#Senad Pećanin

[preporodbn]

Bosna na raskršću

Senad Pećanin: Stranke kojima je stalo do BiH moraju jasno poručiti da neće prihvatiti vlast s privremenim rješenjem Advokat i novinar Senad Pećanin komentarisao je posljednja politička dešavanja, koja posljednjih nekoliko mjeseci potresaju političku scenu BiH. U intervjuu za Klix.ba Pećanin je govorio o nametnutim odlukama Christiana Schmidta i brojnim drugim temama. Za početak, možete li nam…

[cgvijesti]

Ko je probudio Ranka Krivokapića?

Ko je probudio Ranka Krivokapića?

Foto: Gradski portal Piše: Senad Pećanin za Gradski portal (preuzeto) “Juče je bila godišnjica katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio Crnu Goru prije 43 godine – 15. aprila 1979. godine. Oni koji se tada nisu bili rodili ili ga se ne sjećaju – nisu puno propustili! Po posljedicama koje je izazvao po ovu zemlju, radilo se o neuporedivo manjoj nepogodi od one koja je pogodila Crnu Goru nakon…

[balkanin]

Pećanin razotkrio diletantizam Naše stranke: Jedno u Mostaru, drugo u RS-u

Pećanin razotkrio diletantizam Naše stranke: Jedno u Mostaru, drugo u RS-u

Tom prilikom Pećanin se posebno osvrnuo na ulogu Naše stranke u ovim političkim procesima. Na početku Pećanina piše: Diletantizmu, zašto ti je ime Naša stranka? Zašto je bolji “vrabac na grani” od “goluba u ruci” – Prije pola godine Naša stranka je odbila nokautirati Čovićevu mafijašku HDZ huntu nakon izbora u Mostaru, uz obrazloženje da ne želi koalirati sa lopovskom, zločinačkom SDA ni nakon…

[mentalnahigijena]

