#Dom naroda
Explore tagged Tumblr posts
Video
youtube
Samband mellan flourid och neuropsykiatriska funktionsnedsättningar hos barn - Dr... Petak, 21 år. 06. 2024. Sv. Alojzije Gonzaga, redovnik Spomendan ČITANJA: från: 2Kr 11,1-4.9-18.20; Ps 132,11-14:17-18; Mt 6,19-23 BOJA LITURGIJSKOG RUHA: Bijela IMENDANI: Alojzije Gonzaga, Vjekoslav, Slavko, Slava, Rajmund Prvo čitanje: 2 kr 11, 1-4.9-18.20 Pomazali su Joaša i vikali: »Živio kralj!« Čitanje Druge knjige o Kraljevima U one dane: Atalija, mati kralja Ahazje, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. Ali Jošeba, kći kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije, te nije pogubljen. Bio je sakriven u Domu Gospodnjem, šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija. Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu, i pozva ih k sebi u Dom Gospodnji. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina. Satnici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli svećeniku Jojadi. Svećenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Gospodnjem. Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma, i prema žrtveniku i Domu oko kralja uokolo. Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedočanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: »Živio kralj!« Kad Atalija ču viku naroda, dođe k narodu u Dom Gospodnji.Pogleda bolje kad gle, kralj, po običaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; Sav puk klikće od radosti i trubi u trublje. Tad Atalija razdrije haljine i povika: »Izdaja! Izdaja!« Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: »Izvedite je kroz redove, i tko krene za njom, pogubite ga mačem.« Još je svećenik dodao: »Nemojte je smaknuti u Domu Gospodnjem.« Staviše ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše. Tada Jojada sklopi savez između Gospodina, kralja i naroda da narod bude narod Gospodnji. Potom sav puk ode u Baalov hram, i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenikom. A svećenik opet postavi straže kod Doma Gospodnjega. Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili mačem u kraljevskom dvoru. Riječ Gospodnja. Du har skickat slovaci vs ukrajna plavi i zuti Du har skickat radi reklame ih primili FIFA ukrajnu oni da nisu mogli niti trenirati radi dom agresije Du har skickat BIT ĆE IZLOŽENA TIJEKOM SRPNJA U Hrvatsku stiže relikvija Krvi Kristove Radi o grumenu zemlje na koju je s križa kapnula Kristova krv u trenutku njegova umiranja... IKA Foto: Družba Misionara Krvi Kristove Foto: Družba Misionara Krvi Kristove Relikvija Krvi Kristove koju je poglavarica Družbe sestara Predragocjene Krvi iz Schellenberga (Lihtenštajn) 3. srpnja 2022. dala Družbi misionara Krvi Kristove u Hrvatskoj, bit će 1. srpnja 2024. svečano unesena u crkvu Predragocjene Krvi u Prozorju u Dugom Selu. Misu tijekom koje će relikvija biti unesena u crkvu predslavit će zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, s početkom u 18 sati. Sat vremena prije počet će euharistijsko klanjanje i prigodan duhovni program pripreme. Budući da je srpanj u crkvenoj tradiciji posvećen Krvi Kristovoj, relikvija će biti izložena vjernicima na čašćenje do kraja mjeseca. Provincijski delegat Družbe misionara Krvi Kristove u Hrvatskoj o. Ilija Grgić je u razgovoru za Hrvatski katolički radio rekao da je srpanj posvećen „promišljanju, produbljivanju i uranjanju u otajstvo Predragocjene Krvi. Taj mjesec zaslužuje da relikvija, koja nas uvlači u otajstvo otkupljenja, bude među nama, relikvija koja nas podsjeća da smo u Krvi nanovo rođeni, stvoreni i obnovljeni“, poručio je. Inače, dokument o vjerodostojnosti relikvije iz 1935. objavio je biskup Lodija Petrus Calchi Novati. „Svjedočimo i vjerodostojnim činimo da smatramo ove svete djeliće zemlje natopljenima Krvlju Gospodina našega Isusa Krista koju, iz vjerodostojnih mjesta uzetu, s čašću stavljamo u srebrnu posudu okrugla oblika, dobro zatvorenu, zapečaćenu voskom crvene boje i opečaćenu našim pečatom. Predajemo je s mogućnošću čuvanja, darivanja drugima te za izlaganje u bilo kojoj crkvi, oratoriju ili kapelici na javno čašćenje vjernicima“, napisao je u dokumentu. Prema povijesnim podacima, sačuvana je predaja koja govori da se radi o grumenu zemlje na koju je s križa kapnula Kristova krv u trenutku njegova umiranja. Njegov bok kopljem je proboo rimski vojnik Longin. Nakon obraćenja, u Mantovu je ponio grumen zemlje, uzet podno križa, poškropljene Krvlju Kristovom, te spužvu koja je bila natopljena octom kad je Isus rekao da je žedan. Longin, koji je kasnije postao svetac, bojeći se oskvrnuća, pohranio je taj grumen zemlje u metalnu kutiju i sam ju zakopao na mjestu daleko izvan gradskih zidina Mantove. Ondje se danas nalazi bazilika u kojoj se relikvija časti. bevis emot baal antchrist midsommar !https://youtu.be/s6-YjFvjBLI?feature=shared
0 notes
Text
Nova presuda suda u Strazburu
Nova presuda Suda u Strazburu: Entiteti ne mogu biti izborne jedinice za Predsjedništvo BiH i državni Dom naroda, cijela BiH jedna izborna jedinica, Sud predložio ukidanje Doma naroda BiH! Legitimno predstavljanje je diskriminatorno. Članovi Predsjedništva BiH moraju se birati na području cijele države, a ne iz entiteta. Delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH moraju biti izabrani sa…
View On WordPress
0 notes
Text
Danas slavimo Dan državnosti: Znate li što se dogodilo prije 33 godine?

HRVATSKA Hrvatska danas slavi Dan državnosti u spomen na konstituiranje prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine, čime su nakon desetljeća komunističke vlasti, stvoreni temelji modernog Sabora i potvrđena njegova uloga u očuvanju hrvatske državnosti Sabornica je tog 30. svibnja bila ispunjena brojnim zastupnicima i gostima koji su nazočili konstituiranju novog Sabora, tada još Socijalističke Republike Hrvatske. Novoizabrani zastupnici za predsjednika Sabora izabrali su Žarka Domljana, a za potpredsjednike Ivicu Percana, Stjepana Sulimanca i Vladimira Šeksa. Stjepan Mesić izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, a Franjo Tuđman za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. Tuđman je u svom govoru tada rekao kako je konstituiranje Sabora bio 'presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji'. Istaknuo je i kako je kroz dugu povijest 'Hrvatski državni sabor bio čuvarom suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice'.
