#Socijalistička partija Srbije

[bobomeal]

Boris Milićević (SPS): Zagovornici bojkota su politički impotentni, bezidejni POTROŠENI KADROVI

[mentalnahigijena]

Vučić ne uspijeva prodati koncept 'srpskog sveta' u Hrvatskoj, on nije osoba od povjerenja ruskog režima, njih predstavlja SPS Gotovo sa samim otvaranjem birališta i početkom glasanja diljem Srbije i u srbijanskim veleposlanstvima i konzulatima, medije su preplavile informacije o više incidenata i nereda tokom glasanja. ''Neredi su stepen odraza demokratije. Srbija je izrazito nasilno društvo i bilo je za očekivati da će u tom procesu biti nasilja''! "Jasno da je medijska neravnopravnost i dominacija Aleksandra Vučića bila izrazito snažna. Vučić je nakon izbora govorio o skretanju u desno, ali to skretanje je već on generirao, ta razina rusofilije koja je uspostavljena od režima i svrstavanje društva na protueuropske i protudemokratske pozicije  je dugoročno jako opasno za Srbiju''. Pokazuje se da su institucije u Srbiji potpuno razvaljene, a uspostavljena je autoritarna vlast zasnovana na volji jednog čovjeka i njegove sljedbenika. ''To se najbolje vidjelo u izbornoj noći, u činjenici da je Republičkoj komisiji potpuno jasno kakva je njezina uloga pa je rezultate objavio predsjednik Republike, a ne Republička izborna komisija. To govori o tome da su strukturni problemi demokracije u Srbiji strašno veliki i da su u posljednje dvije godine ove vlade i četiri godine Vučićeva predsjedanja Srbija napravila još dodatnu regresiju''. Govoreći o budućnosti Srbije, naš sugovornik smatra kako ta budućnost sigurno nije unutar europske zajednice. ''Nema budućnosti Srbije u EU, Srbija ne pokazuje nikakvu volju da svoju politiku harmonizira s politikom europskih vrijednosti. Oni EU doživljavaju upravo onako kako je doživljava žalosni predsjednik RH Zoran Milanović, kao bankomat! Kao instituciju koja nije zasnovana na zajedničkim vrijednostima, nego instituciju kroz koju se putem EU resursa pune državni fondovi i koja je izvor za investicije i ništa drugo. Samo je pitanje vremena kada će takva politika rezultirati potpunim i formalnim zaustavljanjem bruxelleskog procesa''!

Novi odnosi između Rusije i Srbije ''Vučić nije osoba od povjerenja ruskog totalitarnog režima. Njega u Srbiji predstavlja Socijalistička partija Srbije (SPS), u političkom smislu Ivica Dačić, a supstancijalnom Dušan Bajatović. On kontrolira energetski sektor u Srbiji u korist Rusije''. ''Zanimljivo je da Vučić nije niti spomenuo Dačića niti socijalista kada je govorio o arhitekturi buduće administracije. Međutim, pretpostavljam da će do koalicije između naprednjaka i socijalista ipak doći jer će s jedne strane doći do velikog pritiska Rusije da Dačić učestvuje u vlasti, s druge strane malo je vjerojatno da bi Vučić bez Dačićevih mandata mogao formirati većinu u beogradskoj gradskoj skupštini. Zbog toga valja pretpostaviti da će do te koalicije ipak doći''! Kada govorimo o tome što bi ta koalicija značila, onda se trebamo sjetiti sastanka Vijeća nacionalne sigurnosti Srbije, održanog 24. 02, na kojem se raspravljalo hoće li u Glavnoj Skupštini UN-a Srbija podržati Rezoluciju kojom se osuđuje agresija Rusije na Ukrajinu. Tada je taj dogovor najžešće opstruirao upravo Dačić kao najvjerniji ruski politički čovjek. ''Tokom kampanje, nedorasli politički kandidat Zdravko Ponoš govorio je da će se Vučić odmah nakon izbora pridružiti nekom obliku sankcija protiv Rusije i time igrao na proruski resantiman, vidjet ćemo je li bio u pravu. Ali ako u vladu uđe Dačić sigurno da nikakvih sankcija Rusiji neće biti, a onda je samo pitanje vremena kada će europske institucije povući posljedicu jer je svima jasno da je Vučić do izbora dan nekakav 'Grace period' vezan uz razjašnjavanje položaja Srbije u odnosu na agresiju totalitarnog režima Vladimira Putina na Ukrajinu''. Gotovo paralelno s pobjedničkim govorom Aleksandar Vučić ponovno je bespotrebno komentirao Hrvatsku. Naš sugovornik smatra da je ''to gard pasivne agresije koju Vučić ima u odnosu na Hrvatsku''. ''On je fasciniran dvama konceptima. Jedan je, koncept 'srpskog sveta' kojeg za sada ne uspijeva prodati u Hrvatskoj, jer su trenutni lideri srpske zajednice u Hrvatskoj dovoljno pametni da ne gutaju tu udicu. A drugo je, da je definirao Hrvatsku kao metu dozvoljenu za potpirivanje velikosrpskog nacionalizma'', objasnio je. O ulasku Žigmanova u parlament Međutim, smatra kako  u Hrvatskoj ne bi trebalo reagirati na takve političke postupke. ''Ne bi se smjelo ulaziti u bilo kakav 'dispute' ili bilo kakav verbalni sukob s Vučićem. Hrvatska je u superiornoj poziciji u odnosu na Srbiju. Članica smo EU i NATO saveza, dio smo slobodnoga svijeta, imamo funkcionalnu demokratiju s određenim manama. Srbija ničega od toga nema. Srbija je država koja sama sebe gura iza željezne zavjese''.

