#Franjo Josif

[balkanin]

U Sarajevu je 28. juni bio lijep i sunčan dan

U Sarajevu je 28. juni bio lijep i sunčan dan

DAMIR HADŽIĆ Franjo Josip upravljao je državom podijeljenom između Austrije i Mađarske, teritorijama kojima su, osim monarha, bila zajednička samo ministarstva rata, vanjskih poslova i finansija. Ovo krhko jedinstvo, temeljeno na političkoj dominaciji Austrijanaca i Mađara nad ostalim narodima koji su naseljavali Carstvo, bilo je ugroženo porastom slavenskih nacionalizama, s fokusom na Češku na…

[mentalnahigijena]

Branitelji srpske nacionalnosti za čelnike SNV-a i SDSS-a kao da nisu Srbi

Novinar i dokumentarist Gordan Malić na društvenim mrežama napisao je tekst s naslovom 'ZAŠTO SE U HRVATSKOJ NE SLAVI BRANITELJE SRPSKE NACIONALNOSTI?'.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Dokumentarac o potresu na Banovini, epohalnoj hrvatskoj katastrofi, započeo bih preletom drona iznad porušenih sela, sve do Gline koja je najviše postradala. I hrvatskom himnom. Nju je 1848. u kući Peleš u Glini, kao kadet graničarskog pješadijskog puka pod zapovjedništvom bana Josipa Jelačića, skladao pravoslavac Josif/Josip Runjanin. Kao i njegov otac građevni kapetan Ignjat Runjanin, bio je blizak tzv. glinskom Ilirskome krugu, kojem su osim baruna Jelačića, pripadali i časnici pravoslavci: Jelačićev zamjenik Aksentije Teodorović, varaždinski veliki župan Ognjeslav Utješenović Ostrožinski, i autor našeg najvećeg nacionalnog epa Petar Preradović. Tekst Mihanovićeve 'Horvatske domovine' Runjanin je pročitao u Gajevoj 'Danici' tiskanoj novim pravopisom. Nije imao formalnog glazbenog obrazovanja, ali je na glasoviru vojnog kapelnika uglazbio dvije kitice Mihanovićeve pjesme koja je vremenom postala hrvatska himna. Pjevale su je i Pavelićeve ustaše. Čak je i samo ime ustaša preuzeto od pravoslavaca, bosanskih ustanika u 19. stoljeću nakon Austro-Ugarske okupacije, koji su ga upotrebljavali u dva varijeteta – kao ustaš i ustaša.

U to vrijeme istaknuti hrvatski pravoslavci izgradili su zagrebačku Gradsku vijećnicu, prvo hrvatsko profesionalno kazalište zagrebački HNK i njime upravljali, kao i prvu hrvatsku štedionicu. Bili oni Cincari, Srbi ili pravoslavni Hrvati, u svakoj od tih etničkih formacija neosporno je da su činili dio važan hrvatskog nacionalnog indentiteta. Od uspostave kraljevine SHS do danas, hrvatski pravoslavci u najvećem broju izjašnjavaju se kao Srbi. Kakvu je ulogu u tome igrala ruska imperijalna politika u nadmetanju s Habsburškom monarhijom, a kakvu SPC, danas je svejedno. Tome su ne malo pomogli i Pavelićevi rasni zakoni, ustaški zločini nad Srbima i Pavelićeva Hrvatska pravoslavna crkva koja bi u drugim okolnostima možda i pustila korijenje. Ovako, što je tu je. Na posljednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj se 15 tisuća pravoslavaca odredilo za nesrpsku nacionalnost. U golemoj većini izjasnili su se kao Srbi.

Raspad druge Jugoslavije i Domovinski rat formirali su novi hrvatski nacionalni identitet, nasuprot utopijama Ilirskoga pokreta. Sveslavenskim iluzijama iz 19. st. presudile su slike gradova koje je krajem 20 st. opsjedala Jugoslavenska narodna Armija, formirana da ih štiti.

