#boje su u nama

[vilaleptirica]

On mi pruža ljubav koju sam uvijek htjela,

voli me onako kako zaslužujem,

i onako kako ti nisi znao.

Pamti sve moje najdraže stvari,

one koje si ti često zaboravljao.

Moje najdraže boje,

koje ti nisi razlikovao.

Moje najdraže pjesme,

koje nikad nisi shvatio.

Pamti moja najdraža mjesta,

pored kojih si ti uvijek žurio.

Slao mi je tek uslikane slike grada,

zna koliko volim svoje Sarajevo.

Pravi mi kafu koju volim,

dok si ti uvijek zaboravljao šećer,

jer si volio kafu bez šećera.

I ljubi me onako kako volim,

dok si ti ipak malo sebično.

I grli onako jako da znam da vrijedim,

i nije me nikad prvi pustio iz zagrljaja.

Dok me ti nisi nikad prvi zagrlio,

ali prvi si uvijek pustio.

Gleda me onako ponosno i očima punim mene, onako kako sam umirala da me ti pogledaš, a nisi.

I jebiga,

ja još uvijek drhtim pred tobom.

Još uvijek se nadam nekom čudu,

i onim tvojim hladnim očima boje Neretve,

koje su me za cijeli život za sebe vezale.

Ne znam šta to ima u srcu prokleto, da nas vuče samo tamo gdje poželi, tamo gdje rane prežive. Gdje nikad nisu prestale i gdje se uvijek vrate da još dugo u nama žive.

- n

[poeticlicense12345]

NEKI DANI TEKU

Jedan od „onih“ dana. Hladno, sumorno, snežno. Dan kada čovek „i ne ljubi, i ne žali, i ne želi..."(V.I.) U nekim davnim danima, vreme nije tako značajno uticalo na naše raspoloženje. Uglavnom nam je ograničavalo kretanje, pa smo se više bavili „duhovnošću“. Usput, mala digresija :grozim se, jezički nekorektne , sintagme, „stojim ti na raspoloženju“(umesto na raspolaganju!) Ovakvo vreme mi, doista, „stoji na raspoloženju“, odnosno, kvari ga. Kada samo pomislim koliko je knjiga pročitano u tim „sumornim“ danima, gotovo da čovek zaključi da je u našem prošlom životu samo bilo ovakvih dana.A nije! Nekako smo se nosili mišlju da nije važno šta vidimo, nego šta želimo da vidimo.Mi nismo videli te pahulje, koje boje belinom prozore, nego daleki, nama nedostupni svet, šarenilo i mističnost njegovu, iskušenja koja nas mame i čaroliju, koja nas zavodi na svakoj stranici knjige, koje smo, žedni svega, upijali. Kažu, postoji mudrost glave i mudrost srca! Ne znam koja je veća, ali svet koji smo nalazili iza korica knjiga kao da je uvećavao obe. Priče koje smo čitali, produžavale su iluziju života i on nam je izgledao beskrajno dug, gotovo večan .

Opominjem misli da se vrate u vreme sadašnje, kada ovo pišem. Listam novine. Čitam o inicijativi da se u Beogradu podigne skulptura posvećena „čitaču“, kakvu imaju mnoge metropole u svetu. Na stranu što ni sama reč „čitač“ nije jezički korektna (treba „čitalac“ ili „“čitatelj“), jer to može biti i aparat ili elektronska sprava, koja „očitava“ neko stanje. Naravno, nameće se pitanje da li jednom skulpturom možemo da rešimo zabrinjavajući problem nepismenih ili je to najbolji način da se on gurne, umesto pod tepih, „pod skulpturu“(Z.J.) Možda je i odgovor u tome što se „to“zove spomenik, a on se podiže „pokojniku“ (bog da joj dušu prosti –kulturi!). Demagoška je priča da će takva skulptura, koja predstavlja čoveka koji čita knjigu, podstaći nekoga da čita. U ovoj estradizaciji svega, teško da ćemo društvo, na taj način, vratiti knjizi. Danas je vrhunac „načitanosti“ i obrazovanja navođenje citata iz velikih i značajnih dela, bez svesti da u tim knjigama ima još mnogo pametnih misli sa kojima bismo se susreli, da smo ih pročitali. Znanje omogućava izbor, ali naši izbori su suženi, jer znanje sve manje cenimo, pa se i ne trudimo da ga steknemo. Poznato je da civilizacija i tehnologija menjaju svet, ali kultura menja čoveka. I tako, bez svesti o značaju kulture i obrazovanja, lutamo po sopstvenom unutrašnjem lavirintu. Pitanje je naše percepcije što to ne doživljavamo kao pretnju.

A, sneg daje neku bezobličnost svemu. ...Da li mi to ovo vreme „stoji na raspoloženju", pa sam ovako oštra ili mi nedostaju ružičaste naočari koje bi mi ulepšale svet u kome živim?Možda me je sam život razobličio, pa se više ne prepoznajem?

text author: Tanja Petrović Krivokapić

[jelenajt]

Nešto nedostaje ...nešto je skriveno iza lica u prolazu ...možda mi ili neko nalik nama, na nekim mestima koja su neodoljivo šarena kao nekad ...a svet je siv jer si odnela boje iz dva plava prozora ...

