#Mladen ilic

[thecosmoswhispers]

And I whisper to myself, I am safer alone.

Wasted, Marya Hornbacher / . / . / . / painting by Mladen Ilic / Paul Auster / Letters To Milena, Franz Kafka / Wide Sargasso Sea, Jean Rhys / The Departure Of The Train, Clarice Lispector / Beau Taplin

[eurovisionopinions]

[borisbubbles]

16. SERBIA

Balkanika - “Nova Deca” 19th place

Out of all the positive morphs I experienced this year, Serbia was the one that I suspected the least. I never hated them the way others did, but eh, I didn’t think highly of them either. Especially when the backstage clips showed them enterting the stage dressed up like members of some inauspicious fertility cult. “Oh.” I thought. “Another Genealogy. Except it won’t make the final. Whatever, NEXT”

How wrong I was though, because it did qualify and caused me to re-evaluate all I knew about life and come to the fucking conclusion that... this is really fucking good??? HOW is an exaggerated mess that has accurately been described as “Balkan Megamix Volume 3″ this great? 

I actually don’t have a clear answer for this as i’m writing this down (we haven’t reached the songs I would spam the replay button on yet), but the core of it is that Balkanika tried REALLY hard to condense 900+ years worth of Balkanic musical tradition in a mere three minutes and fucking pulled it off by... striking battle poses like some Ethno-Power Rangers

GO GO BALKAN RANGERS!!!

The choreography as a whole is just so extra and beautifully overacted. The entire way through, the members of Balkanika strike poses as if in Madonna’s “Vogue”, guided on by the beguiling tunes conjured by Ljubomir’s magic whistle-wand [ed.: here’s the best gif i could make of Old Rasflutin’s background flailing, but it’s way funnier if you pay attention to his presence as you watch “Nova Deca” unfold, so SCROLL UP AND REWATCH RIGHT NAO!!!]:   

Such a beautiful presence we’re not worthy of, y’all. All while the rest of Balkanika are either serving some epic 90 Percussion realness:

or chanelling some Project: Waters of Life sillyness

This could have so easily turned into a San Marinese goopy mess (which I don’t think too highly of, as you know), and briefly it looked like this would be the case; Instead, we found something better.

The plain answer however, lies in that Balkanika didn’t try to be funny and that makes a massive difference. Every piece of overacting, from Mladen’s creepy stares to Ra-Ra-Rasflutin (Serbia’s greatest love machine) prodding the action on from the background, is the product of intense belief and dedication, which... makes it hysterical, but in an endearing sort of way. Balkanika really just can’t help themselves. <3 

However, as I have to take things into account other than just act, I can’t really drag Balkanika much higher than this. Their song, while cool in concept, is kinda a bit too overloaded with quirks, which are largely lost to me because you know, show-stopping staging. (lol I just realized this is such a reverse “O jardim”, how neat they will now be forever ranked next to one another in this ranking). “Nova Deca” also suffers from the fact that I already had a large slew of other faves before I started to love them. As a whole, I think they have the least to offer of those left in the ranking. Oh well, at least we’ll forever have this: 

<3

RANKING SO FAR:

16. Serbia (Balkanika - “Nova Deca”)

17. Portugal (Cláudia Pascoal - “O jardim”)

18. The Netherlands (Waylon - “Outlaw in ‘em”)

19. Ukraine (MÉLOVIN - “Under the ladder”)

20. Macedonia (Eye Cue - “Lost and Found”)

21. San Marino (Jessika ft. Jenifer Brening - “Who We Are”)

22. Sweden (Benjamin Ingrosso - “Dance You Off”)

23. Austria (Cesár Sampson - “Nobody but you”)

24. Latvia (Laura Rizzotto - “Funny girl”)

25. Azerbaijan (AISEL - “X my heart”)

26. Israel (Netta - “Toy”)

27. Norway (Alexander Rybak  - “That’s how you write a song”)

28. Montenegro (Vanja Radovanovic - “Inje”)

29. Armenia (Sevak Khanagyan - “Qami”)

30. Poland (Gromee ft. Lukas Meijer - “Light me up”)

31. Greece (Yianna Terzi - “Oniro mou”)

32. Georgia (Iriao - “For you”)

33. Belgium (Sennek - “A matter of time”)

34. Italy (Ermal Meta & Fabrizio Moro - “Non mi avete fatto niente)

35. Romania (The Humans - “Goodbye”)

36. Ireland (Ryan O'Shaughnessy - “Together”)

37. Croatia (Franka - “Crazy”)

38. Belarus (ALEKSEEV - “Forever”)

39. Russia (Julia Samoylova - “I Won’t Break”)

40. Spain (Amaia & Alfred - “Tu canción”)

41. Iceland (Ari Ólafsson - “Our choice”)

42. Australia (Jessica Mauboy - “We Got Love”)

43. Czech Republic (Mikolas Josef - “Lie to me”)

FOOTNOTES (optional)