Aleksandar Vučić - novi Slobodan Milošević ALEKSANDAR VUČIĆ, predsjednik Republike Srbije, otkrio je prije par dana na omiljenoj Televiziji Pink da je BIA cijelu noć, uoči vojno-policijskog ustoličenja Joanikija Mićovića na Cetinju, obavještavala srpsko rukovodstvo o događanjima u Crnoj Gori. BIA je, ako niste upoznati, srpska SOA, tajna agencija, a ustoličenje Joanikijevo je, ako ni s tim niste upoznati, bio vojno-policijski spektakl s helikopterima, suzavcima, gumenim mecima i ostalim svjedočanstvima evanđeoske ljubavi kojim je crnogorska država odvratila svoje državljane od nakane da neposredno, ispred Cetinskog manastira, izraze stav o Joanikijevu preuzimanju Mitropolije crnogorsko-primorske. Vučić nije odgovorio što je srpska tajna policija radila u Crnoj Gori Dakle, BIA. Špijunski svijet i polusvijet - razlike često nema - rado vršlja kojekuda, pa i po tuđim državama, no ne događa se baš prečesto da predsjednici suverenih država javno priznaju da njihovi agenti noći provode špijunirajući po inozemstvu i prava je šteta što s druge strane nije bio samosvjesniji novinar ili novinarka da Vučića zaustavi s vrlo jednostavnim i kratkim - zašto? Ako je Srbija sekularna država, ako između nje i Srpske pravoslavne crkve ipak postoje stanovite razlike, onda ustoličenje istaknutih crkvenih ličnosti ne bi trebao biti posao koji mobilizira državne resurse i šalje ih u druge zemlje po obavještajne informacije. Ako je, pak, Srbija crkvena država ili ako je Srpska pravoslavna crkva njezina duhovna štaka, onda je Joanikijevo ustoličenje nekovrsna vojno-redarstvena operacija - da se poslužimo pripadajućom hrvatskom terminologijom. Vučićev odgovor na prostodušno "zašto?" bio bi utoliko interesantniji što je aktualna crnogorska vlast kadrovski i sadržajno prosrpska. Vladajuća koalicija sastavljena je na poticaj Srpske pravoslavne crkve, ogorčene nakanom partije vječnog crnogorskog vladara Mila Đukanovića da donese zakon koji se konfrontirao s njezinim imovinskim pretenzijama. O mjeri crkvene involviranosti u sastavljanje aktualne crnogorske vlasti svjedoči podatak da se pokojni mitropolit Amfilohije, ratni huškač i Joanikijev prethodnik, u rujnu prošle godine osobno angažirao u poticanju pregovora među članicama aktualne vladajuće koalicije. BIA, dakle, nije išla na teritorij gdje su Srbi na bilo kakav način ozbiljno ugroženi, nego u državu s izabranom prosrpskom vlašću. Njezina se akcija mogla opravdati nekakvim nacionalnim interesima. Crna Gora i Republika Srpska kao satisfakcija za Kosovo Racionalnih razloga nema. No, tamo gdje prestaje racionalno, počinje nacionalno. Vučiću, a i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Crna Gora i Republika Srpska u Bosni i Hercegovini dođu kao neka vrsta satisfakcije za Kosovo izgubljeno u eri Slobodana Miloševića. Mimo iluzija o Kosovu kao "zavjetu Srbije", kako je to formulirao patrijarh Porfirije, prvi čovjek SPC-a, ostaje sasvim hladna i racionalna činjenica da je to druga država, NATO-ova baza, ali i da u Srbiji nema dovoljno topovskog mesa spremnog napustiti ovozemaljski život da bi se kod Prizrena podigao nacionalni barjak. No, Republika Srpska u nestabilnoj Bosni i Hercegovini, s neurotičnim Miloradom Dodikom, i Crna Gora s crkvenom koalicijom predstavljaju utješni plijen u mjeri u kojoj to budu dopuštale međunarodne okolnosti. Formalno pripajanje zasad nije moguće, Crna Gora je i članica NATO-a, no od takozvanih međunarodnih faktora ne treba očekivati previše. Postoji detalj zgodan za ilustraciju ovog što tvrdimo. Porfirije, inače gorljivi verbalni borac za Kosovo, naumio je i u svibnju svečano se ustoličiti u Peći, "u drevnom sjedištu Srpske pravoslavne crkve", ali je krotko odustao zbog