Tumgik
#ivo sanader
radiogornjigrad · 11 months
Text
Nenad Popović: Govor bahatosti (napomena)
Govor bahatosti u hrvatskom društvu spada u recentnije pojave. Njega je na velikoj sceni uveo bivši premijer i predsjednik stranke HDZ dr. Ivo Sanader. To je govor neelegantne samouvjerenosti i samopouzdanja kao dijalekt hijerarhije odozgo prema dolje. U hijerarhijama autoritet proizlazi iz položaja unutar nje. Viši u hijerarhiji je doista nadređen, odlučuje o onim nižima; nije im dužan…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
cgvijesti · 2 years
Text
Sanaderu 18 godina i osam mjeseci zatvora
Foto: AFP Vanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda nepravosnažno je odlučilo da će bivši premijer Hrvatske i predsjednik HDZ Ivo Sanader na osnovu presuda u tri korupcijske afere – Fimi Media, Planinska i Ina – MOL, iza rešetaka morati da provede ukupno 18 godina i osam mjeseci, objavila je Hina. Odluka je, kako saznaje Hina u sudu, donijeta krajem decembra, a ovih dana otpremljena je…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
hriminal · 2 years
Link
Bivši el capo zločinačke organizacije oslobođen od druge mafije - pravosuđa. Još jedna skandalozna presuda od korumpiranog pravosuđa.
Također još jedna u nemjerljivo dugom nizu zastara za koje nitko ne odgovara.
0 notes
mariacallous · 6 months
Text
Croatian President’s latest political bombshell has shown that late UK PM Harold Wilson’s observation – that ‘a week is a long time in politics’ – is an understatement.
Working as a political risk analyst, I often used to refer to Croatia as “the boring country”, when clients would ask me about its politics and political debates. The last four days have turned that on its head, chiefly thanks to Croatia’s own Trumpian, President Zoran Milanovic
Particularly when compared to the rest of the region, Croatian politics has long been just a little too dull and predictable. The Croatian Democratic Union, HDZ, has ruled the country for 26 of the last 33 years since the fall of Communism. If a Croatian citizen woke up in the middle of the night over those years, unsure of who was in power, a guess that it was the HDZ had an 80-per-cent chance of being correct.
Throughout, the HDZ has oscillated and reinvented itself on the political spectrum from modern European centre-right to hard-line populist and revisionist nationalist. Back and forth the pendulum of the party’s internal politics has swung. The HDZ never quite lost its edge to the point of becoming dull, but never quite allowed itself to go overboard to the right.
Meanwhile, the Social Democratic Party, SDP, has had plenty of time to specialise itself as the party of opposition. Ever since the fall of Communism, the HDZ has successfully imposed an inferiority complex on the SDP as the successor to the former Communist party, taunting it for allegedly being “Yugo-Serbo-Communists”. It was the ultimate insult in a country whose politics, as in much of the Balkan Yugosphere, tilt towards the right. Of which, of course, Croatia is officially not part. Under the HDZ’s President Kolinda Grabar-Kitarovic, even referring to Croatia as being part of “THE region” was considered offensive, let alone the “B-word”.
The short-lived SDP-led government of Ivica Racan from 2000 to 2003 had an air of being under siege from the right. It took the international attention-grabbing scandals of the Ivo Sanader years (2003-2009) for the SDP to get another shot at wrestling power from the HDZ, in 2011.
Rise of a ‘Croatian Trump’
It was at this time that Zoran Milanovic – currently engaged in Making Croatian Politics Interesting Again – emerged to the fore. He was perhaps the first post-Communist Prime Minister and leader of the SDP to shake the inferiority complex imposed on the left by the HDZ and rest of the political right. Towards the end of his tenure in power, in 2016, he began to flirt with populism and the right of the political spectrum; a clear sign of what was to come.
After the uncertainty and upheaval of 2016, which saw the emergence of MOST, a political one-hit wonder which briefly threatened to overturn the Croatian two-party political cart, dullness was restored to Croatian politics by Andrej Plenkovic.
A decent, Eurocratic safe pair of hands with little flair, Plenkovic steered the HDZ away from the somewhat barmy conservative nationalism of its previous leader, Tomislav Karamarko, and Croatian politics back to mind-numbing boredom. Minus the odd corruption scandal, from which Plenkovic always somehow managed to remain aloof.
That Croatian politics would not be allowed to die a completely dull death was signalled by Milanovic once again, in late-2019, when he decided to run for President as the SDP-backed candidate against Grabar-Kitarovic, the HDZ-backed candidate. Milanovic defeated her in the second round of the election in 2020 and jumped into the President’s seat.
What many thought was a passing populist phase of Milanovic’s political career during that 2019/2020 campaign proved anything but. Rather than settle into being a largely powerless and ceremonial president, Milanovic behaved like a maverick cowboy who had stormed into the political saloon of Croatian politics, determined to shoot from the hip. His politics was to be a high rollercoaster ride, with the spotlight on him.
Of course, the spotlight was not to be kept on Milanovic using clever, nuanced political ideas of the new (or old) left, but through maverick, populist attention grabbing statements. Nationalism and muscle-flexing were in. COVID masks and lockdowns were rubbish. Milanovic was to build himself as the Croatian Trump.
In the meantime, the SDP – from which he had distanced himself – was struggling from many of the same problems as much of the European left. It had definitely lost any left-wing edge, if it ever had anything of the sort, was afflicted with pale, lacklustre and uncharismatic leaders and was failing to appeal to anyone beyond its core, urban upper and middle-class, educated base. Even worse, many of them were drifting to more authentically left-wing options.
Milanovic Steals the Show
Fast forward to March 2024. Prime Minister Andrej Plenkovic decides to dissolve parliament slightly earlier than scheduled and force a slightly earlier election than planned. He’s playing it safe, banking on wrong-footing the opposition. The HDZ may not be doing as well as it was in the polls four years ago, but the SDP and other opposition parties are an even more uninspiring, disorganised, lacklustre and motley crew than ever.
With a hope and a prayer, the HDZ machine might just get enough of its core vote out for the party to cling to power. Hopefully, the combined force of Plenkovic and the SDP could be relied on to bore many of those disillusioned with the HDZ – and who had not yet emigrated further to the west of the EU – into sitting out the election come polling day.
Alas, into this well laid plan rode Milanovic on his presidential horse. True to attention-grabbing form, on March 15 he nailed the election date to the nearest possible date, April 17. A Wednesday! This in and of itself caused shock in a country used to voting on a Sunday. Milanovic will be attention-grabbing Milanovic, thought many, believing that was the end of it.
But the Croatian Trump had plenty more in store. Just hours after setting the election date, Milanovic dropped the political bomb that he would be running for Prime Minister and MP on the SDP list of candidates. And no, he was not planning to resign as President in order to do so.
Serbia’s President, Aleksandar Vucic, must have been rubbing his eyes in disbelief. For a decade, the Serbian opposition has been accusing him of violating the constitution by placing his name on the Serbian Progressive Party’s election list name during parliamentary elections, even though he was not on the list of candidates himself. Who was the nasty, authoritarian dictator now?
Croatian political analysts and voters have been watching in suspended disbelief ever since. On March 18, the Constitutional Court took a very clear stance that, while President, Milanovic could not be a candidate for MP in the parliamentary elections, could not be referred to as the SDP’s candidate for Prime Minister and could not take part in the election campaign. If these points were violated, the court threatened to annul all or part of the election process.
‘Rivers of Justice Will Flow’
Predictably, Milanovic seemed unphased. He referred to the Constitutional Court judges as “illiterate gangsters” and their ruling as a constitutional putsch. Moreover, he advised the SDP leadership to be “cunning” – to formally respect the Constitutional Court’s ruling because the Court could hurt them (presumably, by annulling their election list), but let him do his thing because the Court could not harm him.
In the alternative Trumpian reality rapidly being erected by Milanovic and the SDP, the perfectly sane ruling handed down by the Constitutional Court was the product of HDZ stooges and gangsters sitting on the court. Their goal was to either muzzle the brave and fearless Milanovic, or to force him to resign – and in doing do, clear the way for the HDZ’s Speaker of Parliament to become caretaker president.
No political sucker, Milanovic was not about to allow this to happen. “Rivers of justice will flow,” cried Milanovic, claiming that the corrupt and clientelistic HDZ was about to be swept from power. In the process, he also referenced the name of a song – Rivers of Justice – of legendary Croatian Yugo-rock singer Jura Stublic.
Big gamble for the opposition
The stage is now set for a short, sharp Blitzkrieg electoral campaign, which will be shorter on political substance than ever, but high on fireworks, hyperbole and grandstanding.
Plenkovic and the HDZ will stand for sane, safe, reliable and responsible politics juxtaposed against what the ruling party is referring to as Milanovic’s “mini coup d’etat”.
Meanwhile, Milanovic and the SDP will play the political insurgents – to hell with politeness, let’s get rid of the political pox that is the HDZ.
