.

U nedostatku pravih argumenata, politički protivnici, dodaje Izetbegović, kritikuju SDA neistinama, spinovima i preuveličavanjem sitnih grešaka.

– Tvrdi se da je SDA “Čoviću dala sve”, ali se ne zna precizirati šta je to “sve”. Prave se afere od popravke trotoara pred zgradom Predsjedništva, problematizira se što je u mom kabinetu nezavisni načelnik Bugojna Ajkunić potpisao pristupnicu SDA. Problematiziraju se stvari koje nigdje u svijetu nisu problem i nikada u BiH nikada nisu bile problem. Nažalost, za napad na SDA i mene je iskorištena i tema koja bi trebala biti svetinja i koja se ne bi smjela koristiti u političke svrhe, a to je revizija presude i istina o onome što je Srbija uradila diljem BiH – kazao je Izetbegović.

Budućnost BiH i Bošnjaka

Položaj Bošnjaka u RS-u je, ističe Izetbegović, posebno važan za SDA, te su u tom smislu pokrenute brojne aktivnosti kako bi on bio što bolji. Istovremeno se, kazao je predsjednik SDA, intenzivno radi na jačanju BiH, te evropskom i NATO putu naše zemlje.

– Strateški političko-sigurnosni interes BiH je da do 2025. postane članica EU-a i NATO saveza i SDA će poduzeti sve što je potrebno da se ovi ciljevi i ostvare. Zastoj koji je trajao osam godina, kada su u pitanju euroatlantske integracije, je prekinut u najvećoj mjeri zahvaljujući upravo naporima aktuelnih kadrova SDA – izjavio je Izetbegović.

Predsjednik SDA je kazao da je izgradnja saobraćajne i energetske infrastrukture neophodna za ekonomsku stabilizaciju, te da je, s tim u vezi, neophodno i uvođenje akciza na gorivo. Zakon o akcizama nije usvojen, dijelom i zbog glasova četiri “odmetnuta” zastupnika SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH.

– Četvorica zastupnika SDA su počeli praviti probleme nezadovoljni svojom pozicijom u SDA nakon 6. Kongresa. Nikada se nakon ranijih kongresa SDA nije manifestiralo ovakvo sebično ponašanje, iako je i ranije bilo nezadovoljnih. Na unutarstranačkim izborima uvijek bude gubitnika. I ja i mnogi ugledni kadrovi SDA smo gubili na kongresima SDA, ali nismo pravili raskole, probleme stranci i državi. Nastavljali smo provoditi politiku rukovodstva SDA i nikada se od nas nisu mogli čuti disonantni tonovi u odnosu na organe, odluke i rukovodstvo SDA. Vrijeme popuštanja pred drskošću i sebičnošću umišljenih članova stranke je iza nas. SDA će ubuduće sankcionirati svakog ko bude postupao protivno stavovima rukovodstva, ko bude nanosio štetu ugledu stranke i interesima BiH – kazao je predsjednik SDA.

Bošnjaci su, napomenuo je Izetbegović, u proteklom stoljeću iznijeli ogroman historijski teret.

– Dobar je naš narod, hrabar, kreativan, duhovit, vitalan, sklon praštanju i pomirenju, širok, nesklon nasilju i zlu. Ponosan sam što mu pripadam – kazao je Izetbegović.

U istom periodu su, ističe predsjednik SDA, Bošnjaci iskusili previše promjena, te su prošli kroz krvavu i zbunjujuću historijsku vrtešku. Zbog svega toga su danas nepovjerljivi, ali lako povjeruju kad ih se nagovara da nešto ne prihvate, da ne vjeruju i da zaustave.

– Da ne usvoje Aprilski paket, da ne prihvate reformu policije, da ne privatiziraju državne kompanije, da ne grade Koridor Vc, da ne grade elektrane, da ne usvoje akcizu, da ne vjeruju svojim predstavnicima jer će ih oni drugi nadmudriti. Ovaj refleks i filozofija “neka stane, može pričekati” nas vodi zastoju reformi i usporavanju izgradnje. Pogubnom zastoju koji tjera omladinu iz ove države prema državama koje nude jasnu alternativu, koje se ne premišljaju i ne čekaju. Koje grade, mijenjaju se, napreduju i nude šansu. Ali ovaj put je drugačije, ovaj put imamo historijsku šansu da zaista zavladamo vlastitom sudbinom. Postali smo politički faktor bez kojeg nema kalkulacije i dogovora na Balkanu. Odbranili smo zemlju i slobodu, glavni grad je Sarajevo, bosanskim jezikom govori 53 posto stanovništva. Treba nam više vjere, više samopouzdanja, više sloge i međusobnog poštovanja. Bit ćemo članicama modernih asocijacija, EU i NATO saveza. Bit ćemo to dobrovoljno i ravnopravno, i nikad se više našom sudbinom, životima i ovom zemljom neće vladati ni odakle osim iz nje same. I niko njom neće vladati osim Bosanaca i Hercegovaca – zaključio je Izetbegović.