epidemioloških mjera "u južnoj srpskoj pokrajini", izvijestili su srpski mediji. U Crnoj Gori nije bilo odustajanja, tamo je vlast bila spremna gumenim mecima i suzavcima tjerati okupljene protivnike Joanikijina ustoličenja. Iz svega navedenog isijava sličnost između Vučića i Miloševića. Vučić je blizak SPC-u čak i više nego Milošević na početku vladarske karijere - SPC je kasnije nervirala Miloševićeva spremnost da potpiše i poneki mirovni sporazum, ali to je danas gotovo nevažno. Aktualni predsjednik Srbije u Porfiriju je našao srodnu dušu, navodno su povezani obiteljski, ali i duhovno: Vladar je, priča se, još u doba dok je bio potrčko ratnog zločinca Vojislava Šešelja u Srpskoj radikalnoj stranci, odlazio kod Porfirija liječiti dušu ispovijedanjem. Porfirije je Vučićev intimus Porfirije, pritom, kako se čini, nije čovjek sklon biranju stranaka, svojedobno je na prijedlog Demokratske stranke postao član, a kasnije i predsjednik Regulatornog tijela za elektroničke medije. Na tom je mjestu preživio i dolazak Vučićeve vlasti, otišao je tek kad je postao mitropolit zagrebačko-ljubljanski, negdje u svibnju 2014. godine. Vođenje SPC-a preuzeo je ove godine u veljači, nakon što se njegov prethodnik Irinej preselio kod poslodavca. Od posljedica covida-19. Kao što svojedobni srpski mitinzi po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nisu bili zamislivi bez Miloševićeve režije, tako ni cetinjski spektakl nije bio moguć bez Vučića. Pritom on neumorno manipulira, preuzima ulogu žrtve. Pokojni Srđa Popović, jedna od najumnijih i najčasnijih srpskih glava u novijoj povijesti, svojedobno je zapazio da je Milošević faktički istjerao Sloveniju iz Jugoslavije, koristeći takozvani dvostruki govor, odnosno optužujući je za separatizam. E to, samo u promijenjenim okolnosti, čini i Vučić. U Crnoj Gori su, dakle, bili njegovi tajni policajci, spominje se i prisustvo vojske. Sarajevski advokat i novinar Senad Pećanin upozorio je da je na službenoj stranici MUP-a Republike Srpske stajala obavijest da su i njihovi pripadnici na Cetinju. Svejedno, Vučić je problem uočio među Crnogorcima: "Oni su željeli mitropoliju odvojiti od majke SPC i prvo je proglasiti pravoslavnom crkvom u CG, a ne odmah crnogorskom, a koja bi bila i za Crnogorce i Srbe. Željeli su da se s vremenom Srbi asimiliraju i da nastane jasna dvotrećinska većina crnogorskog pravoslavnog naroda. To je bio politički plan koji su pokušali izgurati, a onda sam im kriv ja. Kriva im je Srbija jer smo prepoznali njihov plan i njihovu ideju i počeli o tome javno govoriti", izjavio je na Pinku srpski predsjednik. Dokazi? Što će vam, zar sumnjate u Njega? Vučić kaže da njegovu državu neće ponižavati država koju ponižava Srpski je predsjednik zatim dodao nekoliko kapi klasičnog samosažaljenja: "Zamislite da se to desilo kod nas i da sam ja to predvodio, pa bio bih obješen. Ne bi me objesio naš narod, nego Bruxelles, Washington... Jer je sve dozvoljeno protiv Srbije... Otud kampanja protiv SPC-a, kojoj se čak pridružio i Bakir Izetbegović, za kojega sam mislio da se razumije u šerijatsko pravo, ali nisam znao da se razumije i u pravoslavlje." Na koncu, Vučić je odlučno poručio: "I uvijek su iz Crne Gore dolazili napadi na Srbiju. I u vrijeme agresije NATO-a na našu zemlju Crna Gora je korištena kao politički poligon za napad na Srbiju, i svaki put se to dešavalo. I oni su navikli upravljati Srbijom, ne samo tržištem narkotika i ubijanjima po Beogradu, navikli su upravljati Srbijom. Ja vam sad kažem - mi nećemo upravljati Crnom Gorom, mi hoćemo bratske odnose s Crnom Gorom. Ali vam garantiram, dok sam živ, neću vam dati da Srbiju pokorite onako kako ste je pokoravali gotovo 30 godina! Dok sam živ, a vi znate