#Sava Zagreb

[legendaryunknowndelusion]

My photography

[lavandin]

Zagreb, 11 December 2022

[mothmiso]

Zagreb (2) (3) (4) (5) by IVAN UJEVIC

Via Flickr:

(1) Hendrixov most (2) Worm moon (3) Arena ZG (4) Sava River (5) Croatian national theatre, HNK, at night     

[beardedmrbean]

ZAGREB, Croatia (AP) — Croatian police said Monday that they have pulled 10 migrants from freezing waters on the border with Bosnia.

Police were alerted on Sunday around 6 p.m. that a group of people were stuck in a flooded area around the Sava River after their small boat had ruptured.

The migrants previously had crossed the Sava from Bosnia but got stranded in the flood waters some 50 meters (yards) away, a police statement said.

Police said Monday that the Sava River on the border with Bosnia is dangerous and full of debris that can damage small boats that migrants use to cross.

Last week, police found six men from Afghanistan who were also stuck in the flooding zone, cold and exhausted.

Migrants cross into European Union member state Croatia from neighboring Bosnia or Serbia with an aim to get to Western Europe.

The number of people using the so-called Balkan land route into Europe has spiked recently. The route leads from Turkey to Greece or Bulgaria, then to North Macedonia, Serbia, Bosnia, Hungary or Croatia.

[zagrebjavniprostor]

O kolodvorima

Saša Šimpraga, 2023.

Prvi zagrebački kolodvor zvao se Južni, kasnije Sava, a danas je to Zapadni. Otvoren je 1862. godine s dolaskom željeznice u grad i izgradnjom prateće infrastrukture. Grad se tada, nakratko, intenzivnije izgrađivao prema zapadu. Danas Zagreb ima nekoliko kolodvora, a za putnički promet najvažnija su dva željeznička i jedan autobusni. Od ostalih, osim Ranžirnog, tu su još najpoznatiji imaginarni, onaj kaptolski, a postojao je i željeznički Istočni, na uglu Branimirove i Heinzelove, na koji odavno podsjećaju samo prazni kolosjeci. Uz kolodvore, veliki broj putnika po gradu servisira i niz terminala, no najčešće, ne i isključivo, nemaju pripadajuće zgrade. Nijedan nije sjajan.

Glavni zagrebački kolodvor, najveći u Hrvatskoj, dominira dijelom Zelene potkove koja je jedna od ključnih sastavnica identiteta glavnoga grada. Izgrađen je 1892. godine na tadašnjem rubu grada i čini se da je izvorno bio crvenkaste boje. Kad iskoračite u grad s njegovog glavnog ulaza otvara se jedna od najboljih vizura Zagreba i obečavajući prvi dojam (za koji druge prilike nikad nema). Kako je željeznica gubila na važnosti u Hrvatskoj, tako je i Glavni kolodvor postajao sve zapušteniji. Serija improvizacija s uređenjem ostavila je nedorečenosti, a posvemašnja zapuštenost u očekivanju nekih budućih zahvata samo daje na slici neuspješnog grada. Nakon potresa, kao i većina grada, i Glavni kolodvor čeka obnovu, koja se u nekom idealnijem slučaju ne bi svodila samo na vraćanje i šminkanje izvornog stanja, već i značajnu nadogradnju kako bi se najvažniji željeznički kolodvor u zemlji barem približio europskim standardima. Primjerice, da osobe s ograničenom pokretljivošću mogu pristupiti svim peronima, što sad nije slučaj; ili da peronima možete prići i s juga i prostora budućeg bitnog gradskog trga. Negdje u zidovima prilazima peronima mjesta možda ima i za odbačene stare reljefe sa spomenika kralju Tomislavu. Između kolodvora i Pošte još uvijek postoji i mogućnost formiranja parka koji bi nudio iskustvo čekanja vlaka u parku na prvom peronu.

Zapadni kolodvor je u više manje jednako lošem stanju, ali kao i svi, služi. I njega bi trebalo otvoriti i južno.  

Važni gradski kolodvor je i Autobusni koji vjerojatno ima bitno veći broj putnika od oba željeznička. Sve donedavno, desetljećima, nije imao ni display s dolascima i odlascima. Nova je zgrada izgrađena na mjestu staroga kolodvora povodom Univerzijade 1987. godine. Njegova prostorna organizacija nije u svim segmentima ispoštovala praktičnost upotrebe, pa tako primjerice, nema organiziranih staza za pješake na prizemnoj etaži. Sve je propuste možda najbolje ispraviti negdje drugdje. Naime, u perspektivi autobusni kolodvor trebalo bi premjestiti (kako bi bio bliže izlazima iz grada), a sadašnju lokaciju s reurbanizacijom valjalo bi vezati uz razvoj prostora Gredelja.

Za socijalističke Jugoslavije, napredno planiranje grada svojevremeno je razmatralo novi, integrirani gradski kolodvor na južnom kraju Avenije Većeslava Holjevca, tj. na kraju Središnje osi, uz Ranžirni.  Planovi nisu nikad odmakli, a danas je ta mogućnost uglavnom izgubljena s neprimjerenom izgradnjom, bez ikakvog plana.

Takvi kakvi su sad, zagrebački su kolodvori jedna od najpreciznijih legitimacija grada. Čim na bilo koji pristignete, odmah znate u kakav ste grad došli.

_

Objavljeno na portalu H-Alter, 8. svibnja 2023.

