#Dan žena koncert

[adriaticpulse]

Crvena Jabuka ponovno nastupa u Haaru povodom 8. marta

Ljubitelji bezvremenskih hitova, pripremite se za glazbeni spektakl jer legendarna Crvena Jabuka nastupa u Haaru. U subotu, 8. ožujka 2025., ovaj kultni bend donosi emocije, nostalgiju i pjesme koje su obilježile generacije. Ovo je večer koju ne smijete propustiti – savršena prilika za sve ljubitelje dobre glazbe i nezaboravne atmosfere. Što vas očekuje? Bezvremenski hitovi: Uživo izvedbe…

[zanimljivaekonomija]

Koncert Lene Kovačević za Dan žena u Novom Sadu

Koncertom 8. marta u novosadskoj Sinagogi, Lena Kovačević započinje prolećnu turneju po Srbiji i regionu.

Lena će, sa svojim muzičarima, povesti publiku na muzičko putovanje kroz svoje studijske albume i singlove koji se emituju širom regiona, kao i u zemljama zapadne Evrope i Turske.

Pesme Caffe, Dubine, Samo da mi je, Leto je i druge, urađene su u posebnim aranžmanima, za ovu priliku. Lena će takodje predstaviti i muziku iz filma "Nije loše biti čovek" koju je pisao Momčilo Bajagić.

Lena Kovačević je kreativni ambasador nacionalne platforme Serbia Creates/Srbija Stvara, s kojom sarađuje na posebnim i inovativnim koncertnim i muzičkim projektima. Predstavljala je Srbiju na Dubai Expo 2021, s dva uspešna nastupa, a njen glas i pesme mogu se čuti širom sveta, od Holandije, Belgije, Nemačke, Grčke, Italije, Kipra do Amerike, Afrike i Turske. Lena je i deo međunarodne produkcijske kuće „Pasion Turca.”

Ulaznice za koncert su u prodaji u Muzičkoj omladini Novog Sada (Katolička porta 2, tel. 021/452-344), radnim danima od 9h do 13h, kao i na dan koncerta u holu Sinagoge od 18h do početka programa.

Online rezervacije na: http://online.muzickaomladina.org/karte//#/login

[zasvepare]

Plattenbörse

nedelja, 24. mart 2019.

— Ploče su ti po pedeset... Ako oćeš sve... možemo da se dogovorimo. 

Čučnuo sam. 

— Ne znam šta voliš... imaš tu svačega... 

Odjednom, prolomi se glas iza mene. 

— Ajde! Uzeću ti sve, šta si rekao, za hiljadu? 

Moj prodavac mu odgovara tako staloženim glasom, kao da mu između redova govori “smirela”.

— Hiljadu ti je bilo, druže... pre deset minuta... Evo, čovek gleda... Sačekaj, dok on završi... 

— Dobro, dobro!

Kao po komandi, usporim ritam razgledanja. Odjednom imam sve vreme sveta pred sobom. Polagano razgledam jednu gomilu, pa se, kao, predomislim, vratim na početak, čak izvadim poneku ploču, razvijem iz omota, ošacujem rubove namršten i, tobože nećkajući se, pređem na drugu. Preovlađuju, kao i svuda, disko i klasika: ABBA, Boney M, Falco (isti crveni istoimeni album, koji sam uzeo pre koji dan — za 200? — na Kaleniću). Ali pošto nema narodnjaka, izbor treba okarakterisati kao “dobar”. Ništa epohalno. Baš zato nema žurbe. 

Na drugoj gomili nađem Bili Holidej i Bahove Klavirske koncerte u izvođenju Zoltana Kočiša. I njih otvorim, razvijem, uvijem, vratim, odvojim ih na stranu, pa se vratim da pogledam kakva je gomila bez njih. 

Iza mene vlada tišina. 

— Evo — ustanem pet minuta kasnije, s njima pod miškom — ove dve ću. 

Pružam lovu.

— Njemu ćeš platiti — kaže Ciga i čim sam se oglasio, počne da pakuje preostalih tridesetak ploča u mušterijin ceger na točkiće. Mušterija je postariji čičica sa sedom trodnevnom bradom. Kako on to misli: platiću njemu? Hoće li mi zacepiti cenu? Dvestotku, možda poslednju u džepu, držim usmeravajući je ka prodavcu. 

