#ja nisam dostojan | Explore Tumblr posts and blogs

urbanidesnicar · 4 years ago

Text

Život je zajeban

Izgleda da je svima sve jasno, osim onih što im ništa nije jasno. Barem imam takav dojam, kad čitam komentare. Može li bolje? Ne može. Jer ovi što ništa ne kontaju, jednostavno NEĆE da im bude jasno. Stvorili su svoj mali svijet, u kome je sve onako kako im odgovara. I uglavnom su zadovoljni. I poslušni. Pravi idealni građani. A dok je takvih, VELEIZDAJNIČKA VLAST može mirno spavati.

Svaki debil zna, da su Ustaše najveći problem. I to u "svetskim razmerima". Nekad im se omakne, pa nam tepaju da smo: "ultra-ekstremno-rigidni desničari". Koji se vole praviti pametni. U principu imamo neke sulude teorije o: globalizmu, opasnom cjepivu, velikom resetu... I što time postižemo? Ovcama sa petokrakom na čelu, u sekundi sjebemo svu koncepciju. A to je današnjim gospodarima - NEDOPUSTIVO! DokleN više domoljublje?Jednostavno treba zaboraviti prošlost i sadašnjost, i okrenuti se budućnosti. Kao svi normalni, potkapacitirani narodi. Poznato je da povijest pišu pobjednici. Osim Hrvata. Mi ćemo izgleda vazda biti negativci, bez obzira na karakter i ishod rata. Zašto? Jer samo odabrani (četnici i jugoslavenčine) imaju ekskluzivno pravo tumačiti našu prošlost. Par naših povjesničara koji istinu zbore i za nju se bore, u startu bivaju cenzurirani. I na perfidan način odjebani.

I ova sadašnjost, će sutra biti povijest. Ali ni tu nas se ništa ne pita. Bojim se da istina ne umre zajedno s nama? Zahvaljujući komunističkom sustavu (koji nikada nije nestao), generacije koje dolaze ne će imati puno izbora. U školama će učiti o nekim novim "Jasenovcima", koji se nikada nisu dogodili. Kao ni onaj originalni, kojega svakodnevno spominju. Jer sve je bila laž. Zašto onda šutimo dok nam kmeri preodgajaju djecu? Jer smo postali ravnodušni. U isto vrijeme nam se događaju 3 stvari. Prva je gubitak memorije, a druge dvije se ne mogu sjetiti. Što si stariji, sve više žališ za nekim stvarima što si ih putem izgubio. Osobno, najviše žalim za mozgom...

Probudim se jutros (standardno) u 4:30, napravim kavu, zapalim cigaru i ne znam što ću od sebe? Svi još spavaju a ja ko' bleso gledam u telefon i po pet puta čitam iste vijesti. Da su barem ohrabrujuće, ne bi mi bilo žao. I tako skoro svaki dan. Strašno podcjenjujemo snagu lijevih medija, i to nam se polako odbija od glavu. Pita me jedan (navodno "naš"), gdje su mi dokazi da je Trump pokraden na izborima!? Nakon dužeg razmišljanja (2-3 sekunde) ga blokiram. Jer u raspravi sa debilom, nitko od nas nema šanse. Prije ili kasnije, svi dođemo do te spoznaje.

"Život je zajeban", reče čovjek. "U usporedbi s čim?", odgovori mu mudrac.

Glede Socijalističkih Američkih Država, ništa novo. Komunističko-globalističke snage, uvode diktaturu proletarijata, a tamošnji domoljubi šute. Iskreno, jako su me razočarali. Jer sam očekivao puno više. Upravo su oni bili ti što su se hvalili svojom slobodom, i cijelom svijetu nametali demokraciju. A danas nemaju ni jedno, ni drugo. Očito nismo jedini bez COJONES (mošnica). Treba pričekati do kraja ovoga mjeseca, i onda se ozbiljno početi spremati za najgore. I prestati vjerovati u bajke. Svi bi mi rado gledali neki ljepši scenario, ali jednostavno nemamo realno uporište. Nisam se predao, nema govora. Samo pokušavam biti realan, uz malu dozu optimizma. Što nije baš lako...

SOTONJARE su najjaču svjetsku velesilu uspjele baciti na koljena. Što li tek nas čeka? Pošto poslovično nismo složni, ovaj put će se izgleda svatko boriti za sebe i svoju obitelj. Tužno i žalosno. Ali takva su vremena došla. Kako to izvesti? U pitanju je individualna stvar, jer nismo svi u istoj poziciji niti imamo isti mentalni sklop.

Sve se više ljudi okreće molitvi. Što je dobro. I misle da je samo to dovoljno. Što nije dobro. Poznato je da se i najzagriženiji ateisti počnu moliti Bogu, kada dođu do zida. I nemaju drugog izbora. E, upravo smo mi danas tu. Veliki vjernici i Katolici. 'Rvatine s dna kace.

Kad ti zabrane život dostojan čovjeka jer se nisi cijepio, hoće li sama molitva biti dovoljna? Ne bih rekao. Treba početi razmišljati i o drastičnim, radikalnim i ekstremnim mjerama. Za svaki slučaj. Jer dosta je bilo šutnje i pasivnog otpora. Konačno je došao i taj čas. Biti ili ne biti? Sredina ne postoji. Ovo se odnosi na normalne i razumne ljude. Za ljevičare me boli Stane Dolanc, jer su oni svakako postali od majmuna. I još se time ponose...

Komesar KP Vatikana - čiča Franja, je imenovao prvu ženu u vrh Crkve. Samo naprijed druže! Jesmo li progresivni ili nismo? Sudeći po dosadašnjem tijeku događaja, možemo očekivati slijedeće: 1.Transgenderi (pedofili) će služiti kao ministranti. 2. Za lemozinu će vrijediti samo Bitcoin. 3. Umjesto hostije će se dijeliti joint. I onda se Crkveni velikodostojnici čude, što većina tradicionalnih vjernika više uopće ne dolazi na misu? Nema korona veze s tim... Jer ova pojava traje već godinama. Od Vatikanskog puča, smjene Pape Benedikta i postavljanja crvenog Jezuita na čelo crkve. Od toga dana je sve krenulo naopako, a Crkva kakvu smo poznavali je pred nestankom.

Sve se više ljudi direktno obraća Bogu (bez posrednika), jer se osjećaju izdanima. Je li nas to čini manjim vjernicima, od nekoga tko se redovito slika u prvim klupama? Kao izvjesna anemična spodoba i njegovih 40 hajduka. Nema govora. Jer možeš ti svaki dan ići u garažu, ali nikada nećeš postati auto...

Kad sam već spomenuo druga Titu juniora, vrijedi ga pohvaliti za njegovanje Hrvatskog književnog jezika. U razgovoru za jednu od Soroševih TV postaja, spominje kako će ublažiti "mjere". On? Potrčko? Ali nije to poanta. Naš ponos i dika, kaže slijedeće: "Na stolu su "coffee to go" i sport." Ovo za sport sam shvatio, ali sam još u dilemi hoću li moći kupiti kavu za ponijeti? Dakle, ne samo da nam sistematski uvaljuju srbizme, nego umjesto jednostavnih hrvatskih izraza, koriste engleske. Slučajno? Jest ali u k*rcu.

Sve gore nabrojano, se štovane dame i gospodo zove TOTALNA IZDAJA. Riječi više nemam a i strpljenje mi je pri kraju...

Probavni trakt završava malim otvorom, pod imenom anus. Isti je zaštićen pozamašnom količinom mesa i sala, u narodu poznatijom kao guzovi. A sve to skupa zovemo shupak. Ta izuzetno korisna i nepravedno zapostavljena riječ, najbolje opisuje nečiji karakter. U našem slučaju, kompletnu vladajuću garnituru.