Paradoxically, it is traditionally the core voters of the HDZ who have been spiritually much closer to loud, insurgent politics than the polite, quiet, respectable SDP voting base. The question is whether voters on the left will actually follow Milanovic and the SDP on the new – and dangerous – path down which they are heading. Some small parties are already abandoning the SDP.
Milanovic is certainly gambling that they will have little option but to stay aboard for the rollercoaster ride, even if it creates serious stomach upheaval for many left-leaning voters. Moreover, in the process, Milanovic hopes to win over uncommitted voters fed up with the political status quo and looking for change. Whatever kind of change.
Further down the road, Milanovic’s strategy seems clear. He has called on voters to vote for the SDP, far-left, or far-right, but to get rid of the HDZ. A grand coalition of the SDP, left and far-right, incredible as it might sound, is what he seems to be angling for.
This would certainly be a revolution in Croatian politics, were it to materialise. If anyone embodies the left and far-right in Croatian politics, it is probably Zoran Milanovic.
It is a big gamble all around. The SDP could, possibly, find itself back in power. If it fails, the party could well disappear completely from the political scene. Milanovic is less likely to go away.
Whatever the outcome, Milanovic has succeeded in at least one thing – Making Croatian Politics Interesting Again.
The question is, will Milanovic provide only a months’ worth of intense political “entertainment” to Croatia and the rest of the region?
Or will this political action spoof potentially turn into a real four-year political nightmare for Croatia, the region and the European Union as a whole, if Croatia’s own version of Donald Trump takes the political reins? Stay tuned. And get your popcorn ready.
0 notes
zoranphoto · 1 year
Text
‘OVO JE OSOBNO’! Plenković s Jandrokovićem razgovara preko Milića: Evo zašto je ‘pukla ljubav’
Tumblr media
Godinama je predsjednik Sabora Gordan Jandroković slovio kao jedan od najvjernijih suradnika aktualnog premijera Andreja Plenkovića. Uostalom, upravo je Jandroković bio jedan od premijerovih podupiratelja kada je ovaj stizao u hrvatsku politiku, dok je, s druge strane, u hrvatskoj politici baš na Plenkovićev nagovor ostao Jandroković, koji je u međuvremenu napustio poziciju glavnog tajnika HDZ-a i preuzeo funkciju predsjednika Sabora. Na tu važnu unutarstranačku i prije svega operativnu funkciju Plenković je pozicionirao svojeg prijatelja iz djetinjstva Krunoslava Katičića. Premda se tvrdilo da posao šefa Sabora od Jandrokovića zahtijeva puno vremena i angažmana te da je zbog toga odustao od svoje funkcije u HDZ-u, mnogi su još tada tvrdili kako je Plenković, mičući Jandrokovića iz tajničke fotelje, potvrdio da mu ipak potpuno ne vjeruje.
Stranačka mreža
Istini za volju, Jandrokovićevi kritičari reći će da je njemu ionako teško potpuno vjerovati jer je Jandroković političar čije je talente prije više od petnaestak godina otkrio bivši premijer Ivo Sanader. Ono što je danas Plenkoviću Marko Milić, kao njegov mladi lav i glasnogovornik Vlade te najintimniji suradnik, to je Jandroković nekoć bio svojem šefu Sanaderu. Kada je Sanader posrnuo, očekivalo se da će Jandroković otići za njim, no on je i nakon Sanaderove ere ostao na političkoj sceni i u svojem HDZ-u, u kojem ga je prigrlila bivša premijerka Jadranka Kosor. Stigao je nakon Kosor i Tomislav Karamarko, ne može se reći da je Jandroković kliknuo s tom desnom stranačkom strujom i dvojcem Brkić – Karamarko, ali je on s vremenom politički sazrio pa je odlučio nikomu se ne zamjerati. Diskretno je čekao njihov kraj koji se zbio s Plenkovićevim dolaskom. U Plenkovićevoj eri Jandroković je procvjetao, izgradio je vlastitu unutarstranačku mrežu, uspio osvojiti simpatije predstavnika medija i dobrog dijela oporbenih saborskih zastupnika, nametnuo se kao ozbiljan i relevantan te jedan od rijetkih stabilnih HDZ-ovaca, a sve to donijelo mu je ulogu jednoga od najutjecajnijih članova vladajuće stranke. Oni koji posebno simpatiziraju Jandrokovića reći će kako se njegov utjecaj može usporediti s Plenkovićevim, možda je čak i jači jer je Jandroković rado viđen gost u stranačkim organizacijama diljem zemlje, što se za Plenkovića ne može reći. U mnogočemu Jandroković i Plenković i jesu slični, no za razliku od Plenkovića, Jandroković se nikada do kraja nije odrekao desne struje HDZ-a, on zagovara politiku balansa i reći će pokoju kritiku i na račun srpsko-hrvatskih odnosa, ali i na račun HDZ-ova koalicijskog partnera Milorada Pupovca.
Nije naivac
Isto je tako zgodno spomenuti kako je Jandroković, za razliku od Plenkovića, u odličnim odnosima s ministrom prometa Olegom Butkovićem, a cijeni ga i osječki župan Ivan Anušić, premda je Jandroković političar centra, a Anušić stranački konzervativac, njih dvojica lako pronalaze zajednički jezik. Nije Jandrokoviću kao bivšem ministru vanjskih poslova strana ni diplomacija, a poznato je da njegovi ljudi sjede i na vodećim pozicijama u državnim tvrtkama. Iz svega toga lako bi se moglo zaključiti da Jandroković polako, ali sigurno postaje kandidat za Plenkovićeva nasljednika, u tom smjeru vode i njegove ambicije. Dugo su HDZ-ovci spekulirali da bi Jandroković mogao biti unutarstranački kandidat za predsjednika države, ali on nije naivac. Kada je sve zbrojio i oduzeo, uvidio je da je to bitka u koju mu se ne isplati upuštati jer bi iz nje mogao izaći kao gubitnik koji bi potom potpisao kraj vlastite političke karijere. Njemu se iz politike ne ide, a za stranku je ionako već riskirao kada se na posljednjim parlamentarnim izborima u 2. izbornoj jedinici suprotstavio Miroslavu Škori i Ninu Raspudiću, dokazujući s više od 17.000 osvojenih preferencijskih glasova da on nije Njonjo, već ozbiljan političar kojemu njih dvojica i u tradicionalnoj desnoj biračkoj sredini teško mogu konkurirati.     To što Jandroković sada postupno počinje konkurirati Plenkoviću, premijeru i nije previše simpatično premda je jedna od opcija koje se u HDZ-u spominju da Plenković nakon parlamentarnih izbora karijeru nastavi u Bruxellesu ili u NATO-u kao glavni tajnik te da stranačke i ključeve Vlade prepusti upravo Jandrokoviću, no to što je Jandroković za tu ideju tako brzo zagrizao Plenkoviću se ne sviđa. Dio premijerovih suradnika uvjeren je da bi Jandroković i bez Plenkovićeva odlaska u Bruxelles uskoro mogao biti spreman ući u obračun s njim kako bi se domogao vodeće pozicije u stranci i Vladi jer trenutna pozicija u Saboru ne zadovoljava njegove apetite i zbog toga što se te pozicije zasitio.
Zahladio odnose
No nije samo Plenković taj koji je u posljednje vrijeme rezerviran prema Jandrokoviću zbog njegovih ambicija nego je i Jandroković taj koji je odlučio povući ručnu i voditi računa o svojem odnosu s predsjednikom Vlade. Njih dvojica već neko vrijeme komuniciraju isključivo protokolarno, tvrdi jedan od naših dobro upućenih sugovornika iz HDZ-a te dodaje da se Jandroković od Plenkovića posebno distancirao posljednjih tjedana, nakon što je u medije dospjela prepiska između Gabrijele Žalac i Josipe Rimac koja je označena kao afera AP, odnosno kao prva ozbiljnija afera premijera Plenkovića. Iako od te afere zasad nema ništa, Jandroković je svjestan da je to slučaj kojim se bave europski tužitelji i zato je odlučio na vrijeme zahladiti odnose kako ne bi sebe i svoju poziciju izlagao potencijalnim opasnostima. Načelno Jandroković s Plenkovićem u posljednje vrijeme komunicira uglavnom preko Vladina glasnogovornika Marka Milića, premda ni njime nije oduševljen, baš kao što nije oduševljen načinom na koji se Plenković postavio prema bivšoj ministrici Žalac, s kojom on nikada nije bio u idiličnim odnosima. Nije tajna da je upravo Jandroković bio taj koji je nagovijestio njezin odlazak iz Vlade ismijavajući njezine teze da joj netko podmeće. I iza zatvorenih HDZ-ovih vrata navodno je upravo Jandroković bio taj koji je inzistirao na razlazu sa Žalac zbog afera koje su je pritiskale, a kako je tada zagovarao njezin odlazak, tako Jandroković i sada smatra da se Plenković u javnom prostoru nije smio toliko zalagati za svoju prijateljicu i bivšu ministricu jer bi to dugoročno moglo štetiti i HDZ-u i Vladi. Ne smatra to samo Jandroković, taj stav dijeli i dobar dio članova Predsjedništva HDZ-a, u kojem je posljednjih tjedana iznimno burno premda se to iz njihovih javnih nastupa ne bi reklo. No to je HDZ, oni su navikli na to da na jedan način funkcioniraju za stranačkim stolom, a na drugi način u medijima. A kada s tog stranačkog stola nezadovoljstvo počne stizati do predstavnika medija, kao sada, to znači da HDZ prolazi kroz ozbiljnu krizu koja Plenkovića dočekuje usred pretkampanje za parlamentarne izbore koji bi mogli biti odlučujući za njegovu političku karijeru, koju bi, kao što se strahuje u stranci, na koncu mogla prekinuti istraga iz Ureda europskog tužitelja koji još nije odustao od slučaja Žalac.