[eyewearcatherine]

🏕️🦋Istraživanje horizonta i predvodnik – svjetska premijera novih ženskih polariziranih sunčanih naočala

Fuzija TR-a i metalne izrade, definiranje nove razine mode

U ovoj sezoni boja s ponosom predstavljamo naše novo remek-djelo globalnom modnom svijetu – ženske polarizirane sunčane naočale. To nije samo par sunčanih naočala, to je izjava o modi, simbol individualnosti i jamstvo kvalitete.

**[Inovativna tehnologija, vizualna revolucija]**

Naše sunčane naočale, s naprednom tehnologijom polariziranih leća, filtriraju oštro reflektirano i raspršeno svjetlo za jasno i ugodno vizualno iskustvo. Bilo da se radi o užurbanim ulicama grada ili ležernom vremenu uz more, svoju viziju možete učiniti čišćom, a boje živopisnijima.

**[Materijalna inovacija, lagana i udobna]**

Kombinirajući lakoću TR-a s čvrstoćom metala, naše nove sunčane naočale usredotočuju se na udobnost nošenja uz održavanje elegantnog izgleda. Fleksibilnost TR materijala savršeno se uklapa u trajnost metala za izradu sunčanih naočala koje su i lagane i izdržljive, prikladne za sve oblike lica i mogu se nositi cijeli dan bez opterećenja.

**[Inspiracija za dizajn, modna granica]**

Svaki dizajn inspiriran je dubokim uvidom u modne trendove. Od klasičnih stilova pilota do modernog izgleda mačjih očiju, naš dizajnerski tim neprestano istražuje načine kombiniranja pop elemenata s klasičnom estetikom kako bi osigurao da svaki par sunčanih naočala postane žarište mode.

**[Globalna vizija, predanost kvaliteti]**

Razumijemo važnost kvalitete i svaki par sunčanih naočala prolazi strogu kontrolu kvalitete kako bi se osiguralo da svaki detalj bude najvišeg standarda. Predani smo pružanju vašim kupcima neusporedivog iskustva nošenja i zadovoljstva.

**[Prednost naručivanja, win-win budućnost]**

Kao globalni veletrgovac uživat ćete u ekskluzivnim ponudama i prilagođenim uslugama od nas. Naš tim profesionalaca blisko će surađivati s vama kako bi osigurao da svaki korak procesa, od obrade narudžbi do logistike i distribucije, bude učinkovit i gladak.

Pridružite nam se sada kako biste postali trendseterica i započnite ovu vizualnu i modnu gozbu s nama.👇👇

🏕️🗼TR & Metal sunglasses with polarized lens fashion INS 2024 in stock

💸 💵 Wholesale only

MOQ : 20pcs/per color（ 35 models ）

wa.me/8613858844563

E-mail: catherine@brighterglasses.com

#​Stock_TR_sunglasses_folding T5371922

#Modna_tvornica_sunčanih_naočala_na_veliko

#Kolekcija_modnih_trendova_sunčanih_naočala_2024

#Sunčane_naočale_su_na_zalihi_i_veleprodaji_širom_svijeta

[supercistko12]

 pranje tepiha Novi sad

U vremenu kada je tehnologija postala neodvojivi deo svakog segmenta naših života, čišćenje i održavanje tepiha doživelo je svoju revoluciju.

Pranje tepiha Novi Sad više nije samo o uklanjanju prašine i nečistoća; to je postalo umetnost koja spaja tradicionalne metode sa savremenim tehnološkim dostignućima.

U Super Čistku, pranje tepiha u Novom Sadu podižemo na potpuno novi nivo, koristeći najnovije tehnike i opremu za očuvanje lepote i dugovečnosti vaših tepiha.

Nove Dimenzije Čišćenja Tepiha

Dubinsko Čišćenje sa Inovativnom Tehnologijom

Savremene mašine za pranje tepiha koriste napredne tehnike koje prodire duboko u vlakna tepiha, uklanjajući prljavštinu i alergene bez oštećenja materijala.

Ekološki Prijateljski Pristup

Sve više se naglasak stavlja na upotrebu ekoloških deterdženata. U Super Čistku, koristimo proizvode koji su bezbedni za okolinu, vaš dom, i vašu porodicu.

Brzo Sušenje - Minimalno Vreme Isušivanja

Zahvaljujući modernim tehnikama sušenja, tepisi se suše brže nego ikada. Ovo znači manje neugodnosti za vas i brži povratak normalnom životu.

Prednosti Savremenih Tehnika

Efikasnost: Uklanja do 95% prljavštine i bakterija iz tepiha.

Bezbednost: Ne oštećuje vlakna tepiha i čuva originalne boje.

Zdravlje: Redukuje prisustvo alergena u vašem domu.

Super Čistko – Vaš Partner u Pranju Tepiha

U Super Čistku, ponosimo se time što koristimo najnoviju tehnologiju pranja tepiha. Naš cilj nije samo da vaš tepih izgleda čisto, već i da produžimo njegov vek trajanja i doprinesemo zdravijem okruženju vašeg doma.

Sa nama, "pranje tepiha Novi Sad" postaje sinonim za kvalitet i inovaciju.

Ulaganje u savremene tehnike pranja tepiha znači ulaganje u zdravlje, estetiku, i dugovečnost vašeg doma. Izaberite Super Čistko za usluge koje prate korak sa vremenom i pružaju vam najbolje u svetu čišćenja tepiha. Posetite nas na supercistko.rs i saznajte više o našim uslugama.