Što se tiče otpora ovome kolektivnom ZLU, i tu imamo veliki problem. Čujem dosta korisnih i zanimljivih ideja. Ali onda se upetljaju oni "što sve znaju", i na kraju sve propadne. Zašto to rade? Čisto da nešto kažu. Ponekad se treba sjetiti one stare, narodne: "Šutnja je zlato."

Pala mi je na pamet anegdota o čovjeku, koji je izmislio kotač. Proglasiše ga idiotom. Ali je zato njegov kolega, koji je "izmislio" ostala 3, dobio status genijalca. Poanta? Umjesto da svaki prijedlog u startu odbacujemo sa skepsom, možda bi prvo trebali razmisliti o njemu?

Rado bih ovo referirao na izum "čudotvornog" cjepiva protiv virusa Kineske Komunističke Partije. Ali nema smisla. Jer NE POSTOJI nikakva pandemija, nego samo PLANdemija. Godinu dana nas prave dilajlama po istom šablonu, i nije mi jasno da još uvijek postoje osobe koje vjeruju u ovu TEORIJU ZAVJERE. Žao mi je tih ljudi. Oni su još uvijek isprepadani i misle da se će gripa nestati kad se odreknu svih ljudskih prava, sloboda i privatnosti? Jebaji ga kume. Nemao ili ne znao, isto ti je...

Dakle s hipohondrima se nema smisla raspravljati. A što ćemo s mladima. Kažu da njima svijet ostaje? Njihovo odrastanje nije bilo ni nalik našem. Mi što smo odrasli u komunizmu, nismo imali veliki izbor. Na primjer, za objed si imao samo dvije opcije. Pojedi ili ostavi. Današnja mladež previše izvoljeva i uglavnom su razmaženi (čast izuzecima). Razlozi? 1. Jer žive u izobilju. 2. Jer smo im mi to dozvolili. Pokušavamo preko djece nadoknaditi sve ono, za što smo sami bili uskraćeni. A tu često znamo i te kako pretjerati.

Umjesto zaključka. Za neke stvari se sami trebamo izboriti, jer nam ih nitko neće pokloniti. Nije dovoljno samo biti dobar, i očekivati da će te svi tretirati sa poštovanjem.

Primjer? Kao da se džungli, oči u oči sretneš s lavom. I očekuješ da te neće pojesti, samo zato jer si vegetarijanac?

Budimo realni...

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

4 notes · View notes

pismamargareti · 2 years ago

Text

Svitanje

Vidio sam story i novu profilnu na wappu.

Sav moj život do tebe nisam video ljepše oči i slađe usne od tvojih Bejbi M.

Nikad nijedna žena u meni nije probudila toliki vrtlog osjećaja. Toliko snažno ludilo žudnje, strastvene želje. Boli me što te usne ne ljubim ja. Boli me što te oči nisu prvi i poslednji prizor koji vidim u danu. Boli me što te osjećam kao dom iz kojeg sam proteran. Boli me što nismo "mi" i zbog toga me boli što se svaki puta kad okačiš neku svježu sliku iznova bespomoćno zaljubim. Grize me što nisam dostojan da budem tvoj i da budeš moja.

Neobično, zar ne? Jer, ljubio sam te i gledao svitanje u tvojim očima samo jednom u životu.

P.S. Spremio sam si obje fotke iako znam da to mrziš.