Nova vremena
Ovo se razdoblje u vladajućim redovima opisuje kao zatišje pred buru. Svjestan tog perioda, i Plenković je svoj tim ljudi od povjerenja sveo na minimum. Sve svoje nedoumice već neko vrijeme rješava sa svojim savjetnikom Matom Granićem, odnedavno je opet u njegovu najužem timu stranački doajen Vladimir Šeks, ali i Frka Petešić, Marko Milić i Katičić. Sve se rjeđe Plenković konzultira s Jandrokovićem, povlači se i od Tome Medveda, ali i od uvijek izravnog kritičara Davora Božinovića. Ljudi su to koji su Plenkoviću jasno dali do znanja da su odnosi u HDZ-u poljuljani i da ondje nitko nikomu više ne vjeruje, u HDZ-u je ubijen timski duh, a to je uoči izbora problematično. Problem Jandroković i dio vodećih ljudi stranke vidi i u načinu na koji se Plenković ponio prema Anušiću i bivšoj ministrici Nataši Tramišak koju je protjerao iz Vlade zaboravljajući na Anušićev utjecaj u Slavoniji, gdje HDZ u Vukovarsko-srijemskoj županiji prolazi kroz krizno razdoblje koje je uslijedilo nakon uhićenja župana Dekanića. Razumljivo je Jandrokoviću i njegovoj kliki da Anušić ne može biti taj koji će diktirati stranačku i Vladinu politiku, no isto tako Jandroković spada u skupinu HDZ-ovaca koji misle da nije trebalo potpuno zanemariti i ugasiti desnu struju stranke, kao što je to Plenković učinio. Takav pristup HDZ bi mogao skupo platiti na izborima, a Plenkovića to ne dira previše, kao što u Vladi provodi politiku samovolje, tako je provodi i unutar samoga HDZ-a, o kojem se konzultira uglavnom s Katičićem, što nesnosno živcira dio članova i stranačkih kapitalaca koji su iziritirani time što Katičić bez ikakvog pokrića, a uz Plenkovićev blagoslov, izigrava velikog šefa, što radi drsko i svisoka. Još je to jedan od razloga zbog kojih se u HDZ-u budi struja nezadovoljnika Plenkovićevim vodstvom, takvih članova ima na svim razinama stranke, neki od njih donedavno su bili njegovi podupiratelji, a sada po svemu sudeći za HDZ dolaze neka nova vremena, u kojima izgleda i Jandroković prepoznaje priliku za vlastiti prosperitet. Dnevno.hr Foto : Zoran / TV Wien Read the full article
0 notes
spectatorzg · 2 years
Text
Besramlje
Korisna budala Korisna budala. Ili korisni idiot je osoba koja propagira stavove ili interese skupine ili ideologije koju u potpunosti ne shvaća, i koja je u tom smislu cinično iskorištena u propagandne svrhe. To je definicija koja opisuje tipove koji me svojim izjavama dovode do ludila, do želje da brončanu statuu Lenjina, koju imam četrdesetak godina, desetak kila tešku opizdim u televizor na…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
zvoneradikalni · 2 years
Text
LOOOOOL 😂😂😂
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
prijedor24 · 5 years
Photo
Tumblr media
Sanader osuđen na šest godina zatvora Nakon godinu i dva mjeseca suđenja na zagrebačkom Županijskom sudu danas je objavljena nova nepravosnažna presuda bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu i, hrvatskom pravosuđu nedostupnom, čelniku mađarskog MOL-a Zoltu Hernadiju zbog primanja, odnosno davanja mita u aferi Ina-MOL.
0 notes
gtaradi · 6 years
Text
Komentari dana – 21.10. – 27.10. - tjedan Kike i Londona
Komentari dana – 21.10. – 27.10. – tjedan Kike i Londona
Kaj ima veze ko je s kim spal… Bitno je da su naspavani…
U bolnici dedi trebali napraviti manji zahvat. Veli mu doktorica, deda sad malo stisnite zube, brzo bude gotovo. A veli deda: stisnul bi ja, samo kad bi  imel zube!
Ljudska ograničenost je neograničena… ( narodna)
Negdje u Zagorju u gostionicu jednog dana uđe purger i reče:
“čuo sam, da ste vi u ovim krajevima dobro baždareni, ali sam…
View On WordPress
0 notes
kursnaco · 7 years
Photo
Tumblr media
Sanaderu četiri i po godine zatvora http://www.kursnalista.co/sanaderu-cetiri-i-po-godine-zatvora.as17.html?utm_source=dlvr.it&utm_medium=tumblr
0 notes
hriminal · 3 years
Link
Vrhovni sud objasnio je potom zbog čega ukida presudu za ratno profiterstvo. Kažu da nije dokazano da je postupanje Ive Sanadera negativno utjecalo na život ljudi.
Nejasno je u prvostupanjskoj presudi na koji način bi počinjenjem kaznenog djela s iznosom stečene imovinske koristi 3.610.528,18 kuna bilo ozbiljno dovedeno u pitanje funkcioniranje države i bile ugrožene temeljne državne i društvene vrijednosti u ratu odnosno bili ugroženi materijalni uvjeti života stanovništva", objašnjavaju.
Pravna trakavica se nastavlja. Mađutim, fascinantno je kakve sve izgovore može smisliti pravosuđe kad su u pitanju članovi kriminalne organizacije kradeze.
0 notes
mariacallous · 8 months
Text
The Croatian parliament has chosen Ivan Turudic as the country’s new Attorney General, serving for a four-year term. During the election on Wednesday, 78 deputies voted in favour, 60 voted against, and two abstained. Turudic succeeds Zlata Hrvoja Sipek, whose term ends in May.
Ahead of the vote, the opposition criticised Turudic’s election and urged the ruling Croatian Democratic Union, HDZ, to reconsider. Following the vote, Pedja Grbin, head of the opposition Social Democratic Party, SDP, called for a minute of silence to reflect on a decision that he stated symbolically “puts the last nail in the coffin” of justice.
The opposition left parliament after the vote.
Turudic’s critics emphasize his ties to controversial figures such as Zdravko Mamic, former head of the football club Dinamo from Zagreb, who took refuge in Bosnia from Croatian justice, which found him guilty of tax fraud.
On Sunday, his WhatsApp correspondence with former State Secretary Josipa Pleslic (ex-Rimac) became public. Pleslic is suspected of serious acts of corruption in office.
The correspondence with Pleslic, which BIRN reported about, reached the media before the parliamentary vote on his appointment, confirming the opposition in its opinion that Turudic is not suitable to lead the justice body and that the ruling party should abandon his election.
Mozemo! (We can!) party MPs went furthest in opposition, and, with a group of party members, sympathizers and citizens, spent the night on St Mark’s Square in Zagreb, protesting in front of the government building.
“The night was cold, but with good company and a lot of movement, it didn’t last long. We received a lot of support, many citizens passed by, and I thank them,” Ivana Kekin told national news agency Hina on Wednesday, adding that citizens came all the time to support them and even brought hot drinks and doughnuts. They were joined by Dalija Oreskovic, an MP from Party with Name and Surname, SSiP,  and Ivan Racan, from the SDP.
Turudic, 62, graduated from the Faculty of Law in Zagreb, and two years later he took the bar exam. He did his internship at the Virovitica Municipal Court, where he became a judge in 1991. In 2000, he went to the Zagreb County Court, where he slowly rose in the hierarchy and in 2021 became a judge of the High Criminal Court. While serving at the Zagreb County Court, Turudic convicted former HDZ Prime Minister Ivo Sanader of bribery and abuse of position and authority.