1) I decided not to credit Sanja Ilic simply because he wasn’t on the stage and I feel it’s kinda unfair to credit him just based on his merit as a composer, while Isaura composed AND performed second fiddle to Cláudia, without a letter of on-screen credit. 

2) Re: Intentional vs Unintentional humour: The reason why intentional humour rarely works for me is that it comes with the built-in pressure to laugh, which... makes me less inclined to find something funny because it kinda takes away the choice element of it. Like, I think I have a fairly okay sense of humour, I can decide for myself what I find funny, you know? This is why intentional humour rarely works for me, while unintentional humour nearly always does. For reference, dial back to where I ranked Israel and Norway and Czechia and San Marino (or “Yodel it” and “Space” from last year), all acts that piggybacked on scripted humour

3) DoReDos are one of the few instances this year where intentional humour totally worked for me, although I also realize they’ve largely been hit-or-miss. But we won’t be discussing that soon.

4) Me being a history nerd, I also think the idea of “weaving a song out of literally every Serbian musical quirk ever” is a really cool song concept. It really comes close to an earnest, Balkanic version of “Swedish Smörgåsbord”  <3 5) “Nova Deca” is a way more accurate representation of what actual balkan music sounds like (as opposed to the tiresome, tedious, boring Balkan Ballad). The Folk music channels in Bulgaria, for instance play “Nova Deca”-esque songs all day.   6) A funny argument between my mom and I occured during this song. My mom, who is Bulgarian, argued that Balkanika plagiarized their song from Bulgarian Polyphonic Singing. When I pointed out the song was based on the Byzantine musical traditions, she claimed that the Byzantines stole them from the Bulgarians, which is historically implausible (see note 8). This is one of many reasons I think little of ethnocentrism and nationalism, especially from the Slavs and Greeks. Everyone accuses one another of cultural appropriation (see again: Macedoniagate), when in fact, their geographical proximity exposed them to similar cultural ideas and their geopolitics (warmongering) turned it into a mutually unintelligible wash. 

7) Besides, the entire point of the Balkans is that they support each other due to their cultural similarities in spite of wishing horrific, painful deaths on one another.  <3

8) HISTORY LESSONS WITH BORIS #1: Polyphonic Singing.  Polyphonic singing evolved as a Byzantine response to Roman Catholic liturgical chanting (instituted by Charlemagne, who as Holy Roman Emperor, took measures in making the religion more accessible to the common folk. How do we make the Bible popular? By teaching rich people how to read! What a genius. <3 ). Thus, polyphony spread as Byzantine Christianity spread, which would later become Eastern Orthodoxy after the East-West Schism in the 11th century AD. (hence why polyphony is such a big cultural benchmark all Eastern Orthodox nations, including Russia and Georgia, but not Armenia until their annexation by the Russian Empire in the 19th Century AD (since Armenian Christianity is a cadet branch of Oriental Orthodoxy, which split from Catholicism in the 4th century AD).  Anyway, Bulgaria historically played a massive role in spreading Christianity and its liturgical chanting to their pagan Balkan neighbours, after the Bulgarian Knyaz (a fancy way of saying “Khan”) Boris I converted under the pressure of Byzantine Emperor Michael III. Boris (whom, as you might have guessed, I was named after) used Christianity to pacify the squabbling lords of his realm (which included both pagans and Catholics) and oversaw the creation of the Glagolitic (liturgical) and Cyrrilic scripts to speed up the spread, paving the way for Bulgaria’s Golden Age under his son Simeon. During that Golden Age, btw, much of what is now Serbia came under Bulgarian control, including Belgrade.  So while the Serbs probably did learn polyphony from the Bulgarians, the Bulgarians absolutely, totally, learned it from the Byzantines, who invented the damn’ thing, in their own spin on Charlemagne’s popular church choirs. Mum, you’re WRONG. O:-)

[zagrebjavniprostor]

CESTOM PROTIV POTOKA

Saša Šimpraga, 2017.