Kako je ubacio poslednju ploču, tutnem mu nadeždu. On novčanicu, i ne gledajući je, prosledi mušteriji. 

— Dakle, ti meni hiljadu, a njemu (pokaže ka meni) stotku. 

Zbog nečega nam se svima iskliberi.

Mušterijina žena (debela, kratkokosa, sa autoritativnim podvaljkom i disko naočarama) rasklapa buđelar. Sigurno njenom zakeranju mogu da zahvalim što sam uopšte imao priliku da pogledam ploče. Ona je odgovorna za presudnih deset minuta. 

Matorac pritegne napunjeni ceger u kojem sad ima sigurno deset kila, iskezi mi se i pruži stotku koju mu je doturila supruga. Otpeva, kao Ciga:

— Ja vama sto... 

Ja mu uzvratim, zbunjeno i neubeđeno, ali sličnom melodijom: 

— Vi meni sto... 

I pošto sam primio novčanicu, zavrtim glavom i klimnem. Ne smem naglas da priznam da me nadilazi Cigina matematika. 

[revolucijaizkreveta-blog]

O napasnim ženama koje ne razumiju riječi ''Ne zanimaš me''

Pozvala sam jednog tipa na koncert riječima: ''Yo, idem u srijedu na jedan lijep alternativno kulturni event pa I was wondering ako želiš sa mnom''. Lansirao mi je poluodjeb: ''Cijeli dan ću biti na Mrežnici jer pomažem frendu raditi nekaj, a onda u četvrtak radim od sedam ujutro tak da ne znam hoću li bit u stanju. Javim ti još, ali zovi i nekog drugog jer ne želim da izvisiš ako ja neću moći''. Na to sam rekla: ''Nije bed, u svakom slučaju vidimo se na nekoj cugi ovih dana'' - i provela noć prevrčući se u krevetu s mišlju jesam li previše napasna: je li bilo napasno pozvati ga na koncert i onda nakon poluodjeba spomenuti cugu? Mislim, lik mi se toliko mrtvački sviđa da bih mu vjerojatno dala da me tuče (metafora!) i moram nešto inicirati, ali brate ne želim biti napasna. Zaključila sam da jesam napasna i da mi je bolje da do daljnjega šutim i kontroliram se kad je riječ o iniciranju nekakvih izlazaka. Na kraju, ako se nekome sviđaš javit će ti se i bez da ga siluješ plus ne da mi se pobrati odjeb ako nije baš nužno. Ove godine, kao i lani, imam film na Pula Film Festivalu i treba mi muška pratnja. Full je bezveze solo napikavati u štiklama po crvenom tepihu, ali pozvat ću frenda. Ovog koji mi se mrtvački sviđa neću zvati jer to bi fakat bilo previše napasno iako bi činio super pratnju jer je so tall and handsome as hell. Bilo bi prenapasno i bok. Ako nešto ne želim, to je biti napasna! Otprilike tih istih dana koje sam ja provela razmišljajući o tome koliko sam napasna i lupajući se po glavi zbog toga, frend je otišao na cugu s jednom ženom koja ga je na istu napasno pozivala već mjesec dana. Nazovimo ženu Anica. Anica ga je na tu cugu pozvala već negdje 22 puta i to je stvarno bilo napasno, a njemu se nije dalo otići jer je beskrajno nezainteresiran za nju. Tog je dana otišao jer mu se jako pila kava iz kafića, a nije imao s kim drugim pa je i Anica bila dobra za ubiti sat vremena dosade. U biti, frend nije bio svjestan koliko je ona doista napasna. Našli su se na glavnom trgu i sjeli u kafić na istom, kafić prepun ljudi. Bila je nedjeljna špica. Podne. Dakle, sve se odvijalo trijezno po danu i nitko se ne može braniti ludilom prouzročenim eksanjem tekile. Što se dalje odvijalo, objasnit ću vam nakon što objasnim ovog frenda i činjenicu da je super ženik. ''Tisuću i jedan puta sam se upitao što je potrebno da budeš sretan'' - priča mi on još uvijek u šoku od onog što se dešavalo na toj cugi, a što ćete uskoro saznati: ''Solo sam u tridesetima i još se uvijek izlazi u disko klubove. Što tamo mogu pronaći? Pokoju ženu u tridesetima koju je pregazilo vrijeme i koja se još uvijek iz nekih nepoznatih razloga nije udala. Naravno tu su neke napasne sponzoruše koje onako sjede na galeriji i prate budnim okom i uhom kroz preglasnu muziku riku svakog automobila. Gledaju koje je marke i na što liči lik iza zatamnjenog stakla. Većini im nije previše bitno na što vlasnik auta liči isto kao što misle da meni nije bitno i da mi nije smiješno što ne znaju hodati u previsokim štiklama koje uporno nose pa se, dok silaze s galerije, moraju objema rukama pridržavati za rukohvat dok pogledom već vrebaju moj novčanik pun para. No, nijedna od njih nije bila napasna kao Anica!'' Što se dešavalo na spornoj cugi? Anica je, ničim izazvana, navalila na mog frenda i počela mu gurati ruke pod košulju, u pauzi od čega nije micala ruku s njegove noge. Naravno, ruku je držala preblizu