Prvi saziv u ratnim okolnostima donio povijesne odluke
Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: Općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće. Većinu, 207 od 351 mandata, imao je HDZ, Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena imao ih je 107, Koalicija narodnog sporazuma 21, Srpska demokratska stranka pet, dok je 13 mandata pripalo nezavisnim i zastupnicima nacionalnih manjina. Prvi saziv dio mandata odradio je u posebnim, ratnim okolnostima, a donio je povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, o raskidu državno-pravnih sveza sa SFRJ te 'božićni Ustav'. Sabor iz ’90. radio je nešto duže od dvije godine. U kolovozu 1992. održani su izbori za Zastupnički dom Hrvatskog sabora, a novi Sabor imao je samo jedan dom i manje zastupnika – 138. Hrvatska ponovno Dan državnosti slavi 30. svibnja. Ranije se na taj datum obilježavao Dan Hrvatskog sabora te je bio spomendan i radni dan, dok se Dan državnosti slavio 25. lipnja te je bio državni blagdan i neradni dan. HDZ-ova većina u Saboru promjenu je uvela u studenome 2019. prilikom uređivanja novog kalendara blagdana i tako Dan državnosti vratila na 30. svibnja, kako se obilježavao prije 2001. godine. Prijepori oko 'pravog' datuma državnosti će, sasvim sigurno, trajati, no nije sporno da velik dio građana s posebnom emocijom pamti 30. svibnja 1990. I povjesničar Ivo Perić u knjizi o Hrvatskom državnom saboru napisao je kako je konstituiranje novog Sabora obavljeno 'u izuzetno svečanom ozračju' te kako je to bio 'doista velik događaj'. Tportal.hr Foto : Zoran / TV Wien Read the full article
0 notes
Photo


Promocija knjige „Кako je počeo rat u Bosni i Hercegovini 1992.“
U Atrijumu Doma Vojske Srbije danas je promovisana knjiga „Кako je počeo rat u Bosni i Hercegovini 1992.“. Promociju knjige organizovali su Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji i Medija centar „Odbrana“ Ministarstva odbrane Republike Srbije. Na promociji su govorili Dragoslav Bokan, predsednik Instituta za nacionalnu strategiju, Branko Lukić, advokat, Bojan Borovčanin, predsednik Udruženja „Nacionalna inteligencija“ i autor Dušan Кovačević, general u penziji.
Кnjiga „Кako je počeo rat u Bosni i Hercegovini 1992.“ je objavljena 2022. godine u izdanju „Sveta knjige“ iz Beograda i uz podršku Predstavništva Republike Srpske u Srbiji, i bavi se, pre svega, uzrocima i početkom rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine. U knjizi su donesena svjedočenja neposrednih učesnika i izvorna građa o počecima sukoba u Bosni i Hercegovini. Za Dragoslava Bokana, ova knjiga je lična istorija i nacionalna istorija, ali pre svega istorija (srpskih) stradanja. “Nema niejdnog Srbina kome neko nije stradao... Naša tragedia ostaje, a oblici se samo menjaju”, kazao je, između ostalog, Bokan. Advokat Lukić kaže da, iako je sklop ličnih doživljaja, knjiga je satkana od činjenica i od istorijskih fakata.
General Dušan Kovačević, pomoćnik komandanta Druge vojne oblasti u Sarajevu (1992), ministar odbrane u Vladi Republike Srpske (1993–1994), bio je neposredni učesnik u događajima koji su prethodili ratnom sukobu i njenom početku. Opisao je u knjizi akcije političkih rukovodstava Muslimana i Hrvata u BiH i njihovu propagandu protiv JNA i srpskog naroda. Uz podatke o napadima muslimanskih i hrvatskih paravojnih formacija na vojne objekte i infrastrukturu JNA na teritoriji BiH, autor je posebnu pažnju usmerio na nasilje nad pripadnicima JNA u Sarajevu, 2. i 3. maja 1992, kada su, uprkos postignutom sporazumu, napadnuti Dom JNA, Vojna bolnica, Komanda druge vojne oblasti. Napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici izložen je uz brojne pojedinosti. U zasebnim poglavljima autor piše o konkretnim primerima zločina nad Srbima u ratu širom Bosne i Hercegovine.
#knjige#promocija#bosna i hercegovina#sarajevo#rat#war#svet knjige#dragoslav bokan#istina#fakti#stradanja#svedočenje#činjenice#dobrovoljačka
0 notes
Text
Dom naroda PFBiH prihvatio zabranu izgradnje malih hidroelektrana
Dom naroda PFBiH prihvatio zabranu izgradnje malih hidroelektrana
Dom naroda Parlamenta Federacije BiH usvojio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o električnoj energiji, te je omogućeno da stupi na snagu osmog dana od objave u Službenim novinama Federacije BiH. Zakonom se se zabranjuje izgradnja malih hidroelektrana instalisane snage do i uključivo 10 MW. Novim stavom u članu 78. precizirano je i da se obustavlja izdavanje energetskih dozvola za male…

View On WordPress
0 notes
Text
Dom naroda Parlamenta BiH nije razmatrao ukidanje akciza na gorivo
Dom naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine nije prihvatio da na današnjoj sjednici po hitnom postupku razmatra prijedlog o ukidanju akciza na gorivo. Postojala je opća, ali ne i entitetska većina da se ovaj prijedlog razmatra po hitnom postupku. Od 14 prisutnih delegata, njih 10 je podržalo da se razmatra po navedenom postupku, dok su četiri delegata bili protiv. Iz Federacije Bosne i…

View On WordPress
0 notes
Text
Što slavimo između 9. i 11. Travnja?
Lažu li nas? Dašta. Što nam je činiti? "Ljutu travu na ljutu ranu". Nema nam druge. Inače ćemo završiti kao Ameri. Žrtve vlastite prepotencije i "hrabrosti". Ali samo na riječima...
Teorija o "globalnom zagrijavanju" se raspala ko' pokojna juga. Događa se upravo obratno. Zemlja se hladi, a prosječna temperatura je sve niža. Ne treba biti Einstein da bi ovo shvatio. Dovoljno je izaći na balkon, po mogućnosti u potkošulji. Da mala Greta ne bi dobila nervni slom, tvornice laži smisliše novu "teoriju". Nu sad ove umotvorine: "Toplije more na Antarktiku donosi snijeg i valove hladnoće u Europi!?" Ne samo da nema smisla, nego vrijeđa zdrav razum. Ista je stvar i sa kineskom gripom, koju nazvaše koronom. "Slijedećih 30 godina je ključno", i dalje tvrdi ugledni stožer na čelu sa još uglednijim drotom.
Ako konstantno plasirana laž postaje istina, onda nam nema druge nego ponavljati istinu. DO BESVIJESTI. Navodna nestašica cjepiva za koronu, uopće nije točna. Radi se o perfidnom pokušaju, ne bi li ljudi podsvjesno pristali biti pokusni kunići. Jer istraživanja na životinjama, NIKADA nisu obavljena. Ovaj pakleni plan je objavljen još 2017. I to javno. Neki su shvatili o čemu se radi, ali su automatski bili brendirani kao "teoretičari zavjere". Što sad slijedi? Nakon što većina bude cijepljena, u roku od 6-18 mjeseci mogu nastati ozbiljne nuspojave. A možda se pojave tek za nekoliko godina? Oštećenje mozga, ugrušci u krvi, teške upale pluća, neplodnost... A kako se to na hrvatskom zove? De-po-pu-la-ci-ja. Normalno da neće svi najebat, jer bi bilo previše očito. Ovdje dižem ručnu i stajem. Jer nisam kompetentan da bi se igrao doktora. Srećom, još uvijek postoje glasovi razuma. Toplo preporučam Dr. Srećka Sladoljeva, i njegove stručne ali svima razumljive tekstove.
Još je jedna stvar jako bitna. Svatko je gospodar svoga tijela. Za sada. Bojim se da neće još dugo. Zato NE SMIJEMO nasjedati na medijske podvale i omalovažavati jedni druge. Primjer? Ja se ne želim cijepiti, i to je isključivo MOJA osobna stvar. Točka. Ako netko razmišlja na drugačiji način, meni uopće ne smeta. Jasno je da "gospodari kaosa" žele podijeliti ljude u dvije skupine. Odgovorne i neodgovorne. A samo nam još to fali. Svakako smo se satrali od sloge i zajedništva. Ali u k*rcu. Ako si TI primio cjepivo, znači da si zaštićen od ovakvih kao ja. A ako JA otegnem papke, to je isključivo do mene. Zaključak? Jedni druge uopće ne ugrožavamo, tako da nema razloga za svađu.