Umjesto postojećeg zelenog koridora s javnom šetnicom uz dio otvorenog toka zagrebačkog potoka Črnomereca, gradska uprava Milana Bandića  planira natkrivanje segmenta potoka za potrebe nove ulice na potezu od Ilice do Prilaza baruna Filipovića. Tim kratkovidim i izuzetno štetnim zahvatom poništio bi se psotojeći zeleni koridor ali i potencijal javnog  šetališta uz otvoreni potok od Medvednice do Save. Trasa koju se planira staviti u podzemlje je stanište niza, pa tako i nekoliko zaštićenih vrsta životinja.

Građanska incijativa Spasimo potok Črnomerec, platforma 1POSTOZAGRAD i Zelena akcija pokreuli su incijativu da se potok spasi od betonizacije ali i da se dodatno uredi kao javno šetalište u punoj trasi.      

Iako je urbanizam Zagreba bitno određen vodotocima, do danas nijedan od njih nije odgovarajuće i u svom punom potencijalu aktiviran kao javni prostor. Bilo da se radi o zagrebačkim obalama Save, bilo da je riječ o mnogobrojnim gradskim potocima koji premrežuju prostor između Medvednice i rijeke što je i jedna od zagrebačkih osobitosti ali i komparativnih prednosti u odnosu na mnoge druge gradove.  

No, mnogi od postojećih potoka danas su nevidljivi budući da su kroz stoljeća stavljeni u podzemlje i time de facto poništeni, dok su malobrojni primjeri onih trasa koje su ostale otvorene i danas se koriste kao javna šetališta. Primjeri su npr. potok Bliznec na istoku ili npr. potoci Vrapčak i Črnomerec u zapadnom dijelu grada. Osobitost potonja dva su i otvorene, gotovo neprekinute, trase od Medvednice do njihovog ulijevanja u Savu, što predstavlja izuzetnu vrijednost ali i ogromni potencijal.  

Namjera gradskih vlasti da se dio trase potoka Črnomerca na potezu Zaprešićke ulice (između Ilice i Prilaza baruna Filipovića) nadsvodi za potrebe izgradnje nove, u prometnom smislu, beznačajne ulice, izuzetno je kratkovidna i štetna po grad.     Taj je plan nedavno oglašen na lokaciji, bez ispunjavanja potrebnih zakonskih uvjeta, a  javna rasprava najavljena za 27. travnja o.g.  

Žalbu na uništavanje potoka uputili su novoformirana građanska incijativa Spasimo potok Črnomerec, platforma 1POSTOZAGRAD i Zelena akcija, a može se vidjeti ovdje.

Urbanistička i ekološka važnost zelenog koridora i otvorenog i uređenog vodotoka potoka Črnomerca daleko nadmašuje možebitnu vrijednost planirane ulice. Uopće je planirani novi kolni koridor za koji bi bilo potrebno potok nadsvoditi zapravo beznačajan po pitanju rasterećenja prometa, dok je važnost zelenog pojasa višestruko relevantna. Ta je pješačka trasa posebno vrijedna veza sjevernih i južnih dijelova grada, a  budući da predmetni blok i kvart nemaju nijedan drugi javni parka, upravo šetnica uz potok funkcionira kao javni park kvarta te je utoliko očuvanje zelene zone uz potok još i važnije.

Argument u prilog očuvanja zelene trase je i činjenica da je postojeće šetalište u Zaprešićkoj ulici stanište čitavog niza biljnih i životinjskih vrsta, od kojih su neke i strogo zaštićene. Svako uništavanje takvih staništa izričito je zabranjeno, tj. podložno zakonskim sankcijama.

Jedan od argumenata u prilog očuvanja otvorenog koridora je i GUP-om definirano  zaštićeno arheološko područje u sjevernom dijelu Zaprešićke ulice.

Zelene oaze uz potok Črnomerec dio su i identiteta pripadajućih gradskih četvrti kroz koje prolazi.

Sve navedeno govori u prilog očuvanja otvorenog vodotoka s šetnicom, a potencijal totala njegove trase od Medvednice do Save je i vrijednost koja nadilazi kvartovske okvire i relevantna je za grad u cjelini kao bitni dio zelene infrastrukture Zagreba.

