#cariocou | Explore Tumblr posts and blogs

ladiscribus · 4 years ago

Text

Rio II. Šareno i slatko - Priče iz Brazila 3. dio

Buđenje s osmijehom na licu jer od danas pa do kraja mog boravka u Riju, čekaju me njegove istinske znamenitosti, nešto što je simbol ovoga grad, a to su između svega ostalog famozne plaže Rio de Janeira. Nakon jutarnje kave u obližnjem kafiću, otišao sam još malo prozujiti oko centra kako bih osjetio bilo grada i njegovu atmosferu u prijepodnevnim satima, a ujedno da se ne cvrljim cijeli dan na užarenom pijesku Copacabane pod ljetnim brazilskim suncem.. Dok šećem prema centru, pažnju mi odvlači mali lokal u kojem se nude cijeđeni sokovi svih mogućih vrsta voća koje možete naći u Brazilu. Nekako me najviše privukla marakuja pa naručujem nju. Dečko koji poslužuje nije me baš najbolje shvatio jer su mi naglasak i izgovor bili očito pogrešni.. Nekako smo se uspjeli sporazumjeti no tek kada je on izgovorio "marakužá", shvatio sam u kojem grmu leži zec.. Preda mnom je iscijedio voće na aparatu te ga poslužio u velikoj čaši s drobljenim ledom.. Pitao je želim li da malo bude slađe.. Ja mu namignem da može i nek malo poškropi s umjetnim zaslađivačem u tekućem stanju. Mislio sam da je po vrućini hladno pivo sami vrh užitka, no kada sam probao ovo voćno čudo, došao sam u veliku nedoumicu mojih preferencija. Jednostavno je više nego odlično i to je bila prelomnica u mom životu kada sam odlučio da ću više piti cijeđene voćne sokove nego pive.. Ne mogu baš garantirat, ali mogu pokušat :)..

Šećem ulicama kojima nisam jučer. Prolazim kroz šoping zonu od tri paralelne uske ulice s bezbroj malih dućana gdje možete kupiti od suvenira, odjeće, obuće, ručnika, posteljine, vijaka, pa do manjih električnih i elektroničkih aparata. Ja kupujem magnete za frižider, šiltericu da me štiti od sunca i ručnik za plažu.. Potpuno spreman za hedonizam na Carioce način, a to znači provesti dan na pješčanoj plaži..

Na putu zastajem na trgu pred nekom uličnom muzičkom skupinom. Oduševljen sam njihovom glazbenom performansom i glasom lijepe mlade pjevačice. Ovo je tipičan Rio.. Spoj crnih, bijelih i onih negdje između.. Spoj starih i mladih, ne obazirući se na modni stil i uvjete u kojima sviraju.. Dobrih 15 minuta uživao sam u odličnoj atmosferi uličnih muzičara..:)

Metro linijom dolazim na Copacabanu koja je smještena malo više unutra u naselju među velikim zgradama ali odavde se plaža još ne vidi. I zapravo kad su me brojni izlazi iz metroa zarotirali među tim silnim zgradurinama, ni sam nisam znao na koju stranu da krenem prema plaži. Malo sam se vrtio među neboderima dok napokon nisam ugledao jedan tračak modre boje između dva nebodera te krenuo tim putem. Dolazim do široke avenije Avenida Atlantica koja dijeli urbani dio i plažu. Masa ljudi koji se muvaju uz šetnicu, voze biciklom, rolama ili đogiraju. Mnogi beach barovi koji nude hladna pića, koktele, hranu.. No ono što oduzima dah je pogled prema zaljevu Guanabara, oceanu i pješčanoj plaži. Samo me velika avenija dijeli od možda i najpoznatije plaže na svijetu. Plaže na kojem se 1994. održao koncert Rod Stewarta s najviše gledatelja na svijetu, i to preko 3 milijuna. A slijede The Rolling Stones s preko 1.5 milijuna i The Rush s također više milijuna gledatelja. Copacabana.. Spoj romantike i prirode koja je iscrtala mjesto gdje ocean ulazi u zaljev okružen planinama i modernim luksuznim urbanim središem s neboderima. Doima se nestvarno.. 4 km duga plaža prepuna je ljudi, što domaćih, što stranaca. Neki se skrivaju pod suncobranima koje iznajmljuju lokalni mali biznismeni, neki se namaću u vodi, a neki igraju različite sportove poput futevólei, odbojke na pijesku, nogometa na pijesku ili se samo u krug dodavaju loptom. Futevólei je jedan od popularnijih sportova i spoj je nogometa i odbojke na pijesku. Mogu vam reći da cure koje igraju zajedno s muškima u ekipi, ni za čim ne zaostaju za njima u smislu tehničkog umijeća baratanja loptom. Ja kao nogometaš i ljubitelj odbojke na pijesku, htio sam se okušati u toj sportskoj disciplini ali nekako me bilo sram da se ne obrukam kad sam vidio kako vješto barataju loptom..