što to znači i što trebate poduzeti." Vučić se, baš kao i Milošević, povremeno čini potpuno odvojen od stvarnosti Bilo bi vjerojatno previše pitati ga kako je Crna Gora, s manje stanovnika od Zagreba, od kojih se mnogi izjašnjavaju kao Srbi, pokorila državu koja je pokrenula ratove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Kako je to izvela taktički i logički? Jedino suvislo objašnjenje je u nesuvislosti - Vučić se, poput Miloševića, u javnim nastupima povremeno čini odvojenim od zbilje. Negdje na početku jugoslavenskih ratova po Miloševićevu su nalogu iz Beograda u kninski kraj stizali tipovi poput Franka Simatovića, aktualnog haškog osuđenika. Službeno, njihova je misija bila obavještajna, a u naravi se svodila na pripremanje Srba za rat. Simatović je radio za tadašnji Resor državne sigurnosti, prethodnicu Vučićeve BIA-e. Trideset godina kasnije Milošević leži u dvorištu obiteljske kuće u Požarevcu, Simatović sjedi u Haagu, a BIA, po Vučićevu nalogu, vršlja po Crnoj Gori. Službeno, bave se obavještajnim poslovima. Vučić se, kao i Milošević, poziva na zaštitu Srba Sve što je Milošević radio, a nije uradio ništa dobro, formalno je bilo nadahnuto zaštitom Srba. Po tom obrascu se ponaša i Vučić - kao što Plenković i Milanović u odnosu prema BiH oponašaju Tuđmana, čini se da Srbiju i Hrvatsku vode aveti zločinaca - s tim da on u sve ubaci i malo osobne patnje, spremnosti na stradanje. Eno ga gore poručuje Crnogorcima da mu preko njega živog neće ponižavati državu, i to nakon što je u njihovu državu istovario svoje špijune, možda i vojnike, pa to još i priznao. Glupo, zar ne? Ali pali. Prije malo više od godinu dana tjednik Vreme usporedio je Vučića i Miloševića. Njihov tekst bio je baziran na unutarnjopolitičkim sličnostima: Milošević je, primjerice, 1997. godine najavljivao "dvostruko veću stopu rasta od najviših stopa rasta u Europi" i govorio o negativnim pritiscima vanjskih faktora. Vučić se prošle godine podičio najvećim privrednim rastom u Europi, Milošević je najavljivao brze pruge, a Vučić obećavao da će se vlakom iz Beograda do Niša stizati za sat i 20 minuta. Povezuje ih i odnos prema medijima, opoziciji, tek što se Milošević rijetko pojavljivao u medijima. Neke razlike su u finesama. Miloševićeva je politika nominalno branila Jugoslaviju, a zapravo je pokušala skrojiti nove srpske granice, Vučićeva se, pak, bavi "srpskim svijetom", ravnom plohom položenom na četiri ocila, o čijem postojanju naročito rado svjedoči Aleksandar Vulin, Vučićev ministar za dizanje tenzija u susjednim državama. Nacionalni dernek u Beogradu s Vučićem, Dodikom i Porfirijem Imaju, konačno, sličan odnos prema slobodama. Od ove školske godine u srpskim je školama obavezno intoniranje državne himne. Učiteljicu iz Sandžaka, dijela Srbije s bošnjačkom većinom, koja je to odbila, privela je policija. A 15. rujna srpska Skupština trebala bi izglasati Zakon o zaštiti ćirilice. Tko je ugrožava, do trenutka objave ovog teksta nije utvrđeno, no to ionako spada u suvišna pitanja. Voljom Vladara, isti taj 15. rujna bit će proglašen Danom srpskog jedinstva. "Glavni cilj u pokušaju da utemeljimo ovaj praznik jest da motiviramo sve naše građane, gdje god živjeli, Srbe iz svih krajeva, da tog dana tamo gdje žive, na kuću ili zgradu, istaknu našu trobojku, zastavu koja je jedan od simbola Srba, gdje god živjeli", izjavio je Nikola Selaković, ministar vanjskih poslova. Predviđena je i proslava u Beogradu, dakako pored spomenika Stefanu Nemanji, a okupljenima će se obratiti Vučić, Dodik i Porfirije. Srpski predsjednik u društvu destabilizatora BiH i Crne Gore. U jedno možemo biti sigurni: neće im uputiti ni riječ prijekora. Nema zašto, na istoj su liniji. (INDEX)

