#ivo sanader

[radiogornjigrad]

Nenad Popović: Govor bahatosti (napomena)

Govor bahatosti u hrvatskom društvu spada u recentnije pojave. Njega je na velikoj sceni uveo bivši premijer i predsjednik stranke HDZ dr. Ivo Sanader. To je govor neelegantne samouvjerenosti i samopouzdanja kao dijalekt hijerarhije odozgo prema dolje. U hijerarhijama autoritet proizlazi iz položaja unutar nje. Viši u hijerarhiji je doista nadređen, odlučuje o onim nižima; nije im dužan…

[cgvijesti]

Sanaderu 18 godina i osam mjeseci zatvora

Foto: AFP Vanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda nepravosnažno je odlučilo da će bivši premijer Hrvatske i predsjednik HDZ Ivo Sanader na osnovu presuda u tri korupcijske afere – Fimi Media, Planinska i Ina – MOL, iza rešetaka morati da provede ukupno 18 godina i osam mjeseci, objavila je Hina. Odluka je, kako saznaje Hina u sudu, donijeta krajem decembra, a ovih dana otpremljena je…

[mariacallous]

Croatian President’s latest political bombshell has shown that late UK PM Harold Wilson’s observation – that ‘a week is a long time in politics’ – is an understatement.

Working as a political risk analyst, I often used to refer to Croatia as “the boring country”, when clients would ask me about its politics and political debates. The last four days have turned that on its head, chiefly thanks to Croatia’s own Trumpian, President Zoran Milanovic

Particularly when compared to the rest of the region, Croatian politics has long been just a little too dull and predictable. The Croatian Democratic Union, HDZ, has ruled the country for 26 of the last 33 years since the fall of Communism. If a Croatian citizen woke up in the middle of the night over those years, unsure of who was in power, a guess that it was the HDZ had an 80-per-cent chance of being correct.

Throughout, the HDZ has oscillated and reinvented itself on the political spectrum from modern European centre-right to hard-line populist and revisionist nationalist. Back and forth the pendulum of the party’s internal politics has swung. The HDZ never quite lost its edge to the point of becoming dull, but never quite allowed itself to go overboard to the right.

Meanwhile, the Social Democratic Party, SDP, has had plenty of time to specialise itself as the party of opposition. Ever since the fall of Communism, the HDZ has successfully imposed an inferiority complex on the SDP as the successor to the former Communist party, taunting it for allegedly being “Yugo-Serbo-Communists”. It was the ultimate insult in a country whose politics, as in much of the Balkan Yugosphere, tilt towards the right. Of which, of course, Croatia is officially not part. Under the HDZ’s President Kolinda Grabar-Kitarovic, even referring to Croatia as being part of “THE region” was considered offensive, let alone the “B-word”.

The short-lived SDP-led government of Ivica Racan from 2000 to 2003 had an air of being under siege from the right. It took the international attention-grabbing scandals of the Ivo Sanader years (2003-2009) for the SDP to get another shot at wrestling power from the HDZ, in 2011.

Rise of a ‘Croatian Trump’

It was at this time that Zoran Milanovic – currently engaged in Making Croatian Politics Interesting Again – emerged to the fore. He was perhaps the first post-Communist Prime Minister and leader of the SDP to shake the inferiority complex imposed on the left by the HDZ and rest of the political right. Towards the end of his tenure in power, in 2016, he began to flirt with populism and the right of the political spectrum; a clear sign of what was to come.

After the uncertainty and upheaval of 2016, which saw the emergence of MOST, a political one-hit wonder which briefly threatened to overturn the Croatian two-party political cart, dullness was restored to Croatian politics by Andrej Plenkovic.

A decent, Eurocratic safe pair of hands with little flair, Plenkovic steered the HDZ away from the somewhat barmy conservative nationalism of its previous leader, Tomislav Karamarko, and Croatian politics back to mind-numbing boredom. Minus the odd corruption scandal, from which Plenkovic always somehow managed to remain aloof.

That Croatian politics would not be allowed to die a completely dull death was signalled by Milanovic once again, in late-2019, when he decided to run for President as the SDP-backed candidate against Grabar-Kitarovic, the HDZ-backed candidate. Milanovic defeated her in the second round of the election in 2020 and jumped into the President’s seat.

What many thought was a passing populist phase of Milanovic’s political career during that 2019/2020 campaign proved anything but. Rather than settle into being a largely powerless and ceremonial president, Milanovic behaved like a maverick cowboy who had stormed into the political saloon of Croatian politics, determined to shoot from the hip. His politics was to be a high rollercoaster ride, with the spotlight on him.

Of course, the spotlight was not to be kept on Milanovic using clever, nuanced political ideas of the new (or old) left, but through maverick, populist attention grabbing statements. Nationalism and muscle-flexing were in. COVID masks and lockdowns were rubbish. Milanovic was to build himself as the Croatian Trump.

In the meantime, the SDP – from which he had distanced himself – was struggling from many of the same problems as much of the European left. It had definitely lost any left-wing edge, if it ever had anything of the sort, was afflicted with pale, lacklustre and uncharismatic leaders and was failing to appeal to anyone beyond its core, urban upper and middle-class, educated base. Even worse, many of them were drifting to more authentically left-wing options.