Prošle Nedjelje bijaše Uskrs. Namjerno sam otvorio naslovnice 20-ak portala (naših i njihovih). Samo da vidim dvije magične riječi: "Sretan Uskrs". I našao sam ih. Čak na 3 (TRI) portala!? Više ne čestitaju ni "neke blagdane'. Ma jok. Čisti ateizam, s aromom boljševizma. Glavne vijesti dana su bile: "Uvijek neugodna PLANdemija, Maja Šufit, supruge nogometaša, koje trgovine će raditi za praznike (Koje praznike?), kako obojiti jaja (Što bi ih bojio. Što je povod?). Koje licemjerje, žalosna nam keva. Da je putnik namjernik taj dan zalutao među naše medije, uopće ne bi znao da slavimo najveći Katolički praznik. Milemimatere, muka mi je od ovoga neokomunizma. A ni s probavom ne stojim najbolje.
Imam neki čudan osjećaj, da ćemo 2. svibnja (Vaskrs) gledati potpuno drugi film. I da će se vladajući korisnici vazelina utrkivati, tko će se dublje uvući u "debelo crevo" čika Pupija i ekipe iz ZZ TOP-a. Odavno je jasno tko je u ovoj zemlji privilegiran, a tko marginalac. Mali Perica bi se naivno zapitao: "Zašto su četnici legalni, a Ustaše državni neprijatelji broj 1?" Dobri moj Perice, i ti ko da si s kruške pao? Ali bez obzira na sve srpske laži, činjenice govore potpuno suprotno.
Ovih dana obilježavamo 10. Travnja. Jedan od najvažnijih datuma u našoj povijesti. Samo par rečenica o ovome danu, koji je još uvijek tabu tema. Ali samo za nas. Oni mogu pljuvati koliko hoće. Idemo redom: 1. NDH je stvorena željom hrvatskog naroda i bila je neusporedivo veća, jača i bolja od današnje "kifle". 2. Poglavnik nikada nije "prodao" Dalmaciju i Istru, i to je notorna laž. 3. Nikakvog đenosajda i Jasenovca nije bilo, a "meleoni nejači, žena i dece" su ostali živi i zdravi. Kako bi inače njihovi nasljednici prenosili partizanske mirovine s "kolena na koleno"? 4. Hrvati su kao narod bili ponosni, složni i SLOBODNI. A upravo im ta sloga najviše smeta. Zato za ISTINU, nema mjesta u "antifašističkim" medijima. Jer sve laži o NDH potenciraju oni, koji su se prvi u Europi riješili židova. Naše drage komšije, iliti srbo-četalji.
Meni je dobar dio života bio ispiran mozak. Kao i svima onima koji su odrasli u titinoj državi. Uvjerili smo se iz prve ruke, po kojim principima funkcionira propaganda. U zadnjih 30-ak godina smo imali prigodu revidirati neke stvari, i doznati pravu istinu. Jesmo li to učinili? Kako tko. Prema službenim popisima pučanstva u Jugoslaviji (1931 i 1948), brojke su slijedeće: skoro 900 tisuća hrvata manje i oko MILIJUN srba više!? Dakle, MI smo bili žrtve a ONI agresori. Kao i u Domovinskom ratu. Gdje su nestali toliki Hrvati? Pojeo ih mrak. Bleiburg, Goli otok, Lepoglava, tisuće jama, bravarovi odredi smrti...
A oklen toliko Srba viška, kad su ih vastaške horde pobile? Biće su se jebavali ko zečevi? I tako nam je nametnut teret kolektivne krivnje, baziran isključivo na LAŽIMA. A mi se uporno pravdamo, već skoro 80 godina. Kome i zašto? Ali ima još. Davno sam napisao (u poluzajebanciji), da ćemo na kraju mi njima platiti odštetu. I nažalost, pogodio sam. Pogledajmo što danas proživljava HRVATSKI HEROJ Mihajlo Hrastov. Branio je svoju zemlju od agresora, a sad obiteljima krepanih četnika mora isplatiti višemilijunski iznos. A možda je stvarno do njega? Umjesto da je pucao, mogao ih je uljudno zamoliti da prestanu s agresijom i vrate se u matičnu vukojebinu. Siguran sam da bi ga poslušali...
Već par mjeseci sebi govorim: "sinko okani se pisanja, dosta je bilo". Nemam više ni volje, ni želje, ni nade... A na silu ne ide. I onda dobijem komentar, koji me ostavi bez teksta. Bukvalno. Neću navoditi ime dotičnog gospodina, jer ga nisam pitao za dozvolu. Bitna je poruka. A ona glasi: "Čitam sa užitkom i razmišljam da prije nego umren, kako bi lipo bilo upoznat ovoga ćovika. Nema tu MAŠTE već žalosna istina 'SATIRIČNO' (recimo) napisana. Lipi pozdrav i SRETAN U (sa ušatim) SKRS - ZA DOM SPREMAN."
Kad sam ovo pročitao, ostavim mobitel i nastavim tupo gledati u zid. Što reći i kako reagirati nakon ovakvih riječi? Stvarno ne pamtim kad me je nešto ovako emotivno "puklo"? A nisam emotivac. I uglavnom sve držim u sebi. Zajebi kume sve lajkove, pohvale, objave, statistiku...Tek sam sad svjestan, da se sve isplatilo. Zbog ovoga gospodina i ljudi poput njega. Jer nema toga novca kojim se ovo može platiti. Svaka riječ je suvišna, osim jedne. HVALA!
Sve nas je potresla vijest o smrti dvogodišnje djevojčice, nad kojom su se MANIJACI iživljavali. UŽAS! Sve donekle mogu svariti, ali kad se radi o djeci tu nema pardona. I najveća zatvorska kazna je preblaga. Ali zašto se sad svi odjednom čudimo, kad je bilo pitanje trenutka kada će se nešto slično dogoditi? Jer radi se o djetetu iz romske obitelji, a svi znamo kakav je njihov način života. Počevši od: higijene, školovanja, incesta, kriminala...
Prvo, koristit ću izraz cigani jer nisam politički korektan. Drugo, neke osnovne stvari treba iz korijena promijeniti, i tu je čitav sustav totalno zakazao. Nasilje i uvjeti života u ciganskim obiteljima zahtijevaju puno veću pozornost i kontrolu, nego kod ostatka populacije. Ne možemo glumiti neku ravnopravnost, kad nismo svi isti. Javila se i Košuta Februar zaštitnik "svega i svačega"? Mrš u 3 PM fukaro beogradska!! Što radi "manjinac" Veljko Kajtazi? Krade šahtove? Treba ga za jaja objesit, a ne mu davati saborsku plaću. Odjednom je proradila savjest i nekim dušebrižnicima. Koji bi na tragediji malog djeteta, skupljali političke poene. Odvratno, degutantno i ispod svake razine.
Kažu da je najgora metoda mučenja: "Smrt tisuću rezova". Koja je davno prakticirana u Kini. Neću ulaziti u detalje, jer nisu za svačiji želudac. Poanta cijelog postupka je, da žrtva što duže ostane na životu i što više pati. Zašto ovo pišem? SVAKOGA tko zlostavlja malu djecu (bilo kako), treba kazniti na ovakav način. Previše okrutno? Ni malo. Mi "nazadni" roditelji upravo ovako razmišljamo. OVO je daleko najveći problem današnjice, a ne jebene gripe, ledenjaci, solarne ploče i parade pedera. Trgovina djecom, pedofilija, uvjeti u kojima žive... Što ćemo s Afrikom? Gdje i danas tisuće djece umire od gladi, i bolesti koje su u razvijenom svijetu odavno iskorijenjene. Ali nekima je mobitel, važniji od dječjeg života. I u tome je sva tragedija, ovoga tehnološki "naprednog" svijeta.
Nazire li se ludilu kraj? Optimisti tvrde da će budućnost biti bolja. Jer neće dugo trajati... Svijet (naročito zapadni) je postao mentalna institucija, gdje su doktori pacijenti i obratno. Kako drugačije protumačiti zaključak "stručnjaka" sa CNN-a: "NEMOGUĆE je utvrditi spol djeteta pri rođenju"!? Od kad je svijeta i vijeka, doktor bi prvo pogledao visi li nešto među nogama? I shodno tome zaključio, je li muško ili žensko? Sad više ne smije. Jer će ga optužiti za "transfobiju".