Charlie

0 notes

mentalnahigijena · 2 years ago

Photo

Stepinca su smjestili u pakao: Pročitajte koga je sve SPC proglasio svetim Do sada neviđeni presedan napravila je Srpska pravoslavna crkva (SPC). Ona je blaženika Katoličke crkve smjestila u pakao. Poznato je da Crkva nikada ne daje konačnu presudu čovjeku, koju samo Bog može dati. Tako Crkva nikoga ne smješta u pakao. Srpska crkva smjestila je svetog čovjeka, kardinala Stepinca, direktno – u pakao. To nikada nijedna kršćanska Crkva nije napravila. Skandal nad skandalima. SPC kanonizira ljude koji su sve, samo nisu sveci SPC (i još glasnije srpska politika) upozoravala je prije par godina papu Franju kako Stepinca nipošto ne smije proglasiti svetim. Sve zato, jer po SPC-u, toga ‘nije dostojan’. Zamjerajući mu najčešće navode iz optužnice komunističkog montiranog procesa koji ga je 1946. osudio na 16 godina robije. Srpska crkva slavi kao svece određeni broj ljudi koji apsolutno ničim nisu zaslužili da budu kanonizirani. U srednjem vijeku Srpska crkva je nastala kao privatna crkva dinastije Nemanjić, pa su tako skoro svi vladari Nemanjići proglašeni za svece. A bilo je među njima bratoubojica, umobolnika, pedofila… Knjiga crnogorskog publicista Miroslava Ćosovića ‘Bizarni sveci Srpske crkve’ govori upravo o tome. Knjiga je poprilično uzbudila srpske klerikalne krugove. Ali navodi koje donosi nisu demantirani, piše slobodnadalmacija.hr Bizarni sveci Srpske pravoslavne crkve Sam autor kaže da knjigu ne bi nikada napisao da je SPC zadržala samo bizarne srednjovjekovne svece. Međutim, jedna jaka heretička, etnofiletska struja u SPC je devedesetih i kasnije počela proglašavati nove bizarne svece, primjerice Nikolaja Velimirovića, velikog ljubitelja srpskog nacista Ljotića. Za one koji ne znaju, Dimitrije Ljotić nije bio običan kvisling, suradnik okupatora. Ne, on je bio iskreni i uvjereni nacist, Ljotićevi vojnici su Nijemcima u oktombru 1941. privodili kragujevačke Srbe na strijeljanje. Također, SPC je prije desetak godina kanonizirala neke koljače iz Drugog svjetskog rata kao što je bio po zlu čuveni Milorad ‘Maca’ Vukojičić. Klao je domaćice, bake, starce po Pljevljima i okolini. A koliko je poklao vojno sposobnih muškaraca, možemo samo pretpostaviti. Nitko u Pljevljima ne sumnja da je Maca Vukojičić veliki zločinac, ali eto i on je ‘svetac’ Srpske crkve. Za sveca je proglašen i kvisling, mitropolit Joanikije Lipovac, koji je cijelog rata bio vjerni fašistički sluga i stalno pozivao na borbu protiv komunista. Nemam ništa protiv njegovog antikomunističkog stava, ali je opasno kad u jeku rata netko na tako visokom položaju drži zapaljive govore protiv dijela svog naroda. Stoga sam odlučio opisati ovu nevjerojatnu pojavu, ovaj fenomen, kako jedna Crkva svecima proglašava ljude koji su sve, samo nisu sveti. K tome, nisam prvi koji je primijetio da SPC proglašava svetima razne osobe koje to ničim nisu zaslužile; time su se bavili Mirko Đorđević, Filip David, Stevo Vučinić i drugi – ispričao nam je Ćosović napominjući kako su gotovo svi izvori za njegovu knjigu – srpski. Srednjovjekovni sveci SPC-a iz loze Nemanjića – Pozivao sam se na srpske dokumente, pisanje najvećih srpskih povjesničara, intelektualaca. Primjerice, neki odlomci o srednjovjekovnim bizarnim svecima izvađeni su iz knjiga i postavljeni na velikosrpskom portalu rastko.rs. kojeg je blagoslovio pokojni mitropolit Amfilohije Radović. Pa je prema tome i ono što sam ja s tog portala prenio u moju knjigu, blagoslovljeno – zaključuje Miroslav Ćosović, ističući kako, usprkos bijesu srpske pravoslavne javnosti zbog ove knjige, nitko nije demantirao podatke koje donosi. Predstavnici Srpske crkve su me u medijima kritizirali, i u crnogorskim i u srbijanskim medijima. Velibor Džomić, sveštenik SPC za beogradski Kurir je izjavio da je knjiga ‘Bizarni sveci Srpske crkve’ – ‘demonski rukopis’. Ali da sam nešto slagao, nitko nije mogao kazati – govori Ćosović. Sveti Stefan Nemanja (1113./1114. – 1199.) Rodonačelnik dinastije Nemanjića, veliki župan Raške kršten je po obredu Rimske crkve u Duklji. U borbi za raško prijestolje Nemanja je u bitki kod Pantina porazio i ubio rođenog brata Tihomira. Surovo je progonio bogumile, počinio je nad njima pravi genocid, a o čemu piše njegov sin Stefan Prvovjenčani: “(…) Jedne spali, druge različitim kaznama kazni, treće liši zemlje, a domove njihove i sva njihova imanja sakupivši, razdade ih leproznim i ubogim. A učitelju i načelniku njihovom odreza jezik u grlu njegovom. I sasvim iskorijeni tu prokletu vjeru.’ Stefan Nemanja je bio klasični srednjovjekovni vladar koji ničim nije zaslužio da bude proglašen za sveca. Cijeli život je ratovao, ubijao ljude, borio se za vlast i za teritorij. Budući da je Srpska crkva osnovana kao privatna crkva Nemanjića i da bi se dinastija učvrstila, on je morao biti proglašen za sveca i to svega godinu dana poslije smrti. Nije bilo nikakvog provjeravanja njegovog života, nikakva čuda se nisu dogodila u tih godinu dana. Jednostavno, pao je dogovor unutar vladarske porodice da se svi vladari Nemanjića počnu proglašavati za svece. Sve kako bi se tako učvrstio njihov kult među plemstvom, srbljima i drugim pravoslavcima njihove države. Njegovom sinu Stefanu Prvovjenčanom krunu je 1217. poslao papa Honorije III., očekujući da će on i narod prijeći na katoličku vjeru, no Stefan je to izbjegao. Raška je (svejedno) uzdignuta na status kraljevine, a on je nakon smrti proglašen svecem. Sveti kralj Milutin (1253. – 1321.) Moćan vladar i jedan od najuspješnijih ratnika među Nemanjićima, koji je osvojio sjevernu Albaniju i veći dio Makedonije. Ženio se pet puta, a bizantski car Andronik II. ponudio mu je svoju sestru Eudociju za ženu. No ona je pobjegla smatrajući Srbiju barbarskom zemljom. Milutin je prihvatio drugu ponudu: petogodišnju carevu kćer Simonidu, a svoju tadašnju ženu, bugarsku princezu Anu dao je kao taokinju u Carigrad! Tadašnji kroničari sa zgražanjem pišu kako je Milutin osmogodišnju Simonidu seksualno iskoristio i uništio joj maternicu! Kako je vrijeme prolazilo, nesretna djevojka bila je objekt stalnog maltretiranja ljubomornog starca, pa je iskoristila priliku i pokušala pobjeći u Bizant kad joj je umrla majka. Nije uspjela, pa je putem ušla u samostan kako bi postala monahinja. No, brat joj je strgao redovničku haljinu i vratio je Milutinu. Milutinov sin Stefan Dečanski usprotivio se ocu i pobunio. Na što ga je otac uspio privoljeti da mu se vrati i da će mu sve biti oprošteno. No, Milutin ga je bacio u tamnicu i oslijepio ga! Vidimo kakvog je čovjeka Srpska crkva proglasila za sveca dvije i po godine nakon smrti: svirepog, sebičnog, pohotnog, sladostrasnika, pedofila! Sveti Stefan Dečanski (1285. – 1331.) U borbi za vlast s polubratom Konstantinom, obećao mu je milost. No, došlo je do bitke i Konstantin je zarobljen. Stefan ga je dao ‘opružiti na jednom komadu drveta, pa mu klinovima probi mišice i butine. Pa ga onda rasiječe na dvije polovice, po sredini’. Drugi izvori navode kako je razapeo na križ te ga prepilao po polovici tijela. Sveti Stefan Lazarević (1377. – 1427.) Despot i najveći ratnik među srpskim vladarima, turski vazal, proglašen za sveca 1927. godine. Presudno je doprinio da na čelo Turaka dođe grana Osmanlija koja je iznjedrila Mehmeda II. Osvajača i Sulejmana Veličanstvenog. Despot Stefan bi zapravo trebao biti muslimanski, a ne kršćanski svetac! Spasio je islam u Europi u bitki kod Nikopolja. U rudnicima u Srebrenici je 1419. godine došlo do pobune protiv Stefanovog upravitelja Vladislava, kojeg su pogubili. Stefan se razjario i poveo osvetnički pohod na Srebrenicu. No, glavnina pobunjenika je pobjegla, a on se osvetio na onima koje je zatekao sijekući im ruke i noge. SVECI MODERNOG DOBA Sveti Joanikije Lipovac (1890. – 1945.) Za vrijeme Drugog svjetskog rata mitropolit Joanikije upravljao je Crnogorsko-primorskom eparhijom. Tokom rata bio je suradnik talijanskih fašista, a komunisti su ga likvidirali bez suđenja u julu 1945. godine, nakon što su ga uhvatili u pokušaju bijega prema Austriji. Joanikije Lipovac je bio iskreni saradnik okupatora, mogao se u vrijeme rata ne ulagivati fašistima, ništa mu se ne bi dogodilo. Ovaj kvisling, okupatorov sluga i kad se sagledaju sve činjenice – ni po čemu svetac – isključivi je i glavni krivac za katastrofu sveštenstva u Crnoj Gori tokom Drugog svjetskog rata. Sveti Milorad ‘Maca’ Vukojičić (1917. – 1945.) U maju 2005. na saboru u manastiru Žitomislić SPC je kanonizirala nekoliko užasnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Među kojima se po zlu ističu Milorad ‘Maca’ Vukojičić i Slobodan Šiljak, pravoslavni sveštenici, koje je 1945. osudio i strijeljao Vojni sud komande u Beranama. Pod optužbom da su učestvovali u teškim zločinima nad stanovništvom u Pljevljima 1943. i 1944. godine. Sveti Nikolaj Velimirović (1881. – 1956.) Episkop žički, školovan na Zapadu, u mladosti je bio zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. U međuratnom periodu postaje predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okreće se antieuropejstvu i konzervativizmu. Prezirao je europsku kulturu, nauku i napredak. Osnivač je desničarske političke ideologije svetosavskog nacionalizma, smatra se duhovnim inspiratorom Ljotićeve organizacije ZBOR. Često je kritiziran zbog antisemitskih stavova, Hitler ga je odlikovao 1943. godine. A Velimirović je uspoređivao njemačkog kancelara s djelom svetog Save: ‘On je došao na ideju svetoga Save i kao laik poduzeo je u svom narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svecu, geniju i heroju’ pisao je episkop. Dok je o Židovima navodio: ‘Sva moderna gesla europska sastavili su Židovi, koji su Krista raspeli: i demokraciju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vjera, i pacifizam, i sveopštu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi Židova odnosno oca njihova đavola’, smatrao je Velimirović čijoj se kanonizaciji protivio srpski patrijarh Pavle. Ali ipak je proglašen svecem 2003. godine. SPC ima čak 114 svetaca, Crkva u Hrvata samo 3 Da bi netko u pravoslavnoj crkvenoj tradiciji bio proglašen svetim, mora ispunjavati više uvjeta: trebao je imati savršen moralan i neporočan život (ili da je nastradao kao mučenik za vjeru), poslije smrti relikvije mu moraju ostati netruležne, te se po zagovoru sveca moraju događati osvjedočena čuda. Uvjet je i postojanje tzv. ‘fame’, dakle potrebe da glas o njegovoj svetosti živi u narodu barem nekoliko desetljeća, kako bi ga crkveni sinod i službeno proglasio svecem. Crkva u Hrvata ima do sada samo tri kanonizirana sveca: Leopolda Mandića, Marka Križevčanina i Nikolu Tavelića. Vjernički puk i Hrvati se nadaju da će najveća osoba hrvatske povijesti, blaženi Alojzije Stepinac, biti uskoro kanoniziran svecem Katoličke crkve. Na drugoj strani, SPC je proglasila je 114 svojih svetaca. Bilo je tu sveštenika i monaha uistinu uzorna života. Ali i gotovo sve srednjovjekovne srpske vladare, te grupe mučenika: prebilovačke (žrtve ustaša iz 1941., kanonizirani 2015.), jasenovačke (žrtve logora u NDH 1941. – 1945., kanonizirani 2016.), momišićke (spaljeni od Turaka 1688., kanonizirani 2012.), prnjavorske (žrtve Prvog svj. rata iz 1914., kanonizirani 2014.).Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović je 2013. za svoju eparhiju (Sinod SPC je odbio prijedlog jer nije bilo uslova) svecem proglasio crnogorskog državnog poglavara, vladiku i književnika Petra II. Petrovića Njegoša, nazvavši ga ‘Lovćenskim tajnovidcem’. Tako je crnogorski nacionalni ponos postao srpski svetac, pa tom analogijom i – Srbin!

