#bosanski kulturni centar sarajevo | Explore Tumblr posts and blogs

ticeseimene · 5 years ago

Text

Intervuju sa Adnanom Subašićem

Kao što smo vam već obećali postavili smo sebi zadatak pronaći iskre/članove koji u punom sjaju oslikavaju kakva jedna iskra treba biti, koje karakterne i moralne osobine treba imati. Našu seriju intervjua krećemo sa intervjuom mladog preduzetnika Adnana Subašića. Na ovaj intervju sigurno nećete ostati ravnodušni. U nastavku ovog bloga ćete shvatiti o čemu pričamo. Želimo se zahvaliti Adnanu što je pristao sa nama podijeliti svoju životnu mudrost i iskustvo.

1. Magistrirao si na Pravnom fakultetu u Sarajevu, nakon čega se očekivalo da ćeš raditi kao pravnik. Međutim stvari se okrenu u suprotnom smjeru, postaješ preduzetnik čija je glavna djelatnost turizam. Kako je došlo to tog i da li si se pokajao? Zašto pravo, zašto turizam?

Tako je, završio sam Pravni fakultet u Sarajevu, u roku. Poslije toga sam magistrirao na tom istom fakultetu, na katedri za Državno međunarodno javno pravo, predmet Ustavno pravo, na temu Izbornog zakona BiH. Ono što je mene zanimalo kroz čitavo moje školovanje i nekako od malih nogu jesu ta društveno politička dešavanja u BiH, i u svijetu, ustavna struktura, konstitucionalizam taj neki, političko organiziranje. Što je u neku ruku povezano i sa pravom, iz tog razloga sam upisao Pravni fakultet. Uvijek sam bio bliži ustavnoj katedri, upravnoj, državnoj, nego krivičnoj i privrednoj. To je ono čime sam se htio baviti u životu. Međutim, nekada ne ide sve onako kako ste zamislili. Život vas odvede nekim drugim putem, da bi se vratili na onaj pravi i završili ono što ste započeli.

Ono što je meni pored prava i književnosti najviše interesovalo kroz čitav moj život jeste turizam, putovanja, a prvenstveno moja BiH. BiH za koju sam ubijeđen da nije toliko istražena i promovisana u svijetu na način na koji treba. Zemlja koja je po prirodnim, kulturnim i historijskim znamenitostima najljepša zemlja na svijetu, a mi prvi, tj. većina građana BiH nisu bili, odnosno nisu obišli sve gradove BiH. Sramota je da neko nije bio u Bihaću, Brčkom, Banja Luci, Trebinju, Ramskom jezeru, Gradačcu. Na koju god stranu da krenete ima toliko prirodnih i ostalih ljepota kojih ni mi nismo svjesni i ne znamo to da iskoristimo i prezentiramo na pravi način. Zato se meni unazad nekoliko godina vrtjela ideja u glavi o turizmu. Koliko ustvari mi ne ulažemo u turizam, koliko se on sam po sebi razvija zahvaljujući strancima koji dolaze u BiH i više cijene i uživaju u ljepotama naše domovine od nas samih. Nažalost ne radimo mnogo na promociji, moramo biti inovativniji. Glavni cilj nam treba biti prezentacija BiH u njenom pravom svjetlu, ne dozvoliti da osnovna asocijacija na BiH bude rat koji se desio prije dvije decenije.

2. U vremenu kada se stvaraju torovi, vrši agresivna medijska propaganda separacije društva, ti odlučuješ da pokreneš ideju zajedništva – tzv. Sarajevska djetelina. Ona predstavlja ideju jedinstva, multikulturalnosti našeg Šehera. Slogan „Budimo dio lijepih priča“ šalje jaku poruku. Možeš li nam nešto više o tome reći?

Za sebe kažem da sam prvo umjetnik, pa sve ostalo. Jer sam autor dvije knjige „Vječni početak“ i „Platno života“. Tako da, ja vjerujem da su svi ljudi umjetnici u sebi, neki inovatori, da u svakom čovjeku postoji neko dobro. Samo neki ljudi radi dešavanja iz prošlosti ne mogu da ispolje tu svoju pravu stranu. Zato se mi, koji smo uspjeli naći smisao života, moramo potruditi da prenesemo to na druge ljude.

Istina je da nas stalno zatvaraju u nekakve torove, istina je da prave barijeru između nas, ali zato bez obzira šta se dešava moramo pružati ruke jedni drugima, jer nema nam druge. Naša je budućnost suživot, stvaranje boljih uslova za život našoj djeci, unucima i svim mlađim generacijama. Nikome više normalnom nije do rata, do sukoba, do čitanja nekih negativnih vijesti. Moramo se posvetiti pozitivnim pričama i pozitivnoj energiji. Inače ćemo izluditi u ovakvom sistemu nepravednih i nejednakih vrijednosti.