Orban je bez sumnje izrazito dobar upravljač Istog dana održani su i izbori u Mađarskoj. Mađarski premijer Viktor Orban, prema svemu sudeći, osvojio je četvrtu uzastopnu izbornu pobjedu, nakon što su birači podržali njegov koncept konzervativne, "neliberalne" države i odbacili zabrinutost zbog bliskih veza Budimpešte s Moskvom. Politolog smatra kako rezultati u Mađarskoj očekivani. ''Orban može imati neke sporne aspekte kada je u pitanju demokratska procedura te demokratske institucije, ali on je bez sumnje izrazito dobar upravljač''. Podsjetimo, Orban je Mađarsku preuzeo prije 12 godina u izrazito lošem i zapuštenom stanju, nakon dva mandata vlade Ferenca Gyurcsányja. ''Orban je u tri mandata konsolidirao i zaštitio Mađarsku srednju klasu. Osigurao je mađarskim građanima izrazito snažan rast ličnog standarda. Mađarsku je pozicionirao kao jednu od ključnih država srednje Europe i to je naplatio na izborima'', objasnio je Gjenero te nastavio: ''U kampanju je otišao malo previše izvan toka europskih politika. Sada je pitanje hoće li moći iskoristiti ono što će poljska administracija sigurno iskoristiti. Naime, Poljska je pokazala izuzetno europsko ponašanje u ovoj ratnoj krizi, veliku empatiju prema susjednoj Ukrajini i time je osigurala da sve one objekcije vezane za pitanja vladavine prava kao uvjeta za pristup EU fondovima padnu u drugi plan. Ona odjednom više nije 'crna ovca' unutar EU porodice, nego zemlja koja izrazito snažno promovira EU vrijednosti. Stoga je pitanje hoće li Orban imati manevarskog prostora napraviti nešto slično te s Mađarske skinuti stigmu koja dolazi iz dijela najvažnijeg i najbogatijeg dijela EU, sjeverozapadnog'', zaključio je politolog i politički analitičar Davor Gjenero za Direktno

[duskomijatovic]

Izbori 2020.  Šta se dešavalo?

Kao što znamo , u Srbiji su se 21. juna održavali izbori za narodne poslanike, kao i lokalni izbori. Kao što znamo,  predsednik Srbije Aleksandar Vučić je 4. marta raspisao parlamentarne izbore za 26. april, ali, desila se pandemija, uvođenje vanrednog stanja,  počelo govoriti o novim datumima održavanja izbora, te su u medijima pominjani 14. ili 21. jun. Na kraju, da bi Vučić navodno učinio ustupak opoziciji, izabran je 21. jun. Ovi izbori su od samog raspisivanja bili neregularni, zato što je  Skupština Srbija je usvojila izmene Zakona o izboru narodnih poslanika i Zakona o lokalnim izborima. Ovom odlukom je nekadašnji izborni cenzus od pet odsto smanjen na tri odsto, pa je naizled, na prvi pogled delovalo da će više stranaka i kandidata imati priliku da uđu u lokalne skupštine, kao naravno i u republički Parlament. Početni Vučićev cilj je bio da što više tih malih stranaka, pokreta, raznoraznih grupacija uđe, kako u lokalni, tako i u republičku Parlament, zato što svi koji ozbiljnije pratimo dešavanja na našoj političkoj sceni, znamo da te političke organizacije u stvari i ne postoje, da je dobar broj njih režim i osnovao i da se one faktički pojavljuju samo uoči izbora. Do tada svoje vreme provode na društvenim mrežama i nema ih u stvarnosti. Plan je bio da se prolaskom cenzusa tih malih, nebitnih grupacija, pogotovu na lokalnom nivou, da se prikaže privid višestranačja, a to su političke grupacije koje se mogu lako kupiti ili koje su već unapred kupljene. Imamo primer Levijatana. Živim za Srbiju, Srpske desnice i da ih više ne nabrajam.  Opskurni likovi koji su rešili da izađu na izbore. Što se republičkog novoa tiče, smanjenjem cenzusa je priča bila slična. No, da vih bolje objasnio, hajde da vidimo ko je učestvovao na izborima: Red. br. Naziv listeBroj kandidata

1 ALEKSANDAR VUČIĆ – ZA NAŠU DECU.250

2 IVICA DAČIĆ – „Socijalistička partija Srbije (SPS), Jedinstvena Srbija (JS) – Dragan Marković Palma“   250

3 Dr VOJISLAV ŠEŠELj – SRPSKA RADIKALNA STRANKA       250

4 Vajdasági Magyar Szövetség-Pásztor István – Savez vojvođanskih Mađara – Ištvan Pastor    250

5 ALEKSANDAR ŠAPIĆ – POBEDA ZA SRBIJU250

6 ZA KRALjEVINU SRBIJU (Pokret obnove Kraljevine Srbije, Monarhistički front) - Žika Gojković    250

7 UJEDINjENA DEMOKRATSKA SRBIJA (Vojvođanski front, Srbija 21, Liga socijaldemokrata Vojvodine, Stranka moderne Srbije, Građanski demokratski forum, DSHV, Demokratski blok, Zajedno za Vojvodinu, Unija Rumuna Srbije, Vojvođanska partija, Crnogorska partija)   238

8 Akademik Muamer Zukorlić – Samo pravo – Stranka pravde i pomirenja (SPP) – Demokratska partija Makedonaca (DPM)/ Akademik Muamer Zukorlić – Samo pravo – Stranka pravde i pomirenja (SPP) – Demokratska partija Makedonaca (DPM)/ Akademik Muamer Zukorlić – Samo pravo – Stranka na pravda i pomirenije (SPP) – Demokratska partija na Makedoncite (DPM)   86

9 METLA 2020   235

10 Milan Stamatović – Zdravo da pobedi – Dragan Jovanović – Bolja Srbija – Zdrava Srbija181

11 SDA Sandžaka – dr Sulejman Ugljanin  SDA Sandžaka – dr. Sulejman Ugljanin27

12 Milica Đurđević Stamenkovski – Srpska stranka Zavetnici250

13 NARODNI BLOK – Velimir Ilić – general Momir Stojanović70 14 SERGEJ TRIFUNOVIĆ – POKRET SLOBODNIH GRAĐANA 158

15 SUVERENISTI 130

16“ALBANSKA DEMOKRATSKA ALTERNATIVA – UJEDINjENA DOLINA“ ”ALTERNATIVA DEMOKRATIKE SHQIPTARE – LUGINA E BASHKUAR”   11

17 Grupa građana: 1 od 5 miliona 98

18 NEK MASKE PADNU – Zelena stranka – Nova stranka  190 19 RUSKA STRANKA – SLOBODAN NIKOLIĆ 31 20 Čedomir Jovanović – KOALICIJA ZA MIR (Liberalno demokratska partija, TOLERANCIJA Srbije, BOŠNjAČKA GRAĐANSKA STRANKA – BOŠNJAČKA GRAĐANSKA STRANKA, STRANKA CRNOGORACA, Vlaška narodna stranka – Partia neamului rumânesc, Liberalno demokratski pokret Vojvodine, UDRUŽENjE JUGOSLOVENA U SRBIJI, AMARO – Akciona mreža asocijacija i romskih organizacija, Udruženje građana „Rumuni Homolja“, Skaska)      188

21 POKRET LEVIJATAN – ŽIVIM ZA SRBIJU 26

Kada se malo analiziraju sve ove liste, ne može se oteti utisku da bar 90% njih, direktno ili indirektno, sarađuje sa režimom. Imamo na primer Čedomira Jovanovića, koji se javno nudi da bude ministar nove vlade. Njega sam samo kao primer uzeo, te kao što rekoh, bar 90% ovih političkih organizacija sarađuje sa režimom, a smanjen cenzus ih je i privukao da izađu na izbore. No, bilo je i stranaka koje nisu želele da odigraju ovu igru, pa su se odlučile na bojkot.