U svijetu živi oko 0.3% trans spodoba. A ponašaju se kao da ih milijarda. Imaju veća prava i privilegije nego 99.07% ostalih. Je li to ta jednakost, mater vam j*bem izopačenu? Pošto kopiramo zapad u svemu što ne valja, očekujmo ove perverznjake vrlo brzo i u našoj zemlji. Inače, postoji još jedan način kako utvrditi spol djeteta. Daš bebi fetu kruva i pancete i čekaš. Ako je "pojeo" onda je sin, a ako je "pojela" znači da je kćer.
Svatko od nas traži odgovor na neka pitanja, dok je još na ovome svijetu. Mene od rata proganja jedno te isto: "Jesam li ubio četnika?" Pucamo mi, pucaju oni. Gađaš njihove položaje, ali živog četalja ne vidiš. Sakrio se i "hrabro" tuče iz svih vrsta naoružanja. A meni dalo M48 i reklo mi da ne pucam previše, jer nemamo municije. Pričam o samom početku rata.
Kada bi bio siguran da sam barem jednoga poslao u vječna lovišta, pao bi mi kamen sa srca. I osjećao bi se puno bolje, jer sam učinio dobro djelo. Nažalost, odgovor ne ću nikada saznati. A tako bi volio čuti onu staru englesku: "Zvonko bad, chetnik dead."
Prošli tjedan sam napisao da ne postoje "klimatske promjene". Ispričavam se. Bio sam mlad i lud. Sad sam 7 dana stariji i ozbiljniji. Neki dan je padao snijeg, a temperature nemaju blage veze s proljećem. Što znači da svjedočimo "globalnom zahlađenju".
Upravo zato kume, nema se smisla smrzavati. Loži sve što ti je pri ruci.
Čumur, drva, parket, lož ulje, punicu.... "ZA DOMOVINU SPREMNI"
1 note
·
View note
Text
Giovannijeva soba (J. Baldwin) / notes
Ali ljudi, na nesreću, ne mogu izmisliti svoja sidrišta, ljubavnike i prijatelje, kao što ne mogu izmisliti ni svoje roditelje. Život ih daje i uzima, i jedna je od najvećih tegoba reći životu: "Da".
*
Ljudi koji vjeruju da su jake volje i gospodari vlastite sudbine mogu jedino ustrajati u tom uvjerenju ako postanu specijalisti za samoobmanu. Njihove odluke nisu zapravo nikakve odluke - zbiljska odluka čini čovjeka poniznim, on zna da ona ovisi o nizu nepoznatih stvari - nego složeni sistemi izbjegavanja, iluzije, razrađeni tako da i oni i svijet izgledaju kao nešto što nisu.
*
Odlučio sam da ne dopustim nikakav prostor u svijetu nečemu što će me posramiti ili preplašiti.
Možda sam htio naći samoga sebe, kako mi to u Americi velimo. Ovo je zanimljiva fraza, koja, koliko ja znam, nije u upotrebi u jezicima drugih naroda, ali koja zacijelo ne znači to što kaže, nego prije odaje nametljivu sumnju da je nešto stavljeno na pogrešno mjesto. Da sam imao ikakav osjećaj da će to Ja koje sam kanio naći, biti samo ono isto Ja od kojeg sam tako dugo i uporno bježao, vjerujem da bih ostao kod kuće.
*
Jacques nije loš. Možda je budala i kukavica, ali gotovo su svi jedno ili drugo, a većina ljudi oboje.
*
Volio je pjevati - sjetio sam se iznenada - i možda je trebao ostati dolje i pjevati, pjevati i na kraju umrijeti u krevetu.
Jaques je tada rekao nešto što me iznenadilo. Ljudi su puni iznenađenja, čak i za sebe same, ako ih tko dovoljno potakne.
- Nitko ne može ostati u raju - rekao je. I onda dodao: - Pitam se zašto.
*
Pitanje je banalno, ali jedna je od zbiljskih nevolja u vezi sa životom u tome što je život zaista tako banalan. Na kraju krajeva, svatko ide istom mračnom stazom - a staza je obično najmračnija, najnesigurnija, kada se čini najrasvjetljenijom - i doista, nitko ne ostaje u rajskom vrtu.
*
... i svijet je većinom podijeljen između luđaka koji se sjećaju i luđaka koji zaboravljaju. Junaci su rijetkost.
*
- Ima toliko načina da čovjek bude vrijedan prezira da ti se naprosto zavrti u glavi. Ipak, vrijedan prezira, u pravom smislu, može biti samo onaj tko prezire patnju drugih ljudi. Trebao bi imati na umu da je čovjek koji sada stoji pred tobom nekad bio čak i mlađi nego što si ti sada, i da je došao do sadašnjeg mizernog stanja sasvim neprimjetno. (Jacques)
*
Razmišljao sam o mrtvima jednostavno zato što su njihovi dani bili dokončani, a ja nisam znao kako ću prebroditi svoje.
*
Kako sam daleko došao, mislio sam - da propadnem!
*
Ipak, čak ni ovo nije bilo tako stvarno kao moj beznadan osjećaj da za mene ništa nije stvarno, niti će ikada biti - osim ako ovaj osjećaj padanja nije stvarnost.
*
- Krasna logika - rekao sam. - Hoćeš reći, imam kamo otići dokle god ne odem tamo.
Nasmijao se.
- Zar nije tako? Nemaš dom dok ga ne ostaviš, a onda, kad si ga ostavio, nikada se ne možeš vratiti.
*
I već sam pomalo sita mjesta u kojima sam bez nekog određenog razloga. (Hella)
*
Amerikanci ne treba da dolaze u Evropu, nikada, jer to znači da nikad više neće moći biti sretni. A kakva je korist od Amerikanca koji nije sretan? Sreća je bila sve što smo imali. (Hella)
*
Ali, ako se od žena očekuje da ih muškarci vode, a tih muškaraca jednostavno nema, što se onda događa? Što se onda događa? (Hella)
*
Znanje, 1985.
1 note
·
View note
Text
Paranagua, grad-luka s dušom
Prvi dojam kada sam sišao iz autobusa bio je zadovoljavajući. Ostavljam stvari u sobi hotela i krećem odmah žurno u razgled.. Duh kolonijalne prošlosti, užurbanost lučkoga grada i umjetnost preživljavanja u današnjem Brazilu, je ono što se može odmah osjetiti. Grad ima neku svoju posebnu dušu koju nosi u sebi. Duh prošlosti pomiješan sa duhom sadašnjosti. Smješten sam u samom centru grada, tako da samo malo prošetam svoje nogice, spustim se par ulica dalje, i već sam na samom centralnom gradskom trgu. Ovdje je nekada prije bilo glavno mjesto gdje se obavljala trgovina robom. Može se vidjeti stara zgrada riblje tržnice. Danas se ovdje nalazi samo pokoji dućančić rukotvorina.. Blizu nje je druga zgrada tržnice gdje se prodavala i kušala kava. Obje zgrade uspješno su restaurirane.



























Zgrada Mercado do Cafe sagrađena je sredinom 19. stoljeća, bila je kušaonica kave u kojoj su se između ostalog posluživale regionalne delicije, punjene banane, jela od morskih plodova.


Mercado do Artesanato, zgrada koja je izgrađena u 20. stoljeću, bila je to stara riblja tržnica koja je služila ribarima i zajednici. Trenutno predstavlja zanatski rad tipičan za obalu.

Kolonijalna gradska kuća Casa Cecy, izgrađena sredinom 19. stoljeća, bila je sjedište republikanskog kluba. Trenutno se u njemu nalazi Općinska kulturna zaklada "Nelson de Freitas Barbosa".