Milanovic Steals the Show

Fast forward to March 2024. Prime Minister Andrej Plenkovic decides to dissolve parliament slightly earlier than scheduled and force a slightly earlier election than planned. He’s playing it safe, banking on wrong-footing the opposition. The HDZ may not be doing as well as it was in the polls four years ago, but the SDP and other opposition parties are an even more uninspiring, disorganised, lacklustre and motley crew than ever.

With a hope and a prayer, the HDZ machine might just get enough of its core vote out for the party to cling to power. Hopefully, the combined force of Plenkovic and the SDP could be relied on to bore many of those disillusioned with the HDZ – and who had not yet emigrated further to the west of the EU – into sitting out the election come polling day.

Alas, into this well laid plan rode Milanovic on his presidential horse. True to attention-grabbing form, on March 15 he nailed the election date to the nearest possible date, April 17. A Wednesday! This in and of itself caused shock in a country used to voting on a Sunday. Milanovic will be attention-grabbing Milanovic, thought many, believing that was the end of it.

But the Croatian Trump had plenty more in store. Just hours after setting the election date, Milanovic dropped the political bomb that he would be running for Prime Minister and MP on the SDP list of candidates. And no, he was not planning to resign as President in order to do so.

Serbia’s President, Aleksandar Vucic, must have been rubbing his eyes in disbelief. For a decade, the Serbian opposition has been accusing him of violating the constitution by placing his name on the Serbian Progressive Party’s election list name during parliamentary elections, even though he was not on the list of candidates himself. Who was the nasty, authoritarian dictator now?

Croatian political analysts and voters have been watching in suspended disbelief ever since. On March 18, the Constitutional Court took a very clear stance that, while President, Milanovic could not be a candidate for MP in the parliamentary elections, could not be referred to as the SDP’s candidate for Prime Minister and could not take part in the election campaign. If these points were violated, the court threatened to annul all or part of the election process.

‘Rivers of Justice Will Flow’

Predictably, Milanovic seemed unphased. He referred to the Constitutional Court judges as “illiterate gangsters” and their ruling as a constitutional putsch. Moreover, he advised the SDP leadership to be “cunning” – to formally respect the Constitutional Court’s ruling because the Court could hurt them (presumably, by annulling their election list), but let him do his thing because the Court could not harm him.

In the alternative Trumpian reality rapidly being erected by Milanovic and the SDP, the perfectly sane ruling handed down by the Constitutional Court was the product of HDZ stooges and gangsters sitting on the court. Their goal was to either muzzle the brave and fearless Milanovic, or to force him to resign – and in doing do, clear the way for the HDZ’s Speaker of Parliament to become caretaker president.

No political sucker, Milanovic was not about to allow this to happen. “Rivers of justice will flow,” cried Milanovic, claiming that the corrupt and clientelistic HDZ was about to be swept from power. In the process, he also referenced the name of a song – Rivers of Justice – of legendary Croatian Yugo-rock singer Jura Stublic.

Big gamble for the opposition

The stage is now set for a short, sharp Blitzkrieg electoral campaign, which will be shorter on political substance than ever, but high on fireworks, hyperbole and grandstanding.

Plenkovic and the HDZ will stand for sane, safe, reliable and responsible politics juxtaposed against what the ruling party is referring to as Milanovic’s “mini coup d’etat”.

Meanwhile, Milanovic and the SDP will play the political insurgents – to hell with politeness, let’s get rid of the political pox that is the HDZ.

Paradoxically, it is traditionally the core voters of the HDZ who have been spiritually much closer to loud, insurgent politics than the polite, quiet, respectable SDP voting base. The question is whether voters on the left will actually follow Milanovic and the SDP on the new – and dangerous – path down which they are heading. Some small parties are already abandoning the SDP.

Milanovic is certainly gambling that they will have little option but to stay aboard for the rollercoaster ride, even if it creates serious stomach upheaval for many left-leaning voters. Moreover, in the process, Milanovic hopes to win over uncommitted voters fed up with the political status quo and looking for change. Whatever kind of change.

Further down the road, Milanovic’s strategy seems clear. He has called on voters to vote for the SDP, far-left, or far-right, but to get rid of the HDZ. A grand coalition of the SDP, left and far-right, incredible as it might sound, is what he seems to be angling for.

This would certainly be a revolution in Croatian politics, were it to materialise. If anyone embodies the left and far-right in Croatian politics, it is probably Zoran Milanovic.

It is a big gamble all around. The SDP could, possibly, find itself back in power. If it fails, the party could well disappear completely from the political scene. Milanovic is less likely to go away.

Whatever the outcome, Milanovic has succeeded in at least one thing – Making Croatian Politics Interesting Again.

The question is, will Milanovic provide only a months’ worth of intense political “entertainment” to Croatia and the rest of the region?

Or will this political action spoof potentially turn into a real four-year political nightmare for Croatia, the region and the European Union as a whole, if Croatia’s own version of Donald Trump takes the political reins? Stay tuned. And get your popcorn ready.