0 notes
zoranphoto · 2 years
Text
PLENKOVIĆ NE ODUSTAJE OD INE! Još nije gotovo: Ovo je premijerova ideja da je otrgne iz mađarskih ruku, posebna operacija kreće iza Nove godine
Tumblr media
Jedno od ključnih obećanja premijera Andreja Plenkovića u njegovu prošlom mandatu bilo je ono koje se odnosilo na povratak INA-e u hrvatske ruke. Prošlo je od toga podosta vremena, na tom polju razrađivale su se razne opcije, uključujući i onu bivše ministrice gospodarstva Martine Dalić koja je tvrdila da će se INA otkupljivati prodajom dionica HEP-a, no na koncu se baš ništa od tih najava nije obistinilo. Velike planove za INA-u imao je i viceguverner Tomislav Ćorić, bivši ministar gospodarstva kojega oporbeni saborski zastupnici ovih dana pozivaju pred Antikorupcijsko vijeće kako bi ondje progovorio o zatvaranju sisačke rafinerije i famoznom memorandumu koji je potpisao, a koji oporbenjaci uspoređuju s veleizdajom jer je baš to rezultiralo zatvaranjem rafinerije u Sisku. Bilo kako bilo, Ćorić i Dalić više nisu na poziciji ministara, a suprug bivše ministrice Niko Dalić više nije ni u Upravi INA-e koju je Plenković eliminirao zbog propusta koji su doveli do velike afere koja mu je počela nagrizati rejting. S otkazom se bivša INA-ina uprava ne miri pa su prije desetak dana podnijeli tužbe jer smatraju da nisu smjeli ostati bez otpremnina, za što se Plenković silno zalagao i što je u medijima predstavljao kao jedan od svojih uspjeha u borbi protiv korupcije u toj naftnoj kompaniji zbog koje ga rešeta oporba, dok on u svemu tome vidi urotu predsjednika Zorana Milanovića. U HDZ-u podsjećaju da je u Milanovićevoj vladi na poziciji šefa NO-a INA-e bio njegov prijatelj, profesor Siniša Petrović, za kojega je svojedobno bivši ministar financija Slavko Linić tvrdio da je radio za mađarske interese, odnosno da je on nastojao INA-u pretvoriti u MOL-ovu podružnicu. To je tolerirao i Milanović, pa je Plenković sada spreman ući u novi rat s predsjednikom Republike predbacujući mu Petrovićevu ulogu, posebice sada kada se Petrović pojavio pred Antikorupcijskim vijećem kojim predsjeda Nikola Grmoja.    
Pravni stručnjaci
Ne samo da Plenković planira ući u novi rat s Milanovićem kako bi time pokazao da on nema nikakve veze s kriminalnim radnjama u INA-i nego je s novom Upravom INA-u spreman ponovno vratiti u hrvatske ruke, za što je plan navodno već skovan. Naime, Plenković namjerava u borbu za INA-u ući nakon Nove godine, točnije, nakon hrvatskog ulaska u Schengen, kako Mađari na tom putu Hrvatskoj ne bi stvarali probleme. Premda Mađari i nakon ovog dugo željenog ulaska u šengensku zonu imaju mogućnost na svojim granicama zadržati kontrolu, to Plenkoviću nije toliko važno koliko mu je simbolički gledano značajan ulazak u Schengen s punom potporom svih članica EU-a, što već, prema nekim najavama, namjerava zakomplicirati Austrija. Plenković je navodno već okupio tim pravnih stručnjaka sa svih pravnih fakulteta u državi koji će se baviti temom povratka INA-e. Da Plenković doista ima ozbiljne planove za povratak INA-e, dalo se naslutiti i prije nekoliko dana, kada ga je zastupnica Zeleno-lijevog bloka Urša Raukar Gamulin ispitivala baš o tome. “Prošlo je više od godinu dana otkako je bivši premijer Ivo Sanader pravomoćno osuđen u ponovljenom postupku INA-MOL, čime je dokazano da je INA koruptivnim djelima prepuštena Mađarima. Predsjednik Vrhovnog suda kaže da se sudskim putem može tražiti ništavnost tog ugovora”, rekla je Raukar i pitala ga zbog čega DORH to nije učinio i hoće li to učiniti, pri čemu je Plenković napomenuo da odluku o tome da se ide na arbitražu nisu donijeli sami. “Mi smo itekako pratili sve što se zbiva s pravnim aspektima ovog slučaja. Hajmo se vratiti u prošlu godinu, u jesen prošle godine imali smo odluku UNCITRAL-ove arbitraže, jedini mogući pravni lijek bio je tražiti da švicarski savezni sud u proceduri donese drugačiji stav i u tom kontekstu smo angažirali društvo Lalive i pitali ih formalno kao Vlada, odnosno Ministarstvo gospodarstva, kao i predstojnika katedre za međunarodno privatno pravo i DORH za mišljenje. U tom trenutku sve tri institucije su rekle da je u tom trenutku najbolje ići pred Savezni švicarski sud“, podsjetio je premijer te dodao kako su to mišljenje poslušali i krenuli tim putem koji, nažalost, nije uspio. “U međuvremenu, imajući na umu ovakav stav predsjednika Vrhovnog suda, potpisali smo okvirni sporazum kao Vlada sa svim pravnim fakultetima u Hrvatskoj i tražit ćemo mišljenje više katedri s različitih aspekata u vezi s ovom temom. Naš je cilj da dobijemo stavove niza pravnih stručnjaka, uključujući i mišljenje DORH-a, što je najpametnije u ovim okolnostima, ako i možemo, jer su ugovori pisani da se zaštiti strani ulagač“, napomenuo je Plenković, a sada u njegovu timu napominju da su ove premijerove riječi uvertira u novu borbu za INA-u jer Plenković smatra da jedna arbitraža ne može nadomjestiti presude sudova.    
Nova arbitraža
Plenkovićev je stav da je najbolja opcija otkupiti MOL-ov udio u INA-i, ali dogovor se o tome nije postigao, no unatoč tomu, premijerovi suradnici vjeruju da će se na koncu doći do cilja koji bi zadovoljio hrvatske interese. Tim vjerovanjima unatoč, jasno je da i Mađari za INA-u imaju svoje planove, nedavno je mađarski MOL protiv Hrvatske pokrenuo još jednu međunarodnu arbitražu u kojoj se tvrdi da je hrvatska Vlada od 2011. do 2015. godine nepravedno podigla naknadu za ugljikovodike, što je MOL-u nanijelo financijsku štetu pa su odlučili međunarodnim postupkom od naše zemlje zahtijevati naknadu. O novoj MOL-ovoj arbitraži koja je pokrenuta protiv Hrvatske zasad nije moguće pronaći ni jednu konkretniju i službenu informaciju, no na stranicama Državnog odvjetništva već je objavljen Poziv za iskazivanje interesa za zastupanje Republike Hrvatske u predmetu MOL Hungarian Oil and Gas Plc. c/a Republika Hrvatska – trgovačka arbitraža. Kako službenih informacija o ovoj temi nema, tako se ispod stola govori da je ovdje riječ o tužbi koju je MOL već podigao protiv Hrvatske u sklopu postupka koji je pokrenut u prosincu 2013. godine pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu, a u tom sporu MOL je zagovarao tezu da je Hrvatska svojim postupanjem povrijedila Ugovor o energetskoj povelji, kao i prava koja on jamči MOL-u kao stranom investitoru. Usput budi rečeno, riječ je o sporu koji je Hrvatska izgubila, ali i o sporu za koji je Vlada ljetos dobila konačnu odluku u sklopu koje je navedeno da Vlada nije preuzela plinsko poslovanje – Prirodni plin društva INA unatoč ugovornoj obvezi da to učini, čime su INA, a potom neizravno i MOL oštećeni za 167,84 milijuna dolara. “Hrvatska je nanijela dodatnu štetu MOL-u prisiljavanjem na prodaju uskladištenog plina društva Prirodan plin, za što je MOL-u dodijeljeno 16,1 milijun dolara”, rekli su tada iz mađarske grupacije, iz koje su zahtijevali da im hrvatska država plati kamate i nadoknadi dio troškova arbitraže pa se došlo do toga da ukupna šteta dodijeljena Mađarima iznosi 235,8 milijuna dolara. Tada su u Vladi tvrdili kako je sud odbio veći dio MOL-ovih zahtjeva za naknadu štete koji su iznosili 1,1 milijardu dolara, prihvaćajući samo manji dio od 184 milijuna dolara. U odnosu na naknade za ugljikovodike ICSID se proglasio nenadležnim, a MOL je dobio rok od tri mjeseca od primitka presude da protiv Hrvatske podigne tužbu pred nadležnim sudovima, što su oni po svemu sudeći sada odlučili i učiniti.  