[maximuswolf]

Looking for a Rare Live Recording of Đorđe Balašević's "Uspavanka za devojčicu"

Looking for a Rare Live Recording of Đorđe Balašević's "Uspavanka za devojčicu" Hello everyone,I've been searching for a live recording of Đorđe Balašević performing the song "Uspavanka za devojčicu" but haven't had any luck so far. I know that Balašević performed this version of "Uspavanka za dečaka" on several occasions, including concerts in Belgrade (2008, Sava Centar), Novi Sad (2011, Spens), and Zagreb (2014, Arena). However, I can't find any video or audio recording of these performances.I've checked YouTube, other streaming platforms, and some fan communities, but the specific recording of this song continues to elude me. If anyone has a copy of this performance, knows where I might find it, or has any suggestions on where else I could search, I would be incredibly grateful for your help.Thank you in advance! Submitted September 05, 2024 at 11:19AM by ovallights https://ift.tt/LhZa3vz via /r/Music

[fabiobruna]

MSU

Het MSU is een groot en modern museum voor hedendaagse kunst in Zagreb, Kroatië. Ontworpen door de architect Igor Franić. Een modern gebouw met grote glazen gevels. Tijdens onze vakantie verbleven we in Zagreb, in het oude centrum. Het museum ligt wat meer buiten de stad, aan de andere kant van de rivier Sava, op een kilometer of 8 wandelen. Naast het museum bezoeken een perfecte manier om de stad op een iets andere manier beter te leren kennen. Er was een hittegolf, dus rustige wandelen verplicht. Het museum was gelukkig erg koel.

Het is een bijzonder gebouw, helaas was ik na de wandeling zo verhit dat er niet toe kwam een foto te maken van de iets meer bijzondere voorkant.

Het gebouw

Je merkt aan de werken in dit museum dat je in een regio bent die nog recent erg onrustig was. Veel kunst met referenties aan oorlog, Rusland. Een schokkende film over (de eerste) pride in Zagreb, met veel grof geweld.

Mijn favoriete deel was de tentoonstelling "Futures", met veel kunst uit de 60s. Sleutelwoorden; Joegoslavië, progressief, gegenereerde kunst, computerkunst.

The exhibition “Futures”

Muzej Suvremene Umjetnosti, Zagreb

By presenting prominent Croatian and international artists of the 20th century, the exhibition “Futures” challenges the ideas and visions of the future which have been developing in art from the 1960s until the present day. Croatian artists gathered around the New Tendencies movement connected art, science and technology with the then idea of a progressive socialist society. This was also embraced by international artists who exhibited as part of New Tendencies, thereby showing their interest in Yugoslavia and their trust in the new, self-governing system.

Met mooie werken van Vjenceslav Richter.

Ondulaciona prostorna struktura - Vjenceslav Richter

Werk uit het MSU Zagreb

Werk uit het MSU Zagreb

MSU Zagreb

Na afloop dronken we een kopje ijskoffie in de schaduw van de gevel van het museum. Als je in Zagreb bent is het zeker de moeite waard om dit museum te bezoeken, naast al die prachtige Spomenik in de regio.

[radiogornjigrad]

Jacqueline Bat: DOZRIJEVANJE GRADA

Prelazeći jadranski most u četvrtak poslijepodne, Sava je na svom maslinastom ,vijugavom tijelu nosila otiske grmlja poput uzorka na svilenoj haljini, a sunce je imalo onu toplozlatnu,zagasitu nijansu, koja najavljuje blagost ljetne utihe prije nego jesen na prstima počne obilaziti voćnjake i strništa. Volim Zagreb ljeti, čini se da dozrijeva u tom miru, ima potpuno drugačiju vibraciju, bez imalo…

[postleft]

We are used to thinking of nature as something "out there", elsewhere from us, removed from culture, unmanaged by man, where every change has a negative connotation. Yet, in the wilderness of man and animal, of capital, and of culture, of economic interests, and of political (self)will, the elsewhere of nature no longer exists, just like a place of man's exclusive domination no longer exists. Between the flea market and the communal waste landfill we often see just one step in the process of wast accumulation. We invite you to join us in temporarily inhabiting the space of that one step and in posing questions about alternative methods of waste management and alternative views of nature.

BADco. invites you to 24-hour camping on the field between the Sava embankment and the river itself, not far from Zagreb's communal waste landfill Prudinec/Jakuševac and the Hrelić flea market.

For a period of 24 hours let's inhabit one of Zagreb's ecologically problematic zones with artists, activists and experts who will jointly carry out a program of performances, exhibit work and open discussion on ecology and the city, waste and its management.

Join the camp with your tent, camper or sleeping bag. Join the discussions, follow the performances and spend the night on location of the artistic-ecological camp.

The project Nature needs to be constructed is dedicated to the recently departed Željko Zorica Šiš, whose performance 12 Chairs will be realized in the camp according to his instructions. The whole event will be framed by a 24-hour performance of BADco.'s production Is There Life on Stage?, and will include artistic interventions and works by media artists Ana Hušman and Davor Sanvinčenti, musicians Alen and Nenad Sinkauz and visual artist Slaven Tolj. Tomislav Tomašević from Green Action, Saša Avirović from the Čakovec communal waste company ČAKOM and Svjetlana Lugar on behalf of the project Mamutica for a clean environment will speak about waste management. On Sunday morning Parkticipacija association for urban agriculture will hold two short workshops on the topic of Food, not waste: Composting at home and planting into recycled pots. The project is supported by 7 sun beds from the eco-artistic project Reciplaya, authors: Darko Fritz, Sanda Hančević, Valerija Jurjević, 2008-11.

The camp is located on the field between the Sava embankment and river Sava, across the road from the Hrelić free market and with a view of Zagreb's communal waste landfill Prudinec/Jakuševac, starting 14. September 10:00 and ending 15. September 12:00.

[martin-james2121]

Embark on an Adventure off the typical tourist path and unlock Zagreb, Croatia’s best-kept secrets

Zagreb, located on the slopes of the Medvednica mountain along the Sava River is the capital city of Croatia, rich in history, culture, and charm. In this well-preserved old town lies a tapestry of history and charm that dates back to medieval times. Beyond its architecture and rich cultural heritage, it attracts budget-conscious travelers seeking authenticity without compromising on experience.