1 note · View note

pleatonitum · 7 months ago

Text

Rasipni sin 3

A kada je došao k sebi, reče: „Koliki najamnici moga oca imaju obilje kruha, a ja umirem od gladi. Ustat ću, otići svome ocu i reći mu: Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom; i nisam više dostojan zvati se tvojim sinom: učini me jednim od svojih najamnika.“ I ustade on i pođe svome ocu. No dok još bijaše daleko ugleda ga njegov otac, sažali se, potrča, pade mu oko vrata i poljubi ga. Luka…

View On WordPress

#otac #Sin

0 notes

chica-de-nadie · 6 years ago

Text

Dolazis mi sad

Nepozvan

U moje snove, srecu

U moju uljuljkanu sigurnost

Pokusavas da vodis razgovor

Onaj usputni

Dostojan dva stara znanca

A jesmo li samo to mi?

Ljudi koji se iz price znaju

Oni sto im je jedino zajednicko

Klimanje glavom u guzvi?

Ili smo nesto vise?

Zar nismo mastali o boljim danima

Zajednickim nocima?

Zar ti nisam spavala na grudima?

Jesi ti onaj sto mi je mrsio kosu i saputao na uvo?

Da li sam ja ta koja ti je nemire smirivala?

Bila tvoje sve, tvoja ljubav?

JESAM I JESI!

Priznajes ti to, ali sada..

Kada si me iz svog zivota odsekao totalno

Kada si ucinio da pomislim da je svaki dodir bio laz

Kada si dopustio da proklinjem sto si mi prvi

Kada sam zbog tebe i sebe mrzela

Ne trebas mi vise.

..koga lazem..

Trebas mi kao nikada do sad

Ali oboje znamo da ovo veceras mora biti i ostati samo susret dva stara znanca.

1 note · View note

raspevana · 7 years ago

Text

On, za nju

Hteo da sam ti kažem da sam juče prvi put video nešto više od neba, hteo sam da mi se smeješ kao što sam se ja tebi smejao kada si me volela..

Tada sam hteo da me ubiješ

jer sam u bolu bez tebe shvatio šta je ljubav kada ti voliš

i kada je ja ne cenim.

Hteo sam da me ubiješ svojim rukama, da budeš kriva bar za nešto, da me oslobodiš ovoga što ne mogu da preživim,

jer nisam mogao

i ne mogu da živim dok se sećam da nikada nisi plakala zbog mene onda kada bi druge vrištale i otišle, ne mogu da podnesem

to što su tvoje suze koje nikada nisam video

sada moje,

to što ja nikada nisam bio tvoj,

to što sam znao da si plakala onda kada si otišla od mene.

Otišla si,

uzvratila si moje brojne odlaske od tebe kojih sam bio svestan tek kada si se samo jednom okrenula i više se nikada nisi vratila..

Ne mogu da podnesem što si me postidela svojom imunošću na svaku moju ružnu reč

i to što sam ja bio imun na tvoju ljubav.

Hteo sam da umrem

zato što si bila sve što sam oduvek želeo, što si volela kako ja nikada neću znati i kako niko neće..

Zato što si bila druga priča, prva istinita

nešto o čemu sam sanjao, sve ono za čim sada patim.

Davno si mi rekla kako se čitav smisao života krije tamo negde iznad oblaka, kako je sve to gore mnogo više od onoga što vidimo.. Sećam se da si rekla nešto kratko i posle toga ali sam počeo da se smejem usred tvoje rečenice, pa nisam ni čuo.

Smejao sam ti se u inat, osećao sam neko zlo i mržnju prema tebi svaki put kada bi pokazala razlog da te volim,

mrzeo sam te jer si govorila istinu, što si govorila sve ono čega sam se bojao da će neko reći,

što si uvek pokušavala da izbaviš dobro u meni, što si znala da ga u meni ima.

Što si imala običaj da me uhvatiš za ruku i kažeš da znaš da se u meni krije dobar čovek..

Pokušavala si da dokažeš da jesam,

ali otišla si kada sam ja dokazao da te nisam dostojan.

Po prvi put sam sreo ono za čim čovek traga ceo život i nisam znao kako da se ponašam sa tim,

pa sam te i izgubio.

I sada bih život dao samo da ti pričam koliko te volim, koliko su svi dani besmisleni bez tebe.