[izradawebshopa]

Web stranica kao izlog

Web stranica kao izlog trgovine na internetu

Web stranica kao izlog - kupac ulazi u trgovinu, razgledava proizvode i police, uzima artikle. Zatim pregledava, razmatra cijene, odabire proizvod i nosi ga na blagajnu da plati.  Sada, ako želite prodavati svoje proizvode na mreži, vaša stranica mora biti omogućena za e-trgovinu. A web stranica mora imati sljedeće značajke: - Treba pružiti dosta sadržaja i opisa proizvoda kao što su veličine, dimenzije, boje i usporedbe s drugim sličnim proizvodima. Mora omogućiti korisniku da odabere proizvod, dobije jasnu cijenu i troškove dostave proizvoda. Omogućiti da dovrši transakciju i dobije broj narudžbe i/ili potvrdu fakture putem e- pošte. Dopustite svom kupcu da odabere način dostave. - Treba obavijestiti kupca je li artikl na skladištu ili je isporučen prema narudžbi. U idealnom slučaju, trebali biste imati kontakt putem e-pošte ili pomoć uživo ako korisnik ima pitanje. Što je najvažnije, morate odmah odgovoriti! Ako želite pružiti vlastiti chat uživo i usluge službe za pomoć na svojoj web stranici, specijalizirani softver dostupan je za kupnju. - Pobrinite se da poveznice na vašu službu za korisnike budu velike i jasno označene. Omogućite da vaš klijent ne mora kopati uokolo da pronađe informacije. - Navedite odjeljak 'o nama' ili odjeljak o svojim pravilima. Ako imate izjave o privatnosti i pravila o zadovoljstvu kupaca, vaši će se kupci bolje osjećati kupnjom u vašoj trgovini. - Vjerojatno želite također imati citate kupaca i reference na stranici prodajnog izloga (testimonials). Kako bi vaš potencijalni klijent znao da su drugi zadovoljni vašom uslugom. - Navedite FAQ s informacijama o vašim pravilima povrata, jamstvima, cijenama dostave i troškovima osiguranja ako postoje. - Ako ste tome skloni, možete ponuditi tiskani katalog. Tako kupci mogu naručiti jedan katalog iz vašeg izloga i kupovati u privatnosti svojih domova. - Nemojte gnjaviti svoje kupce predstavljanjem proizvoda koji su označeni kao "prodano" ili stranica na kojima piše "u izradi" ili “uskoro". - Često dodajte novi sadržaj, tako da vašim kupcima koji se vraćaju neće biti dosadno vidjeti iste proizvode koje su vidjeli prije četiri mjeseca. - Ako vaša stranica ima oznaku datuma ili ima trenutne reference, pazite da često mijenjate te reference. Tako nećete stvorili dojam da nitko ne posjećuje ili čita vašu stranicu. 

Read the full article

[nepoznati-poznanik]

Da li bi ikad mogao živjeti u tekiji, izolovan od ostatka svijeta, pod okriljem nekog ajmo reći duhovnog učitelja/vodiča? Da li bi pristao na takav način života nekada? Da li bi se mogao odreći života koji ti je poznat do sada? Da li bi te bilo strah da ideš krivim putem i da li je put kojim sada ideš ispravan iz tvoje perspektive? Da li misliš da su derviši ispunjeni ili samo se boje života? Ne znam, razmišljam o tome. Ti se činiš kao neko ko bi mogao odgovoriti na ova pitanja.

da bih mogao živjeti tako, bih, ali određeni period života. mislim da to nije najispravniji način jer potpuno odricanje ovog svijeta nije ni naređeno niti pohvalno. vjera je kristalno jasna, jasno se poznaju granice dozvoljenog i zabranjenog, nema potrebe da se čovjek liši bilo čega što mu je njegov Gospodar učinio dozvoljenim. svi mi uvijek možemo biti bolji u svim aspektima života pa tako i u duhovnom i religijskom smislu. na nama je da se trudimo biti bolji i da postupamo što je ispravnije moguće, da obavljamo ono što se od nas traži i više od toga, da naređujemo dobro i zabranjujemo zlo. nisam upoznao niti jednog derviša do sad pa ne bih znao kako se osjećaju, poznajem par ljudi koji su redovno posjećivali tekije i tamo boravili izvjesno vrijeme ali ne poznajem nikog ko sebe naziva dervišom.

ali sve na stranu, nisam ti ja baš najkredibilnija osoba što se ovog tiče.

[mara-memories]

19.6.'23 - vrtićko sportsko druženje

Došli smo tamo, prvo smo morali otić skroz gore da nas teta Petra podijeli u 3 ekipe - crvenu, plavu (mi) i bijelu. Htio sam da Mara dobije crvenu majicu jer ju je dobila ana žužić ili bar bijelu zbog nelle. Ali, teta nam je dala plavu pa smo bili u timu sa klarom, karlom i iris. Ostali timovi su isto imali po 4 člana.

Sišli smo dolje gdje nam je teta Lora objasnila da će bit 4 igre - u nekima igramo skupa, u nekima samo djeca, a u nekima samo odrasli. Sa strane su bili stolovi sa vodom i grickalicama za osvježit se.