Vukovar, Dubrovnik, Vinkovci, Sarajevo, Tuzla... Svugdje isti prizori. Stanovništvo bez struje, vode i hrane, zgrade zahvaćene plamenom, dvorišta i sportska igrališta postaju groblja , a cijeli gradovi ruševine, ovovjeke Masade. Oni koji opsjedaju gradove jesu Srbi. Nakon Drugog svjetskog rata Europa ne pamti tako brutalnu opsadu urbanih naselja i njihovo dugo mučno teroriziranje. Ali i u gradovima u kojima se svakodnevno ginulo, također su živjeli Srbi. Prvi poginuli hrvatski branitelj bio je Srbin, 27-godišnji hrvatski policajac Goran Alavanja iz Donjeg Karina kraj Benkovca. Ubijen je u noćnoj patroli na službenoj dužnosti 22. studenog 1990. u službenoj odori Ministarstva unutarnjih poslova RH. Izraze saučešća obitelji je uputio i sam hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Na pogrebu u Benkovcu, Zdravko Zečević, predsjednik pobunjene Skupštine općine Benkovac, uz ostalo je istaknuo i 'da je pokojnik služio režimu kojeg ni sam nije volio i da je za taj režim izgubio glavu'. Ukratko, dogodilo mu se ono što je i zaslužio.Ubojstvo Gorana Alavanje nije presedan. U Dubrovniku je od prve granate JNA poginuo pjesnik i prevoditelj Milan Milišić, autor izvanredne poeme 'Kad je Bog stvarao Dubrovnik', kao prva civilna žrtva u rodnom gradu, na pragu svog stana u Župskoj ulici broj 5. Milišić je bio Srbin, član Udruženja književnika Srbije i Hrvatskog društva književnika. Živio je u Beogradu i Dubrovniku, bio vezan za Sarajevo u kome je rođena, umrla i sahranjena njegova majka Olga, a čiji je simbol obrane u ratu bio Srbin Jovan Divjak. Kao i moj nesuđeni kum, Goran Samardžić, sjajan bosanskohercegovački pisac, a rođeni Beograđanin.

Hrvatska službena politika rijetko navodi imena ratnih stradalnika srpske nacionalnosti, iako oni nose važnu simboličku poruku, a još je čudnije što ih uopće ne spominju predstavnici srpskih političkih organizacija u RH. Ni uz najbolju volju nisam mogao pronaći bilo kakav trag obljetnici njihove pogibije u kalendaru čelnika SDSS-a i SNV-a. Kao da nisu Srbi.

Jednako tako, u arhivi njihovih komemoracija nema službenog spomena civilima i braniteljima srpske nacionalnosti stradalima od velikosrpske agresije. Činjenica je da su Srbi stradavali od velikosrpskih metaka i granata u gradovima širom Hrvatske i BiH. Rame uz rame s hrvatskim braniteljima borilo se oko 10 tisuća etničkih Srba izvan tzv. Republike Srpske Krajine. Nitko od njih nije promijenio ni vjeru ni nacionalnost kada je obukao hrvatsku uniformu i zbog toga svatko od njih zavređuje status heroja. Njihovo sudjelovanje u obrani Hrvatske posebna je vrsta moralne odluke, bez obzira jesu li bili mobilizirani ili dio dragovoljačkog sastava. Kao što je i svaki Hrvat koji se u ratu dokazivao ubijanjem srpskih civila odabrao svoj put zločinca i izopćenika.

Obljetnica Oluje prilika je da se progovori o velikoj pobjedi nad velikosrpskim projektom koji je u konačnici doveo do organiziranog seljenja Srba iz Krajine i Istočnog Sarajeva, čime se do u detalje upravljalo iz Beograda. Srbi su na kraju rata postali i subjekt i objekt, i agresori i žrtve političkog projekta 'Svi Srbi u jednoj državi'.

Premijer Plenković na prošloj je obljetnici Oluje održao politički hrabar, odmjeren i empatičan govor na tom tragu. Bio je to dokaz da hrvatska država ima jasan stav o političkom smjeru kojim ide, a koji se simbolički odražava i u liku Nikole Tesle na hrvatskom euru. Osim što je simbol tehnološkog napretka u 20 st., Tesla je i dokaz da su hrvatski pravoslavci ili Srbi, Hrvatsku vidjeli kao svoju prvu domovinu. Nažalost politički predstavnici hrvatskih Srba danas većinu svojih obljetnica vežu uz antagoniziranje s idejom hrvatske nacionalne države. Zbog čega Srpsko narodno Vijeće na jednak način ne tretira pravoslavne Ilirce i njihove moderne pandane Srbe branitelje Hrvatske? Zašto prisvaja prve, a druge odbija prihvatiti? Odbija li iz istog razloga i Srpska Pravoslavna Crkva odbija ukapati pravoslavne branitelje RH u svoja groblja, ako se obred odvija uz obilježja hrvatske vojske i hrvatske države? Odlukom da potpredsjednik vlade Boris Milošević ne sudjeluje u obilježavanju dana hrvatskog oslobođenja, taj je dojam produbljen. Šteta, jer upravo je Milošević u neku ruku simbol hrvatsko-srpskih odnosa na prijelazu stoljeća, kao što su to u svoje vrijeme bili pravoslavni Ilirci, ili stoljeće kasnije Svetozar Pribičević. Miloševićev otac je hrvatski branitelj, a njegova baka mučki je ubijena od ruke jednog od očevih suboraca. Danas je potpredsjednik u HDZ-ovoj vladi, što je također hrabar izbor.

Na sličnom putu Svetozar Pribičević morao je napustiti kraljevinu Jugoslaviju kao prvi hrvatski politički emigrant. Mandat koji je predstavnicima Srba dao priliku da participiraju u državnoj vlasti, jedinstvena je šansa da se ideja pomirenja realizira bez novih trauma.