BOJKOT IZBORA

Glavni i jedini  cilj opozicionih aktera je smena aktuelnog režima. Da bi se to desilo neophodna je velika mobilizacija nezadovoljnih građana. Tako nešto mogu da urade samo parlamentarne stranke, koje imaju organizacioni potencijal i jednostavno imaju ozbiljne ljude. Sama imena lidera strana, kao što su Vuk Jeremić i Dragan Đilas doprinela su da deo glasača ne izađe na izbore, što je doprinelo tome da se potpuno uruši plan režima da se u Parlament ubaci još neka “prijateljska” stranka, zato što mu mala izlaznost nije odgovarala, ali o tome malo kasnije.

UČESNICI IZBORA

Problem na koji je režim naišao i prvi pokazatelj da plan o strankama koje bi učestvovale na ovakvim izborima nije dobar, pokazao se očiglednim kada se videlo da osim manjinskih stranaka, većina učesnika ne može da sakupi 10.000 potpisa da bi se kandidovala. Kao primer, uzeću “Pokret slobodnih građana” koji je danima pokušavao da animira stanovnike Beograda da mu potpišu, maltene su vukli ljude za ruku, pa je dolazilo i do tuča i nemilih scena. Odjednom, ista organizacija u toku dana dobije 5000 potpisa na Novom Beogradu. Mogu samo da zamislim kakva je situacija bila sa ostalim političkim organizacijama. Iz tog razloga, notari više nisu morali da budu tu i overavaju potpise, već su to sada mogli i radnici opštine. Nekako se sve to prikupilo, svako je dobio koliko mu treba, a predsednik Srbije je gostujući na jednoj televiziji izjavio sledeće: „PSG ali i brojne druge partije će ući u parlament“

To je osokolilo sve učesnike izbora, koji su, ne shvatajući da je reč o prevari, već sebe videli u skupštinskim klupama i počeli d aprave političke kombinacije, videvši sebe kao nove poslanike. 

IZBORI:

Sam izborni dan je održan pod posebnim pravilima. Zbog pandemije, članovi biračkih odbora su morali da nose zaštitnu opremu, koju su takođe bili u obavezi da ponude i svima koji su došli . Međutim, nišzta nije krenulo po planu. 

Na parlamentarnim izborima do 13 časova na glasanje je izašlo ukupno 22,9 odsto birača saopštila je posmatračka misija Crte.  U odnosu na parlamentarne izbore 2016. godine to je manje za 2,2 procentna poena. To izgleda da još uvek nije bio znak za uzbunu, zato što se režim nadao da će situacija da se popravi u popodnevnim časovima.Međutim, nije se popravila, ali su počeli da pristižu izveštaji o nepravilnostima, ali zaista, ima ih mnogo i nemoguće je sve ubaciti u tekst, pa ću samo nekoliko da navedem: CeSid je saopštio da je do 14 sati izašlo 26,5 odsto građana. Programski direktor CeSida Ivo Čolović rekao je na konferenciji za novinare da je to najniža izlaznost birača u poslednjih šest godina.Saradnica CeSID-a Emilija Orestijević je kazala da je od 12 do 14 sati zabeleženo više nepravilnosti na glasačkim mestima."Nastavljeno je sa ubacivanjem listića u pogrešne glasačke kutije, listići za lokalne izbore se ubacuju u kutije za parlamentarne izbore i obratno", kazala je Orestijević i dodala da je na više glasačkih mesta zabeležena i povreda tajnosti glasanja."Na više mesta je primećeno da se glasački listići fotografišu ili se savijaju tako da se vidi za koga se glasalo", objasnila je ona.Orestijević je kazala da članovi biračkih mesta u Kuli uzimaju pozive za glasanje od gradjana, pa ih u kesama dele nepoznatim osobama."Na nekoliko biračkih mesta gradjani nisu mogli da glasaju jer nisu bili upisani u birački spisak. Naknadnom proverom u policiji, oni su prema svom prebivalištu trebali da glasaju na tim biračkim mestima, ali nisu bili upisani".

Na jednom biračkom mestu primećeno je kontinuirano korišćenje mobilnog telefona i fotografisanje glasačkog listića. Na tri biračka mesta narušena je tajnost glasanja tako što su birači glasali na vidnom mestu, a ne iza paravana, a na 4 biračka mesta savijanjem glasačkih listića tako da se vidi za koga se glasalo. Takođe, na 2 odsto posmatranih biračkih mesta primećeni su propusti u proveravanju ličnih karti. U Vladičinom Hanu je primećeno selektivno korišćenje UV lampi, a u Leskovcu je jedan birač pokušao da iznese glasački listić sa biračkog mesta, ali birački odbor ga je u tome sprečio", dodaje se.

Kako navodi CPI, veoma problematična radnja zabeležana je na biračkom mestu "Crna Bara" u Bogatiću, gde su u obližnjem lokalu aktivisti Socijalističke partije Srbije delili novac i pakete sa prehrambenim proizvodima.

Na osnovu podataka pristiglih sa biračkih mesta na kojima se nalaze posmatrači CPI (Centar za praćenje izbora i izbornih procedura), izlaznost do 18:00 časova iznosi 42.6 odsto, dok  prema podacima posmatračke misije CRTA, do 19 časova izlaznost birača na parlamentarnim izborima bila je 45,5 , što je  u odnosu na parlamentarne izbore 2016. godine manje za 7,6 procentnih poena.

Odjednom, dolazi do čudnih stvari, preko državnih medija se pominje sasvim drugačija izlaznost, a to prihvata i CESID. pa su ovi izbori završeni sa još uvek nezvanično preko 50% glasača, što bi bilo da je u vremenu od 18-20h glasalo između 700 i 800.000 ljudi. Rezultati izbora su bili takvi da su u Parlament ušle samo SNS, SPS i Šapićev SPAS. Sa političke scene nestaje Vojislav Šešelj i Srpska radikalna stranka, kao i Čedomir Jovanović i njegov LDP.Sva suprotna pola srpske politike. Izbori još nisu gotovi uz čak 10% nepravilnosti na njima. U sredu se održavaju ponovljeni, u opticaju je oko 270.000 glasova, što će verovatno doprineti da još par stranaka po izboru, uđe u Parlament. 