Paranaguá na jeziku Tupi-Guarani znači veliko okruglo more. Nekoliko tisuća godina prije dolaska Portugalaca bio je dom Sambaqui kulture. Ta kultura se iskazuje kroz arheološke dokaze koje su ostavile skupine ribara, lovaca i sakupljača koji su nastanjivali velika prostranstva brazilske obale. Riječ sambaqui dolazi iz Tupi jezika, riječ tamba znači školjkaš, a riječ ki znači gomilanje. To područje kasnije je naselio narod Carijó, koji je bio podskupina naroda Guarani. Dolaskom Portugalaca 1549. godine, počelo je vrijeme porobljavanja naroda Carijó da bi ih se koristilo kao besplatnu radnu snagu. Kasnije s vremenom narod Carijó se počeo miješati s bijelom i crnom rasom. Grad je osnovan 1648. Kraljevskom poveljom i to kao najstariji grad državne pokrajine Paraná. Prilog tome išlo je otkriće zlata na ovom području i fantastični uvjeti za razvoj luke. Luka Paranagua bila je glavna ulazna točka za naseljavanje južnog Brazila početkom kolonijalnog razdoblja.

Zgrada željezničke stanice sagrađena 1922. na mjestu stare zgrade iz 1885. Željeznička trasa Paranagua - Curitiba bila je jedna od remek djela svjetskog inženjeringa.
Nakon fantastičnog izleta na otok Ilha do Mel, drugi dan ujutro i oko podneva ostalo je vremena da još malo razgledam grad.. Nakon kraće šetnje, otišao sam do akvarija koji je dosta oskudan, ali eto nije bilo loše za ubiti malo vremena do polaska autobusa za Curitibu. Nakon izlaska iz akvarija, lovio sam najbolje kadrove na glavnome gradskom trgu za još koju dobru fotku. U tom momentu prilazi mi neki mladić. Pomislio sam još jedan u nizu s "ažudame" (pomogni mi), naravno podrazumijeva se dati mu neku lovu.. Ali ovaj put sam se prevario. Ponudio mi je vožnju brodom do luke u trajanju od jednog sata i dvadeset minuta. Malo sam se nećkao jer sam morao izračunati koliko mi je ostalo vremena do polaska busa, no nakon kratkog zbrajanja i oduzimanja, ubrzo sam prihvatio ponudu . Taman su turisti već bili u brodu i nestrpljivo su čekali da "nagovarač" upotpuni što više slobodnih mjesta u turističkoj barci, kako bi napokon mogli krenuti, to jest započeti s izletom. Naravno čovjek priča engleski kao da ga je učio Marlon Brando te je uglavnom mrmljao kao i sam Brando, no sva sreća već dosta razumijem portugalski pa sam ulovio ponešto informacija o ruti i znamenitostima s kojima smo se susreli. Druga najveća luka u cijeloj Južnoj Americi. Ogromne dizalice i enormni hangari, skladišta koja se vide u pozadini. Luka Paranagua izvozi najveću količinu poljoprivrednih proizvoda od svih brazilskih luka, i to najviše žitarice uzgojene u južnom Brazilu. Ovdje dolaze i odlaze automobili, građevinski materijal, papir, nafta, sol, šećer, soja i drugi proizvodi. Oko nas nalaze se otoci pa tako i onaj čarobni Ilha do Mel, koji se nazire kroz malu morsku maglu u daljini. Došli su nas posjetiti i delfini. Kažu da su svaki dan ovdje i šuljaju se oko turističkih brodova, vjerojatno da ušićare malo hrane, ili samo da se ukažu turistima za fotografiranje. Na kraju ove ipak lijepe, zanimljive, kratke i neočekivane ture, turistički vodič ponudio se da dogovorimo biznis, ako ikada ponovno dođem u Paranagua i dovedem neku grupu turista. Uz čvrsti stisak ruke i širokim osmijehom, ostavio mi je svoj kontakt. Samo da malički još poradi na engleskom te barem da uspješno apsolvira drugi nivo, jer ne znam koliko je turističkim djelatnicima ovdje jasno da većina turista, ako nisu iz Brazila, vjerojatno ne pričaju portugalski, osim samih Portugalaca. Ali sve u svemu bilo je jako lijepo i spontano te jedino je šteta da nisam malo više razumio, jer ima jako puno interesantnih stvari i zanimljivih detalja oko ove vrlo značajne luke. Zadovoljan odlazim žurno napraviti check out i popiti još koju kavu ili pivo te se uputiti na bus za Curitibu..










1 note
·
View note
Text
Svijetu ću pričati kako ima jedna zemlja, puna tuge, prkosa, ponosa, želje, ljepote. Pričat ću o zemlji koja je dom mnogima, a nostalgija još većem broju ljudi. Pričat ću o zemlji koja je dom Andrića, Selimovića, Dizdara, Preloga, koja postoji u njihovim djelima zauvijek. Zemlji u kojoj postoje ljudi koji ustaju na jutarnje namaze, a i oni koji se križaju u podne i nedjeljom idu na misu, gdje svatko svakome čestita one mirne obiteljske blagdanske dane. Pričat ću i o Dodicima, Bakirima, Komšićima, političko-manipulativnoj
gospodi koja ugrožava normalnu svakodnevnicu naroda jedne zemlje koja je zaslužila puno bolje. Pričat ću o ljudima koji se trude držati svjetlo pozitive, dok okolo guta sve mrak neznanja i straha. Pričat ću o nadama u bolje sutra, od kojih se za sad samo živi da bi se (pre)živjelo. O nadi da će jednog dana biti realnost. Sve ću to reći kad me pitaju o Bosni, jer sve je moje iz Bosne. ❤️ Sretan Dan državnosti najljepšem osjećaju, domu.
1 note
·
View note
Photo
Crnogorski govor Galicija, smještena između zapadne Ukrajine i istočne Poljske. Regija je postala poznata nakon stvaranja srednjovjekovne Galičke Kneževine. Galicija ili Galičina je dobila ime prema srednjovjekovnom političkom središtu ukrajinskom gradiću Galiču (čitaj: Halič) koji se danas nalazi u ukrajinskoj Ivano-Frankovskoj oblasti. Prema određenim istoričarima slaveniziran naziv »Galič« (»Galičina«) ima keltsko porijeklo prenešeno iz starorimske provincije Galije također u većini naseljene Keltima. Tokom vremena regija je bila dom više naroda, posebno Ukrajinaca, Poljaka, Nijemaca i Židova. Jezgru istoriske Galicije čine tri oblasti na zapadu Ukrajine: Lavov, Ternopilj i Ivano-Frankovsk. Glavni grad je Ljviv (ukr. Lviv, pl. Lwów, njem. Lemberg), a važnije rijeke koje teku tom regijom su Dnjestar i Prut.
0 notes
Text
DOĐITE NA TESTIVAL #4
New Post has been published on https://recepti-kuvar.rs/dodjite-na-testival-4/?DO%C4%90ITE+NA+TESTIVAL+%234 Recepti+i+Kuvar+online
DOĐITE NA TESTIVAL #4

Dom omladine Beograda početkom marta biće DOM ZDRAVE HRANE. TESTIVAL, sada u svom četvrtom izdanju, debitovaće u Domu omladine Beograda, 05. i 06. marta, 2022.
Tokom celog vikenda strogi centar Beograda biće ispunjen mirisom peciva i zdravih obroka, koji će se širiti iz Doma omladine Beograda, Makedonska 22. TESTIVAL je zamišljen kao jedinstvena mešavina prodajne izložbe, inspirativnih predavanja i niza „testivalskih“ show cooking radionica. Domaćin svih predavanja i radionica biće Uroš Bogdanović, poznati radijski voditelj i medijski konsultant. Osnovna tema TESTIVALA #4 i radionica biće – salčići (i sva domaća lisnata testa), zaboravljeni tradicionalni recept, koji mnogi nazivaju srpskim kroasanima.