In Zagreb, laughter resonates through every corner, weaving a tapestry of unforgettable memories in this Croatian capital. Its cobblestone streets intertwine with buzzing trams, leading to a labyrinth of quirky museums and inviting coffee shops where each cup tells a story.

Check out this list of Zagreb’s best-kept secrets to explore on your visit to this beautiful city.

1. Mysterious Upper Town Alleyways

While wandering through the winding cobblestone streets of Zagreb’s Upper Town, you’ll stumble upon a network of narrow alleyways that seem to lead to another era. These hidden passages are filled with quaint cafes, boutique shops, and colorful street art, offering a glimpse into the city’s vibrant local culture.One such alley is Tkalciceva Street, lined with charming cafes and restaurants where locals gather to socialize over coffee or a glass of Croatian wine. As you explore further, don’t be afraid to divert from the main path and discover the hidden corners that make this area so enchanting.

To Read More Click Here...

[kilar]

CAS - activity - Biking in Zagreb

On December 31st 2023, my friend and I wanted to go bike riding. My friends and I went to Zagreb for the winter break and my friend Mark and I wanted to go biking. We didn’t have our own bikes so we googled and saw we could rent bikes using an app.

That is what we did on New Years Eve! We packed a little backpack with water, sandwiches and some extra clothes and began our journey. I let Mark lead the way since he wanted to show me a part of Zagreb called Savica, it is like a cultural ecological spot of Zagreb with a bit of wildlife.

The journey was really fun, at first we were by Bundek riding along big grass fields. The sun was out, it was beautiful. Soon enough we were on a real road biking our way when suddenly we realized that next to us there was a garbage dump, some of the garbage already composted and turned into grass but the other half was cut in half and rolled over. It looked awful, smelled even worse I almost threw up.

I’m not kidding, it was really stinky and we rode past that garbage for what felt like eternity. We discussed how terrible it must be to live close to that point and made a pact to not litter at all in 2024, to use our products responsibly and always recycle.

After we passed that point we came to a macadam road that we struggled to ride, but very soon we came to ‘Domovinski most’ which is above the river Sava. We rested for a few minutes under the bridge while admiring the graffiti before continuing our journey.

The ride across the bridge was a bit hard, especially with my body being sore from visiting Amazing, and from already cycling for an hour. But eventually, it was successful and we made it to Savica, which was filled with ponds, sedge, greenery and even a bridge.

There we rested a bit more and chilled next to beavers, cats and even swans. It was really calm and scenic, I have never visited that part of Zagreb before. There were people camping and fishing which inspired me to do so in the future.

The ride back home was hectic because the sun was setting, we were tired and I had a scheduled massage at five pm. But of course we made it after two hours of cycling altogether.

[legendaryunknowndelusion]

My photography

[rasmasandra]

Traveling in Europe Croatia

Zagreb on the Sava River Croatia is officially called the Republic of Croatia. It is a European country at the crossroads of Central and Southeast Europe. Its coastline lies on the Adriatic Sea. The largest city and capital of the country is Zagreb in the northwest along the Sava River. Medieval Gronji Gead is Zagreb’s Upper Town with cobblestone streets and buildings topped with red-tiled…

[zoranphoto]

Na Lučkom sve više raste kolona u smjeru Zagreba, na Krku i dalje krkljanac

Prvi srpanjski vikend, prema očekivanju, donosi pojačan promet na važnijim cestama, prilazima turističkim središtima, pojedinim graničnim prijelazima te trajektnim lukama i pristaništima. HAK u subotu ujutro javlja o kilometarskim kolonama na autocesti A1     Stanje u prometu u 15 sati je sljedeće: Autocesta A1 Zagreb-Split-Ploče - povećana je gustoća prometa između Zagreba i Zadra u oba smjera; - pred naplatom Lučko u smjeru mora kolona je oko 1 km, a u smjeru Zagreba oko 3 km; - pred naplatom Demerje u smjeru Zagreba kolona je oko 1 km; - između čvorova Lučko i Bosiljevo II u smjeru mora povremeno se vozi u kolonama u pokretu uz kraće zastoje; - između čvorova Zadar i Rovanjska u smjeru Zagreba povremeno se vozi u kolonama u pokretu uz kraće zastoje. Autocesta A2 Zagreb-Macelj - povećana je gustoća prometa u smjeru Zagreba - između graničnog prijelaza Macelj i naplate Trakošćan u smjeru Zagreba vozi se u koloni.     Autocesta A3 Bregana-Lipovac (uključujući i zagrebačku obilaznicu) - zbog prometne nesreće između čvorova Zagreb istok i Most Sava u smjeru Lipovca (38. km) vozi se po dva prometna traka uz ograničenje brzine. Krčki most (DC102) - povećana je gustoća u oba smjera. - kolona u smjeru otoka je 4 km - kolona u smjeru kopna je od Omišlja Državna cesta DC1 Zagreb-Karlovac - povećana je gustoća prometa na državnoj cesti DC1 izmađu Zagreba i Karlovca u smjeru mora, povremeno se vozi uz kraće zastoje osobito na dionici kod mjesta Klinča Sela. -   -   - Tportal.hr Read the full article

[mentalnahigijena]