Stari naziv za Copacabanu je acopenapã što na Tupi jeziku znači "Put sozósa", s time da je sozós jedna vrsta ptice koja je postojala do sredine 18. stoljeća. Copacabana je dobila današnji naziv u vrijeme kada je izgrađena kapela s replikom Virgen de Copacabana Majke božje Bolivijske. Inače izvorna plaža s imenom Copacabana nalazi se na bolivijskoj strani jezera Titicaca i mogla bi značiti na njihovom jeziku "Pogled na vodu". Ja sam osobno bio i na toj originalnoj Copacabani u Boliviji i moram priznati da mi je ova brazilska puno draža i čišća ali je puno medijski i turistički eksponiranija. Zapravo grad Rio de Janeiro nastao je upravo ovdje i bio je u početku francuska kolonija dok ju Portugalci nisu preuzeli 1566. i grad nazvali São Sebastião. Već spomenuta kapela Gospe od Copacabane je srušena da bi se napravilo mjesta za utvrdu Copacabana koja je imalu ulogu štititi zaljev od neprijatelja. U 19. stoljeću Copacabana bila je samo malo ribarsko naselje koje je tek probujalo kada se izgradio tunel Velho koji je spajao područje Botafogo s centrom grada.. 1923. izgrađen je grandiozan Copacabana Palace Hotel koji je znatno otvorio vrata turizmu i bio je također privlačan bogatim Cariocama te su se tako s vremenom počeli graditi neboderi s apartmanima. Nažalost sukladno tome na obližnjim brdima nastale su favele čiji neki stanovnici se često spuštaju na plažu, a strani turisti su El Dorado za sitne operacije tih malih kriminalaca.. Pogotovo su česta meta pljački mobiteli, zlatne narukvice i ogrlice, satovi i novčanici. Topla preporuka je imati što manje vrijednih stvari sa sobom koje nosite na plažu. E sad, kada dođete sami kao ja, onda imate problem kuda sa stvarima kada se idete malo osvježiti u more. Ja sam to radio tako da sam snimio neku familiju ili strance koji su mi izgledali pouzdano pa sam njih zamolio da mi pričuvaju pederušu s mobitelom, bankovnom karticom i nešto malo keša dok sam se ja probrčkao na valovima Copacabane. Ustvari vam keš skoro i ne treba jer doslovno sve možete kupiti karticom pa čak i suncobrane, hladne pive, caipirinhe, kuhane račiće, i marihuanu.. Mnogi ljudi tako zarađaju za život hodajući po plaži s velikim frižiderima na leđima i prodaju sve što sam spomenuo. Izmjenjuju se jedan za drugim u frekvencijama od 20 sekundi.. Tako da nemate mira ni jedne minute u komadu da vas netko nešto ne pita.. Malo kupanja, malo sunčanja, malo šetnje bos uz more dok valovi hlade užareni pijesak i brišu tragove mojih stopa.