[preporodbn]

Dritanova sramota

Senad Pećanin o političkoj bitangi: Dritan Abazović, bruka i sramota Crne Gore Sa ponižavanja Crnogoraca i Crne Gore premijer Dritan Abazović je danas prešao na ponižavanje Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Svojim govorom na komemoraciji u Potočarima, na godišnjicu genocida u Srebrenici, politička bitanga je danas povrijedila ne samo osjećanja porodica žrtava Mladićevih koljača, već sve one koji…

[preporodbn]

Ko ruši Bosnu?

ADVOKAT SENAD PEĆANIN ZA “SB”: “Čović sa stotinjak hiljada glasova godinama teroriše državu; Sve što radi Izetbegović vodi pretvaranju Bošnjaka u evropske Palestince…” Naše stranke su postale preduzeća u vlasništvu lidera i uskog kruga ljudi oko njih. Vidjeli ste kako je prošao čak i Bogić Bogićević. Znate li ijednu u kojoj bi se na vrhu izbornih lista mogli naći Ivo Komšić, Slavo Kukić, Jusuf…

[mentalnahigijena]

Desant na Cetinje! Joanikije, daleko ti srpska kuća, a Cetinjski manastir nikako nije tvoja kuća, niti si ti dostojan niti si ustoličen. Samo si okupatorskim desantom doveden tu đe si doveden, e da bi se iz kontrolne sobe Krivokapić tupavo počešao, a Vučić u Beogradu zadovoljno nasmijao. Kojem ćeš ti narodu držati liturgije na Cetinju? Cetinjanima nećeš sigurno! Piše: Dragan Bursać za Antenu M Prva slika: djevojčica pruža ruku policajcu u kordonu. On se nećka, snebiva se, pa gleda dijete, pa mu onda pruži ruku. Ljudi su ozareni. U moru nesreće, kap sreće je veća od tog mora. Druga slika: konobari na tacnama, sa ubrusima preko ruku nose vodu policajcima de se okrijepe. Rade težak posao. I policajci i konobari. Prvi nose vodu onim koji će ih možda udarati, a drugi piju tu vodu uzetu iz ruku “mesa svoga mesa što se ne jede“. Eto takvo je Cetinje i takvi su Cetinjani. Luča antifašizma i glavni antifašistički grad Evrope, kako reče Senad Pećanin. Ako je iko svoj na svome, ako iko želi ugostiti čovjeka i pokazati ljudskost i čojstvo, onda je to Cetinje sa Cetinjanima. A onda su stigli popovi. Lopovih su ih već čekali u Cetinjskom manastriu u kome se nakalemilo makar 500 godina robije Vučićeveih kerbera i operativaca na terenu. A umjesto topova imali su helikopter. Za akciju “ustoličenja“, naravno neophodni su bili izdajnici poput Krivokapića i Abazovića, koji su 24 sata ponavljali kako je ono najsretnije i najsvjetlije što ima Crna Gora, zapravo obična rulja. Ne ljudi, ne ona djevojčica, ne oni konobari, ne imena i prezimena desetak hiljada sudbina antifašističkih, nego rulja. Kao što se onomad uoči desanta SS-ovci i PR tim “Princ Eugen“ divizije nazivali slobodni narod Drvara. Rulja. Jer, kad ljude zoveš ruljom, onda ti je nekako lakše u glavi neopterećenoj savješću da neljude zoveš “svetim ljudima“, a njihovu krvavu akciju ustoličenjem. Pa su tako neljudi došli helikopterom vojske Crne Gore, koja je valjda u NATO paktu, a koji plaćaju građani Crne Gore i doveli raspopa Joanikija u pratnji Porfirija da zapišaju svetu cetinjsku zemlju, oltar manastirski i obilježe novoosvojenu teritoriju srpskog sveta. Na očigled tog sveta, koji likuje izmišljajući u krvi sklepano “dostojan“ “aksios“ i “ustoličen“. Moj Joanikije, daleko ti srpska kuća, a Cetinjski manastir nikako nije tvoja kuća, niti si ti dostojan niti si ustoličen. Samo si okupatorskim desantom doveden tu đe si doveden, e da bi se iz kontrolne sobe Krivokapić tupavo počešao, a Vučić u Beogradu zadovoljno nasmijao. Kojem ćeš ti narodu držati liturgije na Cetinju? Cetinje nema drugi narod do li onog što ti je pokazao koliko te “voli“ u zadnja dva dana. Ili ćete izmišljati novi narod, kroz vaše insitucije, kroz litijašku vladu, kroz vaše medije, koji odavno najslobodniji grad Crne Gore nazivaju “ustaškim leglom“. To je onaj grad, po kome ljudi hodaju sa majicama Ljuba Čupića, i pozdravljaju se sa “smrt fašizmu“sjetićete se. Ali dobro, naravno da su vam oni neprijatelji, jer ste dolje u Podgorici, kad ste sa kao orke spremali na svoj paganski desant, zapijevali uz četničke pjesme, a mrtvačka lobanja Dražina vam je bila crne vodilja. Sasvim logično onda što su vam Cetinjani neprijatelji. I nema čovjeka na ovom svijetu koji nije vidio šta se desilo i šta se dešava. Nema razumne glave od Cetinja, preko Beograda i Sarajeva do Tokija koja nije vidjela kako velikosrpski fašizam pod skutima crkve Srbije, na pogonsko gorivo srpskog sveta pokušava pokoriti Cetinje. Kažem pokušava, jer ni sotinu desanata i lažnih ustoličenja neće pokoriti ovaj grad i ove ljude, a bogme, nepokrovanje je jedino što je prostalo Crnogorcima, koji će na narednom popisu ili na izborima pokazati jesu li odistinski Crnogorci, ili su samo kako ih četnici zovu “drugo oko u glavi“, srpskog sveta. Bogami, do njih je! Cetinje se nije predalo o održalo je lekciju regionu, kako se brani antifašizam od velikorpskog fašizma. A crkva Srbije? Ista ona koja je gostila Arkana, koja je krila ratne zločince, koja je izgradila crkvu na zemlji nane Fate Orlović, koja je blagosiljala Škorpione prije ubijanja bošnjačke djece, koja je vazila i miroljubila krvoloka Mladića, eno je hirotoniše se u legitimnog đavoljeg emisara na zemlji. Zato nikog ni ne čudi, što je nakon bezbožničke ceremnonije na ekavci, jer je ekavica, navodno izgovor Crnogoraca (sic!), održan unutarmanastirski koncert, na kome crkvenjaci okupatorski veselo poju, kad se vojska na Kosovo vrati... Naravski, ne može se ta vojska više nikad na Kosovo vratiti, niti se patrijarh može ustoličiti u Peći, đe mu je mjesto, pa se onda po sistemu kiselog grožđa “utješna nagrada“ ganja na napokorenom Cetinju. I na koncu, do naroda je. Ne cetinjskog, on je pokazo ko je i šta je i svijetli, kažem, kao luča u moru fašizma! Do naroda je crnogorskog, ali i do ljudi, koji su na tacni isporučili četnicima vlast prije godinu dana, pa je Crna gora za 370 dana bliža Minsku, nego Briselu. Umirati se mora jednom, znamo. Znamo i da bruka ostaje dovijeka, parafaziram, ali znamo da se bruka može ispraviti ličnim deljanjem. Otkazima, promjenama, izobom druge političke opcije. Da se ljudi, koji su se odljudili vrate sebi, svojima i dobru. Pa da pomognu Cetnjanima, e da bi se Crna Gora oporavila od udaraca srpskog sveta. Za koga? Za onu djevojčicu, koja je ogrnuta crnogorskom zastavom pružila ruku policajcima, dok su oni na nju desetak sati poslije bacili šok bombu i suzavce. Eto za nju.

[mentalnahigijena]

Premijer Zdravko Krivokapić tokom zvanične posjete Bosni i Hercegovini ponašao se kao nepristojan čovjek, smatra publicista Senad Pećanin.

Nekadašnji urednik magazina "Dani", sada uspješan advokat i sjajan poznavalac prilika u regionu, predsjedniku Vlade Crne Gore zamjera što nije pokazao poštovanje prema žrtvama razaranja Sarajeva i ocjenjuje da Krivokapić vodi politiku koja šteti i Crnoj Gori i Zapadnom Balkanu.