#citati

328 notes · View notes

tamic87 · 7 years ago

Quote

Kiša dobuje ulicama. Beton, hladan i mokar, svjedoči koracima onih koji s ciljem ili bez crtaju svoj put. Pamti i one koji putuju u nepoznato pognute glave, ali i one koji svoj pogled usmjere prema nebu moleći za sebe ili nekog svog. Ostave trag i oni koji gledaju prema gore ćuteći. Njihove su usne nijeme, a duša jeca u tišini strepeći za onaj dio sebe koji se grije ispod za broj – dva većeg kaputa. I te su molitve uvijek daleko snažnije. On me čeka tamo, isto toliko hladan i mokar, dok ispijam čaj i gledam u ormar u kojem, naravno, nemam šta da obučem i sam crta tragove svojih stopa dok ja biram šal koji će odgovarati današnjoj kombinaciji. On me čeka tamo s osmijehom na licu dok nanosim bordo ruž jer zna kako mi odlično stoji u ponedjeljak i svaki preostali dan u sedmici. On me čeka tamo i pozdravlja svakog prolaznika, dok nanosim parfem kao finiš tač za njegovo čulo mirisa kad me nježno bude ljubio po vratu. On me čeka tamo iako osjetno kasnim ovog kišnog popodneva i psujem alarm koji sa zadovoljstvom preuzima krivicu. On me čeka tamo jer zna da ću doći. Bez kišobrana u ruci prelazim ulicu ne obraćajući pažnju na zvukove sirena kao znak upozorenja za veoma nezrelo i nepromišljeno ponašanje. Pogledam ih nakratko i uputim osmijeh izvinjenja noseći na sebi more kapi kiše, jer oni očito ne znaju šta znači trčati ljubavi u zagrljaj. Prepoznajem ga među hiljadu istih i počinjem trčati jedva dočekavši da mu obujmim ruke oko vrata. – Heej! – vrištim dok se gubim u njegovom stisku. Izvini što si došao mnogo ranije pa ti se učinilo da sam i ovaj put zakasnila – pravdam se na njemu jako poznat način. – Kraljice kašnjenja, oprošteno ti je i ovaj put – šapuće dok mi krade kapi parfema s površine namijenjene samo za njegove usne, a lišće svira u čast dvije opijene duše. – Na koju klupu me danas vodiš? – Na neku koja ima kišobran. Ti si se zainatila da zaradiš upalu. – Kako si smiješan. Znaš da sam imuna na njih kad sam s tobom. – Kad smo kod toga, trebam s tobom ozbiljno pričati. – Vodiš li me sa sobom? – Znaš da ne mogu. Ne bih ti mogao priuštiti život kakav zaslužuješ. Svjesna si toga, zar ne? – Sebe mi ne bi mogao priuštiti? – O čemu pričaš? Znaš da nije to! – Onda? Zašto me ne povedeš? Kao da me ne poznaješ? Kao da ne znaš da bih s tobom imala sve? – Jer to jednostavno nije moguće. – Koja si ti kukavica! – izgovaram bez ijedne puštene suze dok skupljam snagu da dovršim ono što mi se u jednom momentu skupilo. Svu ljubav sveo si na riječi. Jesmo li mi samo to i bili – riječi; ono što djeca obrišu gumicom ili prekriju korektorom? Zar samo toliko o svemu? Da li je moguće da te u ovoliko vremena nisam ni najmanje upoznala? – Nismo. Ono smo što osjećamo, ali ja… – Ali ti ništa! Ti ne smiješ ništa! Sva se hrabrost izgubila pri pomisli da bi mogao sa mnom provesti ostatak života. I bojiš se jer znaš, svjestan si i sam, da bi ti se to dopalo! Nakon razgovora jedno vrijeme samo smo sjedili i gledali. Ponekad jedno u drugo, ponekad svako na svoju stranu, obeshrabreni da nastavimo, preslabi da okončamo ono što će svakako ostati uspomena ove jeseni. Jutro je osvanulo nikad bolnije i nikad ljepše. Prethodna večer izmirila je sve nesuglasice i smirila nemire dok su se dvije duše stapale u jednu kroz tijela koja su svjesna da se više neće dotaći a vječno će si pripadati. Nakon toga je otišao. Bez pozdrava, kako je i bilo dogovoreno. Ne ostavljajući tragove, osim one u njima. Stigla je ko zna koja jesen u nizu. Kiša i dalje dobuje ulicama provincije kvaseći kosu zaljubljenih djevojčica dok trče po svoju dozu zagrljaja. Lišće pucketa pod nogama usputnih prolaznika. Beton je i nakon toliko godina ostao dostojan sebe. Naizgled bez promjena, a ništa nije isto. Naučila sam prelaziti ulicu isključivo kad je zeleno svjetlo, dvaput gledajući na obje strane čak i u jednosmjernoj. Nositi kišobran i onda kad najavljuju sunčan dan jer godinama ne umijem osjetiti kišu, a i na upale nisam imuna. Više ne kasnim na sastanke. Mada se ne trudim ni doći ranije. Bordo ruž nije sastavni dio moje kozmetičke torbice, ali služi kao sredstvo za crtanje po zidovima s kojim se koristi moja djevojčica. Ljubav prema spavanju i čajevima dijelimo i nju održavamo zajedno. Njegove su oči i pogled. Njegova je strpljivost u čekanju. Naše je nijemo gledanje u nebo i pozdravljanje prolaznika. Ne mogu reći da se nismo sreli od one noći, jer gledam ga svaki dan kroz nju, samo jačeg, hrabrijeg, odlučnijeg. Gledam ga kroz prizmu sebe s njegovim likom i najjača nam je ljubav na svijetu. Ne vjerujem da se nikad neće sresti, ali se pitam hoće li se prepoznati? Riđa ne voli istu notu parfema niti trči kome u zagrljaj

7 notes · View notes

slavitiihvalititebe · 6 years ago

Text

Molitva za hrišćansko smirenje

Gospode, Ti znaš slabosti mog srca, Ti znaš koliko se često predajem đavolskim iskušenjima i ispunjavam se gordošću i nadmenošću. Imam visoke misli o sebi, gordim se pred svojim bližnjima, i zbog samoljubivosti očekujem od njih da me poštuju mnogo više nego što zaslužujem.

Mislima, rečima i delima, ja nipodaštavam Tvoju slavu u mojoj želji da se proslavim pred drugima; zato, Gospode, moja opustošena duša nema smirenje i moje srce ne nalazi utehu. U mojoj samoljubivosti gordost me izjeda i ne da mi spokoja, unižava me preda mnom samim, narušava mi odnose sa bližnjima, navodi me na svađu, i nerasuđivanjem mi unosi rastrojstvo u život. Kako mogu da stanem pred Tebe, ili da učinim nešto dostojno Tvoje veličine, kada sam opterećen mislima i osećanjima koji su protivni Tebi, Gospode veliki; jer si Ti Sam dao primer smirenja i poučio nas da budemo smireni u srcu. Ti si se ponizio primivši na Sebe obličje čoveka da bi spasao rod čovečanski. Tvoj život na zemlji je bio podvig smirenja. Ti si oprao noge Svojim učenicima, Ti si im služio i sam život si žrtvovao za spas čoveka. Sa smirenjem si pretrpeo stradanje i poneo Krst. Dao si nam primer smirenja i poruku: Naučite se od mene jer sam ja krotak i smiren srcem i naći ćete mir dušama vašim. Gospode, nisam dostojan da Ti se obratim, nisam dostojan da iskažem Tvoje sveto ime, ni da podignem pogled ka Tebi i osenim se Tvojim svetim Znamenjem; jer moja gordost i samoljublje udaljili su moj duh od Tebe. Vladiko, Čovekoljupče, smiluj se na moju neraskajanu dušu, oslobodi me od smrdljive gordosti, od ogavne nadmenosti, i od rđavog crva samoljublja. Gospode, neka moja duša nađe mir u zajednici sa Tvojim savršenim i Božanskim Duhom. Daj mi silu da pobedim zlog duha koji me napada i muči, i koji me tera da se gordim; da ne budem osuđen zajedno sa njim. Privedi me smirenju; smirenjem me utvrdi u ljubavi prema Tebi; a ljubav neka opravda moju veru koja će me privesti spasenju. Kroz smirenje učini me naslednikom Tvoga večnog Carstva. Uzdigni me iznad slabosti moga sadašnjeg duhovnog stanja; da sve što posedujem i što ću imati – sva dobra, čast znanje, ime, položaj i sve u ovome svetu, bude u slavu Tvoju. Ti Koji daješ istinska dobra daj da ona i meni posluže na izgradnju Tvoga Carstva u ljudskim dušama. Učitelju blagi, ako mi daš ovu veliku milost sačuvaj me od pogubnog uticaja nadmenosti nad drugima i udostoj me da sa smirenjem nosim ono što si mi darovao. Bože, budi milostiv meni grešnom. Amin.

#pouke

0 notes

urbanidesnicar · 4 years ago

Text

Počeo je lov na "normalne"

Jesu li najbolji dani života iza nas? Ovisi o godini rođenja i definiciji pojma "najbolji". Netko će dobiti na lotu, i reći da su mu se ispunili svi snovi. Osobno, ne mislim tako. Jer sreću ne možeš kupiti novcem. Imao sam tu privilegiju da su mi čak 2 dana bila "vrh vrhova". Kada su mi se rodila djeca. Ne postoji blago na ovome svijetu, kojim se taj osjećaj može platiti. Dakle moji su snovi ostvareni i uopće ne smatram da mi budućnost nosi nešto dobro. Naprotiv. Čini mi se da nas čeka svakodnevna borba za slobodu i život dostojan čovjeka. Jer ovo čemu svjedočimo je čisto ludilo. Ja ću se snaći jer nemam što izgubiti, ali što će nam biti s djecom? I mojom i vašom. Strah me je na to i pomisliti. Zato je potrebno učiniti sve što je u našoj moći, da sutra njima bude bolje. I nema više "trebali bi", nego MORAMO.