Kao što je potres na Banovini/Baniji, kojim su jednako pogođeni Srbi i Hrvati, bio prilika da se o traumatskoj povijesti i perspektivi njihovih odnosa na tome arealu nešto korisno kaže u formatu tv-dokumentarca, zbog čega sam aplicirao na nedavnom natječaju. Ali, HRT je odlučio da ta tema pripada isključivo žanru katastrofe, tj. serijalu hrvatske 'Nesreće'. Doslovno, simbolički i jedino moguće".

[urbanidesnicar]

Drugarice posadimo cvijeće.....

Odlučio sam što ću biti kad narastem. PreCjednik. Svih naroda i narodnosti. Prva odluka će mi biti vraćanje Poglavnikove biste kao i svih velikana Crne legije, na Pantovčak. Nakon toga slijedi ukidanje slova Č i Ć. Isti će biti zamjenjeni slovom C, sa ravnom crticom na vrhu. Ne znam je li ovo samo do mene, ali od osnovne škole imam problem sa ovim čudnovatim znakovima. Više vremena potrošim ispravljajući tekst, nego što mi treba da ga napišem. Nevjerojatno ali istinito. Na Twitteru imam vrhunskog stručnjaka za te stvari, šjor Edija. Čovjeka koji mi redovno javlja gdje sam pogriješio. Izuzetno mi je drago zbog toga. Još samo kad bi mogao upamtiti sve što mi je rekao, bilo bi dobro. Ali ne mogu čovjeka non-stop gnjaviti, jer i on ima svojih obaveza. A u slobodno vrijeme je ljubimac ljepšeg spola. Na 'Rvackom - jebach.

Da ne bi ispalo da ne vodim računa o manjinama, spreman sam i tu učiniti neke ustupke. Poznato je da dobar dio proletera još uvijek pati za jugom. Zato bih ponovo uveo par-nepar (za korištenje auta), i red za crni kruh. Za odlazak u Trst po farmerice i kavu, bi bila potrebna samo "lična karta" ili 2 slike i rodni list. Vratio bi i reklamu za Pipi, samo što bi ovaj put umjesto Ane Sasso, iz bazena izlazila Mrak Sataraš. I to u toplessu. Na novčanici od 10 kuna bi bio lik Alije Sirotanovića, a svaka obitelj bi imala zagarantiranu povlasticu, da barem jednom mjesečno može spavati na klupi. Utakmice naše reprezentacije bi isključivo prenosio Milojko Pantić, a umjesto Nutelle djeca bi za marendu jela Evrokrem.

Još uvijek razmišljam što napraviti glede himne? Budimo pošteni i priznajmo da "Lijepa naša" može izazvati nelagodu i PTSP kod većine jugočetničke populacije. A to nikako nije u redu. Jer oni su naše cvijeće, naš ponos, naša dika... Razmišljam o alternativi. U igri su ostale dvije opcije. "Od Vardara pa do Triglava" ili "Drugarice posadimo cvijeće". Najvjerojatnije ću konačnu odluku prepustiti svome specijalnom savjetniku, Krešimiru Mačoru. O ostalim promjenama ćete biti obaviješteni putem Tanjuga, čim stupim na dužnost.

Stvari su se i lokalno i globalno toliko zakomplicirale, da ne znam odakle bi počeo? Bit' će ovo još jedan u nizu tekstova, koji naprosto odišu optimizmom. Divim se ljudima koji su još uvijek u stanju napisati nešto veselo, i u isto vrijeme biti objektivni. Ja ne mogu ni pomoću trikova. Mislim da to isključivo ovisi o karakteru onoga koji piše. Probam tu i tamo sa sarkazmom, ali tu treba biti vrlo oprezan. Jer nismo svi isti, niti imamo isti osjećaj za zajebanciju. 

Par puta su me napali ljudi, koji doslovce sve shvaćaju bukvalno. Primjer? Jednom sam u tekstu upotrijebio ekavicu, ali sam zaboravio staviti znake navoda. Javlja mi se čovjek u inbox i kaže: "Ja mislio da si ti naš a ne četnik". Znao sam da nije loš i da je Domoljub, tako da mu nisam spominjao kevu, niti sam ga blokirao. Samo sam mu poslao definiciju te riječi: "Sarkazam je pojačana ironija. To je oštra poruga, jaka ironija. Polazište joj je negativan stav prema onomu kojem je upućena". A postoji i drugi, puno lakši način. Objasniti sve pomoću jabuka i krušaka. Ali time onda podcjenjuješ inteligenciju ostalih, kojih je na svu sreću puno više.  