"Prije svega, pošto premijer Krivokapić stalno naglašava neku dimenziju ljudskosti u politici, moramo primijetiti da se u Sarajevu ponašao kao nepristojan čovjek. Naime, on dobro zna da se u kući obješenog ne govori o užetu. Sarajevo je platilo ogromnu cijenu zbog činjenice o kojoj je govorio, da je njemu kao vojniku JNA u ovom gradu, samo nekoliko godina prije četvorogodišnje zločinačke opsade, u kafanama piće stizalo, a da ni on ne zna od koga. Vojska kojoj je tada pripadao tadašnji vojnik Krivokapić je zajedno sa četnicima ubila tokom 1.460 dana opsade Sarajeva, više od 12.000 građana među kojima i više od 1.600 djece. Da je htio da ova posjeta ostane upamćena po ljudskom gestu, onda je premijer Krivokapić mogao naći vremena da priloži cvijeće makar na spomenik ubijenoj djeci Sarajeva", kazao je Pećanin za Antenu M.

Krivokapićeva izjava o Srebrenici i žrtvama rata neumjesna

Pećanin je Krivokapićevu tvrdnju da "krivac za Srebrenicu i žrtve rata nikada nije jedan" – ocijenio, u najmanju ruku, neumjesnom.

On je rekao da "krivaca ima više i da se njima bavio Haški tribunal u presudama za genocid, kojem su ključni doprinos dali i lideri poput Radovana Karadžića, kojeg i danas slave čelnici političkih partija i SPC, koji su premijera Krivokapića doveli na vlast."

"Nažalost, i Crna Gora i BiH su države apsurda. U Rudom i danas postoji spomen soba Prve proleterske brigade, ali se ona nalazi u ulici Draže Mihajlovića", kazao je Pećanin.

"Zastiđe" rezultat Dodikovog odnosa prema Crnoj Gori

On navodi da bi značaj Krivokapićeve posjete Sarajevu mogao biti, prije svega, u razgovorima o izgradnji puta od Foče do granice sa Crnom Gorom koji je, kako Pećanin dodaje, premijer Krivokapić sa punim pravom nazvao "zastiđem".

"No, to zastiđe je rezultat odnosa prema Crnoj Gori koju ima vlast Milorada Dodika u Republici Srpskoj, koja se svetila i Sarajevu i Podgorici sve ove godine odbijajući da srednjovjekovnu cestu od Foče do Šćepan polja, makar, upristoji. Ako će ova posjeta pomjeriti izgradnju tog puta s mrtve tačke, na kojoj stoji već decenijama, onda bi ona mogla biti čak i značajna", rekao je Pećanin.

Pokušaj stvaranja privida iskrenih namjera

Pećanin smatra da je Krivokapićeva posjeta, zapravo, pokušaj stvaranja privida o iskrenim namjerama kad je odnos Crne Gore prema regionu posrijedi.

"Mislim da je ova posjeta, na neki način više usmjerena na postizanje efekta kojem teži Vlada premijera Krivokapića sa svojim, tek verbalno, proklamovanim ciljevima o dobrim međususjedskim odnosima i saradnji. Zbog toga smatram da je ona bila više protokolarna i isključivo sa ciljem da se nastavi jedna paralelna spoljna politika Crne Gore u kojoj su sve one sredine na prostoru bivše Jugoslavije koje ne pripadaju proklamovanom srpskom svetu, tek od drugorazrednog interesa za Crnu Goru. Mislim da je takva politika štetna, prije svega, za interese Crne Gore, a onda i čitavog regiona", zaključio je Pećanin.

[mentalnahigijena]

Protiv Crne Gore se vodi političko-crkveno-propagandni rat!Advokat i nekadašnji urednik sarajevskog magazina Dani, Senad Pećanin, ocijenio je da se protiv Crne Gore vodi političko-crkveno-propagandni rat koji ima za cilj promjenu njenog građanskog i sekularanog karaktera. On je danas, na V Podgoričkom novinarskom forumu, kazao da je cilj tog rata potkopavanje multietničkog i multivjerskog karaktera Crne Gore.„Hibridni rat protiv Crne Gore i njenog državnog i etničkog identiteta nezamisliv je bez platforme koju daju Srpska pravoslavna crkva (SPC) i mediji. Simbioza beogradskih medija i njihovih izvršilaca radova u Crnoj Gori – prije svega koncerna Vijesti – stvorila je situaciju koja izaziva strah i zebnju kod svih koji se sjećaju zločina iz ratova devedesetih godina prošlog vijeka“, naveo je Pećanin na panelu „Prekogranično novinarstvo – mediji kao sredstvo hibridnog rata protiv susjeda“, kojim je moderirala novinarka Tamara Nikčević.Pisac i novinar Andrej Nikolaidis, ocijenio je da ne postoji nikakva razlika, osim fiktivne, između portala IN4S i koncerna Vijesti.„I jedni i drugi sinhronizovano učestvuju u izmjeni karaktera građanske Crne Gore. Taj koncern doslovce manipuliše građanima Crne Gore ubjeđujući ih u istovjetnost srpskog i crnogorskog nacionalizma, tražeći neku srednju struju. Ta priča nije nova; oni se vraćaju na politiku Demokratske partije socijalista (DPS) prije 1997. godine“, istakao je Nikolaidis, dodajući da je crnogorski nacionalizam folklornog karaktera i da nema nikakvu šansu protiv srpskog.Predsjednik Medijskog savjeta za samoregulaciju (MSS), Ranko Vujović, kazao je da određene države i centri moći pokušavaju prekogranično, preko medija i društvenih mreža, da utiču na procese u drugim zemljama.„Ono što se dešava u Crnoj Gori s medijima iz Srbije nije ništa novo. Imali smo situaciju da je Agencija za elektronske medije (AEM) na tri mjeseca suspendovala određene programe Pink i Hepi televizija“, podsjetio je on.