Odnosi dioničara
Ovaj slučaj Vlada je odlučila prepustiti Državnom odvjetništvu te je upitno kako će se ta priča s velikom odštetom raspetljati i u čiju korist. Upitno je i hoće li Plenković imati snage za novi rat za spas hrvatske energetike i povratak INA-e, no njemu planova ne manjka, posebice otkako je u Upravu INA-e doveo nove kadrove s kojima planira provesti čistku u toj kompaniji koja je godinama medijske stupce punila zbog kriminalnih radnji i malverzacija koje su se ondje odvijale. Još otkako je izbila plinska afera, u kojoj se zasad još direktore s četvrte razine u INA-i sumnjiči da su kompaniji nanijeli štetu od milijardu kuna, Plenković naglašava da je nužno mijenjati način upravljanja INA-om, koji je izmjenama ugovora o međusobnim odnosima dioničara još prije 13 godina dogovorila Vlada nekadašnjeg HDZ-ova premijera Ive Sanadera. Ugovor koji je zavezao ruke Upravi kompanije i odlučivanje prenio na Vijeće operativnih direktora, što u hrvatskom zakonodavstvu nije poznat pojam, Hrvatska je već pokušala proglasiti ništetnim na arbitraži u Švicarskoj, ali i na tamošnjim sudovima, no svi dosadašnji pokušaji pali su u vodu. Pritom od velike pomoći nisu bile ni pravomoćne presude koje su ukazivale na to da je taj ugovor posljedica koruptivnih radnji, za što je uz Sanadera osuđen i MOL-ov predstavnik Zsolt Hernadi. Zato je Vlada upravljanje INA-om odlučila mijenjati ulazeći u pregovore s MOL-om, o čemu je nedavno progovarao i resorni ministar Davor Filipović koji je otkrio kako je cilj vladajućih da se sustav upravljanja u INA-i vrati u okvire Zakona o trgovačkim društvima, to jest da Uprava donosi odluke i da zatim odluke idu na Nadzorni odbor koji onda daje ili uskraćuje suglasnost. Filipović je također naveo da će se raditi na tome da se preko izvršnih direktora više ne zaobilazi Uprava INA-e, ali otkako je u listopadu prošle godine objavljena pravomoćna presuda Vrhovnog suda koja je potvrdila presude Sanaderu i Hernadiju, dio domaćih pravnih stručnjaka Vladi savjetuje da na hrvatskim sudovima, točnije na Trgovačkom sudu, pokrene postupak za dokazivanje ništetnosti ugovora, što je nedavno poručio i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić koji je objasnio da ugovor o upravljanju INA-om nije u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima te da su hrvatskim članovima INA-e oduzete ovlasti upravljanja kompanijom prema Zakonu o trgovačkim društvima.  
Nezakonite odluke
“Od toga treba poći jer to od samog početka primjene tog ugovora o upravljanju INA-om nije bilo u redu. Bilo je protuzakonito. Time je dovedena u pitanje i zakonitost svih odluka u korporativnom upravljanju INA-om, kao i posljedice koje su iz takvih odluka proizišle. Samo na temelju toga, kao i činjenice da je presuda Ivi Sanaderu u Hrvatskoj pravomoćna, a ona dokazuje da je počinjeno koruptivno kazneno djelo, pravna je osnova po kojoj Vlada uvijek može tvrditi da je ugovor o upravljanju INA-om ništetan i kao takav nikada nije ni postojao”, objašnjavao je sudac Dobronić dodajući da iz toga proizlazi da sve odluke Uprave INA-e nisu bile zakonite, kao i da se na temelju toga može krenuti u analizu koliko su te odluke korisne, a koliko štetne za našu zemlju. “Na kraju treba podvući crtu i izračunati koliku štetu mađarska strana treba nadoknaditi Hrvatskoj. Od Trgovačkog suda može se tražiti da imenuje privremenu Upravu INA-e koja će raditi u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima. Tako bi se napokon upravljanje INA-om usuglasilo s odredbama ZTD-a”, tvrdio je predsjednik Vrhovnog suda, čijim istupima u Vladi nisu bili oduševljeni, već su tada nastavili inzistirati na tezi o pregovorima s MOL-om. No izgleda da Plenković sada za INA-u ima i neke druge planove koje još ne želi otkriti, a koji bi u konačnici doista mogli rezultirati time da se INA vrati u hrvatske ruke. Dnevno.hr Read the full article
0 notes
spectatorzg · 4 years
Text
I ja sam talog!
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
zvoneradikalni · 3 years
Text
O'šo Ivo
O’šo Ivo
Izbacilo ivu iz hadezejaaaaaa !!!!! :-))) A još kad bi večeras Šprajc vodija dnevnik https://web.facebook.com/zvonimir.vanjak/posts/268217730929
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
fastnews123 · 2 years
Link
Ivo Sanader का जन्म 8 जून, 1953 को स्प्लिट, क्रोएशिया में हुआ था, एक लेखक, इतिहासकार, राजनीतिज्ञ हैं। Ivo Sanader की जीवनी, आयु, ऊंचाई, भौतिक आँकड़े, डेटिंग/अफेयर्स, परिवार और करियर अपडेट की खोज करें। (Ivo Sanader Biography in Hindi) जानें कि इस साल वह कितने अमीर हैं और कैसे पैसा खर्च करते हैं? यह भी जानें कि उन्होंने 67 साल की उम्र में सबसे ज्यादा नेटवर्थ कैसे कमाया?                   लोकप्रिय As एन/ए व्यवसाय लेखक, इतिहासकार, राजनीतिज्ञ आयु 68 वर्ष राशि - चक्र चिन्ह मिथुन राशि पैदा होना 8 जून 1953 जन्मदिन 8 जून जन्मस्थल स्प्लिट, क्रोएशिया राष्ट्रीयता क्रोएशिया हम आपको 8 जून को जन्म लेने वाले प्रसिद्ध लोगों की पूरी सूची देखने की सलाह देते हैं। वह 68 वर्ष की आयु के समूह के साथ प्रसिद्ध लेखक के सदस्य हैं । Ivo Sanader ऊंचाई, वजन और माप 68 साल की उम्र में इवो सनाडर की ऊंचाई 191 सेमी है। शारीरिक स्थिति कद 191 सेमी वज़न उपलब्ध नहीं है शारीरिक माप उपलब्ध नहीं है आँखों का रंग उपलब्ध नहीं है बालो का रंग उपलब्ध नहीं है               Ivo Sanader की पत्नी कौन है? उनकी पत्नी मिर्जाना सनदेर हैं परिवार अभिभावक उपलब्ध नहीं है बीवी मिरजाना सनदेर भाई उपलब्ध नहीं है बच्चे पेट्रा सनादेर, ब्रुना सनादेर इवो ​​सनाडर नेट वर्थ उनकी कुल संपत्ति 2020-2021 में काफी बढ़ रही है। तो, 68 साल की उम्र में Ivo Sanader की कीमत कितनी है? Ivo Sanader की आय का स्रोत ज्यादातर एक सफल लेखक होने से है। वह क्रोएशिया से है। हमने Ivo Sanader की कुल संपत्ति, धन, वेतन, आय और संपत्ति का अनुमान लगाया है। 