O lokalnim izborima ću za nekoliko dana. "

[stanrad36-blog]

Ostavka na članstvo u SPS

Ostavka na članstvo u SPS

SOCIJALISTIČKA PARTIJA SRBIJE Izvršnom odboru B E O G R A D Novi Sad, 5. novembra 1992. Kao profesionalni ekonomista imam izgrađena shvatanja i stavove o ekonomskim i ekonomiji bliskim pitanjima. Oni su već duže vreme u velikom raskoraku sa programskim dokumentima SPS. Suprotno mom očekivanju (a i zalaganju) ovaj raskorak je ostao i nakon nedavno održanog II kongresa SPS. Iz završne reči…

[poslednjiretardi]

jaaa samooo pevaaaaaaa

[bobomeal]

BORIS MILIĆEVIĆ Pre svega sam Srbin, pa gej i patriota – Sowa-media

[bobomeal]

Republika / Maljevićeva izvređala Dačićev podmladak: Promenite dilera ili se uobročite

Socijalista Boris Milićević kaže za Srpski telegraf da je Bojana Maljević dokazana dramska umetnica, te da od nje očekuje da malo ozbiljnije i na višem nivou analizira politički performans omladine SPS.

– Naravno da je 5. oktobar kao jedan od najznačajnijih datuma u novijoj srpskoj istoriji vrlo bitan za nas sve i da budi uzavrele strasti, ali kada govorimo o njemu, naš govor mora da vodi ka…

[mentalnahigijena]

Od dva oka u glavi do dva oka razroka - kako su neraščišćeni računi iz Crnogorske i srpske istorije došli su na naplatu sto godina poslije: ‘Kad nijesmo umjeli da se dogovorimo...‘ Pravo je čudo što na Cetinju, "u prijestonici", kako to izvorno kažu Crnogorci, nije bilo žrtava. – Pred manastirom je bilo deset redova policije - kune nam se Dragan Pejaković, žestoki pristalica crnogorske državnosti. Cetinjanin Dragan, veli, cijeni i Srbe i Hrvate jer poštuju svoje države. – Legendo, ako ti se ne sviđa, šta ti ovđe onda imaš da radiš? A jel' tako? Ne bi ti ni infuziju da - kipti od bijesa. Teško je, tačnije, naći primjer u svijetu gdje vlast koja vodi državu, a misli, naravno, na onu Zdravka Krivokapića, negira postojanje iste te države jer su prije petnaest godina bili protiv njezina osamostaljenja. To je samo jedan od apsurda crnogorske političke stvarnosti. Od one "Crna Gora i Srbija, to je ista familija" devedesetih, do narodnog bunta na Cetinju, dva oka u glavi postala su razroka. No, da bi se razumjelo u istorijz odnosa Crnogoraca i Srba, nije se dovoljno vratiti četrdesetak godina unatrag, kad su se Milo Đukanović i Momir Bulatović uspeli na vlast na krilima antibirokratske revolucije, a koja je, kad je Slobodan Milošević ovladao svim polugama vlasti, na površinu, umjesto foteljaša, izbacila projekt velike Srbije.

– Kad nijesmo umjeli da se dogovorimo, a ja sam za konfederaciju bio, onda svatko sebi, ali Slobo Milošević je tražio jedan čovjek - jedan glas. To je možda nekima tada djelovalo naivno, ali nije bilo – podsjeća nas Zoran , još jedan pristaša 2005. godine ugaslog Liberalnog saveza Crne Gore, na pregovore čelnika federativnih republika uoči raspada Jugoslavije.

TRI SRPSKE DRŽAVE No, geneza velike ljubavi između Crnogoraca i Srba, a znamo kako te ljubavi obično završavaju, počela je jednim drugim raspadom - Otomanskog Carstva. Mali balkanski narodi zbacili su nakon vjekoa sužanjstva turski jaram, pa krenuli u bitku za teritorij koji će činiti njihove buduće države, da bi na uzadnje na Berlinskom kongresu 1878. stekle priznanje.

Za dio Crnogorske javnosti to je priznanje temelj današnje državnosti, dok ostali, bliži službenom Beogradu, smatraju kako su tada faktički nastala dva srpska državnopravna subjekta ili entiteta, a neki u Vojnoj krajini, u kojoj je prevladavalo srpsko stanovništvo, vide i treći. To bi danas bilo nešto kao u posljednje vrijeme stalno spominjani "srpski svet".

Veze Srba i Crnogoraca u to vrijeme bile su čvrste do te mjere da su Crnom Gorom i Srbijom ovladali djed i unuk: kralj Nikola i Aleksandar Karađorđević. Tačnije, Aleksandar od Jugoslavije, kako mu danas tepa Vuk Drašković, rastao je s đedom Nikolom na Cetinju. Kad je, nakon sarajevskog atentata na njih udarila Austro-Ugarska, dični, a slabo naoružani Crnogorci čuvali su odstupnicu srpskoj kraljevskoj dinastiji, ministrima i narodnim poslanicima, crkvenim velikodostojnicima i narodu, koji je zajedno s njima izbjegao na Krf.

Uglavnom, Crnogorci su izginuli u čuvenoj Moljkovačkoj bitki i tako onemogućili austrougarskoj vojsci da presiječe put Srbima prema Albaniji i dalje put Grčke. Cetinje je kapituliralo, a kralj Nikola napustio zemlju. Manji dio crnogorske vojske evakuirao se na Krf da bi zajedno s braćom Srbima, junačkim probojem Solunskog fronta dočekao veliku pobjedu, ali ne i slobodu.

Unuk Sašo, kako ga je zvao kralj Nikola I. Petrović Njegoš, izdao je djeda ne priznavši mu doprinos u borbi protiv Središnjih sila do kapitulacije 1916. godine. Dapače, zabranjen mu je povratak u Crnu Goru. Umro je u egzilu. U Antibesu, u Francuskoj.

Svemu je kumovala Podgorička skupština koja je, baš kao i danas ustoličenje mitropolita Jovana, zavadila Crnogorce, nerijetko i rođenu braću. Jedni su je, tzv. bjelaši, podržali aklamacijom, što je urodilo bezuvjetnim prisajedinjenjem Crne Gore Srbiji, a drugi, zelenaši, smatrali nelegitimnom jer je održana bez najviših predstavnika Crnogorske vlade u progonstvu, pa su njezine zaključke proglasili ništavnima.