Prva igra je bila zajednička - roditelji i djeca. Roditelji su na leđima (na "piškalonca") morali djecu nosit od ruba do ruba dvorišta. Kad se dođe do ruba onda dijete siđe, odabere papirić u boji svoga tima te ga objesi kvačicom za štrik. Zatim dijete ide nazad roditelju na leđa i roditelj se vraća natrag - onda kreće drugi roditelj sa svojim djetetom. U toj smo igri mi bili prvi i dobili 3 boda. Drugi su bili crveni (2 boda), a treći bijeli (1 bod). Bio sam jako sretan, i Mara isto. Ispred nas su bili Karlo, Klara i Iris, tako da smo mi zadnji bili u našemu redu. Baš sam se jako potrudio da prvi s marom stignem nazad jer su i bijeli i crveni bili praktički istovremeno s nama uzimali kartice i stavljali ih na štrik. No uspjeli smo i to je bilo najbitnije u tom trenutku. Mara je bila jaaaako presretna jer je mislila da je to sad to, da smo pobjedili i da je to kraj haha. Al da, sljedila je druga igra - nju su igrala samo djeca.

U toj igri su djeca istom rutom trčali i po istom principu (4 u redu, idu jedan po jedan). Imali su čašu i morali su otić po vodu i vratit se s tom čašom punom vode nazad i napunit bocu. Igralo se sve dok se boca ne napuni do vrha. Mara je bila toliko uzbuđena da ju nije smetalo što se tokom trčanja malo zalila vodom - inače ju to jako smeta i odmah zahtjeva da se presvuče. U ovoj su igri nažalost bili naši izravni konkurenti, crveni tim, prvi. No mi (plavi) smo bili drugi, a bijeli zadnji. Dakle, crveni su dobili 3 boda, plavi 2 boda, a bijeli 1. Sa prvom igrom to je dakle crveni 5 bodova, plavi 5 bodova i bijeli 2.

Sad je krenula treća igra. To su igrali samo roditelji. Svaki roditelj je dobio balon zavezan za jednu nogu, a s drugom nogom je trebao puknut tuđe balone (balone od preostala dva tima). Tu sam shvatio da tu moramo bili prvi, ili barem bolji od crvenih jer imamo isto bodova. Igru sam započeo užasno - čim sam krenuo hodat mi se odvezao balon (isto ko i još dvoje - troje roditelja) pa su nas protivnici odmah "ispucali". Na kraju su ostali dva roditelja - od nike i karla. Crveni protiv plavog. Ne može dramatičnije. Mislio sam si "pa ovo moramo dobit, tata od karla mora pobjedit mamu od nike". Nažalost je ipak izgubio. Sad crveni imaju 8 bodova, mi plavi 7, a bijeli 3. Preostala je zadnja igra i tu je bio ogroman pritisak. Ako mi pobjedimo a crveni budu drugi (ili ako pak mi budemo drugi a crveni treći) tada ćemo imat isto bodova. To nisam htio. Htio sam da mi budemo prvi i da ne dijelimo bodove ni sa kim. Dakle, mi bi morali bit prvi (na što još donekle možemo utjecat), a crveni bi morali bit treći (na što pak nikako ne možemo).

U toj zadnjoj igri opet igramo i djeca i roditelji. Zavezali su nam ruke. Prvo su nam ruke krivo zavezali meni i mari - moju desnu sa marinom desnom - pa smo kasnije zamolili da nam promijeni (moju lijevu sa marinom desnom tako da se možemo lakše kretat). Igra je bila ovakva: diljem čitavog dvorišta su postavljene kartice u 3 boje (crvena, plava i bijela). Svaki tim mora skupljat kartice u svojoj boji te ih odnjet do klupe gdje su bile 3 kante (svaka u svojoj boji). "Trik" je bio da se u kantu može stavit samo po jedan papirić tako da nismo mogli npr. ja i Mara skupit po 5-6 papirića po dvorištu te ih onda donijet do kante. Morali smo jedan po jedan papirić. Igralo se na 5 minuta pa koja ekipa više skupi je pobjedila. Kratko smo se konzultirali sa roditeljima od iris, karla i klare pa smo se raspodjelili tko će na kojem dijelu dvorišta tražit da budemo efikasniji. Kad je igra krenula krenuo je pravi kaos, na kraju se dogovora nismo pretjerano dugo držali i svi su trčali po svuda, sudarali se i ometali. Toliko sam htio da pobjedimo da sam na trenutke htio varat i uzet po 2-3 papirića, no ipak nisam. To jest jesam, jednom sam uzeo 2 papirića - jedan koji ćemo odnijet u kantu, a drugi umjesto da ostavim gdje je bio sam ga malo bacio prema kanti da nam bude bliže. Toliko sam htio da pobjedimo, samo da Mara bude ponosna i sretna da smo prvi i da dobijemo medalju/pehar (jer mi je tako mara rekla - mislila je da ćemo dobit pehar ako budemo prvi). No bez obzira na pehar, htio sam da mara osjeti taj nagon i natjecateljski duh, da vidi da se istinski trudim i borim, da pokušamo pobjedit i bit najbolji. Uglavnom, puno smo to skupljali i baš se trudili. Tih 5 minuta doslovno nismo prestajali trčat. Kad je teta Petra rekla "još 10 sekundi" smo taman bili bacili jednu karticu u kantu i nije mi uopće palo napamet "joj ma to je sad to, ne stignemo više ništa" već smo odmah krenuli trčat da nađemo u tih 10 kratkih sekundi i dodatnu karticu koju bi mogli strpat. Kad smo ju našli sam doslovno uzeo maru u ruke da nemora trčat pa da ja trčim s njom u rukama, no nakon par koraka je teta rekla "gotovo je" pa sam ju spustio i prestali smo jer smo bili predaleko i bio je kraj.