[zoranphoto]

‘OVO JE OSOBNO’! Plenković s Jandrokovićem razgovara preko Milića: Evo zašto je ‘pukla ljubav’

Godinama je predsjednik Sabora Gordan Jandroković slovio kao jedan od najvjernijih suradnika aktualnog premijera Andreja Plenkovića. Uostalom, upravo je Jandroković bio jedan od premijerovih podupiratelja kada je ovaj stizao u hrvatsku politiku, dok je, s druge strane, u hrvatskoj politici baš na Plenkovićev nagovor ostao Jandroković, koji je u međuvremenu napustio poziciju glavnog tajnika HDZ-a i preuzeo funkciju predsjednika Sabora. Na tu važnu unutarstranačku i prije svega operativnu funkciju Plenković je pozicionirao svojeg prijatelja iz djetinjstva Krunoslava Katičića. Premda se tvrdilo da posao šefa Sabora od Jandrokovića zahtijeva puno vremena i angažmana te da je zbog toga odustao od svoje funkcije u HDZ-u, mnogi su još tada tvrdili kako je Plenković, mičući Jandrokovića iz tajničke fotelje, potvrdio da mu ipak potpuno ne vjeruje.

Stranačka mreža

Istini za volju, Jandrokovićevi kritičari reći će da je njemu ionako teško potpuno vjerovati jer je Jandroković političar čije je talente prije više od petnaestak godina otkrio bivši premijer Ivo Sanader. Ono što je danas Plenkoviću Marko Milić, kao njegov mladi lav i glasnogovornik Vlade te najintimniji suradnik, to je Jandroković nekoć bio svojem šefu Sanaderu. Kada je Sanader posrnuo, očekivalo se da će Jandroković otići za njim, no on je i nakon Sanaderove ere ostao na političkoj sceni i u svojem HDZ-u, u kojem ga je prigrlila bivša premijerka Jadranka Kosor. Stigao je nakon Kosor i Tomislav Karamarko, ne može se reći da je Jandroković kliknuo s tom desnom stranačkom strujom i dvojcem Brkić – Karamarko, ali je on s vremenom politički sazrio pa je odlučio nikomu se ne zamjerati. Diskretno je čekao njihov kraj koji se zbio s Plenkovićevim dolaskom. U Plenkovićevoj eri Jandroković je procvjetao, izgradio je vlastitu unutarstranačku mrežu, uspio osvojiti simpatije predstavnika medija i dobrog dijela oporbenih saborskih zastupnika, nametnuo se kao ozbiljan i relevantan te jedan od rijetkih stabilnih HDZ-ovaca, a sve to donijelo mu je ulogu jednoga od najutjecajnijih članova vladajuće stranke. Oni koji posebno simpatiziraju Jandrokovića reći će kako se njegov utjecaj može usporediti s Plenkovićevim, možda je čak i jači jer je Jandroković rado viđen gost u stranačkim organizacijama diljem zemlje, što se za Plenkovića ne može reći. U mnogočemu Jandroković i Plenković i jesu slični, no za razliku od Plenkovića, Jandroković se nikada do kraja nije odrekao desne struje HDZ-a, on zagovara politiku balansa i reći će pokoju kritiku i na račun srpsko-hrvatskih odnosa, ali i na račun HDZ-ova koalicijskog partnera Milorada Pupovca.

Nije naivac

Isto je tako zgodno spomenuti kako je Jandroković, za razliku od Plenkovića, u odličnim odnosima s ministrom prometa Olegom Butkovićem, a cijeni ga i osječki župan Ivan Anušić, premda je Jandroković političar centra, a Anušić stranački konzervativac, njih dvojica lako pronalaze zajednički jezik. Nije Jandrokoviću kao bivšem ministru vanjskih poslova strana ni diplomacija, a poznato je da njegovi ljudi sjede i na vodećim pozicijama u državnim tvrtkama. Iz svega toga lako bi se moglo zaključiti da Jandroković polako, ali sigurno postaje kandidat za Plenkovićeva nasljednika, u tom smjeru vode i njegove ambicije. Dugo su HDZ-ovci spekulirali da bi Jandroković mogao biti unutarstranački kandidat za predsjednika države, ali on nije naivac. Kada je sve zbrojio i oduzeo, uvidio je da je to bitka u koju mu se ne isplati upuštati jer bi iz nje mogao izaći kao gubitnik koji bi potom potpisao kraj vlastite političke karijere. Njemu se iz politike ne ide, a za stranku je ionako već riskirao kada se na posljednjim parlamentarnim izborima u 2. izbornoj jedinici suprotstavio Miroslavu Škori i Ninu Raspudiću, dokazujući s više od 17.000 osvojenih preferencijskih glasova da on nije Njonjo, već ozbiljan političar kojemu njih dvojica i u tradicionalnoj desnoj biračkoj sredini teško mogu konkurirati.     To što Jandroković sada postupno počinje konkurirati Plenkoviću, premijeru i nije previše simpatično premda je jedna od opcija koje se u HDZ-u spominju da Plenković nakon parlamentarnih izbora karijeru nastavi u Bruxellesu ili u NATO-u kao glavni tajnik te da stranačke i ključeve Vlade prepusti upravo Jandrokoviću, no to što je Jandroković za tu ideju tako brzo zagrizao Plenkoviću se ne sviđa. Dio premijerovih suradnika uvjeren je da bi Jandroković i bez Plenkovićeva odlaska u Bruxelles uskoro mogao biti spreman ući u obračun s njim kako bi se domogao vodeće pozicije u stranci i Vladi jer trenutna pozicija u Saboru ne zadovoljava njegove apetite i zbog toga što se te pozicije zasitio.