O Ohridskoj arhiepiskopiji kojoj je Rastko -Sava nakon 1220. nekanonski oduzeo dvije eparhije srpska Wikipedija kaže da je ona bila ”crkva, čiji su poglavari bili Grci”. Jugoslavenska povijest, koju nam još uvijek prodaju, kaže da je Ohridska arhiepiskopija bila makedonska crkva (Kolarić, Juraj. Ekumenska trilogija – II prošireno izdanje, TEOVIZIJA, Zagreb, 2019.), usprkos tomu što je ta crkva nastala 1000 godina prije no što je AVNOJ umjetno stvorio makedonsku naciju. U republici Makedoniji u SFRJ stvorena je Makedonska pravoslavna crkva – Ohridska arhiepiskopija, koja je dobila autonomiju u sklopu SPC i raskolila se od nje 1967. Dne 9. Maja 2022. je Sveti Arhijerejski sinod Carigradske patrijarhije pod predsjedništvom patrijarha Bartolomeja donio odluku da prihvaća euharistijsko opštenje s „klerom, duhovništvom i vjernicima ove Crkve podređenoj arhiepiskopu Stefanu”. To znači da kler i narod više nijesu u raskolu s Carigradskom patrijarhijom ali nije riječ o dodjeli autokefalnosti. Također „Crkva Srbije (misli se na crkvu države Srbije, jer SPC nije crkva srpskog naroda, nego srpske države – op.a) mora regulirati svoje odnose s crkvom u Sjevernoj Makedoniji u skladu s crkvenim kanonima.” Ova je crkva priznata pod nazivom Ohridska arhidijaceza i nikako u svom nazivu ne smije koristiti naziv Makedonija i sve što proizlazi od tog imena. Tako Carigradska patrijarhija potvrđuje stajalište grčke države, koji se temelji na činjenicama da je AVNOJ izmislio Makedonsku državu, jezik i crkvu, a time i narod. Ova je odluka proslavljena u Republici Sjevernoj Makedoniji gdje su još uvijek na snazi odluke AVNOJ-a i opštenito jugoslavenski mentalni sklop ali zapravo Carigradska patrijarhija ne priznavajući tu crkvu kao „Makedonsku” potvrđuje da je ona nasljednica povijestne Ohridske arhiepiskopije i time priznaje da je ta crkva bugarska jer je puni povijesni naziv Ohridske arhiepiskopije: ARHIEPISKOPIJA PRVE JUSTINIJANE I CIJELE BUGARSKE. Carigrad je zapravo rekonstruirao povijesnu crkvu koja je bila mjerodavna okvirno za taj teritorij, koristeći pri tom postojeće narode i kler na tom teritoriju, koji se može uklopiti u tu rekonstrukciju. Dok obnovljena crkva ne vidi problema, crkvi (države) Srbije sve je problem. U vrijeme kad se crkva države Srbije oglušuje na odluke carigradskog patrijarha i zajedno s Moskovskom patrijarhijom dovela se u raskol s pravoslavljem, Carigradska patrijarhija prema njoj nema više nikakvih obveza. Sve je to povezano s ruskom agresijom na Ukrajinu koja je strahovito ubrzala povijest. Takvo stanje otvara nove mogućnosti za rekonstrukciju nacionalne pravoslavne Crkve na hrvatskim prostorima na temelju povjestnih činjenica. Da bi se takvo što dogodilo u Hrvatskoj, prije svega se država mora zauzeti kao što je to bilo s državom i pravoslavnim crkvama u Ukrajini i Sjevernoj Makedoniji. U prvom dijelu ovog članka prikazujemo povijest Bugarske Ohridske arhijepiskopije. Sjutra ćemo u drugom dijelu objaviti Homatijanovo pismo Savi iz Maja 1220. BUGARSKA OHRIDSKA ARHIEPISKOPIJA Još prije srjedine 7. vj. dio Bugara zbog napada Hazara na Veliku Bugarsku seli u Panoniju, dio u Italiju, dio u oblast Kutmičevica (sad oblast Makedonija). Jedan dio ostaje ispod Hazara i nešto kasnije stvara tzv. Povolšku Bugarsku. Svi su ti djelovi vođeni od sinova osnivača Stare Velike Bugarske, kana Kubrata (Kovrat, Krovat). (1) Onaj dio koji je  pod vodjstvom kana Asparuha prelazi ušče Dunava i nanosi težak poraz bizantskoj vojsci. Godine 681. car Konstantin IV. Pogonat potpisuje mirovni ugovor s Asparuhom uz obvzu plaćanja poreza Bugarima. Taj se dokument smatra početkom Bugarske države na Dunavu. Godine 803. bugarski vladar kan Krum Strašni preuzima veliki dio ogromnog teritorija avarskog kaganata, pa je tako i granica između franačkog kraljevstva i Bugara uspostavljena na rijeci Dunav kod Budimpešte. Zapadna obala i Budim su franački, a istočna obala i Pešta su bugarski. Iste godine kan Krum preuzima od Bizanta Beograd, a šest godina kasnije opet od Bizanta preuzima i Sofiju. Od tada (više od 200 godina) postoji i granica između Hrvatske i Bugarske kod Srijema (Sirmium – danas Sremska Mitrovica u Srbiji), koji je najzapadniji bugarski grad. U vremenu od 837. do 842. cijelo zemljopisno područje Makedonije pripojeno je Bugarskom carstvu. Naravno i Ohrid gdje je i uspostavljena arhiepiskopija, koja je dio Bugarske crkve. Godine 886. u bugarsku tvrđavu Beograd stiže petero učenika svete braće