Nakon toga je bio predah - išli smo svi pit vodu, a tete su išle brojat kartice u kantama da se odluči pobjednik. Također, u dvorištu je bila ploča sa markerom gdje su se zapisivali bodovi od svih igri. Nakon zadnje igre ja sam stajao blizu te ploče dok su ostali uglavnom bili rezali trake kojima su bili spojeni sa djecom te pokušavali popit čašu vode. Nakon par minuta teta petra i teta lora su došle do ploče i vidio sam da nešto pričaju i da se konzultiraju. Imam osjećaj kao da za zadnju igru nisu htjele napisat pravo stanje već su htjele napisat da je bijeli tim pobjedio jer nisu pobjedili u nijednoj igri do sad. To mi je skroz razumljivo. Nakon toga me samo zanimalo da li će 2 boda dati nama plavima ili pak crvenima. Ako crveni dobiju 2 boda (a mi 1) onda crveni pobjeđuju. Ako mi dobijemo 2 boda (a crveni 1) onda mi i crveni imamo isto bodova (9) i dijelimo prvo mjesto. Tete su nama plavima dale 2, a crvenima 1 i pao mi je kamen sa srca. Nisam bio presretan da dijelimo mjesto, ali mi je bilo jako drago da nismo ne-pobjedili tj. bili drugi. Ali, prije nego su tete zbrojile ukupan broj bodova kroz sve 4 igre došla je mama od martina (iz bijelog tima) i komentirala da su oni u prvoj igri bili drugi, a ne obratno. I to opravdano, tokom te prve igre nakon što sam ja prvi stigao, nakon mene su odmah stigli i crveni i bijeli i nije točno bilo definirano ko je drugi a ko treći. Nastala je neka pomutnja, a ja kako sam bio fokusiran na svoj tim nisam gledao ko je točno bio drugi a ko treći, tako da nemogu reć je li martinova mama u pravu ili nije. Uglavnom, tete su nešt na brzinu komentirale i odlučile prihvatit da je martinova mama u pravu i korigirale bodove! - i onda mi plavi imamo 9, crveni 8, a bijeli 7. Odma sam reko mari koja se pojavila pored mene u tom trenutku i baš smo sretni bili. Iako nismo dobili pehare bili smo stvarno presretni i ponosni. Uvjeren sam da će joj to ostat u sjećanju i bez ovog cijelog teksta.

Nakon toga odmor, a onda teta Lora kaže "sada se moramo s nekime oprostit, netko koga više nećemo vidjeti iduće godine jer odlazi - tko je to...?", a Mara na to odgovara "teta Petra". Svi su se nasmijali i svima je to bilo simpatično. No radilo se o Karlu, on je kretao u školu pa zato. Također, tokom odlučivanja timova mi je ipak bilo drago da smo svrstani sa Karlom i Klarom jer su oni fizički najveći pa sam mislio da bi nam to moglo donjet prednost (iako je recimo Iris dosta sitna, no nema veze).

Nakon par minuta stigao je Petrin brat na bicklu sa Ledo torbom. Odmah sam znao da su to sladoledi i svi su se razveselili. Bili su svakaki sladoledi - prvo sam mislio da ih ima samo za djecu, ali bilo ih je više pa kad sam vidio da su i neki roditelji uzeli za sebe uzeo sam onda jedan i ja. Mara se nije gurala i bila nepristojna, lijepo je čekala svoj red i među zadnjima od djece krenula birat. Malo je nešt gledala pa je onda uzela Plazma-sendvič sladoled. Nekak kao da nije bila najoduševljenija al je s guštom jela. Ja sam htio uzet jedan sladoled kojeg sam tada prvi put vidio, neki duo-sladoled. No taman je taj zadnji bila uzela mislim mama od ane žužić. No nema veze, uzeo sam macho od naranče. Taj sam sladoled tad prvi put probao - inače uvijek uzmem macho od vanilije. Uglavnom sladoled mi je bio jako fini, baš mi je pasala ta tamna čokolada u kombinaciji sa narančom.

Nakon što smo pojeli sladoled otišli smo doma. Kad smo došli doma sam bio živčan. Jako je vruće bilo i to sve je trajalo preko sat vremena i trebalo mi je lufta. Ella je s Marom otišla u Prečko da se vide sa didom. Jadna Lola je dugo bila bolesna i elli je to bilo jako teško gledati, a kako ni dida ni ella nisu imali novaca da ju uspavaju onda sam ja dao elli novce da ih da didi. Zato su primarno otišli kod dide, zbog novaca, ali su usput svratile malo do grada gdje je mara jela kukuruz. Tad smo otkrili da voli kukuruz i to mi je jako drago jer je mara izbirljiva oko hrane i ne voli probavat nove stvari. Osim kukuruza su jele i ananas i naranče u kafiću. Kasnije su pri povratku svratile u KFC na Črnomerecu gdje su opet uzele kukuruz, pa su još dobile i slamku na kojoj je pingvin s Madagaskara. Kad je mara došla smo se nasmijali jer smo baš dan ranije pričali o tim pingvinima - nismo se mogli sjetit kak se "četvrti" zove. Sjetili smo se da su Riko, Pišta i Kompa, a trebalo nam je jako dugo vremena da se sjetimo da je taj preostali - Spika.