Ipak, kao takva nije izričito prepoznata u GUP-u. No, kada se zna da je zagrebački GUP proizvod administracije gradonačelnika Milana Bandića, to nije neobično budući da je stručnost u tijelima javne uprave zamijenjena poltronstvom, čemu su doprinijele i godine negativne selekcije kadra. Za primjer, gradske službe bile su te koje su bespogovorno servisirale nastraj na park na Savici,  što je u suprotnosti s javnim interesom tj. zaštitom parka, koju bi upravo te iste gradske službe trebale braniti. Ili činjenica da Kajzerica GUP-om uopće nema predviđen javni park. Slijedom takve negativne prakse, sada su gradske službe te koje imaju namjeru dokinuti zeleni koridor u Zaprešićkoj ulici.   Što točno ili čiji točno interes stoji iza namjere formiranja nove ulice tamo gdje za njom nema nikakve potrebe, ostaje za nagađati, ali je jasno da uništavanje potoka i poništavanje segmenta javnih šetališta javni interes svakako nije.  

Mogućnosti uređenja otvorenih vodotokova zagrebačkih potoka jesu promišljane u prošlosti, ali nikad ostvarene nikako drugačije osim kroz zaštitu od poplava, odnosno isključivo iz aspekta jedne struke, a nikad interdisciplinarno i kao javna šetališta što je zapravo njihova primarna upotreba. To vrijeme Zagrebu tek predstoji, no da bi se ostvarilo, vodotoke treba prvo sačuvati.  

Potok Črnomerec se u svom gornjem toku naziva Veliki potok, a u donjem Črnomerec. I u gornjem i u donjem toku potoka postoji definirano i popularno javno šetalište. U gornjem toku radi se i o jednoj od najatraktivnijih javnih šetnica u gradu, između ostaloga i zbog velikoga broja kaskada i slapova. Nažalost, recentno uređenje te trase provedeno je na način da je potok ponovo oblikovan  isključivo vodotehnički i samo s ciljem zaštite od poplava što bitno reducira njegove ambijentalne i boravišne kvalitete, odnosno vrijednosti i mogućnosti. Upravo to je karakteristika gotovo svih na taj način uređivanih otvorenih trasa potoka u gradu. Tako npr. trasa šetališta uz obale Velikog potoka iznosi oko 5 kilometara i nema nijednu klupu (incijativu da se klupe postave pokrenula je platforma 1POSTOZAGRAD prošle godine).  Identična je situacija i u donjem toku gdje se isti potok već naziva Črnomerec.

U svom ukupnom toku, potok Črnomerec je nadsvođen tek na dvije točke, na manjem dijelu uz ulicu Črnomerec i manjem dijelu Fallerovog šetališta kod Remize. Na obje lokacije postoji mogućnost ponovnog otvaranja i povezivanja postojeće zelene trase u jedinstveni zeleni sustav.  Jedini dio trase gdje je ona nedostupna za javnost je manji segment kroz dvorište Plive, no i tamo je potok otvoren i zeleni koridor sačuvan. Njegova današnja nedostupnost za javnost nije nepremostiva prepreka definiranju cjelovitog koridora.

Uopće je kod sagledavanja potencijala potoka, vodotok prije svega ključno sagledavati u totalu. Utoliko je i betoniranje jednog dijela šteta njegovom ukupnom toku i mogućnostima zelene šetnice od Medvednice do Save. Namjera da se dio potok stavi u podzemlje i na njegovom mjestu nikne cesta je i antigradski budući da demonstrira potpuno nazadne, zaostale, prakse upravljanja zelenom infrastrukturom grada. Nakana je oprečna i suvremenim trendovima u kojima se vodotoci koji su nekad, ponajviše iz sanitarnih razloga, bili zatvoreni, sada ponovo otvaraju vraćajući element vode u javni prostor kao izuzetnu vrijednost samu po sebi.

Poželjne smjerove ukazuju svjetski relevantni primjeri poput onoga u Seulu (više ovdje)  gdje je potok koji je nekad bio izbrisan autocestom, ponovo vraćen, a cesta uklonjena. Taj i niz drugi primjera iz europskih gradova trebali bi biti uzor Zagrebu, inače nemoćnom da napravi iskorak prema stvarnoj afirmaciji i boljoj aktivaciji mreže potoka koju ima.