Nismo mi uopće glup narod, kako često sebi "tepamo". Samo smo pasivni. I jako se teško prilagođavamo svakoj novonastaloj situaciji. Primjetio sam da je većina ljudi s kojima sam u kontaktu, iznadprosječno inteligentna. I da izvrsno kuže većinu stvari. U to sam siguran. Zašto smo onda svi ko' popišani? Po meni je prvi i osnovni razlog - NESLOGA. To se i te kako primijeti kroz komentare. Dovoljna je jedna nespretno napisana riječ, da se počnemo međusobno pičkarati. Po stoti put ponavljam: KOD KMERA TOGA NEMA. A puno su gluplji od nas. Jer osobe koje veličaju komunizam, nikako ne mogu biti normalne. Kad budete imali vremena, pogledajte njihove stranice. Samo površno, jer za čitanje treba imati jako dobre živce. I pokušajte naći nekoga, tko kritizira bravara ili bivši sustav. Nema ga. Takav se još nije rodio. 

A nama apsolutno nitko ne valja. Od Poglavnika, preko Dr. Tuđmana, pa sve do današnjih političara. Ovi zadnji su diskutabilni, i tu me ne čude različita mišljenja. Ali možemo li barem mrtve ostaviti na miru? Nema poante napadati nekoga, tko se ne može braniti. Nitko nije savršen i to je valjda svima jasno. I Ante i Franjo su imali svojih mana i grešaka. Ali ako se već bavimo revizijom povijesti, onda se zabavimo nekim drugim stvarima, koje su puno značajnije. Recimo, komunističkim zločinima nad Hrvatima. Pardon. To nisu bili zločini, nego GENOCID. Valjda tu možemo postići neki konsenzus, i početi širiti istinu po svijetu. Jer to je i danas tabu tema, o kojoj se vrlo malo zna. Razlog? Isti oni koji su nas klali, ujedno su nam pisali i povijest. A danas to isto rade njihovi nasljednici.

Upravo se pred našim očima provodi memorandum SANU (2 ili 3, više ni ja ne znam?), a mi smo opet samo puki promatrači. Primjer? Fukara zvana Dijana Budisavljević? Tko je ta? Još jedna četnička izmišljotina, koja će ubrzo postati istina ako na vrijeme ne reagiramo. Taj velikosrpski propagandni uradak je uveden škole, kao obvezno štivo!? A mi i dalje šutimo ko' zadnje pič*e! Kriva je Divljakuša, kažu. NE! Kriv je onaj koji je doveo. A to je NAJVEĆI IZDAJNIK U POVIJESTI HRVATSKOG NARODA, drug Josif Visarionovič Džugašvili - Plenki. Za to vrijeme, corona napada sve živo, osim crnaca i četnika. Tako ćemo 27.7. svjedočiti proslavi klanja Hrvata i nabijanja Katoličkog svećenika na ražanj. Sve to u režiji SNV i (anti)FAŠISTA. Tko plaća? Mi dame i gospodo. Iz proračuna, kao i do sad. Ima se - može se. Nije džaba očalinko svojim istorijskim govorom izvojevao 22 milijarde EVRA za ovakve manifestacije. I da ne zaboravimo. Ovo je tek početak.....

Stvarno bi bio red da se na određeno vrijeme okanemo nepotrebnih svađa i vrijeđanja. I da naše znanje i pamet, usmjerimo prema JUDI i njegovim poslušnicima. Kojih ima pun k*rac. Zar ne vidite da nas svjesno i namjerno vode u propast? Ako sad ništa ne poduzmemo, za par godina ćemo opet biti dio neke nove "juge". Više ništa nije naše, jer su gospoda rasprodala i obiteljsko srebro. Ali ne. Mi se ovdje jebemo oko sitnica i vidimo trun u oku, svih onih koji ne misle kao mi. A ne vidimo balvane u očima vladajućih.

Krenut ću prvo od sebe. Pošto ne poznajem pojam "politička korektnost", pišem o svemu što mi ne sviđa. I za mene ne postoje "svete krave' ili "Lički medvjedi". Napišem ono što mislim, bez ikakvog uljepšavanja činjenica. Ali nikada nisam tvrdio da sam samo ja u pravu, a da svi ostali griješe. Bože sačuvaj. Primjer? Napisao sam nekoliko kritičkih testova o Škori. Čovjek mi ništa nije radio, ali mi jednostavno nije "legao". Nemam pojma zašto. Smatram da mu fali ono "nešto", da bi bio lider Desnice. Osobno bi na tome mjestu radije vidio gđu. Karolinu Vidović Krišto. Ovo je samo moje mišljenje, i ništa više. Prije sam se znao posvađati s ljudima oko toga. Više to ne radim, jer stvarno nema smisla. Danas jednostavno preskočim svaku konverzaciju na tu temu, i to je to. A ako pogledamo brojke, sve će biti puno jasnije. DP čini samo 10% Saborskih zastupnika. I tako dok mi mlatimo praznu slamu, ostalih 90% nam j* bu mater i smiju nam se u lice. Dakle, treba razlučiti što su nam prioriteti i prvo krenuti od sebe.