SJEME ZLA – Meni je jedan đed u Moljkovačku bitku poginuo. Taj moj prađed ima Obilića odlikovanje, što je najveće moguće odlikovanje u Crnu Goru u to vrijeme bilo. Iz rata s Turcima. Stvarno je morbidno, ali morao si da doneseš pet turskih glava, da ih posiječeš, da bi moga konkurisat da te kandiduju za hajduka. Kad je doša Aleksandar Karađorđević na vlast, on je oštampa tih medalja masu. Nije ista, originalna, ali je oštampa samo da bi degradira tu medalju, a ti znaš što je Crnogorcu dirat u čojstvo i junaštvo. I onda je ta medalja postala bezvrijedna, a nije moga svatko Obilića dobit – objašnjava Zoran kako je počela rekonstrukcija Crnogorske državnosti s kojom se jedan dio njegovih sunarodnjaka nikad nije pomirio.

Zato su u prosincu 1918. podigli Božićni ustanak protiv novostvorene države Južnih Slavena koji će trajati sve do 1929. godine. Na pobunu ih je potaknula srpska okupacija Crne Gore na kraju Prvog svjetskog rata i odluke, za njih nelegalne Podgoričke skupštine, o prisajedinjenju Kraljevine Crne Gore Kraljevini Srbiji.

– E, sad, nisu oni, kako se to danas pogrešno tvrdi, bili protiv ujedinjenja sa Srbima i kasnije drugim južnoslavenskim narodima, nego su bili protiv bezuslovnog ujedinjenja, baš kao što je to bio i Stjepan Radić. Znači, možemo se ujediniti, ali prije toga moramo znati kako će ta buduća država izgledati – podsjeća Zoran gdje se i kada zametnulo sjeme razdora između dva naroda iste vjere ...

Kako je Kraljevina Jugoslavija počela, tako je i završila. U krvi. Godine 1941., Crnu Goru su okupirali talijanski fašisti, partizani i četnici povukli su se u gudure gdje su međusobno ratovali, a Titova vojska zadaje gubitke ne samo domaćim izdajnicima, već i okupatoru. Ključna imena među slugama neprijatelja su četnik Pavle Đurišić, koji se zdušno bori za ujedinjenje Crne Gore i Srbije, i Sekula Drljević, koji uz svesrdnu pomoć ustaša zagovara nezavisnu Crnu Goru i autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Drljević je i autor Crnogorske himne koju je, prilagodivši narodne napjeve, spjevao baš te ratne 1941. godine, pa oni koji nisu bili za samostalnost Crne Gore činjenicu što ne ustaju prilikom njezina intoniranja pripisuju Drljevićevoj suradnji s Antom Pavelićem i nacistima. Drljevića su, nedaleko od Bleiburga, zaklali Đurišićevi četnici, koji su zajedno s poraženim snagama pobjegli pred Titovim partizanima. A kako su Tito i Partija gledali na Crnogorsku državnost? Na to što je kralju Nikoli oduzeta država jer ju je, kako smatraju pristaše prisajedinjenja, napustio ostavivši narod na milost i nemilost okupatorima? – Što se Crne Gore tiče, sve je bilo riješeno još u Jajcu. Činjenica da je postala republika u novoj Jugoslaviji bila je dovoljno priznanje njene nekadašnje suverenosti i državnosti. A kako su devedeset posto naroda u Crnu Goru tada bili komunisti, o pitanjima Crnogorske pravoslavne crkve koju je kralj Aleksandar I. Karađorđević ukinuo dekretom 1921. nitko nije ni raspravljao – kaže Zoran, koji će, zajedno sa svojim Cetinjanima, odmah na početku rata, ustati protiv agresije Crnogorskih snaga u JNA na Hrvatsku. ŠPIJUNI IZ SRBIJE

– I da znaš, to je bilo samo na Cetinje. I tome se protivio samo LSCG Slavka Perovića i jedna manja socijalistička stranka, ali u puno blažem obliku – naglasio je Zoran, da se kojim slučajem ne bi pomislilo da je današnji predsjednik Milo Đukanović rodonačelnik ideje o samostalnosti. Upravo, Đukanović je dugo bio na liniji Slobodana Miloševića, no nakon razlaza s Momirom Bulatovićem, lukavi Nikšićanin u ideji o samostalnoj Crnoj Gori vidi priliku za ostanak na vlasti, ali i način da Crna Gora bude pošteđena bombardiranja od strane NATO-a. Tako je i bilo. Đukanović, nekada mladi, nabrijani komunist, barjaktar antibirokratske revolucije u Crnoj Gori, izveo je kao Crnogorski nacionalist tu istu Crnu Goru iz zagrljaja sa Srbijom i uveo je u NATO. Njegovi protivnici iz prosrpske struje vele da je, kao i sve ostalo, lažirao i referendum o njezinoj nezavisnosti koji je bio pun manjkavosti. Prigovara mu se da su mnogi glasali više puta, kao i to da je brojnim građanima pravo izbora uskraćeno. Odluku o neovisnosti moralo je podržati više od 55 posto izišlih birača, a podržalo ih je 55,5 posto. Protiv je bilo njih 45,5 posto, a u tom bazenu glasova stalno pecaju Đukanovićevi protivnici svih vela. – Neka je na referendumu sve i pokradeno, ako je bila u pitanju država, ali što su poslije Milo i njegovi krali pa doveli narod pred izbor za lopove ili četnike, e, to ne valja. I kad je taj Milov nagrđeni DPS (Demokratska partija socijalista op.a) izgubio vlast, sad imamo ovo što vidiš – nervozno će Dragan nakon prosvjeda na Cetinju na kojima samo što živa glava nije pala. Među prosvjednicima nije bilo naoružanih pištoljima i bombama, a među snagama reda ubačenih špijuna iz susjedne Srbije. Vrilo je u balkanskom loncu, ali, srećom, nije proključalo pa se prelilo u komšiluk i susjedstvo. Tko je ovoga puta upalio štednjak? Najveći kuhar crnogorske politike Milo Đukanović. Skoro desetljeće i pol nakon osamostaljenja Crne Gore sjetio se autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, pa zatražio povrat njezine imovine državi, da bi potom te iste bogomolje predao Crkvi. Crnogorskoj, naravno. No, to je vješto iskoristio mitropolit Amfilohije Radović, najžešći protagonist velikosrpske ideje u Crnoj Gori, pa pozvao narod u obranu njihovih svetinja. Tako su krenule litije, molitve i masovne prosvjedne povorke Srpske pravoslavne crkve (SPC) po crnogorskim gradovima protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim se Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi trebala vratiti njezina imovina, uključujući i manastir svetog Petra Cetinjskog, u kojem je prošle nedjelje ustoličen mitropolit  (Joanikije) Jovan Mićović. Crna Gora se tada opet opasno podijelila na one koji se osjećaju Srbima (i/ili Crnogorcima) i na Crnogorce; odnosno montenegrine, kako posprdno Srbi zovu pobornike samostalne, zapadno orijentirane Crne Gore, buduće članice EU-a, i posrbice, kako Crnogorci nazivaju pristaše povezivanja Krivokapićeve Podgorice i Vučićeva Beograda.