njegovom međunožju. Frendu neugodnjak. Nit mu je Anica zgodna, nit je dovoljno očajan da ima nešto s njom, ali u toj neugodnoj situaciji napravio je spontani plan da ju zažvali, samo da smanji neugodnost situacije. Smiješno. No, prestalo je biti smiješno u trenu kad joj se približio: ''Žena je smrdila po nekoj kiselini! Kao da se nije prala dva tjedna pa taj ukiseljeni smrad pokušava prikriti jeftinim parfemom! Fuj!" ''To su ti vjerojatno truli jajnici'' - smijem mu se ja. ''Ne znam'' - kaže on: ''Nije bitno što je, bitno je da je žena smrdila, i to nesnošljivo!!'' Ništa, rastali se njih dvoje u nekoj neugodnoj tišini i frend pomislio da je to to, ali ne. He was wrong. Iste noći počele stizati Aničine seksualne poruke, poruke sročene kao da ih je pisao napaljeni muškarac skriven pod nekim nickom na internetu. No nije ih pisao muškarac nego napasna žena, pod svojim imenom i svojim brojem mobitela. Te poruke frend je meni screenshotao i poslao u popratnu poruku: ''Fuuuuj!!'' i ''Bljak!'' Žena je detaljno i eksplicitno opisivala kako masturbira misleći na njega. ''Neću joj ništa odgovarati'' - kaže mi on. Nakon što je poslala još nekoliko eksplicitnih poruka, ja mu rekoh: ''Gle, moraš ženi nešto odgovoriti jer inače će joj biti jako neugodno i imat će temelja za samoubojstvo. Odgovori joj nešto u stilu ti si jako privlačna žena, ali mene ne privlačiš na taj način. Usmjeri energiju na nekog drugog.'' I frend joj fakat to napiše, a ona mu na to pošalje svoju golu sliku. Halo? Odjeb je lansiran, a ona šalje golu sliku čovjeku koji je nikad nije i nema je namjeru vidjeti golu što joj je jasno rekao. Ponovno sam se zapitala jesam li ja doista nasilna kad čovjeka ležerno pitam želi li ići na neki tamo koncert. Očito nisam! Anica nastavila štancati seksualne poruke kao obuzeta đavlom, poruke koje su sadržavale i degutancije tipa ''želim osjetiti okus tvoje sperme''. U jednoj noći poslala je trideset i jednu (31) poruku, a odgovor dobila nije. ''Ako mi se usudi poslati još jednu napasnu poruku ja ću joj napisati da smrdi, osjećam se kao zlostavljana osoba!'' - vrištao je frend dok mi je pokazivao te doista eksplicitne poruke s kojima žena nije imala namjeru stati. ''Ne možeš joj to nikad napisati jer će se žena ubiti! Već su ove poruke dovoljna sramota!'' - razuvjeravala sam ga, a on me savjetovao: ''Najbolje da njene poruke kopiraš i pošalješ ovome u kojeg si mrtvački zaljubljena!'' Isuse! Od same pomisli prošla me jeza. Razmišljala sam tko je u problemu, ja ili Anica? Čije je ponašanje normalno? Kristalno je jasno da je ona doista napasna, ali da l' je uobičajeno da se žene tako ponašaju? Meni, kao ženi, to doista nije jasno. Otkud joj hrabrost za takve poruke? I to nakon što joj je rečeno da frend nije zainteresiran. Nakon što ga je silovala u kafiću pred sto ljudi. Nakon što je smrdila!? Anica nastavila slati seksualne poruke kao da je potpuno luda i frend puk'o i napisao joj, citiram: ''Ovo što ću ti sada reći zvučat će glupo, ali onaj dan u bircu si toliko zaudarala da sam se uplašio bilo kakve bliskosti s tobom! Sorry! Frendica mi je rekla da ti ovo ne smijem nikad napisati ali... Ne mogu pomišljati na seks s osobom koja toliko zaudara! Sorry! Želim ti sve najbolje u životu!'' Kad sam to pročitala ja sam se odvalila smijati toliko glasno da je pas od straha pao s kreveta. Ne znam je l' mi smješnije ovo sa zaudaranjem ili ''čestitka'' na kraju ''želim ti sve najbolje u životu'' što mi zvuči kao ''sretan ti Božić i Nova godina te Uskrs i ostali nadolazeći blagdani''!? Anica je na to odgovorila: ''Imam nekih tjelesnih problema''. Truli jajnici 100%! ''Bar sam je se riješio!'' - slavio je frend i pobjedonosno otvorio pivu. No, iste večeri Anica je nastavila štancati seksualne poruke i moliti ga za seks!!!? Što reći, koju posluku porati? Do koje mjere žene mogu biti napasne? I onda se, ponavljam, ja pitam je l' napasno što sam nekoga pozvala na koncert? Ne, to nije napasno. Očito!? Ja smatram da je i to napasno i da nisam trebala jer je frajer je taj koji bi trebao zvati mene, a ne obrnuto, ali očito nisam osoba koju se treba pitati za mišljenje što je napasno kad je riječ o ženskom lovljenju frajera. Ili? Zbunjena sam i šokirana Anicom. Točnije, ne dolazim k sebi jer dok ja vama ovo pišem, ona frendu šalje seksualne poruke... Read the full article