2021 में नेट वर्थ $1 मिलियन - $5 मिलियन 2020 में वेतन समीक्षाधीन 2019 में नेट वर्थ लंबित 2019 में वेतन समीक्षाधीन मकान उपलब्ध नहीं है कारों उपलब्ध नहीं है आय का स्रोत लेखक Ivo Sanader सोशल नेटवर्क instagram Linkedin ट्विटर फेसबुक विकिपीडिया Ivo Sanader - स्पीडीलुक Imdb           समय 2018 22 अक्टूबर 2018 को, सैनडर को युद्ध मुनाफाखोरी के लिए ढाई साल की जेल की सजा सुनाई गई थी और हाइपो बैंक से किकबैक में $ 570,000 वापस करना होगा। 2015 2015 में, मुकदमे के दौरान की गई प्रक्रियात्मक त्रुटियों के आधार पर संवैधानिक न्यायालय द्वारा फैसले को रद्द कर दिया गया था। लगभग 5 साल हिरासत और जेल में बिताने के बाद उन्हें रिहा कर दिया गया। वह एक पुन: परीक्षण खड़ा करने के लिए तैयार है। 2017 में, उन्हें एक अन्य मामले में 4 2 की सजा सुनाई गई थी, जिसकी अभी तक ऊपरी अदालतों द्वारा पुष्टि नहीं की गई थी। 2014 जून 2014 में क्रोएशिया के सुप्रीम कोर्ट ने 2012 के फैसले की पुष्टि की, लेकिन सनडर की जेल की सजा को घटाकर 8 1/2 साल कर दिया। उस अवसर पर, राष्ट्रपति इवो जोसिपोविच ने आईएनए के एमओएल के अधिग्रहण में सैनडर की भागीदारी को "उच्च राजद्रोह" के रूप में वर्णित किया। 15 जुलाई 2014 को राष्ट्रपति इवो जोसिपोविच ने सर्वोच्च न्यायालय के अंतिम फैसले के बाद सभी सैनडर की राष्ट्रीय सजावट को रद्द कर दिया, जिसके द्वारा उन्हें प्रधान मंत्री के रूप में सेवा करते हुए उनके भ्रष्टाचार के कारण 8 साल और 6 महीने की अवधि के लिए कारावास की सजा सुनाई गई थी। 2013 सनाडर की पीढ़ी के कई क्रोएशियाई राजनीतिक आंकड़ों के विपरीत, वह अपने छोटे वर्षों में राजनीति में सक्रिय रूप से शामिल नहीं थे - न ही क्रोएशिया के कम्युनिस्ट लीग के सदस्य के रूप में (क्रोएशिया की पार्टी जिसने यूगोस्लाविया को शासित करने वाले एकल ब्लॉक का गठन किया), और न ही एक असंतुष्ट के रूप में निर्वासन। सनाडर सरकार का मुख्य विदेशी लक्ष्य क्रोएशिया का यूरोपीय संघ और नाटो में प्रवेश था। 2001 में यूरोपीय संघ के साथ हस्ताक्षरित एसोसिएशन समझौते के सफल कार्यान्वयन के परिणामस्वरूप - क्रोएशिया यूरोपीय संघ में प्रवेश के लिए एक आधिकारिक उम्मीदवार बन गया। Sanader के HDZ ने अल्पसंख्यक दलों के साथ बेहतर संबंध स्थापित करने और अल्पसंख्यक अधिकारों को बढ़ावा देने की भी मांग की। यूरोपीय आयोग और यूरोपीय परिषद की यूरोपीय परिषद के यूरोपीय संघ के सदस्य बनने की बोली के बारे में सकारात्मक राय में योगदान देने वाले अन्य कारकों में क्रोएशिया का आईसीटीवाई के साथ सहयोग, निरंतर आर्थिक विकास और 1993 कोपेनहेगन यूरोपीय परिषद द्वारा स्थापित राजनीतिक और आर्थिक मानदंडों के साथ देश का अनुपालन था। . सनदेर के कार्यकाल के दौरान वैश्विक मंदी के कारण क्रोएशिया की आर्थिक वृद्धि रुक ​​गई और प्रत्यक्ष विदेशी निवेश धीमा हो गया। बड़े देशों द्वारा साझा किए गए आर्थिक गिरावट के लक्षणों को प्रदर्शित करते हुए, सनाडर के कार्यकाल के दौरान क्रोएशिया की गिरावट सर्बिया और अगले दरवाजे मोंटेनेग्रो के भाग्य की तुलना में बढ़ गई थी - जिन्होंने प्रमुख सुधारों के कारण अधिक निवेश प्राप्त किया। सनाडर के तहत, क्रोएशिया में न्यायिक सुधार बंद हो गए और भूमि रजिस्ट्री का मुद्दा हल नहीं हुआ। 2009 में 1.3 मिलियन से अधिक अदालती मामलों (4.1 मिलियन लोगों के देश में) का समाधान किया जाना बाकी था। 2012 मई 2012 में, यह घोषणा की गई थी कि भ्रष्टाचार के अपराधों पर सनदेर को फिर से आरोपित किया जा सकता है। यह आरोप लगाया गया था कि क्रोएशियाई पेट्रोकेमिकल कंपनी डियोकी समूह को बाजार से कम कीमतों पर बिजली की बिक्री की व्यवस्था करने में उनकी भागीदारी के लिए आरोप लगाया जा सकता है, जिसने राज्य की बिजली कंपनी एचईपी को कई मिलियन कुना से नुकसान पहुंचाया। पूर्व सीईओ और डियोकी के मालिक, इवान मरवाक और रॉबर्ट जेज़िक को भी आरोपों का सामना करना पड़ सकता है। सितंबर 2012 में, इवो सनाडर के खिलाफ 26 मिलियन कुना (3.6 मिलियन यूरो) द्वारा राज्य के बजट को नुकसान पहुंचाने के लिए पांचवां अभियोग दायर किया गया था। अभियोजकों ने दावा किया कि फिओलिक की फर्म द्वारा निर्मित एक इमारत को क्षेत्रीय विकास मंत्रालय को उस कीमत के दोगुने से अधिक में बेचकर नुकसान किया गया था, जो वास्तव में इमारत के लायक थी। 2012 से क्रोएशियाई समाचार साइट पोलिटिका प्लस की गणना के अनुसार, भ्रष्टाचार के घोटालों के कारण बजट को हुई कुल क्षति, जिसमें सैनडर शामिल हैं, कम से कम 207,2 मिलियन कुना की गणना करता है। 20 नवंबर 2012 को सनादेर को प्रथम श्रेणी के फैसले में 10 साल जेल की सजा सुनाई गई थी। वह भ्रष्टाचार के दोषी ठहराए जाने वाले क्रोएशिया के सर्वोच्च अधिकारी थे। सनदेर ने गलत काम से इनकार किया और कहा कि उनका मुकदमा राजनीति से प्रेरित था। न्यायाधीश, इवान टुरुडीक ने कहा कि सनादेर ने क्रोएशिया को बदनाम किया था, यह कहते हुए कि उन्होंने अपने कार्यालय का इस्तेमाल अपने निजी संवर्धन के लिए किया था न कि आम अच्छे के लिए। Sanader को अदालत से Remetinec जेल में स्थानांतरित कर दिया गया था। 2011 Sanader को 18 जुलाई 2011 को ऑस्ट्रिया द्वारा प्रत्यर्पित किया गया था। उसे Zagreb की Remetinec जेल में स्थानांतरित कर दिया गया था। 28 अक्टूबर को अपनी पहली अदालती सुनवाई में, उन्होंने हृदय की समस्याओं की शिकायत की, और उन्होंने कहा कि उन्हें यह भी नहीं पता था कि उन्हें अदालत में ले जाया जा रहा है। यह सुनने के बाद, न्यायाधीश ने पुनर्निर्धारण का फैसला किया, और सनदेर को अस्पताल ले जाया गया। उनकी पुनर्निर्धारित अदालती सुनवाई दिसंबर 2011 में हुई और उन्हें 16 दिसंबर 2011 को 2.2 मिलियन डॉलर की जमानत पर रिहा कर दिया गया। जनवरी 2012 में, यह घोषणा की गई कि सैनडर भ्रष्टाचार के आरोपों के एक नए सेट का सामना कर रहे थे। USKOK ने Sanader को क्रोएशिया की सरकारी स्वामित्व वाली इलेक्ट्रिक कंपनी HEP की वित्तीय अनियमितताओं की जांच में शामिल किया, जिसमें एक गवाह के बयान के आधार पर 100 मिलियन डॉलर का नुकसान भी शामिल था कि Sanader ने कम बिजली की कीमतें सुनिश्चित करने के लिए रिश्वत स्वीकार की।               2010 दिसंबर 2010 में, क्रोएशियाई अधिकारियों ने उन्हें दो हाई-प्रोफाइल भ्रष्टाचार मामलों में आरोपित किया। Sanader देश से भाग गया लेकिन ऑस्ट्रिया में पकड़ा गया और फिर जुलाई 2011 में क्रोएशिया को प्रत्यर्पित किया गया। नवंबर 2012 में, उसे पहले उदाहरण के फैसले में 10 साल जेल की सजा सुनाई गई, बाद में इसे घटाकर 8 2 साल कर दिया गया। हालाँकि, 2015 में क्रोएशिया के संवैधानिक न्यायालय द्वारा उनकी सजा को रद्द कर दिया गया था। कई क्रोएशियाई अधिकारियों के अपवाद के साथ, जिन्हें समाजवादी यूगोस्लाविया के अस्तित्व के दौरान कारावास की सजा सुनाई गई थी, वह सरकार के पहले क्रोएशियाई प्रमुख और सर्वोच्च रैंकिंग वाले राज्य अधिकारी हैं जिनकी कोशिश की गई है और जेल की सजा सुनाई। क्रोएशियाई डेमोक्रेटिक यूनियन के 5 वें सम्मेलन में राष्ट्रपति चुनाव में हेराफेरी करने के लिए बाद में क्रोएशियाई डेमोक्रेटिक यूनियन के पूर्व सदस्य इवान ड्रमिक द्वारा सैनडर पर आरोप लगाया गया था। क्रोएशियाई डेमोक्रेटिक यूनियन के प्रवक्ता रत्को मासेक ने कहा कि इस तरह के आरोप "राजनीतिक मूर्खता के संकलन में हैं।" 