TESTIVAL #4 je na novoj lokaciji! Dom omladine Beograda, postaje “testivalska” pozornica. Partnerstvo sa kultnom lokacijom u centru Beograda, koja je centar kulture i obrazovanja, posvećen mladima, omogućiće svima da uz TESTIVAL saznaju više o tradiciji kulture ishrane, da nešto nauče, da upoznaju i podrže male proizvođače organske i zdrave hrane iz Srbije.
Više od 45 izlagača na prodajnoj izložbi zdrave, organske hrane, ponudiće svoje proizvode po akcijskim cenama. “Hrana je najbolji lek!” – bio je glavni moto velikog prosvetitelja i narodnog lekara Vase Pelagića. “Od dobre hrane zavisi blagostanje i zdravlje naroda. Samo sit čovek može da misli pravilno i da radi uredno i dovoljno.” U to ime, u partnerskoj organizaciji sa Domom omladine Beograda, nastaje četvrti po redu TESTIVAL, sa izuzetnim programom!
Svi TESTIVALI do sada imali su svoje zvezde, a na četvrti po redu dolaze čuveni profesionalci, proizvođači, i veliki zaljubljenici u dobar zalogaj i dobru kapljicu. Na bini Doma omladine Beograda posetioci će moći da vide i poznata kulinarska TV lica a svakako i da mnogo toga nauče, uz besplatnu degustaciju raznih delicija na kraju svake od radionica.
Turistička organizacija opštine Ražanj će predstaviti bogatu etno-gastronomsku ponudu i savršeno izrađene domaće proizvode organske hrane. Ražanj, kao i do sada, prezentuje ražanjsko crepuljarstvo. Ovaj ponos Ražnja je početkom decembra 2019. upisan u listu Nacionalnog registra za nematerijalno kulturno nasleđe Republike Srbije.
I ovaj TESTIVAL biće mesto na kome će profesionalci i naučni radnici razgovarati o nematerijalnom kulturnom nasleđu Republike Srbije. Članice Saveta TESTIVALA, prof. dr. Slađana Šobajić, sa Farmaceutskog fakulteta u Beogradu i dr. Biljana Đorđević, muzejski savetnik Narodnog muzeja u Beogradu, sa ostalim sagovornicima, na dva diskusiona panela, predstaviće teme: Kultura ishrane u Srbiji kroz istoriju i Tradicionalne poslastice u Srbiji.
TESTIVAL #4 biće i domaćin izbora za najbolji tradicionalni recept domaće srpske kuhinje, u partnerskoj organizaciji sa sajtom Recepti i Kuvar online. Na kraju drugog dana biće proglašen najbolji recept za salčiće, pa će svi posetioci saznati ko pravi najbolje salčiće u Srbiji. A karving majstor i profesionalni kuvar, Dejan Ilić, održaće inkluzivnu radionicu za pravljenje domaćih tradicionalnih salčića u saradnji sa Savezom udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim osobama Srbije (Savez MNRO).
Raznovrstnost i kvalitet izlagača pokazaće koliko je gastronomska tradicija Srbije očuvana, koliki je potencijal za razvoj, a izlagači, mali proizvođači hrane iz Srbije, imaće priliku, da osim prodaje svojih proizvoda i komunikacije sa krajnjim kupcima, međusobno razmene iskustva, recepte, savete i ideje.
Pojedinačna dnevna ulaznica: 250 RSD. Besplatan ulaz za decu u pratnji roditelja.
TESTIVAL #4 održava se uz podršku Turističke organizacije Srbije i nalazi se u zvaničnom kalendaru događaja TOS za 2022. godinu.
Pridružite nam se u novoj TESTIVALSKOJ avanturi!
Novo mesto – isto testo! TESTIVAL – gde testo diše i miriše!
Šta je TESTIVAL:
TESTIVAL je epicentar ZDRAVE HRANE, koju na tradicionalni način pripremaju mali, lokalni proizvođači. Кroz bogat, sadržajni program organizatori TESTIVALA žele da pomognu svim ljudima da se osveste i da su – ono što jedu. Ovaj događaj pokušava da pronađe odgovore kako da se hranite zdravo, kako da razumno obogatite svoju ishranu proizvodima ZDRAVE HRANE bez aditiva i dodataka, i tako ojačate svoj imunitet!
Do sada, TESTIVAL je održan tri puta: u martu 2020. godine (tema: testenina), u oktobru 2020. godine (tema: hleb) i u oktobru 2021. godine (tema: vanilice). Salčići i domaće lisnato testo su tema TESTIVALA #4.
Glavni cilj je sačuvati bogato nasleđe uz uvažavanje različitih uticaja koji su od davnina učinili srpsku kuhinju raznovrsnom i posebnom.
TESTIVAL je nastao sa ciljem da bude višeslojni događaj koji svim učesnicima i posetiocima želi da da priliku da pokažu šta i kako rade na očuvanju tradicije i nematerijalne kulturne baštine.
Koliko ćemo u tome uspeti zavisi od svih nas!
Stoga, ako volite zdravu hranu i tradicionalnu srpsku kuhinju, dođite na TESTIVAL, da ne zaboravite ukuse detinjstva i sve ono u čemu ste uživali!
I NE ZABORAVITE: “HRANA JE LEK!” – Vasa Pelagić.
TESTIVAL – GDE TESTO DIŠE I MIRIŠE!
PROČITAJ: GDE MOŽE DA SE KUPI KNJIGA TRADICIONALNI RECEPTI DOMAĆE SRPSKE KUHINJE?
Pročitajte još:
Portal Recepti i Kuvar online je svrstan u TOP 50 sajtova u Srbiji!
Ukoliko vas interesuju svi naši recepti, kliknite na link: RECEPTI. Zbirke najboljih recepata naših saradnika nalaze se u sekciji kuvar, ukoliko želite više da pročitate, klikinte na link: KUVAR. Ukoliko želite da pogledate našu naslovnu stranu, kliknite na link: RECEPTI I KUVAR ONLINE homepage.
Ne propustite nijedan recept – Recepti i kuvar online na Facebook-u. Ostanite u toku, pratite Recepti i Kuvar twitter obaveštenja!
#Dom omladine#Dom omladine Beograda#Festival Testival#Festival TESTIVAL 4#Testival#TESTIVAL 4#Featured#Magazin#Preporučujemo#U slobodno vreme#Vesti
0 notes
Photo

Uskoro TESTIVAL #4
Drugo mesto, isto testo - ništa manje ne diše i ne miriše!
Dom omladine Beograda početkom marta biće DOM ZDRAVE HRANE. TESTIVAL, sada u svom četvrtom izdanju, debitovaće u Domu omladine Beograda, 5. i 6. marta, 2022.
Tog vikenda strogi centar Beograda biće ispunjen mirisom peciva i zdravih obroka, koji će se širiti iz Doma omladine Beograda, Makedonska 22. TESTIVAL je zamišljen kao jedinstvena mešavina prodajne izložbe, inspirativnih predavanja i niza „testivalskih“ show cooking radionica. Domaćin svih predavanja i radionica biće Uroš Bogdanović, poznati radijski voditelj i medijski konsultant. Osnovna tema TESTIVALA #4 i radionica biće – salčići (i sva domaća lisnata testa), zaboravljeni tradicionalni recept, koji mnogi nazivaju srpskim kroasanima.
TESTIVAL #4 je na novoj lokaciji! Dom omladine Beograda, postaje “testivalska” pozornica. Partnerstvo sa kultnom lokacijom u centru Beograda, koja je centar kulture i obrazovanja, posvećen mladima, omogućiće svima da uz TESTIVAL saznaju više o tradiciji kulture ishrane, da nešto nauče, da upoznaju i podrže male proizvođače organske i zdrave hrane iz Srbije.