Ćirila i Metoda. Tako i Kliment (oko 840–916) postaje Ohridski arhiepiskop u bugarskoj crkvi. Dakle „Ohridski” nije nadimak sv. Klimenta kao što tvrdi srpsko-jugoslavenska povjest nego titula –  Ohridski arhiepiskop. U ono doba srpska plemena (tada podanici bugarskog carstva) još nijesu prihvatili hršćanstvo. Danas, jedna od najvećih ulica u središtu Beograda je Kneza Mihajla. To je isti onaj bugarski knjaz Boris-Mihail, koji je otac od cara Simeona Velikog. Prema zakonu iz 893. u Bugarskom su carstvu svi Bugari (pa tako i Srbi), a u bogoslužju i u državnoj administraciji je bilo obavezno korištenje bugarskog jezika uz glagoljsko ili ćirilično pismo. Taj jezika su koristili sv. braća Ćiril i Metod kad su stvarali glagoljsko pismo. Sad taj starobugarski jezik nazivaju slavenski, staroslavenski, starocrkvenoslavenski i sl., uz glagoljsko i ćirilično pismo. Najstariji datirani izvor pisan glagoljicom je “O pismeneh”, koji je napisao Černorizec Hrabur godine 893. Poznata je i činjenica da postoje samo dvije vrste glagoljice – okrugla (bugarska), koja je nešto starija i uglata (hrvatska), što je dokaz za viševjekovnu kulturnu suradnju između Bugara i Hrvata. Povjest govori da je bugarski car Simeon I. Veliki pobio većinu Srba i da je izgubio rat protiv hrvatskog kralja Tomislava, koji je zaštitio pobjeglog srpskog kneza Zahariju od bugarske sile. To piše Porfirogenet, koji je u to doba bizantski car Konstantin VII., koji je od Simeona izgubio više ratova i veliki teritorij. Zato i ne možemo smatrati da je Konstantin VII. Porfirogenet vjerodostojni izvor. Rat između Bugarskog carstva (750 000 km2 i 4 milijuna stanovnika) i Hrvatskog kraljevstva (120 000 km2) je veliki rat između najvećih europskih sila onog doba jer u njemu sudjeluju druga (Bugarska) i četvrta (Hrvatska) po veličini i vojnoj sili zemlje u Europi te je to tako jedan od najvećih europskih ratova svoga doba. Rat protiv Tomislava je jedini koji je car Simeon ikad izgubio (nije sudjelovao lično u njemu – nije niti saznao da je izgubio taj rat jer je preminuo isti dan u bugarskoj presolnici Veliki Preslav). Svjetska povjest zna za ovaj događaj baš zbog cara Simeona i kralja Tomislava, a nikako zbog nekih Srba, koji u Bugarskom carstvu naseljavaju teritorij od cca 2 000 km2 i kojih ima otprilike  1 000, dakle kao prosječnog sela u Hrvatskoj ili Bugarskoj. Konstantin VII. još piše kako je godine 924. Bugarski car Simeon odselio sve Srbe u Bugarskoj na obalu Crnog mora i zemlja je opustjela. Godine 931. kad je Česlav Klonimirović uspio pobjeći iz stolnog Velikog Preslava uz još četvoricu i stigao u Srbiju, tamo nije mogao pronaći više od 50 muškaraca, bez žena i djece. Otkud to zna Konstantin VII. kad nikad nije razgovarao sa Česlavom nije jasno.(2) Oni, koji bezuvjetno vjeruju Konstantinu VII. moraju objasniti kako se to od 55 muškaraca bez žena i djece pojavljuju sljedeći naraštaji Srba. Godine 870. Konstantinopolski sabor (koncil) donosi odluku o dodjeli autokefalnosti bugarskoj crkvi (tada Preslavska arhiepiskopija). Godine 927. netom nakon smrti bugarskog cara Simeona potpisan je mirovni ugovor između Bizanta i Bugarskog carstva koji ima tri klauzule. 1. Carigradska patrijarhija priznaje Bugarskog arhiepiskopa patrijarhom. 2. Na temelju toga priznaje carska titula bugarskog vladara. 3. Bizant se obvezuje plaćati Bugarskom carstvu danak, kao što je bilo i prijašnih 250 godina. Toj ugovor potvrđen je brakom bugarskog cara Petra (sin cara Simeona) i unuke cara Romana Lakapina pa ga tako svi poštuju više od 40 godina. Godine 971. po dogovoru s Bizantom Kijevski knjaz Svetoslav (Rusi tad još nisu kršćani) izvodi napad sa sjevera na Bugarsko carstvo – preuzima i ruši glavni grad Veliki Preslav. Zato što je srušena i njegova rezidencija, bugarski patrijarh Damjan seli se najprije u Dorostol, Sofiju i najzad na zapad države – u Ohrid, gdje stoluju i sljedeća dva patrijarha. Par godina kasnije Bugarski car Samuilo preuzima natrag ranije izgubljeni teritorij ali ne uspijeva mu obnoviti Veliki Preslav zbog stalnih ratova (35 godina) s Bizantom. Najzad Bizantskom caru Vasiliju II. uspijeva preuzeti Bugarsko carstvo godine 1018. Za Bugare osniva i dvije nove administrativne jedinice. Istočnu – između Dunava i Stare planine naziva Paristrion (Podunavije). Na jugozapadu Bugarske zemlje stvorena je tema Bugarska (Βουλγαρία). To su zemlje od Sofije do središnje Albanije i od Beograda do Ostrova i Kostura. Glavni grad administrativne oblasti