Novinar hrvatskog Jutarnjeg lista, Vlado Vurušić, kazao je da mediji u toj državi dobro označavaju šta se zbiva u Crnoj Gori.„Crna Gora je pod jakim udarom iz Srbije. U toj logistici je i Rusija. Tu su, naravno, i SPC i srbijanski mediji koji su udarne pesnice režima Aleksandra Vučića“, saopštio je on.Vurušić smatra da napadi iz Srbije djeluju vrlo uznemirujuće i ratnohuškački.„To je cijeli jedan splet medijskog carstva Aleksandra Vučića. Oni cijelo vrijeme potenciraju reviziju povijesti – ne samo zadnjih stoljeća, već i dešavanja iz devedesetih godina. Situacija je vrlo napeta. Može Vučić spuštati loptu, ali njegovi mediji rade kao udarne pesnice i glasnogovornici režima“, dodao je on.Senad Pećanin ističe da interesovanje srpskih medija za lokalne izbore u Nikšiću svjedoči da je riječ o dobro planiranoj strategiji.„Ta nevjerovatna detonirajuća snaga srpskih medija jeste jedan vrlo zlokoban znak perspektive odnosa u Crnoj Gori. Za punu učinkovitost takve propagandne strategije izuzetno važno mjesto pripada lokalnim medijima“, rekao je Pećanin.On smatra da je od medijske uloge kakvu igra koncern Vijesti u Crnoj Gori, jedino sramnija uloga mnogobrojnih NVO.„One su svojim prethodnim radom i okretanjem glave od primitivnog klero-tribalnog fašizma u Crnoj Gori, pokazale da su bitni kotačići u funkcionisanju tog stroja. Jedini odgovor je snaženje medija koji se zalažu za njegovanje onih vrijednosti za koje smo vjerovali da su čvrsto usidrene u strukturu naših država i društava“, poručio je on.Andrej Nikolaidis smatra da je katastrofalna greška napravljena onda kad je Pink bio saveznik bivših crnogorskih vlasti i kad je govoreno da su odnosi s Vučićevom Srbijom – nikad bolji.„To su greške koje moraju doću na naplatu“, uvjeren je crnogorski književnik.Govoreći o rezultatima crnogorskih parlamentarnih izbora, Ranko Vujović je ocijenio da se 30. avgusta prošle godine nije dogodila smjena vlasti, već rušenje države.

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/u-mostaru-u-subotu-promocija-knjige-stenogrami-o-podjeli-bosne/

U Mostaru u subotu promocija knjige “Stenogrami o podjeli Bosne”

Knjiga “Stenogrami o podjeli Bosne” u izdavaštvu portala Tačno.net bit će promovirana u hotelu Bristol u Mostaru, u subotu, 1. jula. Na promociji će govoriti bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, novinar Viktor Ivančić, teolog fra Drago Bojić, novinar Senad Pećanin i književnik Nedžad Maksumić.

– U tim autentičnim zapisima s važnih sjednica političkog vrha Hrvatske iz devedesetih, sve vrvi desetinama eksplicitnih dokaza o tome da je Franjo Tuđman ne samo dijelio Bosnu, nego bio opsjednut idejom da ta država zapravo uopće ne treba postojati – napisala je, između ostalih, Heni Erceg u knjizi.

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/frankfurter-allgemeine-zeitung-raspisao-se-o-bih-dobrodosli-u-sarajevo-dobrodosli-u-zemlju-u-kojoj-zakoni-logike-ne-vaze/

FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG RASPISAO SE O BIH 'Dobrodošli u Sarajevo, dobrodošli u zemlju u kojoj zakoni logike ne važe..."