[gradskimagazin]

MARIJA OPET NAPUNILA SAVA CENTAR! (FOTO)

MARIJA OPET NAPUNILA SAVA CENTAR! (FOTO)

Regionalna zvezda Marija Šerifović sinoć je održala prvi u nizu koncerata u Sava centru, koji je ponovo popunjen do poslednjeg mest.

U prvom redu uživala je njena majka Verica Šerifović, direktor Granda Saša Popović sa suprugom Suzanom Jovanović, kao i Jelena Karleuša sa prijateljima.

Foto: ATA Images

– Želim samo da sve radi, da sve funkcioniše! – kazala je Marija pred kamerama malo pred…

[balkantimes]

Migranti u nehumanim uslovima na Autobuskoj stanici u Tuzli čekaju nastavak puta

Improvizovani šatori, jedan do drugog, poredani su na Autobuskoj stanici u Tuzli, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. U njima mjesecima borave migranti iz različitih dijelova svijeta. Ljudi koji su tu samo privremeno i koji žele nastaviti put prema nekoj drugoj zemlji, uglavnom Njemačkoj, Italiji, Belgiji... Prešli su dug put iz Afganistana, Maroka, Alžira, Pakistana i drugih zemalja. Neki putuju godinama i prošli su hiljade kilometara. Trenutno su zaglavljeni u Tuzli.

U ovim hladnim danima, pokušavaju se ugrijati uz vatru koju lože u "šatorskom naselju". Okruženi su prljavštinom, jer nemaju toalete, tuševe i osnovne uslove za život. Sve što im preostaje su volonteri koji im pokušavaju pomoći dok čekaju proljeće.

Mohammed Hassan iz Pakistana već mjesec dana je na stanici u Tuzli.

"Teško je ovdje, ima mnogo problema, ali daju nam hranu i odjeću. I mi smo ljudi i potrebni su nam uslovi za život dostojni čovjeka. Trenutno nemam planove za dalje, gdje otići", ispričao je Hassan.