Bugarske (Βουλγαρία) postaje grad Skoplje i to sve do 1185., kad se nakon ustanka obnavlja Bugarsko carstvo. Nakon sloma Bugarskog carstva zemlje u kojima žive Srbi postaju dio Hrvatskog kraljevstva gdje i ostaju sljedećih 150 godina što potvrđuje Ljetopis popa Dukljanina. Car Vasilij II. Bugaroubojica (Βασίλειος Β΄ Βουλγαροκτόνος) 1018. ukida Bugarsku patrijarhiju i po dogovoru s Carigraskom patrijarhijom u tri dekreta proglašava autokefalnu Bugarsku arhiepiskopiju u Ohridu, jer tamo je stolovao zadnji bugarski patrijarh David. (3) Karta Ohridske arhiepiskopije (4) prikazuje stanje 1020. kad stupa na snagu zadnji – treći dekret Vasilija II. za osnivanje  autokefalne Bugarske arhiepiskopije sa sjedištem u Ohridu. Do tog trenutka već 150 godina to je dijaceza bugarske crkve što ostaje i u narednih 200 godina. Od ove bugarske crkve 1219. Rastko(Sava) Nemanjić nekanonski odvaja jedna od najmanjih eparhija (biskupija) koja je na karti pod brojem 17 i u ono doba ima samo 10 svećenika. U narednim godinama širenjem bizantskog teritorija širila se i dijaceza Bugarske arhiepiskopije i to u Dalmaciji (cjeloviti povjestni hrvatski teritorij) i na djelove Italije (Kalabrija). Po dolasku Turaka na Balkan oni najprije preuzimaju dijacezu bugarske Ohridske arhiepiskopije, a širenjem teritorija Osmanskog carstva širila se i dijaceza Ohridske arhiepiskopije ponajviše na povjestnom hrvatskom teritoriju. U jednom eparhijskom spisu iz 12 st. Ohridska bugarska arhiepiskopija nazvana je „Prva Justinijana” (stari naziv Ohrida). To je bio pokušaj da Ohridska bugarska arhiepiskopija bude prikazana kao nasljednica nekadašnje Prve Justinijane (6 st.), a nikako Bugarske patrijarhije. Nakon nekog vremena poglavar arhiepiskopije počeo je nositi titulu „Arhiepiskop Prve Justinijane i cjele Bugarske”. To je bio početak pokušaja potiskivanja bugarske samosvjesti: postupne asimilacije članova bugarske carske obitelji i plemstva preko mješovitih brakova, nasilnog preseljenja Bugara u Malu Aziju i doseljavanja maloazijskog stanovništvo na bugaske zemlje. Bugare, kao i sve ostale u Istočnorimskom carstvu nazivaju „Romeima” i t.d.  „Romei” su državljani Rima (Istočnog) to jest Rimljani što su svi državljani Rima kao takvi bez obzira kakva je njihova narodnost. Sada se u povijesti državljani Istočnog Rima(Bizant) (5) nazivaju Grcima, a Grci su samo jedan od naroda koji  su živjeli u Istočnom Rimskom Carstvu. Tako i sv. braća Ćiril i Metod namjesto „Romeja” (grčki: ρωμαίοι – romeji, rimljani) po državljanstvu „Rimljani” sada postaju „Grci”. Nije bitno da sv. Kliment Ohridski u kratkom žitiju sv. Ćirila piše da mu je učitelj Ćiril – Bugarin po narodnosti. Tako i Bugari po onodobnom dolasku u Hrvatsku postaju „Romeima” što se sad prijevodi kao „Grci”. Godine 1054. na saboru (koncilu) u Konstantinopolu za raskid sa rimskom crkvom najbitniji govornik je Bugarski arhiepiskop Lav (Grk), poglavar Bugarske arhiepiskopije sa sjedištem u Ohridu. Autokefalna bugarska Ohridska arhiepiskopija je uništena 1767., godinu dana nakon bankrota Pečke patrijarhije i postoji neprekidno punih 751 godinu, ali to nije dovoljno da je srpsko-jugoslavenska povijest primijeti jer „SPC postoji u Hrvatskoj oduvijek”, a i mora se širiti mit da je neka srpska crkva bila nadređena svim pravoslavcima u Turskom carstvu. HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR IZVORI 1. http://macedonia.kroraina.com/pp_ht/pp_ht_2.html 2. Константин Багрянородный. Об управлении империей (Текст, перевод, комментарий). Под ред. Г. Г. Литаврина и А. П. Новосельцева). Москва, 1989. с. 146-149. 3. DEKRETI VASILIJA II https://bg.wikipedia.org/.../%D0%93%D1%80%D0%B0%D0%BC%D0... U prvom dekretu su uključena 16 eparhija(biskupija): Ohrid, Kastorija(Kostur), Glavinica, Muglen, Buteli(Bitolja), Strumica, Morovizd, Velbužd(Kjustendil), Triadica(Sredec, Sofija), Braničevo (Kostolac), Niš, Belgrad, Tramos (Srjem), Skopije, Prizren, Lipljan i Servija. Drugi dekret dodaje još 13 eparhija: Drustur (Dorostol – Silistra), Vidin, Rasa(Novi Pazar) koja na karti ima redni br. 17, Oreja, Černik, Himara, Adrianopol (Drinopol u Albaniji), Kozul, Petra i Rigi. Treči dekret dodaje još eparhije Stag i Vereja(Ber). Na ovaj način bugarska Ohridska arhiepiskopija imala je 32 eparhije i obuhvaćala je teme Bugarska i Paristrion. 4. https://bg.wikipedia.org/.../%D0%A4%D0%B0%D0%B9%D0%BB... 5. Hieronymus Wolf (13 August 1516 – 8 October 1580), Corpus Byzantinae historiae, Paris, 1568.