Postoji jedna skupina bića (neću reči ljudi), koja mi je gora od četnika i partizana zajedno. Nazvao bi ih: "BOLESNIM KOMPLEKSAŠIMA". To su oni koji ti pričaju iza leđa, i iz samo njima znanih razloga LAŽU ko' psi. Je li u pitanju ljubomora, zavist, pokvarenost ili nešto sasvim deseto, ne znam. Ali znam da nisam jedini koji je to doživio. Nikad, ali baš NIKAD, nikoga nisam pitao stvari iz privatnog života. Zato jer nije pristojno, niti me to uopće interesira. I uopće mi nije bitno, je li netko koristi pseudonim ili pravo ime.To je po meni osobna stvar. Pa kažu: "Što ne staviš pravo ime da znam tko si?." DA SE PIZDE ČUDE! Na Twitteru je dozvoljena uporaba nadimaka a na FB nije. Bitno mi je što ta osoba piše, a je li se zove Jure ili Pero, uopće ne igra nikakvu ulogu. Postoji još jedna stvar. Nije u pitanju nikakva paranoja, nego čista logika. Kao što sam već rekao, moja obitelj ne zna ni za "Urbanog", niti da uopće pišem. Jer još mi samo treba žena pametovati: "Što si ovo napisao, je si li lud, hoćeš li da nam policija dođe na vrata......?"

Živimo u vremenu gdje ništa nije nemoguće. Zašto bi sutra moja djeca ispaštala, zbog nečega što je "ludi ćaća" napisao? Jer u svakom mome tekstu ima elemenata krivičnog djela. Od "govora mržnje", pa do "političke (ne)korektnosti". A ja para za plaćanje "duševnih boli" raznoraznim shupcima, nemam. Vratimo se na tren "bolesnim kompleksašima". Da nije njih, nikada ne bi saznao slijedeće. Da sam Plenkovićev čovjek, ubačeni komunjara, Slobodankin zet!?....Također ne bi znao ni da sam obišao pola svijeta? Pa tako pišem: iz Bosne, Amerike, Australije, Njemačke....Ima tu još puno toga, ali vas neću zamarati sa detaljima. Uopće nemam namjeru odgovarati na ovakve idiotluke. A znam i ime i prezime tih smradova, i mogao bi ih ih sad javno prozvati. Ali neću. Jer njihovi mizerni životi su im najveća kazna. Ukratko: "Živim na Sjevernom polu gdje održavam trafostanicu. A slobodno vrijeme provodim igrajući picigin sa pingvinima i tuljanima. Adresa: Čiča Vojvode Mraza 43, SAO Severni pol."

Počeo sam tekst rečenicom da su se stvari jako zakoplicirale, a otišao sam na sasvim drugu temu. Imao sam na umu totalnu ofanzivu: DemoNkrata, antifa, BLM, i ostalih terorističkih organizacija, protiv Predsjednika Trumpa. Sve je ovo do detalja smišljeno i planirano u globalističkim krugovima. Ne bi vas gnjavio detaljima, a i da hoću trebalo bi mi 5-6 tekstova samo da se generalno upoznamo s ovom temom. Nekada mi je bijeg od naše stvarnosti, bio odlazak na Američke konzervativne medije i forume. I tu bi redovno nalazio utjehu, jer su Ameri politički puno pismeniji od nas. U zadnje vrijeme, i tamo vlada neka čudna atmosfera straha i neizvjesnosti. Do izbora je ostalo još stotinjak dana, a sotonjare tuku iz svih oružja. Situacija me pomalo podsjeća na predratni period u našoj zemlji.

Glavni mediji (osim djelimično Fox-a), ne da lažu, nego su po tome pitanju nadmašili i nebeski narod. Oni i dalje: kaos, nerede, ubojstva, rušenje, paljevinu, napade na policiju..., opisuju kao "mirne prosvjede". A Trumpa danas zovu diktatorom, jer je poslao federalne agente i nacionalnu gardu da konačno stanu na kraj općoj anarhiji. Njih od milja zovu "gestapo". Gledam i ne vjerujem. Hoće li na izborima presuditi glasovi "tihe većine", više ni sam nisam siguran? Pogledajmo samo listu obećanja američkih komunjara, koje misle ispuniti ako dođu na vlast. Ukinuti policiju i umjesto nje zaposliti socijalne radnike!? Abolicija za sve zatvorenike, bez obzira kazneno djelo. Primiti SVE migrante koju dođu u SAD, bez ikakvog ograničenja. Besplatan pobačaj za sve. Ukidanje muškog i ženskog roda, radi "ravnopravnosti". Isprika crncima od strane bijele populacije, uz ogromnu reparaciju. Oduzimanje zakonito kupljenog oružja sa samoobranu (razoružavanje). Odobravanje državljanstva svim ilegalnim useljenicima, bez ikakve provjere. Zabrana korištenja nafte i uglja i okretanje tkz. "zelenoj"(preskupoj)  energiji. Mogućnost odcjepljenja samostalnih država od SAD......i.t.d.