Mala europska država postala je poligon svjetskih sila. Razvlače je posredno Amerika i Rusija, a neposredno Vučić i Đukanović. Svega tu ima. Čak i priča o interesima narkokartela koji dođu kao začin u ionako neslanu kašu koja će se i dalje krčkati na većoj ili manjoj vatri.

ZA I PROTIV Ukratko, neraščišćeni računi iz crnogorske i srpske istorije, a vezani uz Podgoričku skupštinu, došli su na naplatu sto godina poslije. Srbi i Crnogorci, dva naroda među kojima su isprepletene najtješnje vjerske, rodbinske, prijateljske i druge veze, podijelili su se oko pitanja autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve koja još nije priznata. I do čijeg amenovanja neće lako doći, kao ni u slučaju Makedonske pravoslavne crkve. Amfilohije je uspio ono što crnogorskoj opoziciji desetljećima nije polazilo za rukom: okupiti političke stranke u savez protiv Mila Đukanovića i poraziti ga na izborima. Pokojni mitropolit doslovno je predlagao koga imenovati u kabinet ministara i na koji način održati krhku koaliciju u Podgorici. Aktualna vlast opstaje zahvaljujući Albancu Dritonu Abazoviću, potpredsjedniku Vlade, u kojem pristaše neovisnosti vide najvećeg izdajnika nacionalnih interesa s obzirom na to da su pripadnici manjina na referendumu 2006. godine mahom glasali za suverenu Crnu Goru. – Ne do Bog da se Driton u Cetinju pojavija – vrti glavom Dragan, pa kaže da su litije možda ujedinile protivnike crnogorske države, ali da je zato atmosfera koja se u nedjelju osjetila na Cetinju, jer je među prosvjednicima bilo puno apolitičnih ljudi koje nije briga ni za predsjednika ni za premijera Crne Gore, navijestila novo vrijeme. I da će baš oni koje politika ne zanima, ali ne daju na Crnu Goru, zajedno s iseljenicima na idućim parlamentarnim izborima donijeti prevagu. A onda opet ukrug; glasanje "za" i "protiv" kao 2006. godine. Godine koja se vraća.

[balkantimes]

Izborni rezultati - žig na političku sudbinu srpskog društva

Srbija je na korak do formalnog jednoumlja - već devetu godinu to jednoumlje je dominantno, a sada će biti i ozakonjeno.

Jutro posle izbornog dana koje je svanulo u Srbiji možda je i najbolja metafora onoga što se desilo u nedelju. Posle "veličanstvene i nikada do sada zabeležene pobede" liste koju je predvodio Aleksandar Vučić, nije osvanuo divan i sunčan dan, već sivilo, kiša, vetar i hladnoća nezabeležena za ovo doba godine.

Ako na višestranačkim izborima neko osvoji 189 poslaničkih mandata od ukupno 250, li 74,5 odsto parlamenta, a pri tom tvrdi da je kampanja bila nikada čistija, poštenija i otvorenija za sve, onda to govori da to društvo ima ozbiljnih problema. Kako drugačije objasniti takav rezultat?

Ovo cementiranje parlamenta sa Srpskom naprednom strankom (SNS) je toliko opasno da je srpsko društvo na korak od obnove jednopartijskog sistema. Vicešampion ovih izbora, Socijalistička partija Srbije (SPS), jedva je uspeo da ostvari dvocifreni rezultat, a trećeplasirani Srpski patriotski savez (SPAS) je uspeo da se domogne cenzusa sa četiri odsto glasova.

Ovakvim rezultatom glasanja, ne i izlaznosti, svakako mogu da budu zadovoljni i "bojkotaši". Ako je cilj bojkota bio da se obesmisli Vučićev sistem, onda rezultati izbora zadovoljavaju taj kriterijum. Da je ostao cenzus od pet odsto, koji je Vučić smanjio upravo da bi obesmislio bojkot, nije dao željeni efekat, jer po prvi put u istoriji višestranaštva u Skupštini Srbije neće sedeti predstavnici opozicije. Da je bojkot u neku ruku uspeo i kada je reč o izlaznosti, govori i činjenica da i u ovim trenucima nemamo podatak kolika je izlaznost. Koristi se podatak koji je izneo Vučić od 50,2 izašlih i to je to.

Vučić bez suparnika

Ali krenimo redom... Lista Aleksandar Vučić - Za Našu decu osvojila je 60 i kusur procenata u odnosu na broj izašlih. Pored novog procentualnog rekorda, ova stranka može da se pohvali i novim rekordom od više od dva miliona glasova. Sve ostale liste, njih 21, osvojile su 1,3 miliona glasova. Gledajući ove brojeve, ne može se ostati ravnodušan. To su ogromni brojevi.

Da je opozicija bila jedinstvenija u bojkotu, Vučić bi osvojio još više procenata i mesta u parlamentu, ali bi među poslaničkim klupama uspela da prođe još koja lista koja je blizu te magične linije od tri odsto. Predsednik Srbije, shodno svom mentalitetu, uživa u ovim brojevima, ali je pred njim mnogo problema. Pitanje je kako će demokratski i slobodarski svet da gleda na te iste brojeve i koliko će konačno da prihvate vapaje slobodnih ljudi u Srbiji, bez obzira što je najavio da će u Vladu Srbije biti uključeni i "kvalitetni ljudi sa lista koje nisu prešle cenzus".

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Vučić na ovim izborima nije imao suparnike. Čak i oni koji su mislili da to jesu, postali su mu saveznici. Rasterećen tog balasta i izvesnim rezultatima izbora, mogao je da uživa u kampanji. Podelio je narodu više od pola milijarde evra kako bi se građani sa 100 evra osetili blagosiljanim posle korone koja još nije prestala i koliko god svi ne mislili tako, to mu je u mnogome uspelo da amortizuje sve one probleme i rigorozne mere koje su zadesile Srbiju tokom epidemije.