[tojalo-blog]

Je li Zagreb grad na Savi ili uz Savu i kakav je odnos našeg glavnog grada Zagreba i rijeke Save, pitanje je na koje ćemo se osvrnuti.

Sava je desni pritok Dunava, ukupne duljine 945,5 km (562 km u Hrvatskoj), površine poriječja 96328 km2 (23243 km2 u Hrvatskoj).  S prosječnim protokom na ušću od 1670 m3/s vodom je najbogatiji dunavski pritok (po vodnom bogatstvu 8. u Europi). Izvire u Julijskim Alpama u Sloveniji, ime Sava nosi od sutoka glavnog izvorišnog kraka Save Dolinke (izvire iz vrela Nadiže na 1222 m n.m.,  duga 50,5 km) sa Savom Bohinjkom (31 km) nedaleko Radovljice.  

Za vodnu opskrbu Save važne su obilne padaline u planinsko-brdskom gornjem dijelu poriječja (Slovenija). U gornjem dijelu toka Sava ima snježno-kišni režim, a u srednjem i donjem dijelu toka režim prelazi u kišno-sniježni, tako da proljetni i ranoljetni maksimum (kopnjenje snijega i kiša) postaje izrazitiji od kasnojesenskog (kiša), dok je ljetni minimum (velika isparavanja) izraženiji od zimskog minimuma.

Razmjerno velik hidroenergetski potencijal koristi se samo u gornjem dijelu toka (HE u Sloveniji: Moste, Medvode, Savice, Trata), dok bi korištenje hidroenergetskog potencijala u srednjem i donjem dijelu toka Save moglo doći u obzir samo na širem području Zagreba (postoje prijedlozi za HE Podsused, Prečko, Zagreb i Drenje) i izgradnjom složenih brana i kanala neposredno nakon ušća njenih velikih desnih pritoka.

Dolina Save pripada važnijim prometnim pravcima (europski koridor X). Redovita plovidba odvija se od ušća Save do ušća Kupe (583 r. km), odnosno do Siska (587 r. km), a povremeno do Rugvice (653 r. km). Neregulirano korito i plićaci otežavaju plovidbu, posebno za niskog vodostaja. Prevozi se šljunak, pijesak, građ. materijal, kruta goriva, nafta i naftni derivati.

Duž Save izgrađen je sustav nasipa koji štiti velike gradove i poljoprivredno zemljište od poplava. Višak vode ispušta se u retencije Lonjskog (587000 m3) i Mokrog (545000 m3) polja te Kupčini (222000 m3). Izgrađeni su i odušni kanali: Sava–Odra (52 km) između Zagreba i Siska, Lonja–Strug (105 km) od Prevalake do Pivare nizvodno od Stare Gradiške i Kupa–Kupa (22 km) između Mahičnog i Donje Kupčine. Poplavama je izloženo oko 800000 ha poljoprivrednih površina.

Sava se ubraja u naše najonečišćenije rijeke; najvećim je dijelom na prijelazu II. u III., odnosno u III. kategoriji (moguće natapanje i opskrba određene industrije), a ponegdje (nizvodno od Zagreba i Siska) i u IV. kategoriji (moguća plovidba i hidroenergetsko korištenje). Stanje se popravlja smanjenjem idustrijskog onečišćenja (posebno nakon zatvaranja nekih pogona u Sloveniji i Hrvatskoj) i izgradnjom uređaja za pročišćavanje voda (Samobor, V. Gorica, Kutina i dr.).

Sava u području Zagreba

Sava je glavna sabirnica voda u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U Hrvatsku ulazi nepuni kilometar prije ušća Sutle uz srednji protok od oko 300 m3/s (Čatež 290 m3/s, Podsused 314 m3/s) Od ušća Sutle (720 r. km), dolina Save se širi, a posebno nakon podsusedske uzine između Medvednice i Samoborskog gorja. Ovdje je Sava u postpleistocenu nanijela debele naslage šljunka, danas iznimno važnih u vodoopskrbi Zagreba i okolnih naselja. Sava otječe po lepezi tih nanosa većim padom do Rugvice, gdje je izražen lom uzdužnog profila dna čiji pad nakon Rugvice iznosi samo 0,04 m/km (do Rugvice pad 3,6 m/km). Stoga se, osim ušća Sutle, ponekad Rugvica uzima kao točka odakle Sava postaje ravničarska rijeka, a Rugvica se u planovima razmatrala kao najpovoljnija lokacija mogućeg zagrebačkog pristaništa.

Znatna su kolebanja posebno izrazita u prošlosti, prije izgradnje sustava obrane od visokih voda. Kolebanja su bila tolika da se može kazati da je Sava u prirodnom stanju imala obilježja bujičastog toka. Široka, čestim poplavama izložena naplavna ravan Save predstavljala je znatne poteškoće u naseljavanju.

Zagreb se smješta podalje od Save

Srednjovjekovna naseljenost u užem zagrebačkom području vezana je uz ocjedite terase i pobrđa. Tako su i Gradec i Kaptol kao jezgre budućeg Zagreba nastale na završnim dijelovima rebara medvedničkog prigorja, nadvisujući se nad dolinom Save. Utvrda Susedgrad nastala je na koti koja nadgleda medvedničko-samoborskogorsku uzinu. Medvedgrad se smjestio visoko na obronku Medvednice. I druga manja starija seoska naselja koja su danas dio Zagreba nastala su na prigorju Medvednice, na ocjeditu rubu, u sigurnosti od Savskih poplava. Stoga nije čudo da je širenjem grada u sigurnijem podgrađu, posebno u 18. st. glavna povezna ulica – Ilica postala i dugo ostala glavna okosnica Zagreba.

Međutim, građani ipak nisu sigurni od poplava. Nevolje donose brojni bujični potoci koji se s Medvednice, između pojedinih rebara prigorja (npr. Medveščak između Gradeca i Kaptola), naglo spuštaju u dolinu Save. Ti su potoci danas uglavnom kanalizirani u podzemlju grada, a u pojedinim povirjima su izgrađene regulacijske retencije. Bujične poplave gorskih potoka Medvednice u prošlosti su pak nanosile goleme štete. Među najranije zabilježenima je recimo ona iz 1651., kada je potok Medveščak odnio 52 života. Zabilježeno je mnogo kasnijih katastrofalnih bujičnih poplava (1656., 1751., 1770, 1845., 1850., 1859., 1864., 1880., 1895., 1898., 1929., 1936.), a zadnja veća poplava bujičnih potoka Medvednice u Zagrebu 1989. godine pokazuje da, unatoč mnogobrojnim zahvatima znantno smanjenoj vjerojatnosti, takav događaj nije nemoguć i u suvremeno doba. Jasno da je grad, iako daleko od rijeke Save, izložen povremenim poplavama Save, a do 19. st. ne razmišlja se o ozbiljnijem “osvajanju” naplavne ravni. Od prve zabilježene poplave 1469. koju je prouzročila Sava, Zagreb je bio izložen nizu savskih poplava od kojih su veće bile 1716., 1750., 1876., 1895. (dvije), 1922., 1923., 1925., 1926., 1930. i 1933. godine. Pamti se katastrofalna poplava 26. listopada 1964. godine, no Sava je “navaljivala” i 1965., 1966., 1979, 1980., 1982. i 1990. godine (kada je poplavila područje nizvodno od Zagreba.).