Cijepljenje je još uvijek glavna tema. Oni koji su to učinili, dobit će potvrdu koja otvara sva vrata. Ali samo privremeno. Jer slijedi druga faza a možda i treća. Jučer čitam da neki imunolozi smatraju da bi se čak trebali cijepiti svake godine. Do kraja života. E neš' majci. Zato je meni i sličnima, izuzetno bitna jedna stvar. "Kako izbjeći cijepljenje?" Jer doći će dan kada će ono postati obvezno. Garant. Puno je scenarija i pravnih mogućnosti, ali samo u našim naivnim glavama. Jer riječ "pravo" danas ne postoji. Što nam je činiti? Pošto kažu da se oni koji su preboljeli koronu ne moraju cijepiti, eto nam rješenja. Kad se obitelj skupi za ručkom, nonšalantno ubaciš šišmiša u teću (lonac) s juhom. I fino svi fasujemo koronu i za par dana ozdravimo. Onda odemo do mjesne zajednice podići potvrdu da više nismo "šugavi". Je li ovo rizično? 99% da nije. U svakom slučaju bi u kladionici prije uplatio na koronu, nego na cjepivo.

Vrlo bitna stvar mi je promakla ispod radara. Jer sam je zaboravio zapisati na vrijeme. Ali nikada nije kasno, pogotovo kad se radi o poniženju i sluganstvu. Nedavno su naši mladi nogometaši izgubili od Engleza 2:1, ali smo ipak prošli dalje. Svi smo pričali o izvrsnom golu Bradarića u sudačkoj nadoknadi, ali ono što je sramotno zbilo se prije utakmice. KLEČANJE PRED SVJETSKOM MASONERIJOM. Jebe me se za Engleze, ali zašto su HRVATI klečali u znak potpore TERORISTIČKOJ ORGANIZACIJI "BLM"? Koja ruši i pali sve što im se nađe na putu. A bijelce otvoreno mrze i javno pozivaju na nasilje prema njima.

Ovo nije sitni propust, ovo je blamaža zbog koje se 70% Hrvata srami. Ovo je prekršaj za Haag. Tko je odgovoran? Normalno da nije nitko i da su igrači "samoinicijativno" kleknuli. Tu priču možete materi svojoj prodavat. Odakle je stigla naredba, iz Vlade ili UEFE? Je li ovo početak uništavanja SVETE NOGOMETNE REPREZENTACIJE? Vidjet ćemo kad počne EP, jer smo u grupi sa anglosaksonskim shupcima. U našoj grupi su i Česi, koji su se odbili ponižavati u čast crnih maderfakera. Isto su učinili i ponosni Poljaci.

Kleči se samo pred dragim Bogom. Točka. Interesira me koji su to "visoki funkcioneri" udovoljili Plenkijevoj VELEIZDAJNIČKOJ politici, i osramotili cijelu marginalnu populaciju? Bojim se da će biti kao i sa Ostojinom svastikom. Sve se zna, ali odgovorni šute ko p*čke. Jebemvamvazdamater stoko prodana!Dođe mi da do kraja teksta samo psujem, ali sam jednu stvar vremenom naučio. Nikada ne treba pisati kad si ljut. Jer ćeš reći nešto, zbog čega će ti poslije biti žao. Nažalost, to sam kasno shvatio i šteta je već napravljena. Za razliku od šuplje priče, napisane riječi ne možeš povući. Ali tko zna zašto je to dobro? Valjda da te podsjeti da ne valjaš pizdarije bez pokrića.

Zbog nedavnih tragičnih događaja, na udaru su socijalni radnici. Ne treba generalizirati stvari i sve ih kriviti, zbog par nesavjesnih pojedinaca. Uglavnom posla ima, jer se danas malo tko želi baviti tim zanimanjem. A kažu da ni plaća nije loša. Odlučim se i ja prijaviti za posao. Dođem tamo i kažu mi da nemam potrebne kvalifikacije da bi bio socijalni radnik. Jebaji ga. Na kraju sam se prijavio kao socijalni slučaj, u nadi da ću vremenom napredovati u karijeri.

Već dugo vremena se nemam s kim posvaditi. Jer kmeri u "moje krajeve" ne zalaze. Ponekad se na Twitteru javi neki "komšija" i napiše vulgaran komentar. A ne zna da sam stekao doktorat na toj temi. Zahvaljujući "finom i probranom" društvu u mladosti. Takvima (pored ostalog) samo kažem "pozdravi sestru". "Nemam sestru", veli četalj. "Pričekaj 9 mjeseci" kažem ja, i blokiram debila.

Dosta nas bi najradije zaspalo zimskim snom, dok ovo sve ne prođe. A hoće li ikada proći? Puno je truda, love i višegodišnjeg planiranja u ovo uloženo, da bi nas tek tako pustili da živimo kao ljudi. Nije se problem isključiti. Ugasiš TV i internet, i čitaš knjigu. Što je puno zdravije i korisnije. Ali zatvaranjem očiju ništa ne postižemo, a istinu nikada nećemo doznati. Neki ljudi preferiraju biti ovce i to je njihov osobni izbor. Ima tu i zrno logike. Manje ćeš se živcirat, bolje ćeš spavat.... Ali jebo takav život a pogotovo takav kraj. Jer rijetko koja ovca umre prirodnom smrću. Skoro sve završe na pjatu, uz krumpire i mladu kapulu.

Svi znamo da ljude koji boluju od zarazne bolesti, treba izolirati. Tako je vazda bilo i to se zove karantena. Ali kako nazvati ovo što se danas događa? Gdje se potpuno zdravim ljudima ograničava kretanje. Tiranija, totalitarizam, boljševizam...? I još nas podjebaju, govoreći da je to za naše dobro. Većina ljudi zna o čemu se radi, ali su nemoćni bilo što promijeniti. Jer su nas odavno podijelili. Tako da uopće nije čudno ako te sutra prvi susjed prijavi. Zavadi pa vladaj. Metoda koja uvijek pali.

U jednom trenutku se pojavio tračak nade. Ljudi su počeli prosvjedovati diljem svijeta i činilo se, da je to to. Ali... Promjenom vlasti u SAD sve je naglo stalo, i opet smo na mrtvoj točki. Svaki pokret treba vođu i Trump je imao prigodu postati upravo to. Nikada mi neće biti potpuno jasno, što se točno dogodilo? Jesu li naša očekivanja bila nerealna ili je sve bila laž? Ovih dana klauni iz SAD prijete Rusima zbog Ukrajine!? Tko njih više ozbiljno shvaća? Preko noći su postali komunistička država "trećeg svijeta", i predmet ismijavanja diljem planeta. Jer u Americi se nije dogodila samo smjena vlasti. Dogodila se "oktobarska revolucija". Kao onomad u Rusiji. Kažu da se drug Manolić sa Galapagosa toga dobro sjeća, jer se u to doba taman počeo brijati.

Ameri se previše ne uzbuđuju. Ponekad se upitam jesu li normalni? Nekad ne mogu izdržati, pa ih malo podjebajem (na GAB-u) "Znate li što vam se događa i zašto ste tolike kukavice?" Većina ih šuti, a pojedini mi kažu da se držim svoje zemlje. U redu. Pošto vidim da nisam poželjan, samo im pošaljem kratak video o Oluji (Croatian operation STORM - 95). Nakon toga nastupa muk i tišina, i ne čuje se ni zujanje muha u javnom zahodu.

Koga su svjetski moćnici odabrali za "svete krave"? Ovisi o državi. Pa su tako u SAD crnci postali "nedodirljivi". Normalno da se nisu sami organizirali, nego globalisti stoje iza njih. Bukvalno mogu raditi što hoće, bez ikakvih pravnih posljedica. Ako im se netko slučajno suprotstavi, biva etiketiran kao: rasist, KKK, ekstremist.... Sezona lova na bijelog čovjeka, vjernike i tradicionalnu (normalnu) obitelj je i službeno otvorena. Crnac "rokne" bijelca u sred dana i sutra biva pušten uz jamčevinu (koju sotonjare plaćaju). Ima se, može se...