Zahladio odnose

No nije samo Plenković taj koji je u posljednje vrijeme rezerviran prema Jandrokoviću zbog njegovih ambicija nego je i Jandroković taj koji je odlučio povući ručnu i voditi računa o svojem odnosu s predsjednikom Vlade. Njih dvojica već neko vrijeme komuniciraju isključivo protokolarno, tvrdi jedan od naših dobro upućenih sugovornika iz HDZ-a te dodaje da se Jandroković od Plenkovića posebno distancirao posljednjih tjedana, nakon što je u medije dospjela prepiska između Gabrijele Žalac i Josipe Rimac koja je označena kao afera AP, odnosno kao prva ozbiljnija afera premijera Plenkovića. Iako od te afere zasad nema ništa, Jandroković je svjestan da je to slučaj kojim se bave europski tužitelji i zato je odlučio na vrijeme zahladiti odnose kako ne bi sebe i svoju poziciju izlagao potencijalnim opasnostima. Načelno Jandroković s Plenkovićem u posljednje vrijeme komunicira uglavnom preko Vladina glasnogovornika Marka Milića, premda ni njime nije oduševljen, baš kao što nije oduševljen načinom na koji se Plenković postavio prema bivšoj ministrici Žalac, s kojom on nikada nije bio u idiličnim odnosima. Nije tajna da je upravo Jandroković bio taj koji je nagovijestio njezin odlazak iz Vlade ismijavajući njezine teze da joj netko podmeće. I iza zatvorenih HDZ-ovih vrata navodno je upravo Jandroković bio taj koji je inzistirao na razlazu sa Žalac zbog afera koje su je pritiskale, a kako je tada zagovarao njezin odlazak, tako Jandroković i sada smatra da se Plenković u javnom prostoru nije smio toliko zalagati za svoju prijateljicu i bivšu ministricu jer bi to dugoročno moglo štetiti i HDZ-u i Vladi. Ne smatra to samo Jandroković, taj stav dijeli i dobar dio članova Predsjedništva HDZ-a, u kojem je posljednjih tjedana iznimno burno premda se to iz njihovih javnih nastupa ne bi reklo. No to je HDZ, oni su navikli na to da na jedan način funkcioniraju za stranačkim stolom, a na drugi način u medijima. A kada s tog stranačkog stola nezadovoljstvo počne stizati do predstavnika medija, kao sada, to znači da HDZ prolazi kroz ozbiljnu krizu koja Plenkovića dočekuje usred pretkampanje za parlamentarne izbore koji bi mogli biti odlučujući za njegovu političku karijeru, koju bi, kao što se strahuje u stranci, na koncu mogla prekinuti istraga iz Ureda europskog tužitelja koji još nije odustao od slučaja Žalac.

Nova vremena

Ovo se razdoblje u vladajućim redovima opisuje kao zatišje pred buru. Svjestan tog perioda, i Plenković je svoj tim ljudi od povjerenja sveo na minimum. Sve svoje nedoumice već neko vrijeme rješava sa svojim savjetnikom Matom Granićem, odnedavno je opet u njegovu najužem timu stranački doajen Vladimir Šeks, ali i Frka Petešić, Marko Milić i Katičić. Sve se rjeđe Plenković konzultira s Jandrokovićem, povlači se i od Tome Medveda, ali i od uvijek izravnog kritičara Davora Božinovića. Ljudi su to koji su Plenkoviću jasno dali do znanja da su odnosi u HDZ-u poljuljani i da ondje nitko nikomu više ne vjeruje, u HDZ-u je ubijen timski duh, a to je uoči izbora problematično. Problem Jandroković i dio vodećih ljudi stranke vidi i u načinu na koji se Plenković ponio prema Anušiću i bivšoj ministrici Nataši Tramišak koju je protjerao iz Vlade zaboravljajući na Anušićev utjecaj u Slavoniji, gdje HDZ u Vukovarsko-srijemskoj županiji prolazi kroz krizno razdoblje koje je uslijedilo nakon uhićenja župana Dekanića. Razumljivo je Jandrokoviću i njegovoj kliki da Anušić ne može biti taj koji će diktirati stranačku i Vladinu politiku, no isto tako Jandroković spada u skupinu HDZ-ovaca koji misle da nije trebalo potpuno zanemariti i ugasiti desnu struju stranke, kao što je to Plenković učinio. Takav pristup HDZ bi mogao skupo platiti na izborima, a Plenkovića to ne dira previše, kao što u Vladi provodi politiku samovolje, tako je provodi i unutar samoga HDZ-a, o kojem se konzultira uglavnom s Katičićem, što nesnosno živcira dio članova i stranačkih kapitalaca koji su iziritirani time što Katičić bez ikakvog pokrića, a uz Plenkovićev blagoslov, izigrava velikog šefa, što radi drsko i svisoka. Još je to jedan od razloga zbog kojih se u HDZ-u budi struja nezadovoljnika Plenkovićevim vodstvom, takvih članova ima na svim razinama stranke, neki od njih donedavno su bili njegovi podupiratelji, a sada po svemu sudeći za HDZ dolaze neka nova vremena, u kojima izgleda i Jandroković prepoznaje priliku za vlastiti prosperitet. Dnevno.hr Foto : Zoran / TV Wien Read the full article