Sarajevska djetelina je nastala kao poklon mom gradu i mojoj državi. Čovjek sam koji voli da ostavi nešto iza sebe, ne radi mene, već radi nekih drugih ljudi, generacija koje će dolaziti. Siguran sam da će se u budućnosti to prepoznati. Sarajevo je jedan multikulturalan grad koji je uvijek svima, i dan danas pruža ruku i u Sarajevu su svi dobrodošli. Sarajevo nije nikakav Teheran, Sarajevo nije ni džamija ni crkva ni sinagoga, već i džamija, crkva, sinagoga i svi ostali religijski, kulturni i historijski objekti. Sarajevska djetelina je nastala sasvim slučajno, sjetio sam se da u Starom gradu, u Sarajevu imamo 4 različita religijska objekta: Begovu džamiju, Katedralu Srca Isusovu, Sabornu crkvu i Aškenašku sinagogu. Onda sam se sjetio pa zašto to ne bi stavili na 4 lista djeteline, koja sama po sebi po historijskom tumačenju donosi sreću. Kada nađete djetelinu sa 4 lista, ona predstavlja sreću. Hajmo onda staviti 4 religijska objekta da ona predstavljaju 4 lista djeteline. Odnosno da predstavljaju ljubav, sreću, vjeru i nadu. To je neka poruka iz Sarajeva, i za Banja Luku i za sve ostale gradove širom BiH da širimo lijepe priče. Naš cilj je da obiđemo svaki grad, blizu smo da to i ostvarimo i da iz svakog grada pošaljemo po jednu lijepu priču.

3. Nažalost u BiH u bilo što da se upustiš sa sobom nosi pregršt prepreka. Vjerujemo da nije bilo lako pokrenuti svoj biznis. Prije svega administrativne prepreke, kako udovoljiti tržištu, kako se izbiti iz sjene i kako održati biznis. Kažu ako biznis izdrži 5 godina na tržištu, uspio si. Kasnije je lakše. Možeš li s nama podijeliti kako je tekao taj put, da li bi preporučio svim mladima da se upuste u svijet preduzetništva? Dati neke savjete?

Što se tiče barijera na putu osnivanja vlastitog biznis, posebno administrativnih. To je toliko komplikovano da se pitaš „Što meni ovo treba u životu?“ Tih procedura, čekanja rokova, ljudi koji nisu dorasli poslu, a rade u tim institucijama. To je sve nešto što će svaku normalnu osobu udaljiti i ispiti mu energiju. Pored te ideje koju imate, morate se napuniti i strpljenjem i snagom, da budete spremni uvijek na najgore, a da se nadate u svakom trenutku najboljem. Jer nikada ne znate šta vas čeka. Sigurno da nije lako, imate milion prepreka, ne samo tih administrativnih, već i ostalih. Vi najprije morate ostvariti prihod gotovo pa prosječnu platu u BIH da bi isplaćali sve te poreze.

Opet ponavljam nije lako, ali ako imate ideju, imate snagu, imate želju, uspjet ćete na kraju. Postoje razni projekti koje finansira Međunarodna zajednica i opštine u kojim živite, tako da se mogu iskoristiti ti neki grantovi da za početak pomognu. Vjerujte da sam ja u nekim situacijama bio vrlo blizu da odustanem od svega toga. Hvala Bogu sada smo stali na noge i guramo dalje. Poruka za sve mlade ljude koji se bave ne samo biznisom, već za bilo koji segment, nikada ne smijete odustati!

Pravilo br. 1 NIKADA NE ODUSTAJ!, a Pravilo br.2 UVIJEK SE SJETI PRAVILA BR.1!

Nikada ne odustaj i uvijek budi strpljiv u svom naumu koji imaš i bori se do kraja. Ako je to prava ideja ona će bez obzira u kakvom sistemu živimo, nepravdi koju doživljavamo, sigurno da će pravi ljudi prepoznati kvalitet i da će sve na kraju krajeva doći na svoje mjesto. U životu se sve vrati, onoliko koliko smo energije uložili i kakvi smo bili prema drugim ljudima, toliko ćemo i dobiti. Zaključak samo treba biti strpljiv i treba vjerovati.

4. Nekako istražujući tvoj životni put došli smo do zaključka da voliš izazove, voliš se okušati na svim poljima. Tako si odlučio napisati dvije knjige. Možeš li nam nešto više o tome reći?