Ovaj Pakistanac trenutno samo želi da preživi zimu i hladne dane i noći.

"Pakistan sam napustio prije godinu dana. Jedno vrijeme sam živio u Turskoj, zatim u Grčkoj, a onda Makedonija, Srbija pa sad sam ovdje", izjavio je Hassan.

Na stanici u Tuzli već mjesec dana je i Mohammed Amin iz Maroka.

"Život želim nastaviti u Njmeačkoj, Italiji, Belgiji i možda Engleskoj. Bilo kojoj od tih zemalja. U BiH ne želim nikako ostati. Vidite gdje smo. Zar mislite da neko želi ostati ovdje? Ovdje je jako loša situacija. Samo želim nastaviti put. Tu ću možda biti još mjesec dana", poručio je Amin.

Uslovi na stanici u Tuzli nisu ni za životinje

Senad Pirić, novinar i već dvije godine volonter na Autobuskoj stanici u Tuzli, svakodnevno je s migrantima kojima pokušava pomoći i olakšati njihov put prema nekim drugim evropskim zemljama.

"Svaki dan sam ovdje. S njima pijem kafu, saslušam sve njihove probleme. Pomognemo gdje možemo. Vrlo važna i mislim najveća podrška jeste taj psiho-socijalni rad s njima. Naši volonteri se druže s njima, vodimo ih na kafu, koncert i nastojimo da na jedan način senzibiliramo zajednicu, da ljudi vide da su to ljudi kao što smo i mi, sa svim manama i vrlinama", ispričao je Pirić za AA.

Smatra da je jako teško dati tačan podatak o broju migranata na stanici i na području Grada Tuzle.

"Prema spiskovima, kada dijelimo hranu, ovdje se nalazi do 200 ljudi iako mislim da ih ima više, jer ne borave svi na Autobuskoj stanici, ima ih i u napuštenim zgradama, kućama, parkovima... Svaki dan dolaze novi, stari se vraćaju... Ti ljudi su zaglavljeni u BiH i traže samo sigurno mjesto", rekao je Pirić.

Kako je kazao, 18 mjeseci od vlasti traže pomoć, pokretali su i neke inicijative, ali do sada nisu našli rješenje.

"Sistem ignoriše ovaj problem. Onda smo se mi okrenuli sami sebi i nevladinim organizacijama. U sklopu naših aktivnosti, prije pet-šest mjeseci, pokrenuli smo 'Free shop'. To nam je vrlo značajna aktivnost, jer građani Tuzle, Tuzlanskog kantona i šire pokazuju veliku solidarnost, donose nam stvari, obuću, odjeću i potrepštine za higijenu", pojasnio je Pirić navodeći da u shopu mogu dobiti sve što im je potrebno.

Prije nekih mjesec dana, do "Free shopa", otvorili su i improvizovanu ambulantu.

"Tu se pruža prva pomoć. Imamo jednog ljekara koji dolazi nekoliko puta sedmično. Sve je neka improvizacija, ali nekako uspijevamo da pružimo ono najosnovnije. Da nema nas, ovdje bi prvenstveno bila humanitarna katastrofa, a nakon toga i sigurnosna, jer zamislite da 200 ljudi nema šta da jede, a to se desilo dan nakon Nove godine. Najveći problem je što ovi ljudi borave vani. Uslovi su nikakvi. Ovo nisu uslovi ni za životinju, a kamoli za čovjeka", poručio je Pirić.

Smatra da im šatori ne pomažu nimalo, jer minusi u BiH i spavanje pod otvorenim nebom, ne idu zajedno.

"I iz takvih situacija se razvijaju i različita psihička stanja. To se dešava, jer su oni ovdje prepušteni sami sebi, bez ikakvog nadzora i kontrole. Nama ovdje samo, od svih institucija, pomaže policija", izjavio je Pirić.

Građani Tuzle, kako je kazao, različito reaguju na migrante i volontere.

"Ima ljudi koji nas podržavaju, koji nas ne podržavaju i onih koji ovaj problem u potpunosti ignorišu. Ima dosta rasizma, diskriminacije...", dodao je Pirić.

Tri obroka dnevno

Jedan od obroka za migrante na stanici u Tuzli obezbjeđuje Međunarodni forum solidarnosti - EMMAUS, a preostala dva Merhamet.