[zoranphoto]

Teško im je odoljeti: Evo kakvi bikiniji će biti u trendu ovog ljeta

Svakog se ljeta na plažama istakne nekoliko trendova kupaćih kostima, a kako biste ljeto dočekali sasvim spremni, donosimo vam pregled najpoželjnjih bikinija s kojima ne možete pogriješiti     Ljeto nam je (barem kalendarski) sve bliže, a to znači i da je pred nama kupovina novih kupaćih kostima. Jedan od mnogima omiljenijih šopinga u godini, ove sezone bit će posebno zanimljiv jer je pred nama osebujna ponuda badića raznih materijala i dizajna. No, kao i uvijek, u prvom planu su senzualni bikiniji koje će se nadolazeće sezone nositi u intrigantnim dizajnima - od elegantnih neutralnih boja preko upečatljivog cvjetnog uzorka do komada s efektnim detaljima.

Kremaste i neutralne nijanse

Neutralne boje odabir su s kojim ne možete pogriješiti. I ove sezone moći ćete uživati u bogatom odabiru bikinija u raznim kremastim i smeđim nijansama te bijelim i crnim kupaćim kostimima chic dizajna. Ipak, računajte kako će ove godine posebno poželjne biti svjetlije nijanse koje će dodatno naglasiti lijepo preplanuli ten.

Topovi

Umjesto klasičnog oblika trokuta, ove sezone bit će popularni i ravni topovi kojima u prilog ide i činjenica što ćete u njima uspješno izbjeći neravnomjernost u preplanulosti na vidljivom području oko vrata i na ramenima. Odlično se slažu s boksericama, a možete ih nositi i za šetnje plažom te ih kombinirati s maksi suknjama i oversized košuljama.

Tropsko cvijeće

Ništa ne govori 'ljeto' kao uzorak tropskog cvijeća pa ne čudi što je upravo on i dalje među najpopularnijim opcijama za bikini. Uz mnoštvo neutralnih tonova, ovaj dizajn dodatno će privlačiti pozornost i osvajati plaže svojim razigranim kombinacijama boja.

Metalni sjaj

Metalni sjaj jedan je od vodećih trendova ovog proljeća, a čini se kako će to biti i tijekom ljetnih mjeseci. Uz brojne sandale, torbice i druge modne dodatke koji prate ovaj trend, nepogrešivo će pristajati upravo bikiniji u efektnim plavim, crvenim, zelenim i drugim žarkim bojama metalnog sjaja, a oni odvažniji nosit će srebrne i zlatne uzorke.      

Kontrast koji osvaja na prvu

Chanel je prvi predstavio kupaće kostime s kontrastom bijele i crne, a ovaj trend slijedili su brojni drugi dizajneri i high street brendovi. Bilo da je riječ o topovima ili klasičnim bikinijima, riječ je o minimalističkom stilu ležerne elegancije kojem je uistinu teško odoljeti!

Dojmljivi detalji

Naravno, tu je i nekoliko specifičnih trendova koji će se istaknuti ovog ljeta. Prije svega, očekuje nas povratak gaćica visokog struka koje su utjelovljenje mode 90-ih. Obožavane su jer elegantno izdužuju noge i privlače pozornost senzualnim, a opet toliko sofisticiranim krojem.   Tu su i bikiniji s ringovima koji su neodoljivo ženstveni i dolaze s vidnom dozom glamura, baš kao i kostimi s naborima koji su uz to iznimno udobni, prilagodljivi svakom obliku tijela te - neodoljivo chic. Tportal.hr Foto by David Roemer Read the full article

[poeticlicense12345]

BARBARA

Poezija Žaka Prevera je“pokisla, ozarena, očarana, pod krupnim kapima kiše“ baš kao njegova Barbara. Ona mu se baca u zagrljaj, ona se ne ljuti, ona ga čak i ne poznaje, kao ni on nju, a ipak joj kaže ti (jer „ti“ kaže svima koje voli), jer je dovoljno njegova, iako se prvi put vide, da se smeju zajedno. Ova pesma o ljubavi, ratu i dvoje ljudi koji su se slučajno sreli, na kiši u Brestu, u ulici Sijam (ovo je nama nekada, simbolično, bilo svako mestu u kome smo voleli), gde su se sastajali ljubavnici. Tokom Drugog svetskog rata, Brest je bio baza nacističkih podmornica i već na početku rata je bio sravnjen sa zemljom. Pesma „Barbara“ nastaje kao sećanje na stradanje ovog grada i njegovih ljudi. Barbarina pojava, njen hod je, u tom vremenu zla, bio je dovoljan da pregazi tu upornu ljudsku nesreću i da u jednom, slučajnom susretu, prikaže sreću u svom najjednostavnijem obliku – zagrljaju. Zanimljivo je da je Preverova kiša, ne samo u ovoj pesmi, crvene boje, boje ljubavi i srca, rata i krvi. U tom ratu ljubavi i smrti, ljubav uvek pobeđuje.

Hodajući ivicom nostalgije, još ću se baviti Preverom, čije je pesme (Barbara i Uvelo lišće,posebno), moja generacija znala napamet, na francuskom jeziku. Da, ljudi su se nekad voleli...

Sećaš li se Barbara, padala je kiša neprestana

nad Brestom toga dana, a ti si išla nasmejana

pokisla, ozarena, očarana, pod krupnim kapima kiše

seti se Barbara, sretoh te u ulici Sijama

smejala si se, i ja sam se smejao

sećaš li se Barbara

Nisam te poznavao, nisi ni ti mene

sećaš li se, sećaš li se toga dana

i ne zaboravi ga.