[hriminal]

Bivši el capo zločinačke organizacije oslobođen od druge mafije - pravosuđa. Još jedna skandalozna presuda od korumpiranog pravosuđa.

Također još jedna u nemjerljivo dugom nizu zastara za koje nitko ne odgovara.

[spectatorzg]

Besramlje

Korisna budala Korisna budala. Ili korisni idiot je osoba koja propagira stavove ili interese skupine ili ideologije koju u potpunosti ne shvaća, i koja je u tom smislu cinično iskorištena u propagandne svrhe. To je definicija koja opisuje tipove koji me svojim izjavama dovode do ludila, do želje da brončanu statuu Lenjina, koju imam četrdesetak godina, desetak kila tešku opizdim u televizor na…

[zvoneradikalni]

LOOOOOL 😂😂😂

[prijedor24]

Sanader osuđen na šest godina zatvora Nakon godinu i dva mjeseca suđenja na zagrebačkom Županijskom sudu danas je objavljena nova nepravosnažna presuda bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu i, hrvatskom pravosuđu nedostupnom, čelniku mađarskog MOL-a Zoltu Hernadiju zbog primanja, odnosno davanja mita u aferi Ina-MOL.

[superbmakerzombie]

Da Čobanković nije 'gulio krumpire', presuda Sanaderu ne bi bila moguća

Da Čobanković nije ‘gulio krumpire’, presuda Sanaderu ne bi bila moguća

[ad_1]

Presuda Ivi Sanaderu u slučaju Planinska vrlo vjerojatno ne bi bila moguća bez mogućnosti Državnoga odvjetništva da direktno sklapa nagodbe s okrivljenicima.

Slučaj bivšega ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Petra Čobankovića, koji je u zamjenu za “guljenje krumpira” dao jedan od ključnih iskaza u slučaju Planinska, često se nalazio pod udarom javnosti zbog minorne…

[atlatszo]

Bezárja magyarországi kereskedelmi képviseletét a Hangarn Ltd. Az a ciprusi cég, amelyik a zágrábi ügyészség szerint a Hernádi Zsolt Mol-elnök kenőpénzének egyik állomása volt Ivo Sanader korábbi horvát kormányfő felé.

[gtaradi]

Komentari dana – 21.10. – 27.10. - tjedan Kike i Londona

Komentari dana – 21.10. – 27.10. – tjedan Kike i Londona

Kaj ima veze ko je s kim spal… Bitno je da su naspavani…

U bolnici dedi trebali napraviti manji zahvat. Veli mu doktorica, deda sad malo stisnite zube, brzo bude gotovo. A veli deda: stisnul bi ja, samo kad bi  imel zube!

Ljudska ograničenost je neograničena… ( narodna)

Negdje u Zagorju u gostionicu jednog dana uđe purger i reče:

“čuo sam, da ste vi u ovim krajevima dobro baždareni, ali sam…

[kursnaco]

Sanaderu četiri i po godine zatvora http://www.kursnalista.co/sanaderu-cetiri-i-po-godine-zatvora.as17.html?utm_source=dlvr.it&utm_medium=tumblr

[mariacallous]

The Croatian parliament has chosen Ivan Turudic as the country’s new Attorney General, serving for a four-year term. During the election on Wednesday, 78 deputies voted in favour, 60 voted against, and two abstained. Turudic succeeds Zlata Hrvoja Sipek, whose term ends in May.

Ahead of the vote, the opposition criticised Turudic’s election and urged the ruling Croatian Democratic Union, HDZ, to reconsider. Following the vote, Pedja Grbin, head of the opposition Social Democratic Party, SDP, called for a minute of silence to reflect on a decision that he stated symbolically “puts the last nail in the coffin” of justice.

The opposition left parliament after the vote.

Turudic’s critics emphasize his ties to controversial figures such as Zdravko Mamic, former head of the football club Dinamo from Zagreb, who took refuge in Bosnia from Croatian justice, which found him guilty of tax fraud.

On Sunday, his WhatsApp correspondence with former State Secretary Josipa Pleslic (ex-Rimac) became public. Pleslic is suspected of serious acts of corruption in office.