3 जनवरी 2010 को, अपने पहले के बयानों (1 जुलाई 2009) के विपरीत, सैनडर ने घोषणा की कि वह राजनीति में अधिक सक्रिय भूमिका में लौटेंगे, जिसमें कहा गया है कि वापस लेने का उनका निर्णय एक गलती थी, और एचडीजेड एक "जीतने वाली पार्टी है और एक पार्टी नहीं जो 12% वोट जीतती है", एक सप्ताह पहले हुए राष्ट्रपति चुनाव के पहले दौर के संबंध में की गई एक टिप्पणी। उन्हें लुका बेबिक सहित एक दर्जन HDZ सांसदों का समर्थन प्राप्त था, लेकिन सरकार का कोई भी सदस्य नहीं था। उन सांसदों में से कई ने बाद में सनदेर के साथ किसी भी तरह के संबंध का खंडन किया और दावा किया कि उन्हें गुमराह किया गया था। 4 जनवरी 2010 को, एचडीजेड नेतृत्व की बैठकों के पूरे दिन के बाद, इवो सनाडर को क्रोएशियाई डेमोक्रेटिक यूनियन से निष्कासित कर दिया गया था। पार्टी के अध्यक्ष पद के 22 सदस्यों में से 16 ने निष्कासन के लिए मतदान किया, तीन (लुका बेबिक, मारियो ज़ुबोविक और दामिर पोलानसेक) के खिलाफ थे और दो अनुपस्थित (बियांका मटकोविच और पेटार सेलेम) थे। सनादर खुद बैठक में मौजूद नहीं थे। अक्टूबर 2010 में, Sanader ने अपनी संसदीय सीट को पुनः सक्रिय कर दिया और संसदीय प्रतिरक्षा प्राप्त कर ली। 9 दिसंबर 2010 को, क्रोएशियाई संसद द्वारा भ्रष्टाचार और संगठित अपराध का मुकाबला करने के लिए क्रोएशियाई ब्यूरो द्वारा अभियोजन से उनकी प्रतिरक्षा को हटाने के लिए मतदान करने से कुछ समय पहले, उनकी छोटी बेटी ब्रूना द्वारा संचालित स्लोवेनिया में सीमा पार करते हुए देखा गया था। अगले दिन क्रोएशियाई पुलिस ने गिरफ्तारी वारंट जारी किया और भ्रष्टाचार के आरोपों का सामना करने के लिए उसकी गिरफ्तारी का अनुरोध करते हुए इंटरपोल को आवेदन किया। उन्हें 10 दिसंबर 2010 को ऑस्ट्रिया के साल्ज़बर्ग के पास गिरफ्तार किया गया था। क्रोएशियाई अधिकारियों ने उनकी संपत्ति और बैंक खातों को सील कर दिया, और औपचारिक रूप से 13 दिसंबर को प्रत्यर्पण के लिए आवेदन किया।               2009 क्रोएशिया से 2009 में यूरोपीय संघ के साथ बातचीत पूरी करने की उम्मीद की गई थी। हालांकि, दिसंबर 2008 में क्रोएशिया के यूरोपीय संघ के प्रवेश के स्लोवेनिया की नाकाबंदी के कारण वार्ता 10 महीने के लिए रुकी हुई थी। 1 जुलाई 2009 को, सनाडर ने प्रधान मंत्री और नेता के रूप में अपने इस्तीफे की घोषणा की। एचडीजेड, साथ ही साथ सभी सक्रिय राजनीति से उनकी पूर्ण वापसी, यह कहते हुए कि उनका वापस लौटने का कोई इरादा नहीं है। ज़ाग्रेब में अपने संवाददाता सम्मेलन में, सनादेर ने टिप्पणी की: "जीवन में हमेशा एक नई शुरुआत के लिए एक समय होता है। ऐसा क्षण आ गया है और अब दूसरों के लिए समय है।" बीबीसी न्यूज के अनुसार, घोषणा "आश्चर्य के रूप में आई", क्योंकि क्रोएशियाई मीडिया ने हाल ही में सनडर को 2010 के राष्ट्रपति चुनाव के लिए संभावित उम्मीदवार के रूप में नामित किया था।. क्रोएशियाई संसद ने 2 जुलाई 2009 को उनका इस्तीफा स्वीकार कर लिया और राष्ट्रपति को सूचित किया। Sanader जीवन भर के लिए HDZ के मानद अध्यक्ष चुने गए। सितंबर 2009 में ग्लोबल क्रिएटिव इकोनॉमिक समिट में, सनाडर ने क्रोएशिया की भारी नियंत्रित अर्थव्यवस्था से एक हलचल वाली "ज्ञान-आधारित" अर्थव्यवस्था में बदलाव पर चर्चा की। सनदेर के अनुसार, "रोजमर्रा की जिंदगी में प्रतिस्पर्धात्मकता" को बढ़ावा देने ने इस प्रक्रिया में एक महत्वपूर्ण भूमिका निभाई। 2007 2007 के संसदीय चुनाव के बाद, और सरकार बनाने के लिए जनादेश प्राप्त करने पर अस्पष्टता की पहली स्थिति के बाद, राष्ट्रपति स्टेजेपन मेसिक ने उन्हें अपना दूसरा जनादेश दिया, हालांकि इस बार एचएसएस और एचएसएलएस के साथ गठबंधन में सनादर विजेता के रूप में उभरा। .                 2006 जुलाई 2006 में, Sanader को "वेरोना अफेयर" में नामित किया गया था, क्रोएशियाई संसद में विपक्ष द्वारा अमेरिका से बर्र फार्मास्यूटिकल्स को फार्मास्युटिकल कंपनी प्लिवा की बिक्री तय करने का आरोप लगाया गया था। आरोपों का खंडन किया गया और कभी साबित नहीं हुआ। 2005 सनडेर 2 अप्रैल 2005 को अपनी मृत्यु से कुछ हफ्ते पहले फरवरी 2005 में वेटिकन सिटी में पोप जॉन पॉल द्वितीय की यात्रा करने वाले अंतिम राजनेता थे। अक्टूबर 2005 में, यूरोपीय संघ के परिग्रहण वार्ता की औपचारिक शुरुआत के बाद, जनमत सर्वेक्षणों ने सनादर को सबसे लोकप्रिय क्रोएशियाई राजनेता दिखाया। 2003 सनडेर 2003 के संसदीय चुनावों में इविका रासन और उनके वामपंथी गठबंधन को हराने पर ध्यान केंद्रित करने में सक्षम थे। एचडीजेड ने चुनाव ��ीता, लेकिन सबोर में पूर्ण बहुमत नहीं जीता। अपने क्रोएशियाई डेमोक्रेटिक यूनियन (HDZ) की जीत के बाद, गणतंत्र के राष्ट्रपति ने 9 दिसंबर 2003 को सनादेर को प्रधान मंत्री नामित किया। चुनाव के बाद की बातचीत में Sanader ने जातीय अल्पसंख्यक प्रतिनिधियों का समर्थन सुनिश्चित किया, नाममात्र की वामपंथी क्रोएशियाई पार्टी। पेंशनभोगी और स्वतंत्र डेमोक्रेटिक सर्ब पार्टी। जब 23 दिसंबर 2003 को क्रोएशियाई संसद ने 88 मतों (152 में से) से अपनी सहमति दी, तो सैनडर को औपचारिक रूप से नियुक्त किया गया।                   2002 Sanader ने HDZ को एक आधुनिक यूरोपीय समर्थक राइट-ऑफ़-सेंटर पार्टी में बदलने के अपने प्रयासों पर ध्यान केंद्रित किया। हालांकि, उनके पाठ्यक्रम को आइविक पासालिक के नेतृत्व वाली पार्टी के अधिक रूढ़िवादी विंग द्वारा चुनौती दी गई थी। आगामी नेतृत्व संघर्ष 2002 के पार्टी सम्मेलन में समाप्त हुआ। सनडेर, जिसे व्लादिमीर सेक्स और ब्रानिमिर ग्लावस ​​द्वारा समर्थित किया गया था, अपना दूसरा जनादेश जीतने में कामयाब रहे। पासलिक ने अपने क्रोएशियाई ब्लॉक बनाने के लिए पार्टी छोड़ दी, लेकिन एचडीजेड से अपने कई पूर्व समर्थकों को आकर्षित करने में विफल रहे। 2001 प्रारंभ में, Sanader ने क्रोएशियाई सेना के जनरलों के खिलाफ पूर्व यूगोस्लाविया (ICTY) अभियोगों के लिए अलोकप्रिय अंतर्राष्ट्रीय आपराधिक न्यायाधिकरण की आलोचना की। 2001 में, उन्होंने जनरल मिर्को नोराक के खिलाफ युद्ध अपराध अभियोग के विरोध में एक विशाल रैली में भाग लिया । Sanader ने Ivica Račan और ICTY के प्रति उनके मंत्रिमंडल के रुख की भी आलोचना की। उन्होंने धीरे-धीरे पार्टी और खुद को विरोध से दूर करना शुरू कर दिया, सरकार के प्रति अपनी आलोचना को नरम कर दिया। 2000 फ्रेंजो टुसमैन की मृत्यु के बाद, सनडेर को 2000 में एचडीजेड पार्टी का नेता चुना गया, और फिर 2002 में, और पार्टी को 2003 और 2007 के चुनावों में जीत के लिए नेतृत्व किया, क्रोएशिया के प्रधान मंत्री बने। जून 2009 में, Sanader ने अचानक अपने पद से इस्तीफा दे दिया, अपने कार्यों के लिए दुर्लभ स्पष्टीकरण छोड़कर और कुछ समय के लिए सार्वजनिक जीवन से गायब हो गया। जनवरी 2010 में, Sanader ने HDZ के भीतर एक राजनीतिक वापसी करने की कोशिश की, लेकिन पार्टी की सदस्यता से बाहर कर दिया गया। 