Više od 45 izlagača na prodajnoj izložbi zdrave, organske hrane, ponudiće svoje proizvode po akcijskim cenama. “Hrana je najbolji lek!” – bio je glavni moto velikog prosvetitelja i narodnog lekara Vase Pelagića. “Od dobre hrane zavisi blagostanje i zdravlje naroda. Samo sit čovek može da misli pravilno i da radi uredno i dovoljno." U to ime, u partnerskoj organizaciji sa Domom omladine Beograda, nastaje četvrti po redu TESTIVAL, sa izuzetnim programom! Na bini Doma omladine Beograda posetioci će moći da vide i čuvene profesionalce, ali i poznata kulinarska TV lica, a svakako i da mnogo toga nauče, uz besplatnu degustaciju raznih delicija na kraju svake od radionica. Turistička organizacija opštine Ražanj će predstaviti bogatu etno-gastronomsku ponudu i savršeno izrađene domaće proizvode organske hrane, kao i ražanjsko crepuljarstvo.Na ovom Testivalu razgovaraće se i o nematerijalnom kulturnom nasleđu Republike Srbije. Članice Saveta TESTIVALA, prof. dr. Slađana Šobajić, sa Farmaceutskog fakulteta u Beogradu, i dr. Biljana Đorđević, muzejski savetnik Narodnog muzeja u Beogradu, sa ostalim sagovornicima, na dva panela, predstaviće teme: Kultura ishrane u Srbiji kroz istoriju i Tradicionalne poslastice u Srbiji.
TESTIVAL #4 biće i domaćin izbora za najbolji tradicionalni recept domaće srpske kuhinje, u partnerskoj organizaciji sa sajtom Recepti i Kuvar online. Na kraju drugog dana biće proglašen najbolji recept za salčiće, pa će svi posetioci saznati ko pravi najbolje salčiće u Srbiji. A karving majstor i profesionalni kuvar, Dejan Ilić, održaće inkluzivnu radionicu za pravljenje domaćih tradicionalnih salčića u saradnji sa Savezom udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim osobama Srbije (Savez MNRO). TESTIVAL #4 održava se uz podršku Turističke organizacije Srbije i nalazi se u zvaničnom kalendaru događaja TOS za 2022. godinu. Pojedinačna dnevna ulaznica: 250 RSD. Besplatan ulaz za decu u pratnji roditelja.
0 notes
Text
Šta predviđa prijedlog HDZ-a za izmjene Izbornog zakona
Šta predviđa prijedlog HDZ-a za izmjene Izbornog zakona
Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine bi na hitnoj sjednici, zakazanoj za 26. april, trebalo da razmatra zahtjev delegata iz Kluba hrvatskog naroda u Domu naroda: Dragana Čovića, Lidije Bradare, Marine Pendeš i Bariše Čolaka za razmatranje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine po hitnom postupku. Kada je riječ o izboru članova Predsjedništva…

View On WordPress
0 notes
Text
Akcize na gorivo u srijedu na stolu Doma naroda
Hitna sjednica Doma naroda BiH, na kojoj će biti razmatrane izmjene Zakona o akcizama, zakazana je za srijedu, a ovo pitanje kao i smanjenje i ukidanje PDV-a na osnovne životne namirnice uzburkalo je stručnu i političku sferu u BiH, jer je pritisak javnosti da se nešto preduzme sve veći. Kako saznaju “Nezavisne”, iz Doma naroda su danas na adresu Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje…

View On WordPress
0 notes
Text
MalograDŽanska BiH
Najpoznatiji pripadnik Romske manjine u RH Stevan Mesić, kaže da bi ponovni izbor Sejde Komšića bio korak prema "građanskoj" BiH. Čudi me to od uglednog skupljača starog željeza i sekundarnih sirovina? Kako bradatom "jaranu" objasniti da zemlja u kojoj žive tri naroda, nikako ne može biti malograDŽanska? Svatko mora imati svoj entitet i završena priča. Normalno da nije pošteno što četnici imaju pola BiH zahvaljujući genocidu, ali sad ga možeš jebat. Bitno je jamiti TREĆI i iz pregovora izvući maksimum. Ali bojim se da hadezenjare nemaju ni želje, ni volje, ni kapaciteta za takvo nešto.
Nikakva "Federacija" ne dolazi u obzir, jer je krajnji cilj čaršije - DŽAMAHIRIJA. Koju žele legalizirati pod plaštom multi-kulturalizma i suživota. Tri "etničke skupine" bi tu uživale sva prava, i svi bi se voljeli. Jako. Kao onomad u jugi. A koje su to 3 skupine, da prostiš? Bošnjaci, muslimani i građani islamske vjeroispovijesti. Radi se o izuzetno tolerantnim ljudima, kojima uopće nije bitno kako se tko zove. Važno da vjeruješ u allaha, a sve ostalo su nijanse. Pretežito zelene...
Anemični jebach očekuje 3. dijete. Svaka čast momčino! Objektivni mediji nas svakodnevno izvještavaju o trudnoći drugarice Jovanke. A kad iz rodilišta puste bijeli dim, narod će se satrati od veselja i zaboraviti na sve nedaće. Mnogi se pitaju kako je naš Napoleon tako potentan, kad znamo da se od 1990 bori sa opakom bolešću? Malo je poznata činjenica, da su stari Grci anemiju i manjak željeza liječili alternativnim metodama. Umjesto lijekova i vitamina, slušali su heavy metal. Tako je i naš obdareni vođa uz zvuke Iron Maidena, odradio sve poze iz Kamasutre. I to dva puta za redom. Sa kratkom pauzom za pišanje. Ako se ikada odrekne doživotnog mandata, čeka ga zavidna karijera u porno industriji.
Nakon burne noći, mali tito zapali cigaru i reče: “Već šest godina vodim politiku: uključivosti, tolerancije, dijaloga i uvažavanja. Nacionalne manjine su najbolji primjer." E, upravo su nam te "manjine" i došle glave. Kada bi se tako brinuo o tihoj većini, možda ti ne bi trebale naručene ankete? Paževi nas opet plaše nekom RADIKALNOM DESNICOM, pa ponovo pitam: "Recite mi koji su to, da se i ja učlanim?" Odgovora nema, jer lažu u stilu nebeskog naroda. Skoro. General Lošo ukratko objašnjava suštinu problema: "Gotovo cijela Hrvatska je lijevi ekstremizam. Za njih je 'desno' sve što je domoljubno, to je njihova crta razgraničenja." Pošto smo svakako "desni ekstremisti" (htjeli mi to ili ne), idemo se onda tako i ponašati. Naša povijest daleko seže, ali živi ljudi pamte samo tri države. NDH, RH u sastavu juge i ovu današnju. Koja je od njih bila najbolja, i gdje su Hrvati imali najviše prava? Odgovor je lagan i sadrži samo 3 slova. Pozdrav "ZA DOM SPREMNI" se podrazumijeva.
Takozvana "uključivost", je klasičan primjer rasizma i diskriminacije. Danas se na zapadu posao dobiva, na osnovu boje kože i seksualne orijentacije. Zajebi kume kompetentnost i kvalifikacije, jer to više nije u modi. A sve će to doći i kod nas. Kad-tad. Pošto smo većinom blijedi u licu, gledati će se neke druge stvari. Ako ti je ćaća bio Branitelj, ne trebaš ni predavati molbu. I na vlasti i u oporbi su teške jugoslavenčine, koje mu to nikada ne će oprostiti. Ako se na natječaj za posao javi i peder, ostali mogu odmah ići doma.