Jednom riječju, LUDILO! Koje vodi u totalnu propast Amerike, u vrlo kratkom roku. Republikanci više nikada neće moći doći na vlast, zahvaljujući glasovima "migranata". A to znači da se zemlja u potpunosti okreće KOMUNIZMU i da sve vodeće kompanije preuzimaju Kinezi. Ne znam što reči, osim: DONALDE IZDRŽI!

I za kraj, dugujem ispriku svima onima koje još nisam uvrijedio. Ne brinite, doći ćete i vi na red.

Kad rezimiram ovaj tekst, opet dolazim do istog zaključka kao i u predhodnim. Dobro je sve.....

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[crnagorakraljevina]

Zajednica Života Crnogorskih gradilo je i izgradilo Državu Crnu Goru! To je bilo tako Mora biti! Na Čast i Slavu Crne Gore!

"Braćo Cmogorci, pregnimo svi ponovo i složno, da dostojno dovršimo ovo djelo. Pregnimo svi bez razlike, i građani i varošani i seljani, uopšte svi koji mogu i kojima je Bog dao.

Pri prvom pozivu našem dogodilo se je da su neki činovnici, izabrani u odbore, iz prevelike revnosti za stvar istupili iz granica propisanih svjema nama po samoj prirodi ovoga poduzeća, koje je isto narodno i ima se ostvariti samo iz dobrovoljnijeh priloga naroda, te je povodom tim izišla naredba vlasti, kojom je skupljanje priloga ograničeno na same varošane. Mi smo učinili sve što je potrebno, da poduzeće naše održi svoj osnovni karakter i da se izvodi bez ikakvog uticaja vlasti, te je ušljed toga pomenuta naredba vlasti ukinuta i kupljenje dobrovoljnih priloga rasprostrto je na sve Cmogorce bez razlike.

Kako je dosadašnjem Odboru za skupljanje priloga na Cetinju mnogo smetalo to što su mu članovi često morali po dužnosti odsustvovati sa Cetinja, to smo u licima g. Mitra Plamenca, Jova Ljepave i Vuka Vuletića izabrali novi Odbor Cetinjski za skupljanje priloga, koga članovi stalno stoje na Cetinju. Dojakošnji odbori u Crnoj Gori neka ponovo otpočnu svoju radnju i neka se u tom ne ograniče, kao do sad, samo na varošane, nego neka primaju priloge od svakojeg Crnogorca, koji ih s dobrom voljom daje. A gdje ne bi bilo sklopljenih odbora, tu neka se što prije sastave i radnju svoju otpočnu. Prikupljeni novci nek se neodložno šalju ma kojem članu odbora cetinjskoga, a u ovom listu, vazda će se obnarodovati svaki prilog. -  na Cetinju, na Malu Gospođu 1884. godine, Jovan Pavlović - predsjednik Čitaonice cetinjske objavio je apel u   „Glasu Crnogorca“ !

Na noge, dakle, Braćo Cmogorci!

Pritecite ponovo sa svojim dobrovoljnim darovima i oltaru onoga hrama, u kojem hoćemo da se uždi luč prosvjete, koja će jasno svjetlošću svojom da rasvijetli Crnu Goru, koja će blagom toplotom svojom da razgrije i uznese srca svijeh nas.

Naprijed sa srećom, a pomozi Bože!

Živjeo Knjaz!

Živjela Knjaginja!

Živjeo Našljednik Prijestola!

Živjeo Knjaz Mirko, Pokrovitelj „Zetskoga Doma“!

Živjeo Vladajući Dom Crnogorski!

Živjeo Narod Crnogorski!“.

PRILOZI ZA ZIDANJE ZETSKOG DOMA   objavljivani spiskovi u "Glasu Crnogorca“.

Skupljeno u Baru:

Ali Beg. Počas. Ađut. Nj. V; Ilija Popović, okr. Kap; Usein Efendija Kadija; Pop Savo Popović; Mula Amet Hodža; Adži Beg Mustafagić; Sulejman Karakašević; Amet Aga Skejović ; Alo Đolić oficir; Mamut Lakomica opć. Kmet; Gligo Josifov Dabanović; Mamut Efendija Bubić; Mustafa Adži-Jusufov; Prele Vukmirović telegr; Jovo Đurov Nikezić; Amet Lakoč; Mamut Usta Asov; Mustafa Serdarević; Memet Mrcel; Suleman Usta Asov; Duli Sinan; Mustafa Usein Ilijas; Duli Bećir Agin; Duli Vraka; Memet Šiška; Omer Useinov; Ibraim Mustafa; Mamut Bolović; Memet; Adži Omer Bajmak; Ibraim Perić; Ibraim Lavrović; Redžep Adži-Fazlin; Usein Avidža; Mustafa Bećov Omer; Mustafa Zeković; Dul Bala; Jašo Dervišević; Vasilj Dabanović; Memet Prconjić; Vasilj Zagarčanin; Marko Đurov Nikezić; Petar Iličković; Ramadan Zaganjor; Aluš Zaganjor; Bogdan Milov Lipovac; Tair Prconjić; Mula Usein Šabić; Rusten Krčik; Mustafa Bećir Zaganjor; Marko Nikov Dabanović; Ramo Palangić; Durko Sulejmanov; Asan Mema; Ajdar Šaba; Memo Sulov; Amet Osman Spavov; Tuš Beratović; Sali Suma; Sulejman Čobov; Nešo Zeković učitelj; Pre. Vikar g. Josif Kolović; Mato Đokić; Otac Bonaventura; Kapetan lučki Zakarija, Kap. Ivo Đokić; Josif Debelja; Luka Čekrdeković; Petar Demirović; Ivo Trcetić; Rafail Alferović; Filip Marđokić; Franjo Iličković; Petar Iličković; Petar Đokić; Ilija Marđokić; Niko Demirović; Gligo Marđokić; Mato L. Marović; Mato Mitrov; Josif Tonić; Pavle Markov; Petar Noca; Jakov Krođi; Anto Raičković; Marko Tripović; Đoc Markov; Petar Kalica; Frano Marđokić; Matija Hilja; Paško Mileta; Hila Hoc-Toma; Braća Simoni; Noc Temali; Josif Pavlović; Đuro Živanović; Marko Jovović; Josif Đokić; Noc Loja; Marko Guraš; Nikola Vučinić iz Rogama

Cetinje, 24. Novembra 1884.)

Skupljeno u Crmnici (Bukovik):

Podkoman. Vaso Bokan; Pop. Savo Vukosavović; Kap. Ivo Bokan; Opšt. pisar Jovo Bokan; Barjak. Drago Lekić; Kmet Krsto Radača; Tomo Rajević; Ivo Lekić; Milo Lukić; I. S. Lekić; Marko Đ. Bokan; Ilija I. Bokan; Milo I. Radača; Savo N. Radača; Tomo R. Radača; Marko Lekić; Pero Đ. Lekić; Niko S. Ukmanović; Milo S. Lekić.

(Cetinje, februar 1885.)

Skupljeno u Baru:

Adži Usein; Sulo Tafuli; Anto Škutoć; Ivo Jovov Novaković

Skupljeno u Tuđemilima:

Mujo Abdija; Adži Asan Muo; Duro Braov; Adži Alil-Bećo; Tair Murto Zekov; Amet Durov Mekula; Cano Dura Alina; Jusuf Amet; Mujo Braov        

Skupljeno u Mrkojeviće, selo Kunje:

Kap. Alil Kaplanović; Mula Asan; Odža Duško; Mustafa Usein; Osman Ramadan Durić; Adem Alil Peti; Bećir Alil Duško; Omer Alil Duško; Jusuf Karaštana; Alil Sulejmanov; Alil Mustafa Alija; Memet Asana Karastana; Bećir Arelan Kombar

Skupljeno u selu Gorana:

Alil Memetović; Memet Alija Šabo; Amet Ademov; Adem Tairov; Ismail Omer Danov; Ibraim Metan; Memet Čobo; Mujo Metan; Kasam Sulo; Omer Sulejman Dajan; Alil Dajan; Alil Niksaić; Fazlo Gargo; Šaban Vuič; Ramo Nikezić              .

Skupljeno u Veljem selu:

Suljo Alil Sefer; Alil Usein; Asan Alil Ibraim Durov; Memet Čikmir; Ibraim Sefer; Mujo Amet Mačkić; Adžija Madžić; Abdula Kavaja; Asan Mustafa Spani; Osman Muslija; Adem Ibraimov; Sulo Usein Odža

Skupljeno u Dobroj Vodi:

Mula Muhamet; Sulo Adži Asan; Asan Uso Rašketa; Osman Jusuf Ametov; Ibraim Useinov Rašketić; Ibraim Jusuf Sulejmanov; Asan Alija Sefer; Adem Alija Sefer; Usesi Adžija, Mujo Alijin Sulejmanović, Alil Uso Alilović; Alil Asana Adema; Bećir Zekov Rišketa; Nikola Božović; Memed Osman Solak; Jusuf Veljov Amet; Ibraim Adem Suleman; Alil Alković; Jusuf Đurović; Memed Šabo Đurović; Jusuf Zekov Solak;

Skupljeno u Ravnom selu (vjerovatno današnji Ravanj):

Alil Asan Usov; Ibraim Alil Asan; Asan Radović; Arslan Jusufović; Omer Ibraimović; Amet Sulov; Zejnel Mustafa; Adem Ahmet Abas; Andžija Toma; Mujo Alil Asan; Memed Čuran

Skupljeno u selu Dabezići:

Jusuf Omer Alović; Asan Marković; Memo Dapčević; Memed Ibraim Vulić; Šabo Peković; Ibraim Boja        

Skupljeno u selu Zupci:

Jakov Božov Vreteničić; Don Ivan Vitić paroh; Niko Boža Ivova; Kapetan Petar Dumezić; Petar Milov Ivović; Ivo Božov Đurović; Oficir Andrija Šalta; Božo Androv Vreteničić; Stefan Đurov Dumezić; Milo Nikolin Milović; Petar Mila Androva; Marko Androv Ivović

(Cetinje, 2. mart 1885.)