Ivica Dačić, u maniru starog političkog vuka, predstavio je sebe kao zadovoljnog posle izbora, iako nema mnogo razloga za tako nešto. Zamislite drugoplasiranog na bilo kojim izborima koji je osvojio nešto manje od deset odsto i još da se time hvali. To je jedina stvar koji može da se podiči - prešao je cenzus. Na izborima pre četiri godine, SPS je u koalicija sa Jedinstvenom Srbijom Dragana Markovića Palme osvojio 413.770  glasova, odnosno 10,95 odsto. Rekao je Dačić osam dana pre izbora da će podneti ostavku ako osvoji manje glasova sada nego 2016. I naravno da je osvojio i manje glasova, i manje procenata. Ostavku nije podneo, jer je, kaže, osvojio više mandata sada nego pre četiri godine. To je ta obavezujuća reč srpskog političara koja može da se opiše onom narodnom - psi laju, karavani prolaze, a Dačić i dalje ostaje u igri.

Sve ovo mu ne smeta, naprotiv, već i dalje oštri svoje zube pevajući svoje poznate hitove o tome kako je SPS preživeo za razliku od kompletne opozicije. Na stranu to što se i dalje otvoreno nudi Vučiću za koaliciju. Aktuelni šef diplomatije na ovim izborima bi dodatno trebalo da bude istraumiran katastrofalnim rezultatima svoje partije na lokalnim izborima. U mnogim mestima nije uspeo da pređe cenzus, ali to njega i dalje ne sekira.

Cehovi loših procjena    

Potpuna enigma za mnoge poznavaoce političke scene u Srbiji je nosilac treće liste po broju glasova, a to je Aleksandar Šapić. Svi su pričali da je izgledno da će on preći cenzus, ali je velika enigma - zašto?

Na politčkoj sceni je igrao na kartu da se nikako ne zamera nikome, da može sa svakim i prosipao teze o patriotizmu. Sam je priznao da ne dira vodeću stranku i da verovatno zbog toga ni ona ne dira njega. Takva politika ga je dovela do toga da je uspeo da pređe cenzus. Već je u izbornoj noći stigao da izjavi kako je spreman na razgovor o koalicionoj saradnji, ali i pohvalio Vučića da se "menja na bolje".

Kada je reč o strankama koje su još uspele da uđu u parlament, vredi spomenuti da Bošnjaci u Srbiji imaju najviše razloga da budu zadovoljni. Sve tri, nazovimo, struje u bošnjačkom narodu u Novom Pazaru imaće svoje predstavnike. Rasim Ljajić se dokazao i pokazao kao pouzdani Vučićev partner, kako u Vladi tako i na stranačkoj listi. Pored njega, svoje poslanike imaće i bivši muftija Muamer Zukorlić, kao i Sulejman Ugljanin. Pored ove tri liste, od manjina će u parlamentu svoje predstavnike imati Mađari iz Vojvodine i Albanci sa juga Srbije.

Elem, u parlamentu će biti svakoga, sem ijednog predstavnika opozicije ili onih koji su se predstavljali kao alternativa Vučićevoj vlasti. Srpski parlament će odsada samo putem malih ekrana moći da gledaju Vojislav Šešelj, Nenad Čanak, Čedomir Jovanović, Zoran Živković, Gordana Čomić... Ceh loše procene je platio i Sergej Trifunović koji je osvojio nešto više od 50.000 glasova i ostao svetlosnim miljama udaljen od inače smanjenog cenzusa. To je i očekivani rasplet, jer niko nije mogao da veruje da će nekoliko gostovanja na medijima naklonjenim vlasti omogućiti bilo kome da pređe cenzus, što im je svima bio politički cilj. Ako ovi izbori imaju jednu pozitivnu stvar, to je što će i haški osuđenik Šešelj moći samo sa čežnjom da gleda ka parlamentu.

Sa druge strane, predvodnik bojkota Dragan Đilas ima razloga da bude zadovoljan. Pokazao je da je na ovim izborima bilo nemoguće bilo šta da se uradi protiv ovakvog političkog protivnika sa ovakvim nedemokratskim uslovima. Svi koji su pokušali, kako na parlamentarnim, tako i na lokalnim izborima nisu uspeli, uključujući i Šabac i Paraćin.

Srbija je na korak do formalnog jednoumlja. Već devetu godinu to jednoumlje je dominantno, a sada će biti i ozakonjeno. Jedini disonantni tonovi koji su mogući u ovakvoj konstalaciji snaga u parlamentu su eventulni glasovi manjiskih stranaka. U nedelju je stavljen, ne pečat, već žig na političku sudbinu srpskog društva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor

[balkantimes]

Svjetski mediji: SNS ubjedljivi pobjednik, slijedi pritisak za priznanje Kosova

Agencije navode da su ovo izbori sa najmanjom izlaznošću u posljednje tri decenije te da je Vučić dominirao u glavnim medijima.

Svjetske agencije i mediji prenijeli su da je Srpska napredna stranka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića ubjedljivi pobjednik na parlamentarnim izborima u Srbiji.

Reuters ocjenjuje da su glasači u velikoj mjeri podržali napore vladajuće koalicije za napredovanjem Srbije ka članstvu u Evropskoj uniji, uz istovremeno održavanje snažnih veza sa Rusijom i Kinom, prenosi Tanjug.

Ova agencija, međutim, predviđa da će se buduća vlada suočiti sa većim pritiskom EU i SAD da prizna nezavisnost Kosova, što se, kako navodi, smatra ključnim potezom za regionalnu stabilnost.

Britanska agencija navodi, pozivajući se na projekcije Ipsosa i CeSID-a, da je SNS osvojio 62,4 posto glasova, da je Socijalistička partija Srbije (SPS) na putu da bude druga sa 10,7 posto glasova, a da je SPAS bivšeg vaterpoliste Aleksandra Šapića na putu da bude na trećem mjestu, sa 4,1 posto glasova.

Biračka mjesta bila su opremljena zaštitnim maskama i sredstvima za čišćenje ruku za oko 6,6 miliona ljudi s pravom glasa, navodi Reuters i dodaje da se očekivalo da većina ne glasa, djelimično iz straha od korona virusa.

Reuters navodi i da podaci Ipsosa i CeSID-a pokazuju da je izlaznost bila 48 posto, a da je 2016. godine ona iznosila 56,7 posto, te ocjenjuje da je na izlaznost uticao bojkot pojedinih opozicionih stranaka, koje su tvrdile da izbori neće biti slobodni, niti fer zbog snažnog uticaja Vučića na medije.