Vjerujem da sve u životu moramo pokušati. Kao što kaže moj prijatelj „Pokušaj je taj koji dijeli pobjednika od gubitnika!“ Ako ne pokušaš garancija neuspjeha je 100%. Zato ako u nešto vjeruješ, ako imaš neku ideju, ako nešto voliš da radiš, PROBAJ TO! Nemoj sjediti kući i čekati da se nešto samo od sebe ostvari. Ništa se samo od sebe neće ostvariti, već mi moramo raditi i truditi se. Čak nekada i preko svojih mogućnosti, da ostvarimo sve svoje snove i želje.

Književnost je nešto što sam ja ustvari. Svoju prvu knjigu sam izdao 2010. godine, druga 2017. godine. To je neka priča o Sarajevu, priča o životu, o razmišljanjima koje svaki čovjek vodi sam sa sobom. To je nešto što je uvijek u meni. Čim nađem malo vremena, nažalost s obzirom na brz način života nisam u mogućnosti dovoljno tome da se posvetim, iako bih volio. Ali kad god nađem neki mali pedalj vremena posvetim se književnosti. To je jedna filozofija života, nevjerovatna, ta književnost, umjetnost, nešto što se ne može opisati riječima. Ono što ja želim kroz književnost jeste da pošaljem pouke/lekcije mlađim generacijama kroz preživljena iskustva nas malo starijih, da ne moraju prolaziti sve te izazove koje smo mi prolazili. Iskustva koja će im olakšati životni put.

Glavni cilj zašto pišem jeste očuvanje Bosnaskog jezika. Nema naroda, nema države bez jezika, a svjesni smo da konstantno, i dan danas u 2019. godini, 21. stoljeću udara se na Bosnaski jezik. Koji je jedan od najstarijih jezika sa balkanskih prostora. Ja ne mogu da shvatim da neko pokušava da izvrće i Bosanski jezik nazivajući ga jezikom Bošnjačkog naroda, kao da on nema neko svoje ime. A to su sve neki konstantni udari na BiH. Vjerovatno nam je sudbina i propisana da konstantno trpimo udare sa svih strana. Ja sam siguran da ćemo mi ujedinjeni zajedno preći preko svih tih iskušenja i boriti se za pravu, ljepšu i bolju budućnost i našu BiH.

5. Zašto politika? Zašto Platforma za Progres? Kao pravnik, da li nam možeš prokomentarisati stanje u pravosuđu? Kad bi bio na vlasti, šta bi prvo promijenio?

Rekao sam već u mom govoru na Izbornoj skupštini Općinske organizacije Centar Platforme za Progres, da sam ja čovjek koji sve radi po osjećaju. Nekako sam osjetio da kada se pojavio ovaj projekat da je to projekat dobrih ljudi, koji su se prvi put nakon agresije na BiH probudili da urade nešto. Siguran sam da ako ostanemo zajedno, ako ostanemo ujedinjeni, ako ne bude ličnih interesa, da ćemo mi pobjediti jer mi imamo srce. A kada imate srce, ljudi to i prepoznaju. Kada ste ljudi iz naroda, kada znate njihovu priču, kada ih razumijete, drugačije je sve. To je ono što sam prepoznao u Platformi za Progres i zato sam tu, da pomognem sa svojom energijom.

Tužilaštvo i pravosuđe su najslabije karike u BiH za uređenje i formiranje pravnog sistema, pravne države i za uništavanje nepravilnog sistema vrijednosti. Siguran sam da kada bi tužilaštvo i pravosuđe radili svoj posao na način na koji bi trebali, mi bi ovdje za nekih, u roku od dvije, tri do pet godina mogli napraviti Švicarsku.

Sa uređenim sistemom vrijednosti, sa poredanim pravnim i svim ostalim faktorima koji utiču i na ekonomske i na druge razvoje, kada bi uspjeli ustrojiti te organe vlasti kao najbitnije faktore u državi, vrlo brzo bi mogli stati na noge i osvjestiti se. Tada bi ljudi počeli vjerovati u bolju budućnost u ovoj državi.

Iskreno se nadam da ćemo mi kroz Platformu za Progres i uticaj Međunarodne zajednice/faktora , ne mogu reći uticati, ali probuditi tu neku volju tužilaštva da ustrojimo pravni sistem i da napravimo jedan sistem gdje će svaki čovjek biti jedanako vrijedan.

6. Kako bi prokomentarisao stanje mladih u BiH, neizostavna je činjenica da veliki broj njih se odlučilo na put najmanjeg otpora i traženja sreće TAMO NEGDJE u tzv. dijasporu. Ti ne pripadaš toj skupini, već prkosno odlučuješ da se boriš. Zašto? Šta po tebi mladi ljudi treba da učine da bi se stanje u BIH promijenilo? Jesmo li puno pasivni, depresivni?