Lokalno pokrenuta grupa Spasimo potok Črnomerec, platforma 1POSTOZAGRAD i Zelena akcija, paralelno s borbom protiv nadsvođenja potoka,  pokrenuli su i incijativu za njegovo očuvanje i uređenje u punoj trasi od Medvednice do Save.

Pritom je cijena osnovnog komunalnog opremanja postojeće trase, npr. klupama, punktovima s besplatnom pitkom vodom, smjerokazima koji bi uključvali i podatke o udaljenostima (npr. pješice ili biciklom u minutama i kilometrima) i info stupovima (o npr. zaštićenim vrstama), sasvim sigurno manje nego cijena besmislenog nadsvođenja dijela koridora. A istovremeno bi i korist po grad bila nemjerljivo veća.          

Praksa poništavanja osobitosti i potencijala Zagreba kakva se provodi s akutalnom gradskom upravom gradonačelnika Milana Bandića s jedne je strane demonstracija krize stručnosti, a s druge dokaz potpunog nepoznavanja grada i stvarnih potreba njegovih stanovnika. Praksa kojoj treba suprotstaviti potpuno drugačiji pogled na grad, okoliš i javna dobra.  

_

Foto: Mladen Sokele, Saša Šimpraga

Karte: Mladen Sokele /1POSTOZAGRAD

Fotografije s šetnji po punoj trasi potoka Črnomerca održane 2016. godine u okviru programa „Seminar za hodače“ i „Voda i javni prostor“ pogledajte ovdje i ovdje.

[belgradeoldschool]

Kup Srbije, sezona 2010/11.Partizan - Crvena Zvezda

Stefan Babovic, Princ Tagoe, Milan Smiljanic, Aleksandar Miljkovic, Stefan Savic, Radosav Petrovic, Vladimir Stojkovic, Mladen Krstajic, Ivica Ilijev, Sasa Ilic i Aleksandar Lazevski.

17.03.2011

[theartofdyingtogether]

Absent, Mladen Ilic, 2024

[myartwalls]

The Paintings of Mladen Ilic

By Josephine Window

I have been looking at the abstract oil paintings of Mladen Ilic for some time. I admire them because they are unusual creations that make me wonder. They pull me in and compel me to look beyond their immediate visual impact. 

Mladen’s ethereal compositions are beautiful in their painterly style and delicate, subtle tinges of colours. They exist quietly, passionately, like poetry waiting to be explored and meaning understood. When I look, I feel the emotional depth and truth in Mladen’s works. Although many of the subjects are concerned with the serious side of struggle in human existence, there is a purity and sweetness in the artist’s expression. I think that each creation emanates a very personal but universal message. I like to contemplate these paintings in a quiet environment. 

The subjects of Mladen’s works draw me to ask questions about things unknown to me. I go to a place where I can stop my normal day of multi-tasking. Here I can consider and explore deeper meaning - even about my own existence! Time and mind space are precious, scarce elements in the normal cacophony of our fast, ‘in your face’ visual world. Taking time to look at and think about these paintings takes me to another dimension. I enjoy that enormously - it’s huge!

At first I did not find the paintings easy to understand. They were a bit inaccessible, I thought. I needed more time to look and think. I was curious about their meaning. Then I read what Mladen the artist wrote to explain his work. He wrote about an idea evolving to become a subject and composition in a spontaneous, unplanned manner. He wrote about allowing his emotions to rule as he works. He wrote about feelings and imagination rather than reality. 

Some of the titles of Mladen’s creations that are particularly compelling for me are: Core, Oblivion, Angel, Spirit, Ocean and Alchemist. The artist’s own words describing these amazing paintings have helped me understand his intended meaning. When I was considering Mladen’s paintings, I found it very important to read and absorb his desciptions about his work, ideas and working manner. 

To see these interesting artworks and read the artist’s statement about his work, please copy the link to Mladen Ilic’s shop at Artfinder.

https://www.artfinder.com/mladen-ilic

https://www.artfinder.com

[1postozagrad]

Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet

Odjel za prostorno uređenje

Središnji odsjek za prostorno uređenje _

Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode _

Inspekcija zaštite prirode, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike _

Državni zavod za zaštitu prirode

Zagreb, 26. travnja 2017.