The correspondence with Pleslic, which BIRN reported about, reached the media before the parliamentary vote on his appointment, confirming the opposition in its opinion that Turudic is not suitable to lead the justice body and that the ruling party should abandon his election.

Mozemo! (We can!) party MPs went furthest in opposition, and, with a group of party members, sympathizers and citizens, spent the night on St Mark’s Square in Zagreb, protesting in front of the government building.

“The night was cold, but with good company and a lot of movement, it didn’t last long. We received a lot of support, many citizens passed by, and I thank them,” Ivana Kekin told national news agency Hina on Wednesday, adding that citizens came all the time to support them and even brought hot drinks and doughnuts. They were joined by Dalija Oreskovic, an MP from Party with Name and Surname, SSiP,  and Ivan Racan, from the SDP.

Turudic, 62, graduated from the Faculty of Law in Zagreb, and two years later he took the bar exam. He did his internship at the Virovitica Municipal Court, where he became a judge in 1991. In 2000, he went to the Zagreb County Court, where he slowly rose in the hierarchy and in 2021 became a judge of the High Criminal Court. While serving at the Zagreb County Court, Turudic convicted former HDZ Prime Minister Ivo Sanader of bribery and abuse of position and authority.

[zoranphoto]

PLENKOVIĆ NE ODUSTAJE OD INE! Još nije gotovo: Ovo je premijerova ideja da je otrgne iz mađarskih ruku, posebna operacija kreće iza Nove godine

Jedno od ključnih obećanja premijera Andreja Plenkovića u njegovu prošlom mandatu bilo je ono koje se odnosilo na povratak INA-e u hrvatske ruke. Prošlo je od toga podosta vremena, na tom polju razrađivale su se razne opcije, uključujući i onu bivše ministrice gospodarstva Martine Dalić koja je tvrdila da će se INA otkupljivati prodajom dionica HEP-a, no na koncu se baš ništa od tih najava nije obistinilo. Velike planove za INA-u imao je i viceguverner Tomislav Ćorić, bivši ministar gospodarstva kojega oporbeni saborski zastupnici ovih dana pozivaju pred Antikorupcijsko vijeće kako bi ondje progovorio o zatvaranju sisačke rafinerije i famoznom memorandumu koji je potpisao, a koji oporbenjaci uspoređuju s veleizdajom jer je baš to rezultiralo zatvaranjem rafinerije u Sisku. Bilo kako bilo, Ćorić i Dalić više nisu na poziciji ministara, a suprug bivše ministrice Niko Dalić više nije ni u Upravi INA-e koju je Plenković eliminirao zbog propusta koji su doveli do velike afere koja mu je počela nagrizati rejting. S otkazom se bivša INA-ina uprava ne miri pa su prije desetak dana podnijeli tužbe jer smatraju da nisu smjeli ostati bez otpremnina, za što se Plenković silno zalagao i što je u medijima predstavljao kao jedan od svojih uspjeha u borbi protiv korupcije u toj naftnoj kompaniji zbog koje ga rešeta oporba, dok on u svemu tome vidi urotu predsjednika Zorana Milanovića. U HDZ-u podsjećaju da je u Milanovićevoj vladi na poziciji šefa NO-a INA-e bio njegov prijatelj, profesor Siniša Petrović, za kojega je svojedobno bivši ministar financija Slavko Linić tvrdio da je radio za mađarske interese, odnosno da je on nastojao INA-u pretvoriti u MOL-ovu podružnicu. To je tolerirao i Milanović, pa je Plenković sada spreman ući u novi rat s predsjednikom Republike predbacujući mu Petrovićevu ulogu, posebice sada kada se Petrović pojavio pred Antikorupcijskim vijećem kojim predsjeda Nikola Grmoja.    