Ali ako slučajno bijelac upuca crnca, pa makar se radilo i o samoobrani, slijede "mirni prosvjedi." Na kojima se sve ruši iz temelja. Odmah je u pitanju sistematski rasizam, a progresivni mediji svršavaju. Kao kriminalac George Floyd. Koji je u tijelu imao smrtnu dozu Fentanyl-a (droge), ali će najebat policajac koji mu je klečao na vratu. Jer u protivnom slijede neredi, i nema toga suda koji smije pravedno presuditi. E to se dame i gospodo zove "zakon jačega" a ne vladavina prava. Dakle 13% crnaca vlada Amerikom. Zvuči poznato? Dakako. Jer manje od 5% srba vlada Hrvatskom, uz pomoć jugoslavenčina. I također su iznad zakona. Zahvaljujući prošlim vladama, a pogotovo ovoj današnjoj na čelu sa Ali Plenkijem i njegovih 40 retardiranih hajduka.

Upravo zato, sve više žalim za NDH. Jer je u poređenju sa ovom današnjom, bila ISTINSKA DRŽAVA Hrvatskog naroda. Kako znam? Iz priča starijih, koji su bili živi svjedoci toga vremena. Iz osobnih zapisa moga djeda, koji je nakon svršetka rata ostatak života proveo u Lepoglavi. Jer je bio u Antinim postrojbama. A tu je i štivo koje se i danas smatra "nepodobnim", ali se uz malo truda može naći. Osobno smatram da je NDH bila pojam demokracije, prema ovome što danas nazivamo Hrvatskom.

Zločini? Koji zločini, pitam ja vas? Oni koje su izmislili: srbi, židovi i komunjare? Poput Jasenovca i drugih navodnih "stratišta nebeskog naroda". Čista laž i propaganda. Bio je RAT! A u svakome ratu ljudi stradaju. Priča li itko o zločinima koje su počinili Amerikanci, i to na tuđem teritoriju? Tko je odgovarao za 2 atomske bombe? Da se Oluja dogodila 45', danas bi odavali počast "nevinim srpskim žrtvama" krvoločnog Ustaškog režima. A o agresiji ne bi bilo niti riječi. Kardinal Stepinac? On je za svakoga Hrvata odavno SVETAC, i ne treba nam nikakva komisija da bi to dokazala. Saberimo se malo i počnimo poštivati svoje, inače će nam uzeti i ovo malo što imamo.

U Mostaru su dva Bakirova halal drota pretukla momka, jer nije poštovao policijski sat. Nacionalnost? Hrvat, majke ti. Nad kome se drugo mogu iživljavati? Da se slučajno radilo o simpatizeru proroka Muhameda, i dan danas bi se pričalo o tome. Samo se potvrdilo ono što svi odavno znamo. Da smo u cijelom regiJonu, još uvijek građani 2. reda. Jer nemamo nikoga tko bi nas zaštitio. Vlast? Budimo ozbiljni.

Nikada se u povijesti nije dogodilo da su 2 vladajuće stranke, u načelu IZUZETNO antihrvatski nastrojene. Lijepo je što smo tako pametni i što sve znamo, ali nema tu kruva. A ni pogače. Treba nešto i učiniti. A tu smo zakazali. Zato od bilo kakvih izbora, uključujući i ove što dolaze, ne očekujem NIŠTA. Ako dete pizdun (Tomašević) postane gradonačelnik Zagreba, to će biti isključivo naša krivnja. Jugokomunjare su složne i svi će glasovati za malog šupka. A mi ćemo kao i obično, naše glasove podijeliti na nekoliko strana. "Znaš ti nas, jebo ti nas.", rekao je netko pametan.

Korona je osim izlike za uvođenje totalitarizma, paravan i za puno drugih stvari koje se događaju u pozadini.. Uzmimo samo primjer uvođenja 5G mreže. Koja je IZUZETNO štetna i opasna. Tko nas je pitao? Tko nam je objasnio? Tko nas je upozorio? NITKO. Zašto? Jer ih boli k*rac za sve nas.

Primjećujem da Plen-Ki-Tse-Tung u zadnje vrijeme sve bolje izgleda. Obrazi su mu rumeni i više nije onako blijed. Može bit da mu se popravila krvna slika?

A da ne pratim njegov lik i djelo, pomislio bi da je u pitanju sram...

"ZA DOMOVINU SPREMNI'

1 note · View note

imanasbre · 6 years ago

Text

Balkanski melez

“Mole se turisti iz celoga sveta da ne hrane patke po kanalima. Zabranjeno je juriti plave čaplje u Vondel parku, te se upozoravaju sugradjani sa decom, kao i stranci da pripaze i ne uznemiravaju ove retke životinje, jer je Vondel park ujedno i njihovo stanište. Danas je Kristijano Ronaldo dao dva gola za Real Madrid, a vreme će sutra biti sunčano i vrlo toplo. Gradjanima Madrida se preporučuje da svoje slobodno vreme uglavnom provode u velikom Zapadnom parku, kao i u obližnjem Retiru”. Ovako otprilike počinju udarne vesti kada se “slučajno” zadesite u Amsterdamu, Madridu ili Beču. Madrid skoro da nema ni reku, ali sve ostalo ima, kao Dablin i London.

Nije mi baš najjasnije i živim koliko narodi mogu da budu glupi i naivni na obe strane, čak i u isto vreme. Pratio sam mnoge izjave hrvatskih fudbalera i selektora Dalića tokom celog mundijala. Nisam čuo niti jednu lošu, nepromišljenu, uvredljivu izjavu na ručun bilo koga. Dobro sam slušao! Pored toga što su sigurno najveći sjaj Hrvatske u ovom trenutku, ljudi su me oduševili svojim zajedništvom, dobrom energijom i hemijom. Ljubavi prema svojoj zemlji, posebno. Rezultat je bio neminovan. Uopšte mi nije jasna samo jedna stvar? Šta vam to ljudi moji treba u životu? Vi koji ste skoro najbolji na svetu stojite zajedno na istom tom “stejdžu pobede” pred tolikom masom sa nekim ko je najgori i nije vaš predstavnik. Neko ko ne treba da bude ničiji predstavnik. Neko koga treba svako normalan da se stidi! Da li je moguće da od toliko kvalitetnih muzičara, bendova kojih imate, izaberete baš njega? Pa da li je realno da tu nije bilo mesta za jednog Gibonija, Prljavo Kazalište, Parni Valjak, Stjepana Hausera...Nisu pravi domoljubi? Ili nisu podobni?! Potpuno razumem euforiju, nacionalni naboj i ceo doček. Ne dešava se svaki dan tako nešto, pogotovo ovde u tamnom vilajetu. Običnim ljudima kojima je na ovom „ buretu istrošenog baruta “ ukinuto pravo na normalan život, sreću i radovanje. Ko su obični ljudi?! Hranjenje istih tih patki i gledanja Kristijana uživo, na primer?! Pa taj čovek se sprema da napravi pesmu ili naziv albuma pod imenom “Egzodus”. Tobože on se tako deprimirao što se gotovo cela Hrvatska polako i sigurno iseljava u sve zemlje E.U. Ali važno je da on neće nikada! Pa njemu je baš dobro? Pa kako i ne bi? Vreme stoji li stoji za njega! Pa šta drugo preostaje, kada takav jedan ljudski šljam kakav je Tompson i dalje sedi na tom istom vašem satu koji otkucava samo jedan život. Još usput i peva?! Takvi, slični njemu, ratni huškaši su nejveći krivci za sva sranja na ovim prostorima! Trbuhom za kruhom, termin koji i mi koristimo ovde već decenijama i to vrlo često. Svašta mi koristimo zajedničko. Čak i ono što više nije u upotrebi. Mnogo i dobrih stvari, ne zaboravite! Ne želim da se vraćam u prošlost, teška je i kobna po obe strane. Uopšte me ne interesuje, samo prepustite i marginalizujte tog kretena i emisiju “Bujicu“ nekim poštenim istoričarima, ako ih uopšte i pronadjete.