Svi smo svjesni u kakvom se stanju nalaze mladi, da kolone mladih, hiljade ljudi napuštaju našu BiH. Mene je vjerujte strah i za moju generaciju i za ove mlađe generacije šta će s nama biti ako se ovako nastavi. Ne mogu da krivim mlade ljude za ovakvo stanje u državi. Jesmo mi nekako i pasivni, jesmo izgubili taj studentski i mladalački bunt, nema protesta. Opet razumijem ih, one koji nisu toliko jaki da shvate sve ovo što se dešava u BiH. Vi da bi živjeli u ovoj državi morate biti iznimno jaki psihički da shvatite da neko ko je lošiji od vas, ko je lošiji čovjek od vas, da je neko za koga nikada ne bi mogli vjerovati da će biti neki funkcioner ili državni službenik ili imati neku veliku platu. Da on odmah u početku ima prednost u odnosu na vas. To je problem, zato što imamo društvo nejednakih šansi, gdje neki imaju više šansi od drugih ljudi, gdje se ne cijeni znanje, gdje se ne cijene prosjeci, gdje se apsolutno ne cijeni NIŠTA. Neko krivi mlade ljude, govore da neće da rade ništa. Pa vjerujte da je uređen sistem gdje će mladi čovjek kada vidi eh ja ću završiti fakultet i imat ću mogućnosti. Mislite da bi mladi ljudi onda ispijali kafe?

Uglavnom moramo se udružiti, moramo više pričati o pozitivnim stvarima, o pozitivnoj energiji. Istina je da smo upali u depresiju svi kao društvo, ne samo mladi, već i stari su utonuli u sivilo sistema. Rješenje je da svi organi koji rade na očuvanju države počnu napokon raditi svoj posao. Siguran sam da jedno od rješenja za promjenu stanja i spas mladih ljudi upravo Platforma za progres i naš Mirsad Hadžikadić.

7. Profesor Mirsad Hadžikadić često govori o ličnoj odgovornosti, da u biti imamo državu kakvu i zaslužujemo. Prvo se mi moramo promijeniti. Slažeš li se?

Apsolutno se slažem s tim. Imam životnu parolu „Promjena svijeta počinje od samog sebe!“ Prvo moramo promijeniti sami sebe, svoje loše navike, pa onda početi govoriti kako su ljudima prljave avlije i kako drugi ne rade ništa. Znači prvo promjenimo sebe, prvo promjenimo loša ponašanja i lošu energiju koju imamo u svojoj porodici, okruženju, sa svojim prijateljima. Eh onda svojim primjerom ukazujmo i drugim ljudima kako trebaju oni da rade i da se ponašaju. To je jedino rješenje.

8. Negativna energija, negativne informacije su svuda oko nas. Postajemo anksiozno društvo, nekako kao da nas dobre vijesti i ne zanimaju. Svi koji te poznaju priznaće da si pun pozitivne energije koju širiš dalje. Takvih nam treba više, kako se oduprijeti svemu negativnom i ostati svoj?

Jednom prilikom sam i rekao da su mediji jedan od krivaca za ovakvo stanje državi, jer nas konstantno truju negativnim informacijama i negativnom energijom. A ima toliko lijepih priča, ima toliko omladinskih uspjeha. Oni nama pričaju o izjavi nekog čovjeka koji je rekao nešto protiv drugog. U redu, ali zašto ne pričate o našim mladim fizičarima koji su osvojili nedavno bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu, idu sad na Olimpijske igre. Zašto ne pričate o našim matematičarima koji su isto tako osvojili medalju, o našim rukometašima koji su prije par dana otišli na Evropsko prvenstvo? Ima tih pozitivnih vijesti, samo oni se nekako guraju po stranu i ne da se prilika ljudima koji pričaju te pozitivne vijesti u dovoljnoj mjeri, u sjeni su negativnih likova/frikova. Da se ja pitam ja bih zabranio političarima uopšte da izlaze u medije, napravio bih medijsku cenzuru. Ne može narod ostati normalan ako vas konstantno, svaki dan po pet puta dnevno truju raznim negativnim informacijama.

Kako ja ostajem pozitivan? Sve stvari u životu koje su loše pokušavam što prije da zaboravim, da ih ostavim po strani i da se posvetim pozitivnim vrijednostima i pozitivnim ljudima i vjerujte iako ima tih loših ljudi, što ja volim reći „pacijenata“ koji me često znaju iživcirati, ima dosta dobrih ljudi. I ti dobri ljudi mi daju energiju. Mislim da ima više dobrih ljudi, samo su oni malo tiši od ovih drugih. Ali doći će i njihovo vrijeme.