Njemačka akademija za jezik i pjesništvo je za svoje proljetno zasjedanje izabrala Sarajevo, “bure baruta u srcu Balkana i kap krvi na rubu Europe”. To je, pored makedonske krize, jedna od tema pisanja njemačkog tiska.

Njemačka akademija za jezik i pjesništvo već nekoliko godina svoja proljetna zasjedanja održava u europskim gradovima s ciljem umrežavanja pisaca i naučnika, ali i institucija. Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) piše kako je za ovogodišnje svoje zasjedanje ta akademija izabrala Sarajevo, “grad čije ime svako zna, ali o čijoj sadašnjosti, kako se ispostavilo, većina gostiju malo zna. No, bolje mjesto za diskutiranje o ostavštini Europe, njenim vrijednostima, propustima i njenoj budućnosti Akademija nije mogla izabrati. Sarajevo, to je bure baruta u srcu Balkana i jedna kap krvi na rubu Europe.”

Ožiljci rata u sarajevskom asfaltu

U nastavku članka se FAZ osvrće na opsadu Sarajeva i velika stradanja u tom gradu za vrijeme rata u BiH, na što su se nužno osvrnuli i sudionici zasjedanja Njemačke akademije za jezik i pjesništvo. U tom kontekstu FAZ spominje i “Sarajevske ruže”: “Gdje god je tada jedan čovjek ubijen na ulici, danas na to podsjećaju ožiljci u asfaltu. Oni su ispunjeni crvenom bojom i nazvani ‘Sarajevskim ružama’. Četvrt stoljeća nakon početka rata ta crvena boja se čini izblijedjelom. Bezobzirno se prolazi pored njih, prašina ulice ih čini gotovo nevidljivima. Četvrtog dana zasjedanja je pao snijeg. Kad se počeo topiti, Sarajevske ruže su izgledale kao da su natopljene svježom krvlju. Pet dana je Akademija bila u Sarajevu. ‘Dobro došli u Sarajevo, dobro došli u jednu zemlju u kojoj zakoni logike ne važe’, kazao je Senad Pećanin u pozdravnom govoru u konferencijskoj sali Bošnjačkog instituta.”

Nastavljajući se na daljnja objašnjenja publicista i advokata Pećanina o strukturama Bosne i Hercegovine, FAZ ističe da Daytonska BiH “pati pod jednim vladajućim sistemom koji je vjerovatno važi kao jedan od najkompliciranijih na svijetu. Ona pati od korumpiranih političara, od vjerskih autoriteta koji su se posvetili nacionalizmu i od ustrajne prijetnje od strane srbijanskog susjeda i prosrpskih snaga u vlastitoj zemlji. Ona pati od siromaštva i nezaposlenosti, od ratnih rana koje jednostavno ne žele zacijeliti i od dubokog jaza koji još uvijek dijeli one koji su ostali u tom gradu od onih koji su Sarajevo napustili za vrijeme rata. A BiH pati i zbog nezainteresiranosti Europe.”

Što je izvor svih poslijeratnih zala?

List piše kako su u okviru jedne od diskusija tih pet dana zasjedanja Akademije u Sarajevu povjesničari, publicisti i sociolozi pokušali odgovoriti na pitanje što Europa s obzirom na sve veće nacionalističke ideje može naučiti na primjeru Sarajeva – “ukoliko je Europa još uopće sposobna učiti”. Osvrćući se na sve veći turski, arapski i ruski utjecaj u BiH, FAZ piše o tome što Europa radi na Balkanu, što ona radi za Balkan:

“Europa, navela je minhenska povjesničarka Marie-Janine Čalić, trenutačno ima preče brige. Osim toga, kazala je ona, Bosna i Hercegovina, ukoliko se u obzir uzmu isključivo činjenice, ionako nema druge ozbiljne alternative nego pristup EU.

‘EU će se raspasti prije nego što se mi budemo mogli učlaniti’, kazao je sociolog religije Dino Abazović. To nije izrugivanje, već duboko uvjerenje da će to tako biti. Razočaranje, prijezir, gorki sarkazam su jasno prisutni u mnogim razgovorima. Često zvuči kao da je Europska unija postala šifra uništenih nada. Jedni vide instrumentalizaciju religije u nacionalističke svrhe kao izvor svih poslijeratnih zala, drugi proklinju prije svega Daytonski mirovni sporazum koji je, kako kažu, stvorio disfunkcionalnu državnu tvorevinu, jedan ‘tipično zapadni produkt’. Zapad je Bosnu i Hercegovinu strpao u luđačku košulju, kaže novinar i diplomat Hajrudin Somun, i od tada promatra kako Rusija i Turska zemlju dijele između sebe. A publicista Dževad Karahasan ističe da je Dayton čak gori i od samog rata.”