Pravni stručnjaci

Ne samo da Plenković planira ući u novi rat s Milanovićem kako bi time pokazao da on nema nikakve veze s kriminalnim radnjama u INA-i nego je s novom Upravom INA-u spreman ponovno vratiti u hrvatske ruke, za što je plan navodno već skovan. Naime, Plenković namjerava u borbu za INA-u ući nakon Nove godine, točnije, nakon hrvatskog ulaska u Schengen, kako Mađari na tom putu Hrvatskoj ne bi stvarali probleme. Premda Mađari i nakon ovog dugo željenog ulaska u šengensku zonu imaju mogućnost na svojim granicama zadržati kontrolu, to Plenkoviću nije toliko važno koliko mu je simbolički gledano značajan ulazak u Schengen s punom potporom svih članica EU-a, što već, prema nekim najavama, namjerava zakomplicirati Austrija. Plenković je navodno već okupio tim pravnih stručnjaka sa svih pravnih fakulteta u državi koji će se baviti temom povratka INA-e. Da Plenković doista ima ozbiljne planove za povratak INA-e, dalo se naslutiti i prije nekoliko dana, kada ga je zastupnica Zeleno-lijevog bloka Urša Raukar Gamulin ispitivala baš o tome. “Prošlo je više od godinu dana otkako je bivši premijer Ivo Sanader pravomoćno osuđen u ponovljenom postupku INA-MOL, čime je dokazano da je INA koruptivnim djelima prepuštena Mađarima. Predsjednik Vrhovnog suda kaže da se sudskim putem može tražiti ništavnost tog ugovora”, rekla je Raukar i pitala ga zbog čega DORH to nije učinio i hoće li to učiniti, pri čemu je Plenković napomenuo da odluku o tome da se ide na arbitražu nisu donijeli sami. “Mi smo itekako pratili sve što se zbiva s pravnim aspektima ovog slučaja. Hajmo se vratiti u prošlu godinu, u jesen prošle godine imali smo odluku UNCITRAL-ove arbitraže, jedini mogući pravni lijek bio je tražiti da švicarski savezni sud u proceduri donese drugačiji stav i u tom kontekstu smo angažirali društvo Lalive i pitali ih formalno kao Vlada, odnosno Ministarstvo gospodarstva, kao i predstojnika katedre za međunarodno privatno pravo i DORH za mišljenje. U tom trenutku sve tri institucije su rekle da je u tom trenutku najbolje ići pred Savezni švicarski sud“, podsjetio je premijer te dodao kako su to mišljenje poslušali i krenuli tim putem koji, nažalost, nije uspio. “U međuvremenu, imajući na umu ovakav stav predsjednika Vrhovnog suda, potpisali smo okvirni sporazum kao Vlada sa svim pravnim fakultetima u Hrvatskoj i tražit ćemo mišljenje više katedri s različitih aspekata u vezi s ovom temom. Naš je cilj da dobijemo stavove niza pravnih stručnjaka, uključujući i mišljenje DORH-a, što je najpametnije u ovim okolnostima, ako i možemo, jer su ugovori pisani da se zaštiti strani ulagač“, napomenuo je Plenković, a sada u njegovu timu napominju da su ove premijerove riječi uvertira u novu borbu za INA-u jer Plenković smatra da jedna arbitraža ne može nadomjestiti presude sudova.    

Nova arbitraža

Plenkovićev je stav da je najbolja opcija otkupiti MOL-ov udio u INA-i, ali dogovor se o tome nije postigao, no unatoč tomu, premijerovi suradnici vjeruju da će se na koncu doći do cilja koji bi zadovoljio hrvatske interese. Tim vjerovanjima unatoč, jasno je da i Mađari za INA-u imaju svoje planove, nedavno je mađarski MOL protiv Hrvatske pokrenuo još jednu međunarodnu arbitražu u kojoj se tvrdi da je hrvatska Vlada od 2011. do 2015. godine nepravedno podigla naknadu za ugljikovodike, što je MOL-u nanijelo financijsku štetu pa su odlučili međunarodnim postupkom od naše zemlje zahtijevati naknadu. O novoj MOL-ovoj arbitraži koja je pokrenuta protiv Hrvatske zasad nije moguće pronaći ni jednu konkretniju i službenu informaciju, no na stranicama Državnog odvjetništva već je objavljen Poziv za iskazivanje interesa za zastupanje Republike Hrvatske u predmetu MOL Hungarian Oil and Gas Plc. c/a Republika Hrvatska – trgovačka arbitraža. Kako službenih informacija o ovoj temi nema, tako se ispod stola govori da je ovdje riječ o tužbi koju je MOL već podigao protiv Hrvatske u sklopu postupka koji je pokrenut u prosincu 2013. godine pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu, a u tom sporu MOL je zagovarao tezu da je Hrvatska svojim postupanjem povrijedila Ugovor o energetskoj povelji, kao i prava koja on jamči MOL-u kao stranom investitoru. Usput budi rečeno, riječ je o sporu koji je Hrvatska izgubila, ali i o sporu za koji je Vlada ljetos dobila konačnu odluku u sklopu koje je navedeno da Vlada nije preuzela plinsko poslovanje – Prirodni plin društva INA unatoč ugovornoj obvezi da to učini, čime su INA, a potom neizravno i MOL oštećeni za 167,84 milijuna dolara. “Hrvatska je nanijela dodatnu štetu MOL-u prisiljavanjem na prodaju uskladištenog plina društva Prirodan plin, za što je MOL-u dodijeljeno 16,1 milijun dolara”, rekli su tada iz mađarske grupacije, iz koje su zahtijevali da im hrvatska država plati kamate i nadoknadi dio troškova arbitraže pa se došlo do toga da ukupna šteta dodijeljena Mađarima iznosi 235,8 milijuna dolara. Tada su u Vladi tvrdili kako je sud odbio veći dio MOL-ovih zahtjeva za naknadu štete koji su iznosili 1,1 milijardu dolara, prihvaćajući samo manji dio od 184 milijuna dolara. U odnosu na naknade za ugljikovodike ICSID se proglasio nenadležnim, a MOL je dobio rok od tri mjeseca od primitka presude da protiv Hrvatske podigne tužbu pred nadležnim sudovima, što su oni po svemu sudeći sada odlučili i učiniti.  