Jedan čovek ispod neke kapije, zaklonjen

viknuo je tvoje ime, Barbara

a ti si potrčala njemu po kiši

pokisla, ozarena, očarana

i bacila si mu se u zagrljaj

Sećaš li se Barbara,

ne ljuti se što ti kažem ti

jer ti kažem svakom koga volim

pa čak iako ga ne poznajem.

Sećaš li se Barbara i ne zaboravi nikad

tu kišu tako bledu i tako srećnu

tu kišu nad morem, nad arsenalom

nad brodom iz Cezana

Oh, Barbara

velika je svinjarija taj Rat i šta je sa tobom

sada

pod kišom od gvožđa, vatre, čelika, krvi

A onaj koji te je stezao u zagrljaju, zaljubljeno

da li je umro, nestao il je još živ

Oh, Barbara

još uvek kiša pada nad Brestom kao što je padala

nekada

Ali nije to isto, jer sve je porušeno

To su samo posmrtne kapi kiše, užasne i očajne

A nije ni onaj potop kiše, gvožđa, čelika, krvi

već prosto kiša iz oblaka koji nestaju kao psi

kao psi koje donosi vodena struja iz Bresta

da istrunu negde daleko, vrlo daleko od Bresta,

od koga nije ostalo ništa.

text author: Tanja Petrović Krivokapić

[zoraradenkovic]

Prica o Cokoladi…mmm…)))

Ovo je najsladja prica na svetu. O carobnoj poslastici-cokoladi.

Cokolada nije samo slatkis,ona je za mene mnogo vise od toga.

Citava zivotna filosofija…Simfonija ukusa…mirisa,

prelepih slika koje oduzimaju dah i izvor su neizmernog zadovoljstva.

Volim je i kada samo pustim te divne  slike u glavi. Ona je zadovoljstvo koje me tesi, hrabri, raspiruje strast, stvara titraje u dusi koji  mirisu na srecu…

Druzile smo se kada sam tugovala,i kada sam se radovala.

U sreci i nesreci.

Na svim mogucim i i nemogucim mestima,vremenima,delovima dana i noci, svim godisnjim dobima.

I sto je najvaznije…jede se prstima..a to je dupli uzitak..

Dok mi se kockica cokolade rastapa u ustima i blazeno miluje moje nepce, nezadrzivo krecu slike, zvuci, mirisi…

Mirisi srecnih putovanja..

Srecna putovanja u predele maste,gde spavaju secanja na prvi susret sa cokoladom.

Sa uzivanjem.

Vidim mesta gde raste kakaovac,sunce koje je ogromno, narandzasto i daje punocu

ukusu ploda dok zri.

Osecam vetar, koji senzualno miluje svako zrno ponaosob, dajuci mu tako  moc ,da

izaziva neznu putenost u nama koji jedemo slatkis, sto nastane iz ovih plodova…

Vidim krila ptice koja prelecu nebo i daju boje vazduhu…

Ah… ovo su bogovi izmislili za svoje boginje,da bi im se umilili.

Da vole i nas,dokazali su time sto su nam dali da i mi okusimo  bozanske ukuse cokolade…

Uzivajmo u u tom daru,svakim svojim culom,dozivljaj je nezaboravan..

Cokolada je cista magija,zacara nas za ceo zivot…

Veshtichanstvena,s Blog

Just Chocolate

[exyu-rock-lovers]

Nazvan sva Sva čuda svijeta, u omotu Mirka Ilića, dizajnera i ilustratora koji će svega par godina kasnije otići u Ameriku i tamo napraviti izvanrednu karijeru, album je bio elegantna artikulacija novotalasne energije pretopljene u pop hitove (,,Boje su u nama”, ,,Ti zračiš zrake kroz zrak”) i široke balade (,,Mi nismo sami”). Sjajan spoj pitke muzike sa inteligentnim tekstovima”, konstatovao je Ljubo Trifunović u recenziji za Džuboks, zaključujući je u dve reči: Briljantna ploča!” 

[deovecnosti]

Bitka za... SVE

Dan nekako i prodje

A onda pusta noć dodje

U kojoj se i divovi boje

Jer Bogovi situacije kroje.

Meni su skrojili tebe,

Takvu da sam izgubio sebe

Sebe pretvorih u lika iz mašte

Zbog trnovitog cveta iz bašte.

Da li bih se menjao sa divom

I  samo sedeo zaklonjen dimom

Ili bih se borio, makar se umorio

Bogovi moji, nisam se sakrio.

Napadate njenim očima

Pokrivate njenim osećanjima,

Meni dajete samo mrvice

Ali nisam hrana za ribice.

Pokušavate sa njenim usnama

I neizgovorenim rečima medju nama

Ali slomiću sve proklete reze

I da mi je poslednje, nema veze.

Pretite mi mladežom i obrazima,

Pretite nosićem i svim pramenima,

Al' trčaću punim ulicama

Ako treba sam medju hiljadama.

Saplićete me o njenom struku,

Ne date mi ni njenu ruku,

Ali verujem u njeno visoko čelo,

jer samo sa njom sam jedno celo.

[da-nije-ljubav]

Fale mi mati i otac. I sestra. I mačak. I pite, sve! Fale mi dedo i nana. I tetke. I miris majdanske kiše. I džamija u kojoj sam mekteb pohađao. I prijatelji. I kahva od marku, definitivno! U Saraj’vu kahva 7 maraka, k’o da je prave sa Zem-zem vodom.

Odoh kući.

Svakim kilometrom – srce raste. Puknut’ će od radosti.