Nailazim na već spomenuti raskošan, luksuzan hotel koji je ispisao povijest ove plaže.. Copacabana Palace.. Na njemu se vidi da nije izgrađen u modernističkom stilu i slijedio je arhitektonski stil hotela velikih plaža iz druge polovice 19. stoljeća i početka 20. stoljeća, što i dokazuje time da je građen 1923. Čak me malo podsjeća na naš hotel Kvarner u Opatiji, a ima i sličnu povijest. Hotel je jedan od najluksuznijih hotela Brazila a i bio je proglašen najboljim hotelom Južne Amerike nekoliko puta. Kroz njegovu povijest u njemu su boravile najpoznatije osobe svjetske estrade i politike, jetseteri i slični prodavači magle i nota, kao Justin Bieber, princeza Diana, princ od Walesa, Brigitte Bardot, The Rolling Stones kada su imali svoj besplatan koncert na Copacabana plaži 2006., Michael Jackson, Madonna. Promociji hotela znatno je pridonio film "Flying Down to Rio" s Fred Astaire I Ginger Rogers iz 1933. koji je sniman ovdje. Kada je glavni grad Brazila premješten iz Ria u Brasiliu 1960., hotel je počeo rapidno propadat dok ga nije kupila korporacija Orient-Express Hotels 1989. i promijenila mu ime u Belmond Copacabana Palace. Hotel su iznutra modernizirali i vratili mu nekadašnji stari sjaj. Zagrebački hotel Esplanade napravljen je za goste luksuznog vlaka Orient-Expressa, pa kako ipak postoji neka poveznica među njima, bilo bi lijepo da mi daju neki popust na sobu u hotelu na Copacabani od 99%.. :) Ne moram vam reći da su cijene noćenja vrlo paprene.

Sunce se polako spušta i zalazi iza utvrde Copacabana.. Zalazak sunca je vrlo popularan na brazilskim plažama i u trenutku kad sunce definitivno zađe, ljudi tu romantiku pozdravljaju pljeskom.. Malo čudno jer mi smo naviknuli da plješćemo ljudskoj performansi dok je ovdje pljesak upućen čudu prirode..

Sljedeći dan mog boravka u Riju odlučio sam posjetiti Šećernu glavu, u originalu nazvanu Pão de Azúcar. To je brdo s kojeg se prostire zaljev Guanabara te je s jedne strane plaža Copacabana, a prema unutrašnjosti na brdu Corcovado je kip Krista Otkupitelja (Cristo Redentor). Došao sam tramvajem do kvarta po imenu Urca gdje je ulaz za Pão de Azúcar. Ime su mu dali Portugalci u 16. stoljeću jer je imao oblik blokova šećera koji su bili smješteni u glinenim ćupovima. Karta za žičaru je dosta skupa pa se odlučujem otići pješke na prvi i veći dio brda pod nazivom Morro da Urca na kojem se nalazi vidikovac i restoran s velikom terasom. Pješački put vodio me kroz gustu šumu te sam se dobro preznojio po užarenom suncu i zavidnom usponu dok nisam došao do zamišljene točke, ali definitivno se isplatilo doći do gore. Prekrasan pogled na Atlantski ocean, grad Rio de Janeiro razbacan po brdima i njegovim kotlinama, pješčane plaže, neboderi, favele.

U daljini na brdu Corcovado, gleda nas impozantan kip Krista Otkupitelja (Cristo Redentor) kao simbol kršćanstva, koji čuva ovaj grad pun poroka i grijeha i kao da pokušava svojim raširenim rukama prigrliti nas, otkupiti nam naše grijehe i reći nam da pokušamo biti bolji ljudi, da ne gledamo na boju kožu, na novac, da pomognemo siromašnom i nemoćnom.. Znam da ovo možda zvuči patetično i iako je Brazil velikom većinom katolička zemlja, zasigurno nije zemlja socijalne i ekonomske jednakosti. To je zemlja u kojoj u nekim njenim dijelovima još uvijek ima rasizma, zemlja u kojoj je one-night-stand sex sasvim uobičajena stvar, zemlja gdje prostitucija buja, zemlja u kojoj se izmjenjuju smrtonosne akcije bandi narko-trafikanata, zemlja u kojoj možete nastradati radi jednog mobitela ili 10 dolara kojih imate ili nemate u džepu.. Ali opet, kada pogledate prema Njemu, osjećate se malim ispod zvijezda, poniznim i skromnim.. Možda je zato proglašen 7. svjetskim čudom 2007. godine. Zanimljivo je da je kompletna statua napravljena u Francuskoj i u dijelovima prenesena u Rio, što i nije baš bilo lako jer cijeli kip ima težinu od 700 tona. Kip je svečano otvoren 1931. Godine 2008. godine pogodila ga je munja te je Žesus dobio oštećenja na prstima, glavi i obrvama. Još jedno manje oštećenje od munje doživio je 2014. kada je nastradao njegov prst na desnoj ruci. Znaju ga ponekad osvijetliti u određenim bojama neke simbolike u znak solidarnosti. U vrijeme kada je brazilski nogometaš Ronaldo igrao za Inter Milano, tvornica guma Pirelli napravila je reklamu s Ronaldom i njegovom tipičnom proslavom gola s objema rukama raširenim, isto kao i kod kipa Krista Otkupitelja, koji je bio osvijetljen u bojama Intera. Izbio je jedan mali skandal oko toga jer katolička crkva tu reklamu nije odobravala.