Kad i kako se Zagreb širi u naplavnu ravan?

Prvo ozbiljno širenje grada u savsku naplavnu ravan omogućio je tek nasip željezničke pruge (posebno dovršenje posavskog pravca, s Glavnim kolodvorom, 1892.), koji je područje sjeverno od pruge zaštitio od poplava. Od visokih podzemnih voda u to doba planski nastali blokovski Donji grad zaštićen je nasipavanjem zemljišta. Starija, niža razina može se još vidjeti u pojedinim unutrašnjim dvorištima blokova, kao i u području Lenucijeve zelene potkove (npr. Zrinjevac, Botanički vrt).

Plansko širenje grada južno od Save počinje tek polovicom 1950-ih, a za vezu s Novim Zagrebom grade se cestovni mostovi preko Save: Most slobode 1959., Most mladosti 1973. (po kojem tramvaj prelazi Savu 1979.) i Jadranski most 1981. Nakon katastrofalne poplave Save 1964., kada je poplavljeno 60-ak km2 užeg gradskog područja, pristupa se uređenju novih nasipa; nasipi i odvodni kanal Sava–Odra (kapacitet 1000 m3/s, preko preljeva prima vode više od 350 cm, što odgovara protoku od 1900 m3/s) dovršeni su tek 1971. U Zagrebu se nakon toga proglašava redovna obrana od poplava pri vodostaju 350, a izvanredne mjere obrane pri vodostaju 500 (kota nula 112,26 m n.m.).

Vodoopskrba i odvodnja Zagreba

Vodne rezerve u prisavskoj ravni zarana su značajne u vodoopskrbi grada. Gradski vodovod, osnovan 1878., opskrbljuje se i iz zdenaca tj. crpilišta u užem gradskom području. Ta su crpilišta zatvorena tijekom druge polovice 20. st., kako se grad širio i onečišćenje povećavalo. I danas su najvažnija crpilišta vezana za savske vodonosnike. Današnji vodoopskrbni sustav grada Zagreba pokriva područje od oko 800 km2 i opskrbljuje vodom oko 860000 stanovnika. Opskrba vodom obavlja se iz osam vodocrpilišta: Mala Mlaka, Petruševac, Sašnjak, Strmec, Zapruđe, Stara Loza, Bregana i Velika Gorica. Kapacitet ovih crpilišta je 5250 l/s, a mogu podmiriti maksimalnu potrošnju od 430 tisuća prostornih metara dnevno. Gradska kanalizacija sustavno se gradi od 1880. Danas se odvodi oko 75 % otpadne vode, godišnje gotovo 100 milijuna m3 (nešto više od polovice industrijske, ostalo kućanske otpadne vode), od čega oko 60 % s lijevog zaobalja (gl. ispust u Savu kod Hrušćice), a 40% s južnog dijela grada, desnog zaobalja (gl. ispust u Savu kod Jakuševca). Planira se izgradnja velikog pogona za pročićavanje zagrebačkih otpadnih voda kod Ivanja Reke.

Zagreb – grad na Savi?

Može se reći da Zagreb od svojih početaka nije grad na Savi. Od nje se ogradio i Savu nije uključio u svoje tkivo ni do današnjih dana. Ipak, još od početka 20. st. zagrepčani se kupaju na Savi. Čuveno gradsko kupalište Babinjak uređeno 1926. (premještanjem starog kupališta) konačno je stradalo u poplavi 1964. i nije obnavljano, čemu je pridonijelo i sve veće onečišćenje. Unatoč tome i danas izvan gradskog područja postoje neuređena savska kupališta (npr. Rugvica). U doba pojačane gradnje Zagreba, posebno nakon II. svj. rata intenzivno se kopao savski šljunak, pa su nastale brojne šljunčare, zagrebački rečeno šoderice (ili grabe), pojedine popularne za rekreaciju, ribolov i kupanje. Među njima se isticao Bundek, nastao 1960. iskopom šljunka za gradnju Mosta slobode, zapušten od 1980-ih. Od Univerzijade 1987. zagrepčani su se približili Savi uređenjem prisavskog jezera Jaruna s veslačkom stazom. Na Jarunu je živ dnevni i noćni život. Određenu razonodu uz Savu pružaju park Prisavlje (Boćarski dom, veliko dječje igralište), pojedini barovi u Veslačkoj ulici, kulturni centar Močvara. Po savskom nasipu uobičajene su šetnje i trčanje.

 Budućnost Save u Zagrebu veže se uz uključivanje Save u urbano tkivo, najvjerojatnije uređenjem savskog ekološkog parka koje uzima u obzir ekološku vrijednost Save (i savskog vodonosnika) i uvažava Savu kao pojas koji veže stari i novi dio Zagreba. O pitanju uređenja prisavlja u Zagrebu mnogo se raspravljalo nakon natječaja koje je objavilo gradsko poglavarstvo 2001. godine., a najjaktivniji u raspravama bili su arhitekti.