2000 में, तुजमान की मृत्यु के बाद, एचडीजेड को संसदीय चुनाव में हार का सामना करना पड़ा। इसके अलावा, उनके उम्मीदवार मेट ग्रैनिक भी राष्ट्रपति चुनाव के दूसरे दौर में प्रवेश करने में विफल रहे। ग्रैनिक ने एचडीजेड से नरमपंथियों को आकर्षित करने की उम्मीद में डेमोक्रेटिक सेंटर पार्टी बनाने के लिए छोड़ दिया। एचडीजेड के भीतर आंतरिक-पार्टी चुनाव उस वर्ष अप्रैल में हुआ और सनदेर एक समझौता उम्मीदवार के रूप में विजयी हुए। 1997 विदेश मामलों के उप मंत्री के रूप में अपने दूसरे कार्यकाल के दौरान उन्होंने क्रोएशिया और इज़राइल को एक साथ लाने के लिए काम किया। स्वयं, ह्र्वोजे सारिनिक और इयटन बेंटसूर, इजरायल सरकार में विदेश मामलों के उप मंत्री, 1997 में बुडापेस्ट में मिले, जिस बिंदु पर क्रोएशिया और इज़राइल के बीच राजनयिक संबंध स्थापित किए गए थे।               1995 नवंबर 1995 के अंत में, वह क्रोएशिया के कार्यालय के राष्ट्रपति के चीफ ऑफ स्टाफ और क्रोएशियाई राष्ट्रीय सुरक्षा और रक्षा परिषद (VONS) के महासचिव बने, जब Hrvoje sarinić को उनके कर्तव्य से मुक्त कर दिया गया। जनवरी 1996 में वह क्रोएशिया और बोस्निया और हर्जेगोविना गणराज्य के बीच सहयोग परिषद के सदस्य बने। नैशनल, एक स्वतंत्र राजनीतिक साप्ताहिक, ने रिपोर्ट किया कि Sanader ऑस्ट्रिया में दो दिवालिया व्यवसायों का एक हिस्सा था, और 1995 और 1996 में एक टाइकून से 800,000 DEM की रिश्वत प्राप्त की। सनडेर पर आरोप है कि उसने 1995 में ऑस्ट्रियाई हाइपो बैंक से ऋण की व्यवस्था करने के लिए लगभग 695,000 डॉलर (£432,000) प्राप्त किए, युद्ध मुनाफाखोरी के आरोपों की शुरूआत की। और क्रोएशियाई तेल कंपनी INA में MOL को एक प्रमुख स्थान सुरक्षित करने के लिए हंगरी की तेल कंपनी MOL, Zsolt Hernádi के सीईओ से रिश्वत में 10 मिलियन यूरो प्राप्त करने के लिए। 1992 1992 में उन्हें क्रोएशियाई संसद के निचले सदन में HDZ डिप्टी के रूप में चुना गया, और विज्ञान और प्रौद्योगिकी मंत्री (1992-1993) बने। 1993 से 1995 और 1996 से 2000 तक, वह विदेश मामलों के उप मंत्री थे, जो ग्रीस की यात्रा करने वाले क्रोएशियाई नागरिकों के लिए आवश्यक वीजा की समाप्ति की देखरेख करते थे। उन्होंने अन्य क्रोएशियाई संसदीय दलों से लोगों को क्रोएशियाई डेमोक्रेटिक यूनियन में लाने के लिए अपने बातचीत कौशल का भी इस्तेमाल किया। 1990 Sanader ने ऑस्ट्रिया में तुलनात्मक साहित्य में अपनी शिक्षा प्राप्त की, जहां उन्होंने एक पत्रकार के रूप में, विपणन, प्रकाशन और एक उद्यमी के रूप में भी काम किया। 1990 के दशक में, वह 1992 में हार्वोजे सारिनिक के मंत्रिमंडल में सत्तारूढ़ क्रोएशियाई डेमोक्रेटिक यूनियन (एचडीजेड) के सदस्य के रूप में विज्ञान और प्रौद्योगिकी मंत्री बनने से पहले स्प्लिट में क्रोएशियाई राष्ट्रीय रंगमंच के इच्छुक थे। 1993 में, वह चले गए कूटनीति और विदेश मामलों के उप मंत्री के रूप में दो कार्यकालों की सेवा की। हाल ही में हाइपो एल्पे-एड्रिया-बैंक इंटरनेशनल स्कैंडल की जांच करने वाली कारिंथियन संसदीय समिति सहित ऑस्ट्रियाई अधिकारियों ने हिरासत में रहते हुए सनाडर से पूछताछ की, जबकि यूएसकेके ने 1990 के दशक में हाइपो बैंक द्वारा कथित रिश्वत को शामिल करने के लिए सैनडर की अपनी जांच का विस्तार किया।                 1989 Sanader ने अपने परिवार के साथ ऑस्ट्रिया लौटने का फैसला किया, जहां उन्होंने दो व्यवसायों की सह-स्थापना की, एक 1989 में जिसे एक अदालत ने 1992 में परिसमाप्त कर दिया था, जबकि दूसरा 1986 और 2001 के बीच अस्तित्व में था। Sanader ने रोमांस भाषाओं और तुलनात्मक साहित्य में BA प्राप्त किया। ऑस्ट्रिया में इंसब्रुक विश्वविद्यालय। 1982 1982 में, Sanader ने अपनी पीएचडी की डिग्री प्राप्त की, और अपनी पत्नी के साथ क्रोएशिया (तब यूगोस्लाविया) लौट आए। उन्होंने एक संक्षिप्त अवधि के लिए Dalmacijaturist (Dalmatia Tourist) के विपणन विभाग में नौकरी पाई, उसके बाद 1983 से प्रकाशन गृह लोगो में एक लंबी अवधि के लिए, शुरुआत में एक कार्यक्रम संपादक के रूप में। 1988 में वे एक समय में Mogućnosti (संभावनाएं) पत्रिका में काम करते हुए मुख्य संपादक बने। पब्लिशिंग हाउस में उनका करियर बाद में समाप्त कर दिया गया था। उस समय, उनकी पत्नी को भी उनके कार्यस्थल से बर्खास्तगी का नोटिस मिला था। 1980 1980 के दशक के अंत में, जब एक बहुदलीय प्रणाली यूगोस्लाविया में लौट रही थी, उन्होंने ऑस्ट्रिया में क्रोएशियाई डेमोक्रेटिक यूनियन (HDZ) की पहली शाखा की स्थापना की, और फ्रेंजो टुसमैन से मिले, जिन्होंने आपत्तियों पर उन्हें स्प्लिट में लौटने के लिए राजी किया। उनकी पत्नी की, जिन्होंने क्रोएशिया में युद्ध होते देखा। उनका पहला सार्वजनिक कार्यालय स्प्लिट में क्रोएशियाई राष्ट्रीय रंगमंच का इरादा था।                 1978 Ivo Sanader का जन्म स्प्लिट में चार भाई-बहनों के साथ एक गरीब, धार्मिक, मजदूर वर्ग के परिवार में हुआ था। चूंकि उनका परिवार सभी पांच बच्चों को शिक्षित करने में आर्थिक रूप से असमर्थ था, उनकी मां ने आर्कबिशोप्रिक क्लासिकल जिमनैजियम के रेक्टर से इवो को एक छात्र के रूप में स्वीकार करने के लिए कहा। हाई स्कूल पूरा करने के बाद, सनदेर ने एक वर्ष रोम में दर्शनशास्त्र का अध्ययन करने में बिताया। रोम से लौटने के बाद उनकी मुलाकात मिर्जाना सारिक से हुई, जिनसे उन्होंने 1978 में शादी की। 1953 Ivo Sanader (जन्म 8 जून 1953) एक क्रोएशियाई राजनीतिज्ञ हैं जो 2003 से 2009 तक क्रोएशिया के प्रधान मंत्री थे। वह स्वतंत्रता के बाद से सबसे लंबे समय तक सेवा करने वाले प्रधान मंत्री हैं, जुलाई में इस्तीफा देने से पहले साढ़े पांच साल से अधिक समय तक कार्यालय में रहे। 2009। वह एक से अधिक कार्यकाल की सेवा करने वाले एकमात्र क्रोएशियाई प्रधान मंत्री हैं, 2003 और 2007 में आम चुनाव जीते। इविका रासन के साथ, वह केवल दो प्रधानमंत्रियों में से एक हैं जो एक से अधिक सरकारी कैबिनेट के प्रमुख रहे हैं, दिसंबर 2003 से जनवरी 2008 तक अपनी पहली कैबिनेट की अध्यक्षता की और जनवरी 2008 से जुलाई 2009 में उनके इस्तीफे तक उनकी दूसरी कैबिनेट की अध्यक्षता की।           Ivo Sanader Biography in Hindi Ivo Sanader Biography in Hindi Ivo Sanader Biography in Hindi Ivo Sanader Biography in Hindi Ivo Sanader Biography in Hindi Ivo Sanader Biography in Hindi Ivo Sanader Biography in Hindi Ivo Sanader Biography in Hindi  Ivo Sanader in Hindi Ivo Sanader in Hindi Ivo Sanader history in Hindi Ivo Sanader history in Hindi Ivo Sanader history in Hindi Ivo Sanader history in Hindi Ivo Sanader history in Hindi Ivo Sanader history in Hindi Ivo Sanader history in Hindi Ivo Sanader history in Hindi Ivo Sanader history in Hindi
0 notes