0 notes

trojerucica-blr · 2 years ago

Photo

NLB Komercijalna banka Obavjest:To sto radite u suradnji sa doticnim izvrsiteljem PLJACKASEM JE KRIVICNO DIJELO ZLOUPOTREBE KRSENJA LJUDSKIH PRAVA PROTIV COVJECNOSTI PO MEDJUNARODNOJ KONVENCIJI UN LJUDSKIH PRAVA DISKRIMINACIJE I USTAVNOG PRAVA BANANA DRZAVE SRBIJE NA MIRAN I DOSTOJANSTVEN ZIVOT GRADJANINA, OSTAVITI LICE SA 000RSD SREDSTAVA JER JE I PO ZAKONU JE PREDVIDJENO PRINUDNO ODUZIMANJE SREDSTAVA U GRANICAMA ZAKONSKE NORMALE,TE CETE BITI UTUZENI I VI KAOI SAUCESNICI U OVOM KD PROTIVU COVJECNOSTI I DOTICNI PROTIVZAKONITI ZELENAS.SRAM VAS BILO NA FASIZOIDNOJ "POSLOVNOSTI"DABOGDA BANKROTIRALI!AMEN.🙏🙏🙏

Poštovana,

Povodom Vašeg ponovnog obraćanja koji smo primili dana 22.09.2022. godine, ovim putem želimo da Vas još jednom obavestimo da Vam je onemogućeno raspolaganje sredstvima sa Vašeg računa, u skladu sa zaključkom javnog izvršitelja Zorana Nerandžića iz Beograda posl. br. IIVK 666/20 od dana 27.06.2022. godine. Naime, Banka ima zakonsku obavezu postupanja po zaključcima suda i javnih izvršitelja, u smislu odredbe čl. 131. st. 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju. S obzirom da osporavate osnov blokade računa, a ističući pri tom i da je Banka postupanjem po navedenom zaključku povredila zakonska ograničenja, još jednom ističemo da je u vezi navedenog potrebno da se obratite postupajućem javnom izvršitelju. Ukoliko je došlo do povrede ograničenja u izvršnom postupku, postupajući javni izvršitelj je u obavezi i jedini ovlašćen da preduzme potrebne radnje, te ukoliko utvrdi da je prenos sredstava izvršen suprotno ograničenjima definisanim navedenim zakonom, bez odlaganja će izvršiti povraćaj više prenetih sredstava na tekući račun izvršnog dužnika, dok je izvršni dužnik dužan da prethodno javnom izvršitelju dostavi dokaze na ovu okolnost.

Ovakva obaveza javnog izvršitelja proizilazi iz odredbi čl. 310. st. 5, čl. 138. st. 1 i čl. 494. st. 1. Zakona o izvršenju i obezbeđenju.

U skladu sa navedenim, još jednom naglašavamo da Vaš zahtev uputite navedenom javnom izvršitelju, a u vezi Vašeg zahteva koji se odnosi na platne kartice, obaveštavamo Vas da će nakon deblokade tekućeg računa kod Banke, Vaše kartice biti u funkciji.

Zahvaljujemo Vam se na razumevanju.

Vaša NLB Komercijalna banka

NEMAM NAMJERU DA GLORIFIKUJEM SVOG BEDNOG EGZIKUTORA,DAPACE!!!

koji uzgred budi receno parazituje na grbini SVIH NAS.

NEMAM NAMJERU DA GLORIFIKUJEM SVOG BEDNOG EGZIKUTORA,DAPACE!!!Odlično Vučiću Kurčiću otkaz mojoj kćerki na katolički Božić od tvog Bilmeza Aleksića i suradnika,Nerandzić satanistički izvršitelj poklon uoči Vidovdana moga rodjendana,e pa Dabogda ti Sveti Vid sudio i zatrlo ti se DABOGDA MONSTRUME SATANISTIČKI I SEME I PLEME DABOGDA TI DECA PROSILA PA NEISPROSILA I DABOGDA TE JEVREJSKA KLETVA STIGLA IMAO PA NEMAO ŽIVOTINJO NEUGLEDNO BEDNA.AMEN!!!

UBOJICO KRVNIKU, KRIVICNU PRIJAVU CU PODNETI PROTIV TEBE SATANISTICKO SMECE JER POVREDJUJES USTAVNO PRAVO GRADJANINA MADA BANANA DRZAVE I NADASVE MEDJUNARODNO PRAVO DISKRIMINACIJE VAN SVAKE COVJECNOSTI JER NAVODIS GRADJANE NA BEZIZLAZNOST SUICIDA USLED UZROCNO POSLJEDICNIH INTERAKCIJA ZAVODJENJEM FASIZOIDNOG TERORA PROTIVZAKONITIH ZELENASA IZVRSITELJA,BITANGO,SVE JE EFEMERNO,PA I TVOJE JEDNOUMLJE STRAHOVLADE,BOLJE GROB NEGO ROB I BOLJE RAT NEGO PAKT,MONSTRUME,SEME I PLEME TI SE ZATRLO I MAJCINO MLJEKO TI PRISJELO DABOGDA ,AMEN!!!

🔝VRH IRONIJE&SARKAZMA NAJBEDNIJEG STVORENJA IKAD SAZDANOG OD IZDAJE I NEMORALA DRONJAK NAJDRONJAVIJI PAPAK🐽

0 notes