Predmet: Nadsvođenje potoka Črnomerca  

Poštovani/a,

    pozivom na javnu raspravu najavljeno i planirano nadsvođenje dijela otvorene trase potoka Črnomerca na potezu Zaprešićke ulice štetno je iz više razloga, pa ovime tražimo da se projekt nadsvođenja potoka zaustavi te da se postojeći zeleni koridor u cjelosti sačuva kao izuzetno bitni dio zelene infrastrukture Zagreba.

Istovremeno predlažemo te da se, uz očuvanje prirode, krene s dodatnim i nužnim uređenjem javne šetnice uz potok Črnomerec na čitavom potezu od Medvednice do Save.

Argumenti u prilog zaustavljanja štetnog projekta nadsvođenja potoka, odnosno očuvanja zelenog koridora su sljedeći:      

- urbanistička i ekološka važnost zelenog koridora i otvorenog i uređenog vodotoka potoka Črnomerca daleko nadmašuje možebitnu vrijednost planirane ulice.        

- postojeće kolne komunikacije u obližnjoj Cankarevoj, Szabinoj i Zagrebačkoj cesti dovoljne su, odnosno pretvaranjem Zaprešićke ulice u prometnu ulicu ne bi se bitno ili uopće doprinijelo rasterećenju prometa. Položaj, važnost i dužina planirane ulice je zanemariva, a važnost zelenog koridora u kontekstu zelene infrastrukture Zagreba, prirodnog staništa i integralnog dijela javne šetnice uz potok - mora imati prednost.  

- predmetni blok i kvart nema nijedan drugi javni parka, odnosno šetnica uz potok funkcionira kao javni park kvarta te je utoliko očuvanje zelene zone još važnije i imperativ je sačuvati je.

- otvorena trasa potoka Črnomerca jedna je od rijetkih koja još uvijek ima ogromni potencijal povezivanja sjevernih dijelova grada sa Savom putem gotovo neprekinutog zelenog koridora (trasa potoka je otvorena i kroz posjed Plive južno od Prilaza baruna Filipovića, no u tom kratkom segmentu je nedostupna za javnost, što nije nepremostiva prepreka definiranju cjelovitog koridora, odnosno nadsvođena je tek na dvije kratke dionice, sjevereno od Ilice i kod Remize, a koje u perspektivi treba ponovo - otvoriti).

- predmetna lokacija u Zaprešićkoj ulici, kao vrlo vrijedna zelena zona, stanište je niza životinjskih vrsta: rijetko je stanište ribljih vrsta u gradu. Stanište je niza vrsta ptica poput čaplji, pataka, pastirica te vodomara. Uz potok se mogu opaziti i razni sisavci npr. lisice, kune i lasice. Od beskralježnjaka ističu se vilin konjici te druga vretenca, pčele, leptiri, krijesnice i vodencvjetovi, koji su također značajno zastupljeni. Uz njih, na lokaciji obitavaju i livadne i zidne gušterice, nekoliko vrsta žaba i sljepić.

- neke od navedenih vrsta zaštićene su životinjske vrste u RH. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje zaštićene vrste u njihovom staništu. Izgradnja (nepotrebne) ulice na staništu nekoliko zaštićenih vrsta radikalno bi i potpuno poništila njihovo stanište, odnosno nadsvođenjem potoka došlo bi do potpunog poništenja staništa i mnogih od vrsta na tom području. Utoliko je svaka betonizacija na tome potezu izričito protivna pozitivnim zakonskim propisima, odnosno bila bi ilegalna i podložna zakonskim sankcijama. Značenje postojećeg zelenog koridora izuzetno je bitno za životinjski svijet u Zagrebu i iz razloga što povezuje i već previše fragmentirana staništa. Zato je negovo očuvanje izuzetno važno za zaštitu ne samo svih spomenutih već i drugih divljih životinjskih, a napose onih koje su zakonom zaštićene.

- u trenutku kada se u mnogim europskim gradovima planiraju i izgrađuju cvjetne „autoceste“ za potrebe pčela koje izumiru, ovdje se takav već postojeći koridor sada planira potpuno uništiti, što se mora zaustaviti jer predstavlja nazadni i nestručni način planiranja grada.

- Grad Zagreb već provodi i projekt „Divlji život grada (ili suživot s divljim životinjama)“ pa je namjera nadsvođenja potoka i u suprotnosti s tekućim aktivnostima na nihovoj zaštiti.  

- sjeverni dio Zaprešićke ulice GUP-om je definiran kao zaštićeno arheološko područje.