'Vučić dominirao u medijima'

Američka agencija AP prenosi da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić proglasio ubjedljivu pobjedu svoje stranke na izborima, koji su, kako ističe, održani usred zabrinutosti zbog širenja korona virusa i bojkota, kako kaže, "velikog dijela opozicije".

Navodi i da je Vučić prenio pristalicama da je SNS osvojio više od 60 posto glasova, što je oko 190 mjesta u parlamentu od 250 zastupnika.

AP piše i da prvi nezvanični rezultati pokazuju da će Srbija imati jedinstvenu skupštinu, praktično bez opozicije i ističe da će u nju ući samo tri ili četiri stranke, od ukupno 21 liste koje su učestvovale na izborima.

Američka agencija ističe da su izbori u Srbiji bili prvi opšti izbori u Evropi tokom pandemije korona virusa.

AP ocjenjuje da je Vučić, iako se na izborima nije birao predsjednik zemlje, dominirao u kampanji preko mainstream medija, koje kontroliše.

Agencija navodi i da je nekoliko "glavnih opozicionih grupa" bojkotovalo izbore, pozivajući se na navodni nedostatak slobodnih i fer uslova glasanja i opasnosti po javno zdravlje, te da je "nekoliko manjih stranaka" odlučilo da učestvuje na izborima, jer su smatrale da će bojkot potisnuti "ionako već marginalizovanu opoziciju".

Najmanja izlaznost

Ruska agencija TAS S poziva se u svojoj vijesti na preliminarne podatke Centra za praćenje izbora koji, kako navodi, pokazuju da je SNS osvojila 56,7 posto glasova i da je izlaznost bila 50,44 posto.

Italijanska agencija ANSA također je prenijela da je SNS pobijedio na izborima sa 63,4 posto osvojenih glasova, pozivajući se na prve objavljene projekcije.

Njemački Deutsche Welle kaže da su ovo izbori sa najmanjom izlaznošću u posljednje tri decenije, da je bilo nepravilnosti i da je dio opozicije, prije svega onaj okupljen u Savezu za Srbiju, bojkotovao izbore smatrajući da je glasanje nefer.

Izvor

[balkantimes]

Izborne radnje u Srbiji

Parlamentarni i lokalni izbori u Srbiji održat će 21. juna, a dio opozicije odlučio se na bojkot.

Rok za predaju izbornih lista Republičkoj izbornoj komisiji (RIK) ističe u ponoć, za političke partije i nezavisne liste koje će učestvovati na parlamentarnim i lokalnim izborima u Srbiji 21. juna, javlja Tanjug.

Opoziciona Nova stranka Zorana Živkovića, koja je u koaliciji sa Zelenom strankom, najavila je da će listu predati u podne.

Očekuje se da listu danas preda i Liberalno demokratska partija (LDP) Čedomira Jovanovića.

Kako je Tanjugu rečeno u LDP-u, potpisi se skupljaju, lista je sastavljena i najvjerovatnije će biti predana popodne.

Pokret slobodnih građana (PSG) predao je listu u četvrtak.

Grupa građana "1 od 5 miliona" predala je izbornu listu u srijedu uvečer, ali im je Republička izborna komisija dala rok od 48 sati da isprave nedostatke u pogledu pravno valjanih potpisa građana.

Listu su do sada predali Srpska napredna stranka Aleksanda Vučića (SNS), Socijalistička partija Srbije (SPS), Srpska radikalna stranka (SRS), Savez vojvođanskih Mađara, Aleksandar Šapić (SPAS), POKS, Ujedinjena demokratska Srbija, Stranka slobode i pomirenja Muamera Zukorlića, Metla 2020, Milan Stamatović (Zdrava Srbija), SDA Sulejmana Ugljanina, Srpska stranka Zavetnici i Narodni blok.

Nešto ranije, 3. juna je istekao i mandat aktuelnom sazivu Skupštine Srbije, jer su mandati zastupnika potvrđeni 3. juna 2016. godine.

Bojkot izbora

Početkom februara zvanično je počela kampanja opozicije o bojkotu izbora u Srbiji, no dio opozicije u međuvremenu je odlučio da to ipak možda i nije najbolje ideja.

Opozicija u Srbiji, koja je međusobno podijeljena, kritikuje predsjednika Aleksandra Vučića za autokratski način upravljanja državom, optužuju ga za gušenje ljudskih prava kao i za ogroman problem korupcije u zemlji, dok su za izbornih sistem ocijenili da nije demokratski.

Predsjednik Stranke slobode i Pravde (SSP) Dragan Đilas rekao je da je predsjedništvo te partije potvrdilo odluku da se bojkotuju izbori i ona neće biti promijenjena.

"Mislim da ništa neće promeniti ako u Skupštini Srbije sedi 80, 50 ili 20 opozicionih poslanika", rekao je Đilas.

On je, govoreći na samitu zemalja Evropske unije i lidera Zapadnog Balkana, rekao da u Srbiji ne postoje uslovi za održavanje fer i poštenih izbora.

Predsjednik Pokreta "Dveri", Boško Obradović također je potvrdio da će Dveri bojkotovati izbore na svim nivoima, jer su oni prema njegovoj ocjeni nedemokratski, protivustavni i rizični po zdravlje stanovništva.

'Vučić neće sam otići'

Predsjednik Pokreta slobodnih građana (PSG ) Sergej Trifunović smatra pak kao Aleksandar Vučić neće sam otići sa vlasti, zbog čega misli da bojkot izbora nije dobro rješenje. Odlučio je da izađe na izbore kako bi privukao glasove svih onih ljudi koji se, kako je rekao, "možda i s pravom plaše bivših činilaca vlasti, dakle i Đilasa, i Jeremića i Tadića, koju su tu".

"Neko od njih očigledno ima agendu da se vrati na vlast tako što  će sačekati da Vučić onemoća […] mislim da se to neće desiti", rekao je Trifunović za Al Jazeeru.

Socijaldemokratska stranka (SDS) bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića također je dala odobrenje svim svojim odborima, koji u kratkom roku mogu da ispune potrebne uslove, da izađu na lokalne izbore.

Novi saziv parlamenta Srbija bi trebalo da bude formiran do 25. jula, odnosno 30 dana od proglašenja konačnih rezultata izbora, zakazanih za 21. juni, nakon čega Republička izborna komisija ima 96 sati da proglasi njihove konačne rezultate.

Izbor