Skupljeno u Crmnici – Gluhi Do:

Kapetan Marko Knežević; Kapetan; Pop Tomo; M.Branković; Mitar Mihaljević; Pop Ivo Mihaljević; Đuro Krsta Vuksanović; Niko Dumov Vuksanović; Ivo Ristov Ostojić; Joko Tomov Jozović; Petar Mihaljević; Petar Vukov Učićević; Jovo Mihaljević; Drago Ulićević; Đuro Bulić; Vuko Perić; Kosto Milov; Đuro Rado; Andrija Pero; Rado Markov Popović; Niko Mitrov Masoničić; Savo Đurašić; Savo Bošković; Pero Nikčević

(Cetinje, 25. oktobar 1885.)

Skupljeno u Crmnici – Boljevići:

Serdar Savo Plamenac; Proto Vuko Plamenac; Komandir Jovan Plamenac; Joko Ivov Uleković; Nikola Plamenac oficir; Tomo S. Ukšanović; Milo I. Živanović; Niko Ivov Petranović; Pero N. Plamenac; Savo M. Plamenac; Mališa J. Plamenac; Joko M. Petranović; Joko Nikov; Rado Paunov; Joko I. Petranović; Mašo Živanov Plamenac; Petar J. Plamenac; Stijepo Đ. Stanović; Pero Đ. Staković; Tomo V. Plamenac; Ilo Đ. Ukšanović; Mara P. Plamenac; Ivana I. Plamenac; Stevo I. Marović; Mališa P. Semender; Krsto Đ. Marović; Pavić M. Andrušković; Ivo M. Jovičić; Milo P. Semender; Marko Andrin; Savo M. Plamenac; Andrija Ž. Živanović; Milo Savov Jovalekić; Gordana K. Plamenac; Mićo Garov Sjepurić; Dragiša V. Plamenac; Joko S. Đurišić; Tomo Milov Plamenac; Rado Nikolin; Javo M. Štiljanović; Savo I. Semender; Andro M. Petranović; Niko D. Marković; Niko S. Plamenac; Joko G. Đurišić; Đuro S. Plamenac; Marko M. Jovalekić; Mitar Đ. Andrušković; Mališa N. Đurišić; Kićina D. Plamenac; Đuro S. Marović; Milo Đ. Ukšanović; Petar Đ. Ukšanović

(Cetinje, 27. februar 1886.)

Skupljeno u Crmnici – Godinje:

Krsto Nikolin; Lazo Markov; Savo Mičetić; Pop Pero; Pop Ilija, član odbora; Kap. Pavić Perazić; Savo Stijepov; Mićo Novakov; Petar Markov Perazić; Petro Ilijin; Mašo Jokov; Vuko Markov; Ivo Šutov; Savo Ćenović; Pero Jokov; Marko Lazović; Mališa Savov; Stevo Perov; Marko Đuranović; Šalo Markov Perazić; Savo Lazović; Ivo Mališin; Stevo Lazov; Šuto Nikolin; Joko Đurov; Marko Jokov; Luka Mitrov; Lazo Popov; Milo Krstov; Pero Radov; Petro Milov; Pero Đurov; Šuto Jokov; Niko Popov; Ilija Perov; Krsto Savov        

(Cetinje, 7. jula 1886.)

Skupljeno u Crmnici – selo Podgor:

Pop Rado Hajduković; Kapetan Marko Butorov; Aleksa Hajduković; Tomaš Hajduković; Ilija Hajduković; Đuro Hajduković; Pavić Martinov; Petro Andrijin Mijač iz Orahova

(Cetinje, 12. maja 1887.)

Crnogorsko Kraljevsko Pozorište “Zetski Dom” , prvo profesionalno pozorište u crnogorskoj istoriji, utemeljeno je zvanično 16. maja 1910. na Cetinju, uoči proglašenja Kraljevine Crne Gore .

Zgrada se počela graditi 1884. godine po projektu hrvatskog arhitekte Josipa Sladea. Bila je uglavnom dovršena četiri godine kasnije, kada je odigrana i prva pozorišna predstava u Zetskome domu.

Tek je 1910. oformljena profesionalna skupina glumaca, pa je 16. maja te godine odigrana predstava “Balkanska carica” po tekstu kralja Nikole I. Petrovića. Režiser je bio Mašo Petrović, dok su glavna lica igrali profesori Cetinjske gimnazije.

Zgrada Zetskog doma je stradala tokom Prvog svjetskog rata.

Crnogorsko Kraljevsko Pozorište “Zetski Dom” je sredinom devedesetih obnovilo rad sa profesionalnom glumačkom i rediteljskom trupom