- nadsvođenje potoka u suprotnosti je sa suvremenim praksama razvijenih europskih i svjetskih gradova gdje se očuvani otvoreni vodotoci čuvaju, odnosno trend je obrnut: ranije nadsvođeni vodotoci se otvaraju jer predstavljaju izuzetnu urbanu vrijednost, doprinos ekološkim aspektima života u gradu te je takva praksa općenito u skladu s održivim razvojem. Osobito zanimljiv primjer je potpuna revitalizacija potoka i uređenje zelenog koridora i javnog šetališta u središtu grada Seula (više ovdje), odnosno niz primjera u europskim gradovima kao što su Leuven (Belgija), Aachen (Njemačka) itd. Upravo takve prakse trebale bi biti uzor Zagrebu.

- mreža otvorenih vodotoka potoka je urbana osobitost i komparativna prednost Zagreba u usporedbi s mnogim drugim gradovima. Tu prednost treba afirmirati, a ne zatirati nepotrebnim nadsvođenje važnog dijela trase postojećeg šetališta uz potok i važnog zelenog koridora.

- iznimna važnost otvorenog i uređenog vodotoka leži i u nastanku,  razvoju i identitetu pojedinih gradskih četvrti te grada u cjelini.

- svi infrastrukturni i drugi zahvati na potezima uz gradske potoke, a osobito uz potok Črnomerec, moraju se izvoditi na način da zaštita zelenog koridora s javnom šetnicom uz otvoreni potok uvijek bude prioritet.

Uopće je postojeći zeleni koridor potrebno zaštititi i bolje urediti kao javno šetalište čime se čuva njegova uloga staništa i dijela zelenog sustava Zagreba. 

Umjesto nadsvođenja dijela trase potoka Črnomerca na dijelu Zaprešićke ulice, potrebno je sagledati potencijal trase potoka u totalu te realizirati sljedeća poboljšanja:  

-  u prostorno planskoj dokumentaciji definirati i zaštititi postojeći zeleni koridor od Medvednice do Save kao izuzetno bitan dio zelene infrastrukture Zagreba te nakon cjelovitog i interdisciplinarnog planiranja, pristupiti etapnom uređenju totala javne šetnice.

- javnu šetnicu uz potok potrebno je urediti na način da se staništa maksimalno čuvaju te da se na više lokacija omogući pristup vodi, da šetnica dobije uređene i dovoljno široke staze, klupe, punktove s besplatnom pitkom vodom i smjerokaze (koji bi, između ostaloga, ukazivali na udaljenosti, kilometre i vremensku procjenu hoda ili vožnje biciklom od jedne do druge točke itd).    

- tamo gdje profil koridora to dopušta, uputno je predvidjeti i biciklističke staze.

Uređenje i opremanje šetnice u punoj dužini trase od Medvednice do Save osnovnom komunalnom opremom koštalo bi vjerojatno manje od cijene nepotrebnog i izrazito štetnog nadsvođenja dijela potoka.

Kratkovidnost namjere da se potok nadsvodi i na tome mjestu izgradi cesta koja ne predstavlja važan koridor, ukazuje ne samo na očiti problem stručnosti već i na motive koji nisu od javnog interesa i potrebno ih je preispitati. Utoliko apeliramo da se u planiranju grada vodite društveno odgovornim promišljanjem zajedničkih dobara i suvremenim praksama zaštite i nadogradnje zelene infrastrukture Zagreba.

S poštovanjem,

Za 1POSTOZAGRAD:

Tamara Brixy, dipl.ing.arh.

Jurica Stegić, mag.ing.aedif.

Morana Rozić, mag.ing.arh

Dr.sc. Mladen Sokele

Saša Šimpraga

David Kabalin, MSc, dipl.ing.arh.

Marijo Spajić, univ.bacc.ing.prosp.arch

1POSTOZAGRAD je volonterska platforma usmjerena na poboljšanja grada i javna dobra.

Pratite nas na Facebooku: https://www.facebook.com/1postozagrad

_

Karte: Mladen Sokele/1POSTOZAGRAD

Zahvala: Vedran Lucić, BIOM

[theartofdyingtogether]

Dissociation, Mladen Ilic, 2021

[theartofdyingtogether]

Abaddon, Mladen Ilic, 2017

[theartofdyingtogether]

Unspoken, Mladen Ilic, 2023

[theartofdyingtogether]

Despair, Mladen Ilic, 2020

"No one's coming"