Odlučio sam ne ići na drugi, viši dio brda Šećerne glave jer me je bilo malo strah pošto ta kabina u kojoj se nalazite dok idete gore, prolazi ispod duboke usjekline između dva vrha brda, a i karta za žičaru bila je dosta skupa pa sam rađe odlučio pojesti nešto za taj novac nego se znojiti od straha u ljuljajućoj kabini na skoro 400 m nadmorske visine. Popio sam besplatnu vodu na pipi i spustio se istim putem dolje. Moram se požuriti jer danas me još čeka druga poznata plaža po imenu Ipanema.

Ipanema je možda čak i podjednako popularna kao Copacabana, a njezinoj popularnosti pogotovo je doprinijela pjesma "The Girl from Ipanema", muzičkog novog vala iz 60-tih godina prošlog stoljeća, pod nazivom Bossa Nova. Taj glazbeni stil nastao je kao spoj sambe i jazza. Bossa Nova postala je popularna u svijetu upravo zbog ove pjesme i njezinih začetnika pjevača/gitarista João Gilberto i saksofonista Stan Getz. Kako Gilberto nije znao engleski, nagovorio je svoju ženu Astrid koja ga je znala, da ju otpjeva na engleskom jeziku. Pjesma je ubrzo postala mega popularna i 1965. dobila ja nagradu Grammy za Record of the year.

Princip i still plaže je isti kao i na Copacabani, sve ostalo su nijanse..

Plaža i kvart dobili su ime prema Tupi domorocima koji su tako nazivali ovo mjesto i živjeli su ovdje do kolonijalnog doba dok nisu polako iščezli. Ime se tvori od dvije riječi ipa i nem-a, što bi u slobodnom prijevodu značilo nešto kao ustajala voda ili smrdljivo jezero. No stvarno ne mogu reć da ovdje nešto smrdi i da liči na ustajalu vodu. U daljini prema zapadu, gdje se Ipanema nastavlja u Leblon, vidi se brdo po imenu Dva brata "Dos Irmãos" koje uvijek negdje izađe na pozadini selfija :)..

Sasvim je uobičajeno da vidite gay parove kako romantično šeću po pijesku držeći se za ruke.. Zamislite takvu sliku i priliku na Bačvicama u Splitu.. Procjenjuje se da na plaži Ipanema ima oko 50% gay i bi muškaraca, no ja bih rekao da ih ima čak i više. Možda su neki od njih i metroseksualci koji briju ili depiliraju kompletno sve dlake na tijelu pa mi je teško prepoznati koji je koji od svih tih seksualaca. Tu slobodu osjetili su i hipiji koji su 1968. pokrenuli nedjeljni sajam koji traje i dan danas s preko 700 štandova.

Zamolio sam nekog lika koji je bio s dvije kćeri da mi pričuva stvari dok sam se išao malo probrčkati u moru. Poslije smo ušli malo u ćakulu pa me pitao odakle sam. Kad je čuo da sam iz Hrvatske, rekao mi je da je bio prije 30 godina u Zagrebu i da tamo ima prijatelja koji radi u Zagrebačkoj školi crtanog filma jer se i sam bavi istim poslom te je s njim surađivao neko vrijeme. Tko zna, možda je i taj Brazilac bio neka inspiracija za lik Baltazara. Ja sam mu se velikodušno ponudio za pomoć ako išta treba iz Zagreba..