Odnosi dioničara

Ovaj slučaj Vlada je odlučila prepustiti Državnom odvjetništvu te je upitno kako će se ta priča s velikom odštetom raspetljati i u čiju korist. Upitno je i hoće li Plenković imati snage za novi rat za spas hrvatske energetike i povratak INA-e, no njemu planova ne manjka, posebice otkako je u Upravu INA-e doveo nove kadrove s kojima planira provesti čistku u toj kompaniji koja je godinama medijske stupce punila zbog kriminalnih radnji i malverzacija koje su se ondje odvijale. Još otkako je izbila plinska afera, u kojoj se zasad još direktore s četvrte razine u INA-i sumnjiči da su kompaniji nanijeli štetu od milijardu kuna, Plenković naglašava da je nužno mijenjati način upravljanja INA-om, koji je izmjenama ugovora o međusobnim odnosima dioničara još prije 13 godina dogovorila Vlada nekadašnjeg HDZ-ova premijera Ive Sanadera. Ugovor koji je zavezao ruke Upravi kompanije i odlučivanje prenio na Vijeće operativnih direktora, što u hrvatskom zakonodavstvu nije poznat pojam, Hrvatska je već pokušala proglasiti ništetnim na arbitraži u Švicarskoj, ali i na tamošnjim sudovima, no svi dosadašnji pokušaji pali su u vodu. Pritom od velike pomoći nisu bile ni pravomoćne presude koje su ukazivale na to da je taj ugovor posljedica koruptivnih radnji, za što je uz Sanadera osuđen i MOL-ov predstavnik Zsolt Hernadi. Zato je Vlada upravljanje INA-om odlučila mijenjati ulazeći u pregovore s MOL-om, o čemu je nedavno progovarao i resorni ministar Davor Filipović koji je otkrio kako je cilj vladajućih da se sustav upravljanja u INA-i vrati u okvire Zakona o trgovačkim društvima, to jest da Uprava donosi odluke i da zatim odluke idu na Nadzorni odbor koji onda daje ili uskraćuje suglasnost. Filipović je također naveo da će se raditi na tome da se preko izvršnih direktora više ne zaobilazi Uprava INA-e, ali otkako je u listopadu prošle godine objavljena pravomoćna presuda Vrhovnog suda koja je potvrdila presude Sanaderu i Hernadiju, dio domaćih pravnih stručnjaka Vladi savjetuje da na hrvatskim sudovima, točnije na Trgovačkom sudu, pokrene postupak za dokazivanje ništetnosti ugovora, što je nedavno poručio i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić koji je objasnio da ugovor o upravljanju INA-om nije u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima te da su hrvatskim članovima INA-e oduzete ovlasti upravljanja kompanijom prema Zakonu o trgovačkim društvima.  

Nezakonite odluke

“Od toga treba poći jer to od samog početka primjene tog ugovora o upravljanju INA-om nije bilo u redu. Bilo je protuzakonito. Time je dovedena u pitanje i zakonitost svih odluka u korporativnom upravljanju INA-om, kao i posljedice koje su iz takvih odluka proizišle. Samo na temelju toga, kao i činjenice da je presuda Ivi Sanaderu u Hrvatskoj pravomoćna, a ona dokazuje da je počinjeno koruptivno kazneno djelo, pravna je osnova po kojoj Vlada uvijek može tvrditi da je ugovor o upravljanju INA-om ništetan i kao takav nikada nije ni postojao”, objašnjavao je sudac Dobronić dodajući da iz toga proizlazi da sve odluke Uprave INA-e nisu bile zakonite, kao i da se na temelju toga može krenuti u analizu koliko su te odluke korisne, a koliko štetne za našu zemlju. “Na kraju treba podvući crtu i izračunati koliku štetu mađarska strana treba nadoknaditi Hrvatskoj. Od Trgovačkog suda može se tražiti da imenuje privremenu Upravu INA-e koja će raditi u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima. Tako bi se napokon upravljanje INA-om usuglasilo s odredbama ZTD-a”, tvrdio je predsjednik Vrhovnog suda, čijim istupima u Vladi nisu bili oduševljeni, već su tada nastavili inzistirati na tezi o pregovorima s MOL-om. No izgleda da Plenković sada za INA-u ima i neke druge planove koje još ne želi otkriti, a koji bi u konačnici doista mogli rezultirati time da se INA vrati u hrvatske ruke. Dnevno.hr Read the full article

[hriminal]

Vrhovni sud objasnio je potom zbog čega ukida presudu za ratno profiterstvo. Kažu da nije dokazano da je postupanje Ive Sanadera negativno utjecalo na život ljudi.

Nejasno je u prvostupanjskoj presudi na koji način bi počinjenjem kaznenog djela s iznosom stečene imovinske koristi 3.610.528,18 kuna bilo ozbiljno dovedeno u pitanje funkcioniranje države i bile ugrožene temeljne državne i društvene vrijednosti u ratu odnosno bili ugroženi materijalni uvjeti života stanovništva", objašnjavaju.

Pravna trakavica se nastavlja. Mađutim, fascinantno je kakve sve izgovore može smisliti pravosuđe kad su u pitanju članovi kriminalne organizacije kradeze.

[spectatorzg]

I ja sam talog!