9. I pored zavidnih postignuća, ostao si skroman i jednostavan. Kažu da to i jesu osobine ostvarenih i uspješnih ljudi, što te dovodi u paralelu sa profesorom Hadžikadićem. Zašto ne gledaš ljude, kako bi se u narodu reklo „sa visine“, nekako je to kod nas postalo ustaljeno pravilo da moraš, zašto ti ne?

Uvijek sam bio i dan danas sam narodni čovjek. Čovjek za kojeg su svi ljudi isti, dijelim ljude na dobre i loše. Kada vidim da je neko dobar čovjek, ja ću njega dići u nebesa. Meni je draži konobar od vlasnika kafića, meni je draži radnik na održavanju čistoće ili radnik na recepciji od direktora tog preduzeća. Tako da meni to apsolutno nije bitno ko je šta, ko je šta završio. Nedavno sam rekao na sastanku Platforme za Progres kada smo se predstavljali, apsolutno nije bitno jesmo li doktori nauka, magistri, da li imamo završene ikakve škole, jedino što je bitno jesmo li mi ljudi ili nismo. Ako smo ljudi, onda ćemo napraviti velike stvari, a ako nismo, ako ćemo i dalje gledati iste stvari koje već gledamo 20 godina, onda mi ništa nećemo napraviti. Ovo je prolazni svijet, vidimo i sami kako dani i godine brzo prolaze i stvarno ne mogu da shvatim one ljude koji su toliko ukorijeli u ovom prolaznom svijetu gdje druge ljude gledaju sa visine, da su oni više vrijedni. Za mene nikad jedan čovjek neće biti vrijedniji od drugog, osim ako govorimo o dobrom i lošem. Dobar čovjek će mi uvijek biti ispred lošeg i tu nikada neće biti priče.

10. Za kraj, poruka svim mladim ljudima. Po tebi šta bismo trebali prvo uraditi, kako da se naš glas čuje i kako da pokrenemo i ostale mlade ljude da jasno i glasno kažu TIČE SE I MENE!?

I ovaj projekat TIČE SE I MENE je jedan vid aktivizma. Meni je izuzetno drago što sam imao priliku vas upoznati. Inače volim mlade ljude koji su puni energije, puni ideja, koji i meni daju novu energiju, novu snagu da nastavim dalje da se borim. Nije se lako boriti u BiH, nije lako mladoj osobi opstati sa svim idejama, pozitivnom energijom i sa onim porukama koje mi želimo zajedno da pošaljemo. A to su jedinstvo, zajednica, multietničnost, multikulturalnost, jer kad pričate o tim stvarima vi ne valjate. Kada pričate o nekim pozitivnim vrijednostima opet vi ne valjate. Zato kažem ovaj projekat Tiče se i mene, koji ste vi pokrenuli i koji će na kraju podržati i oni sa vrha Platforme za progres, je poruka svakoj mladoj osobi da nas se sve tiče u ovoj državi. Ne možemo vidjeti nekog čovjeka kojem je muka na sred ulice, ne možemo samo proći i reći „Ma to je pijanica!“ Ne, stani, možda čovjek ima srčani udar, možda mu nije dobro pa se onesvjestio. Zato moramo biti više prisniji jedni prema drugima, moramo pokazati više suosjećajnosti jedni prema drugima. To je ono što sam malo prije rekao, moramo početi od sebe, moramo imati više ljubavi u sebi i prenositi to i na druge ljude.

Poruka za mlade: Počnimo svi prvo od sebe, počnimo od jednog čovjeka. Jedan po jedan čovjek, promjena svijeta počinje malim koracima, malim stepenicama.

Siguran sam da ćemo i mi kroz pričanje pozitivnih i lijepih priča pronaći još ljudi iz svakog mjesta, hajmo naći 5, 20, 50 ljudi iz svakog grada koji dijele naše mišljenje i dijeli ovu lijepu priču . Zamislite onda koliko mi snagu već tad imamo u čitavoj BiH.

Budimo svi dio lijepih priča, dio pozitivne energije i ja se nadam uz Platformu za Progres dio promjena stanja u BIH. Možda ružno zvuči, ali Platforma za Progres i ovi mladi, dobri ljudi koji su se okupili su možda posljednja šansa za promjenu stanja u BiH i za spas bosanskohercegovačke omladine.

#ticeseimene #bosna i hercegovina #mirsad hadzikadic

3 notes · View notes