Sa zalaskom sunca na Ipanemi opraštam se od plaže i krećem na metro prema hotelu na tuširanje i odlazak u Lapu ne koje pićence. Lapa, Kvart poznat po noćnom životu i noćnim klubovima, restoranima, školama sambe i plesa forró,. Poznat je također po svom kolonijalnom nasljeđu. Najznačajnija znamenitost Lape je akvadukt Arcos da Lapa, 270 m dug, napravljen u rimskom stilu iz 18. stoljeća. Kako sam bio sam, bilo mi je glupo ući u neki klub pa sam popio piće na nekom otvorenom baru te se upoznao s nekom simpatičnom ekipom iz grada Belem koji se nalazi na ušću rijeke Amazone. Najsimpatičnija bila je njihova predivna frendica zavodničkog pogleda i zaraznog osmijeha, no nikako joj nisam uspio upamtiti ime :(..

Drugi dan otišao sam do trga Praça Quinze de Novembro odakle idu trajektne linije do Niterói, manjeg brata Rio de Janeira. Kako su na davanje imena brazilskih gradova obično imali utjecaj domorodački nazivi pa tako je i ovaj grad dobio ime po jeziku Tupí Indijanaca, a znači skrivena voda. Čak se i osnutak grada veže za Tupí Indijanca Araribóia kojeg je baš on osnovao 1573. Njega su kasnije prisilno pokrstili te je dobio ime Martim Afonso prema istoimenom Portugalcu koji je bio zapovjednik prve službene portugalske ekspedicije na kopno kolonije Brazila. Grad je dobio ime São Laurenço Dos Indios, a početkom 19. stoljeća promijenio je ime u Vila Real da Praia Grande (Kraljevski grad druge obale). Cijelo poslijepodne proveo sam u tom gradu koji se od 1835. do danas zove Niterói. Statistike govore da ovaj grad ima jako dobre pokazatelje što se tiče životnog standarda Brazila. Ima najviši indeks ljudskog razvoja države te je druga općina s najvećim prosječnim mjesečnim dohotkom u Brazilu. Možda zato ima i nadimak Nasmijani grad "Cidade Sorriso", jer što je više para to je i veći osmijeh :).

1961. ovdje se dogodila jedna od najvećih tragedija u novijoj povijesti Brazila kada je izbio požar u cirkusu kojeg su podmetnuli nezadovoljni zaposlenici cirkusa i to je najsmrtonosnija nesreća u analima cirkuskih predstava. Možda je i to razlog da su ovdje najviše plaće jer nitko se više ne želi poigravati s nezadovoljnim radnicima, koji bi možda mogli zapaliti i cijeli grad. Najzanimljivija znamenitost je Muzej suvremene umjetnosti MAC, kojeg je projektirao poznati arhitekt Oscar Niemeyer. On je jedan od najvažnijih predstavnika moderne arhitekture i pionir je upotrebe armiranog betona. Projektirao je više od 600 objekata u Brazilu, SAD-u i Europi,, a njegovi najpoznatiji radovi su kreiranje novog glavnog grada Brazila po imenu Brasilia, sjedište UN-a u New Yorku, Sambódromo u Río de Janeiro, Casa se Baile u Belo Horizonte itd.. Zgrada je vrlo zanimljivog oblika i zapravo je slična letećem tanjuru. Nalazi se na plaži Boa Viagem i odavde se pruža lijep pogled prema zaljevu Guanabara i Šećernoj glavi. Kada sam se trajektom vraćao nazad do Ria, bio je sumrak. Slika koja se pružala prema Riu bila je nestvarna. Pomislio sam da bi vanzemaljci stvarno mogli odabrati ovo lijepo mjesto za posjet našoj planeti. Tko zna, možda i jesu, i možda je sam Oscar Niemeyer bio prisutan pri njihovom iskrcavanju te im posvetio ovo modernističko čudo od građevine.

Kasno u noć imam let za Manaus, stoga se moram oprostiti od Rija, barem za sada.. Nadam se da ću uspjeti vidjeti preostale znamenitosti koje su još ostale u planu, a nisam ih uspio sve izrealizirati kao npr. stadion Maracaná, odlazak do kipa Krista Otkupitelja kojeg sam samo vidio s brda Šećerne glave i još dosta toga.. Moj let natrag za Hrvatsku je iz Ria, no tada će biti vrijeme karnevala, a to znači totalna ludnica i kaos, nespavanje, bančevanje, alkoholizacija. Ukratko Sodoma i Gomora.. No grijeh je ponekad sladak :)

3 notes · View notes