Ovo je bio moj nedavni status na Facebooku, kojeg napisah prilikom putovanja kući.  Posjetio sam porodicu, ostao nekoliko dana, te sam se vratio nazad u hladno Sarajevo.

Čim se vratih, nakon dan ili dva, ponovo osjetih neku sjetu i čežnju za rodnim krajem, pa odlučih proširiti fejsbuk status u jednu priču. Tako to bude vazda. Čovjeku počne falit’ neko i nešto čim se udalji od toga. Ne znamo mi cijenit’ prisustvo voljenih. Slabo ko zna.

Kući stigoh relativno kasno. Volim mnogo svoga oca. Ja sam među onom skupinom ljudi, koja, kad odraste, želi biti poput oca.

Vazda smiren i razgovorljiv. Tip čovjeka koji će za svaku situaciju rješenje naći. Mehlem-čovjek. Supermen. Bedem. Beton (armirani).

Kad su vjerski obredi u pitanju, kroz cijelo moje djetinjstvo, bio je strog. Nema s vjerom zezancije.

“Sine, kad ti je Allah na prvom mjestu, sve ostalo će ti biti na pravom mjestu” – često mi je uobičavao govoriti. Zbog toga sam mu neizmjerno zahvalan, jer sad, kad sam izrastao u mladića, napokon shvatam da su te riječi potpuna i apsolutna istina…

Očev zagrljaj

Prilazim ulaznim vratima, krenuh pozvoniti, ali se predomislih u zadnji tren. Pomislih, dedo je vjerovatno zaspao, pa da ga ne bih uznemirio i “bihuzurio”, odlučih pokucati na prozor dnevne sobe. Već čujem svog radosnog oca kako skače s fotelje kako bi me dočekao. Pali se vanjska, i čujem zveckanje ključeva. Babo otključava vrata. Slijedi jak stisak ruke, pa još jači zagrljaj. Pokušava sakriti suzu radosnicu, ali neuspješno. Zezam ga zbog toga, iako ni ja ne mogu zaustaviti izvor te čudne tečnosti iz mojih očiju.

Dok sam bio mlađi, nisam uobičavao grliti oca. Šta ću ga grlit’ kad smo vazda skupa bili. K’o šipka uz bubanj.

Sad je situacija drugačija. Svoga babu ne vidim tako često. Čujemo se mi; fejsbuk, skajp – ali, nije to, to. Sad ga grlim. I neću nikad prestati. Ne može mene fejsbuk potapšati po ramenu.

Nekad u prošlosti, napisao sam sljedeće;

Evo, prošlo je dvije godine. Svaku noć koju zanoćim udaljen od porodice, bude mi hladna. Probudi me ta hladnoća, pa me natjera da se, uz sjetan osmijeh,  prisjećam porodične atmosfere.

Majčina briga je čudo. Zagrljaj isto – i snažan i blag u isto vrijeme. K’o što i jest’ mati u porodici. Snažan porodični stub koji je, kad su u pitanju dječački marifetluci, neopisivo blaga i popustljiva.

Kad odete od roditelja, shvatit’ ćete o čemu vam pričam.

Nego, da se vratim očevom zagrljaju.

Nakon ustaljenih i uobičajenih pitanja u vezi fakulteta i tog neizbježnog pitanja “ima li cura”, babo izgovara svoju već poznatu rečenicu, te me upućuje da naklanjam izostavljeno.

Sestrica je zaspala već odavno, jer ustaje rano u školu. Štreber pravi. Ulazim u sobu, i ostavim joj, pored čokolade, i blagi poljubac u čelo, kojeg uvijek isprati s osmijehom.

Dok grlim i ljubim majku, brišem joj suze radosnice koje ponovo, aktiviraju i moje.

E moj Bože, te sreće, sa svojima, na svome.

“Sutra ćemo, sine, napraviti jednu planinsku šetnju. Ponijećeš opremu, pa da uhvatimo zlatne jesenje boje dok si tu.”

Iako ima mnogo posla, zna moju strast za fotografijom i videom, zato mi to i predlaže. Sa zadovoljstvom prihvatih, a jedna od fotografija koju smo sutradan odradili je;

Poruke na društvenim mrežama  

S obzirom da uživam zavidnu popularnost i praćenost na socijalnim mrežama, uzimam sebi za pravo da se direktno obratim mlađoj publici koja će čitati ovaj tekst.

Pred nama su velika iskušenja. Društvo je jedno od njih. Bezbroj puta smo svi bacili u zaborav roditelje i njihovu brigu prema nama, te se posvetili društvu i ekipi.

Prijatelju moj, kad dođu crni dani, čak će te u tami i vlastita sjenka napustiti, ali roditelj neće! Stoga se ne uzdaj plaho u te ljude koji te okružuju. Većina ih gleda korist, vjeruj mi!

Prijatelj kojem bih zadnji zalogaj dao, naljutio se na mene jer je djevojka koja se njemu sviđala, osmijehnula meni. Pazi to, 4 milijarde žena na planeti, i ja kriv. Nisam ja kriv što se ne zna počešljati. Ne kontaktiramo više. To je samo jedan od banalnih primjera sa kojima ćemo se susretati svakodnevno.

U životu možeš vjerovati troma; Bogu, majci i ocu. Nikome više!

Završiću ovaj tekst s jednom, barem meni, upečatljivom rečenicom, za koju želim da je svi duboko u sebe utisnete i zapamtite;

“Odvojite vremena za roditelje, prije nego što vrijeme odvoji njih od vas! Kasno je kasnije. “

- Ajdin Hasanić