Imali smo nešto slično i u pokojnoj jugi. Kadrovi su se postavljali "po ključu". U prijevodu: 90% srbalja i 10% ostalih. Najbolji primjer je bila nogometna reprezentacija, koja nikada ništa nije napravila. A bilo je tu izvrsnih igrača. Pošto je najmanje pola ekipe moralo biti iz Zvezde i Partizana, na Svjetsko prvenstvo se išlo svakih 12 godina. To su nam predstavljali kao ogroman uspjeh, koji se slavio od Vardara pa do Triglava. Hrvatska nogometna reprezentacija je u ovih 30-ak godina, propustila samo 2 velika natjecanja. Ali ako smo se slučajno plasirali kroz dodatne kvalifikacije a ne direktno, nije dobro. Ne samo da ne slavimo, nego se još traži smjena trenera. Samo jedan od primjera, koliko smo naučeni cijeniti svoje. A ovo nije ni malo slučajno...
Rade Šerbedžija, po zanimanju glumac i jugoslavenčina, filozofski pita: "Zašto ljudi žele da ratuju, kada sve tako brzo prolazi?". Zašto to smradu nisi rekao 91. u Beogradu, nego si mudro utekao i šutio ko' p*čka? Dotičnom srbofilu su i danas vrata RH širom otvorena. Posebice na legendarnim Breonima. Doduše, naš Rade ne plaća noćenje 7 kuna poput Stazića, nego vrtoglavih 14. Jer vodi i "kera" sa sobom.
"Izmisli krizu da bi skrenuo pozornost sa bitnih stvari", rekoše u duetu Mirko i Slavko. Rusi napadaju Ukrajinu već mjesec dana, ali im se nikako ne da priječi granicu. Što se s ovim želi zataškati? Odgovornost za najveći ljudski eksperiment u povijesti, zvani "korona". Narod se polako budi iz masovne hipnoze i počinje postavljati nezgodna pitanja. Tako da ih više ni režimski mediji ne mogu spasiti. Lucidni Džo Bidon je poslao čak 3 tisuće vojnika u Poljsku i Rumunjsku! Da isprepadaju Ruse. 30% pristiglih "marinaca" su pederi, 20% trudnice a 10% trans-rodni. Ostali se identificiraju kao: raščupani jazavci, koke nosilice, kišne gliste, strojevi za rublje i protočni bojleri. Kad je tovariš Putin za ovo čuo, momentalno je utekao u titinu špilju u Drvaru. Ipak, nema razloga za paniku i strah. Dok su god Huljićeva kćer i mali Grašo na naslovnicama, to je znak da je sve pod kontrolom.
Vode se rasprave o tome, kako bi trebala izgledati naša kovanica eura. Tko nas je pitao, želimo li uopće tu jebenu globalističku valutu? I jesmo li se spremni odreći naše Kune? Namjera im je sve ovo prikazati kao svršen čin. A nije baš tako. Kao da te mesar pita: "Hoćeš li batak ili pileća prsa?" A ti si došao s namjerom kupiti malo junetine za toč. Nevjerojatno je koliko nas podcjenjuju. A možda svojom šutnjom bolje nismo ni zaslužili?
Ni slučajno ne smijemo podcijeniti ZELENE IMBECILE. Nekada su to bile male i nebitne stranke, ali danas uz pomoć ogromnih donacija i medijske propagande, polako dolaze na vlast. Njemačka nam je najbolji primjer. Zavidio im je cijeli svijet, a danas su jedna velika ništica. Prvo ih je baba Anđa mentalno eutanizirala, a sada im je na vlasti koalicija kmera i Gretinih sljedbenika. Koja čini sve, ne bi li nekada ponosni Njemački narod bacili na koljena. To što su izbori bili namješteni, više nikoga ne interesira. Jer kad sotonjare stave lovu na svoga favorita, ne trebaš ni izlaziti na glasovanje.
A koliko su "normalni" pokazuje i slijedeći primjer. Njihovi ekonomisti predlažu da govedina poskupi za 56, perad za 25, a svinjetina za 19 posto. Zašto? Zbog "klimatskih promjena." Kakve veze stoka ima sa ovom IZMIŠLJOTINOM? Stočarstvo je kažu štetno, jer živina puno prdi i kaki!? A to stvara plinove i onečišćenja tla. Što će ljudi jesti? Insekte, crve i biljke. Volio bih da je u pitanju vic, ali nije. Sve se ovo može provjeriti na web stranicama za progresivce, koji su dobrano zaostali u razvoju. Da puno ne pametujem, zaključak je slijedeći. Virus je stvoren radi CJEPIVA a ono radi KONTROLE. A kad uzmeš ljudima slobodu i držiš ih u strahu, onda im možeš nametnuti apsolutno sve. Pa čak i ovakve pizdarije. Je li još netko vjeruje u PLANdemiju, cjepiva i maske?
Jedan zadatak za 1. osnovne. Gdje je brojka zaraženih najmanja? U Africi. A gdje je najmanje cijepljenih? Također u Africi. S druge strane imamo države sa preko 90% cijepljenih i daleko najviše "pozitivnih". Mislim da je sve jasno? Samo su 2 razloga za ovakvo stanje na terenu. 1.Totalitarizam. 2. Naivnost. Za divno čudo, tu se dobro držimo. Otprilike smo u sredini ljestvice, što znači da nismo tako glupi kako izgledamo. Kada odbijemo: stare, bolesne i ucijenjene, ostaje nam oko 30% "ispranih mozgova". A ta se brojka točno poklapa sa postotkom orjunaša i "dece vojnih lica". Slučajno? Ni govora. Ako netko nije primijetio, skoro svaki ljevičar je cijepljen. Toliko o zdravom razumu i kritičkom razmišljanju.
Vozači kamiona i građani Kanade željni slobode, se još uvijek dobro drže. Ottawa je pod njihovom kontrolom, a kretenčić Trudeau je utekao i nešto dobacuje iz pozadine. Slični prosvjedi se održavaju diljem svijeta, ali ljudi o tome pojma nemaju. Jer je na snazi TOTALNA CENZURA. Globalističkim medijima je strogo zabranjeno pisati, o bilo kakvoj vrsti otpora. I po njihovoj priči se ljudi "otimaju" za cjepiva. A kad umru osobe što nisu zavrnule rukave, zadnje riječi su im po pravilu iste: "Jebo mater, kud se nisam cijepio!?" To što su otišli u "vječna lovišta" zbog potpuno druge bolesti, uopće nije bitno. Tko bi trebao slijedeći popizditi? Po logici stvari, Austrijanci. Jer su im uveli PRISILNO CIJEPLJENJE ZA SVE. Ni uzoritom dječaku sa brčićima, takvo nešto nije padalo na pamet.
I domaći nisko-inteligentni dnovinari, prosvjednike nazivaju "antivakserima". Prvo, taj izraz u Hrvatskom jeziku NE POSTOJI. Jer za razliku od "čudnih ljudi, čudnog imena", mi kažemo cjepivo a ne "vakcina". Drugo, pravi protivnici cijepljenja generalno odbijaju svaku dozu, bez obzira o kojoj se bolesti radilo. A to danas uopće nije slučaj. I ja, i žena i djeca, smo primili sve dosadašnje injekcije. Zašto odbijam ovu? Zato što se radi o genskoj terapiji a ne o lijeku. Za hrabre ljude u Kanadi, koji na minus 30 stupnjeva prosvjeduju protiv medicinske tiranije, mogu upotrijebiti samo jedan pojam. BORCI ZA SLOBODU. Jer boj se ne vodi samo oružjem, nego i pasivnim otporom. Ovisno o situaciji...
Opet sam udavio pričom o koroni, a nije mi bila namjera. Jednostavno tu temu ne mogu zaobići, sve dok ne počnemo normalno živjeti. Kako pisati o žetvi pršuta u Dalmatinskoj Zagori, dok nam pola države još uvijek živi u strahu?
Nedavno mi je susjeda pala niz skaline i uganula gležanj. Sretnem je za par dana i pitam :"Gospođo kako noga?" "Dobro je sinko", kaže ona. "Da se nisam cijepila, sigurno bi je slomila."
"ZA DOMOVINU SPREMNI"
0 notes