Sa druge strane “bolesnog i prljavog jastuka” vraćamo se u Srbiju, zemlju mitova i legendi o jednom uspehu na mundijalu i njegovom dočeku. Mediji koji jedva čekaju, počinju da spinuju i mistifikuju stvari zarad istog konteksta. Kreću dobro poznati natpisi:” Ustaški pir“, “luka Modrić je Srbin“. „Svima koji navijaju za Hrvatsku treba oduzeti pasoš“. „Ustaše ponovo na sceni“ i razne gluposti, da ne nabrajam više, muka mi je. Vladavina monolitnih i zaglavljenih ljudi u liftu istorijskog frižidera prošlosti! Šta je poenta ljudi moji? Jedna stvar pokreće drugu i začarani krug ne prestaje! Kao ringišpil. I tako stalno, već godinama, nikako da stane. Ko vodi? Koji je rezultat imbecilne utakmice bez kraja? Koji je ovo sport u stvari? Ulazak Srbije u E.U? Najava tek novih egzodusa, milioni ljudi u potrazi za normalnim životom?! Pa naravno. Čudi me samo jedna stvar? Kako to da ovi naši, veliki mediji, patriotski, nisu skoro ni propratili da je tog istog dana, samo sat vremena ranije jedan čovek postao svetski prvak u vrlo bitnom sportu, na najvažnijem takmičenju. Zašto mu bar nisu priredili dostojan doček uveče istog tog sledećeg dana! Najavili i pozvali ovaj napaćeni narod da i on nešto proslavi? Da se i on poraduje, gledajući svoja posla! Kada već nema snage sam da se prizove svesti i bar istrenira svoj izgubljeni nacionalni naboj. Ahhh, da, zaboravio sam. Znam, odavno je ispao iz kondicije ili je bio isuviše preokupiran dešavanjima na trgu Bana Jelačića.

Ljudi, ne čitajte novine, ne slu��ajte razne šovinističke mediokritete i kromanjonce koji samo bljuju vatru prošlosti, pevaju o nedužnom klanju jednog naroda i hrane se mržnjom. Ne čitajte u stripovima bajke o novom ratu, jer ga nikada više neće biti! Nikada se neće ponoviti ničija agresija, niti razoreni gradovi. Neće biti potrebe da se kopaju neke stare jame, prave logori i proteruje narod. Niko se više neće ni u skupštini ubijati, ni državnici, a ni napolju studenti. Neće biti potrebe ni za bekstvima i predajama, gde se okrzne i nevin svet samo zato što su ga drugi prisilili da upiše pogrešnu školu?! S TIM JE GOTOVO ZAUVEK! ŠTA JE S VAMA VIŠE! Svestan sam da pametni, obrazovani i prosvetljeni ljudi ovo vrlo dobro znaju! Ali ja se ne obraćam njima, iako su većina tamo i ovde, jer ne sumnjam u njih! Obraćam se ljudima “kolebljivcima”, koji baš nisu sigurni u sebe. Jer kako vide jednog Luku Modrića pored onog idiota mogu da pomisle da je i on stvarno ustaša! I tako redom cela bina. Još vide i natpis. GOTOV PROIZVOD, ISPREKIDANO MIŠLJENE OBIČNOG I NAPAĆENOG ČOVEKA JE UPRAVO FORMIRANO! Izgubili smo još jednog našeg člana, a oni pridobili novog. E, oni su mi važni. Njih ima mnogo na obe strane. Nema mnogo ovih zlikovaca prošlosti koji kreiraju i seju lažne priče i pesme o nekim budućim ratovima koji se nikada neće desiti. Oni se samo hrane vama, koriste vaš “kratak vid“ radi svojih internih ciljeva, a i zbog turbolentne istorijske prošlosti. Tu im je odličan ambijent. Upravo su vam ukrali još petnaest godina života. Niste primetili??? Zato i jeste ta bojazan, jer na ovim prostorima vlada zakon zablude, ali fino pravi JEDAN KORAK NAPRED, DVA KORAKA NAZAD! Ljudi idite bolje u muzej iluzija u Beogradu ili Zagrebu, kada već ne možete u muzej voštanih figura. Šta da radimo kada je i on u egzodusu. Ja vas vodim u oba, obećavam! Vrlo su slična, ali i tužna. Sindrom kuvane žabe “na kecu“ se nastavlja. Nit’ će se žaba do kraja skuvati i umreti, niti će neko ugasiti ringlu i spasiti žabu i neće pasti na ničiju zemlju. Ali žaba ne može sama da iskoči, jer sve je protiv nje, pa čak i svest. To je poenta. Kako bi Bajaga rekao nekada: “Ni na nebu, ni na zemlji”. Samo se epoha produžila u jednom novom kvazi mirnom vremenu.

Neko je rekao da je te nedelje izdahnula i poslednja kaplja Jugoslovenske krvi i nade da je to ikada bila dobra država, jer u svojoj sportskoj istoriji nikada nije imala tako jedan uspešan dan! U nedelju je preminuo i poslednji jugo-nostalgičar, ali sam vrlo srećan što je Ivica Osim ipak preživeo. Drugi pak tvrde, da se tog dana Jugoslavija ponovo rodila, nasmejala i najavila svoj novi dolazak, čak pre Hristovog. Paradigma istine ili metafora jedne lažne stvarnosti? Ja tvrdim da ne treba nikada da se vrati Jugoslavija. Da slučajno jedne ne podseća na zatvor, a druge na izdaju. Ona je jednima služila da na pogrešan način ujedini svoj rasuti narod, a drugima da kroz njeno lažno ime dodju po svoje. Jedni i drugi su bili vrlo neiskreni u svojoj nameri, pa se patološka veza izgubljenih duša kobno završila, kod svetski poznatog psihijatra-prevaranta, a stranca. Sve u svemu ipak se od njenog raspada i kraja nisu usrećile nijedna od strana. I dalje se osluškuju, jer shvataju da jedna bez druge ipak ne mogu, pa makar se i mrzele. Ko se bolje udao? Malo su se preračunale, požurile, ali ih je blam da priznaju grešku pa se uvek naravno ide linijom manjeg otpora. Tako je to uvek sa slabićima. Sve u svemu, rodiće se nešto treće i to vrlo pozitivno, u vrlo bliskoj budućnosti. To treće biće živeće na bazi reciprociteta, sreće i zdrave energije. Neće biti ni zatvor, a ni zabluda. Nova nadzemlja, koja će ponovo roditi jednog Dražena, Novaka, Teslu i sva ta nadljuska bića. Slaviće samo na jednom trgu, sa balkona ili bez. Taj dan je blizu, ljudi moji, pa me sada vi krstite sa dva, tri, koliko god prstiju hoćete! A možete da mi stavite i po koju kapu slobodno, ali bez petokrake, slova, a i slike. Ne znam joj samo to novo ime, priznajem, ali obećavam i njega ću uskoro da smislim! Srešćemo se vi i ja, tamo negde u budućnosti, uvek su govorili neki pametni ljudi. Ima nas mnogo Balkanskih meleza i to nam se baš ne vidi na koži, ali vrlo svetlimo u mraku i prepoznejemo se samo noću. Možda smo mi neki novi ljudi koji su poslati iz budućnosti i treba da spasimo jednu “ Saru Konor“, ali i kiborzi nam to uporno nedaju. Nastaje tako i vremenski paradoks, pošto se Sara zaljubljuje u Kajl Riza. Kajl umire u borbi sa terminatorom, ali ga na kraju ipak Sara ubija. Sve se to dešava i pre te 2029. iz koje je nastao film, a rodila se stvarnost. Da li će iko moći posle da nahrani ove naše prelepe, izgladnele glinene golubove, postavlja se pitanje, jer su i takvi lepši od svih tih plavih čaplji zajedno. Mislite o tome!

Branislav Joković

https://www.facebook.com/branislav.jokovic.3/posts/2026779747356165

#srbija #hrvatska #jugoslavija #yugoslavia #balkan #imanas

0 notes