Mirela Ahmetbegović iz MFS-Emmausa izjavila je za AA da su tu svakodnevno, uključujući i vikend.

"Tu smo od početka oktobra, mada smo se i prije uključivali s vremena na vrijeme, kada je bilo manje ljudi na stanici. Međutim, od oktobra smo svakodnevno tu s podjelom obroka. Dokle god bude potrebe, mi smo tu. Pored hrane, imamo i medicinski tim koji radi intervencije prve pomoći. Organizujemo i tuširanje za grupe migranata u prostorijama Baptističke crkve u Tuzli", pojasnila je Ahmetbegović.

Dodala je da svakodnevno dijele između 150 i 200 obroka.

Tokom boravke ekipe AA na stanicu je stigla Amra Šaljo. Ona je dovezla pomoć od žena iz Gradačca.

"Ovo je prvi put da uručujemo pomoć ovog tipa. Tu je sve ono što je potrebno u ovim hladnim danima - posteljine, džemperi, obuća... Tu je nešto i novčane pomoći. To je tek početak. Pomoć su sakupile žene s područja općine Gradačac. Svako ovaj problem doživljava na svoj način. Ljudski je pomoći ljudima u nevolji", poručila je Šaljo.

Izvor: Agencije

[prijedor24]

Priča o teškoj sudbini Dejana Zorića (11) iz Donjih Agića kod Novog Grada, kojeg je ostavila majka, ujedinila je veliki broj humanih ljudi u namjeri da pomognu ovom mališanu.

Naime, prije četiri godine Dejanova majka odlučila je da napusti bračnu zajednicu sa njegovim ocem. U drugi dom odvela je Dejanovu mlađu sestru, a Dejana je ostavila kod bake i djeda u trošnoj kućici, do koje se stiže brdovitim makadamskim putem.

Sada njih troje borave u jednoj sobici bez vode i kupatila, dok je Dejanov otac u susjednom, takođe trošnom objektu.

Ovaj mališan je u nedavno objavljenom video prilogu sa suzama u očima ispričao da je molio majku da se vrati, ali da ona to nije htjela. Rekao je novinarima i da su mu najveće želje „da mu se vrati sestra i da mu se napravi nešto kuće“. Iskrene dječije suze takla su srca velikog broja ljudi. Na prag kuće Zorića kucaju brojni ljudi koji žele pomoći dječaku koji raste bez majke. Tako je i u vrijeme naše posjete od Prijedorčanina na poklon dobio bicikl.

– Srećan sam i odmah sutra idem s njim u školu. Nije mi teško voziti po ovom brdovitom putu, naučio sam to na jednom starom biciklu – oduševljeno kaže Dejan.

Dodaje da do škole, koja je udaljena oko četiri i po kilometra, najčešće pječači.

– Ponekad me povezu roditelji drugara koji me sretnu. Kada budu jaka kiša, javim učiteljici da ne mogu doći – priča on.

Navodi da će dan kada je majka otišla i odvela seku uvijek pamtiti.

– Ona je bila mala tada. Moja majka ju je uzela u naramak i odnijela, a ja sam spavao. Poslala je mojoj baki poruku da i ja siđem dolje do puta, ali ja nisam htio, jer mi je stric obećao da će me voditi u mjesto Ćele. Kada smo se vratili kući naveče saznao sam da je otišla i udala se – priča hrabri dječak.

Dodaje da je od tada sestru Dejanu vidio dva puta.

– Jednom sam je slučajno sreo u mjestu Čolopek, a drugi put sam bio otišao kod njih da je vidim. Nisam je vidio sigurno četiri godine, ali prepoznao bih je. Siguran sam da bi i ona mene – ističe on.

Vjeruje da će uz pomoć dobrih ljudi dobiti uslovniju kuću s kupatilom i svojom sobom, ali i sobom za seku u kojoj će ona biti kada se vrati.

Dejanova baka Stana Zorić (56) kaže da njen suprug i sin obavljaju povremene poslove te da nisu u mogućnosti sami graditi kuću.

Stana ističe da odgajati ovog pametnog dječaka sa prelijepim zelenim očima, da za nju to uopšte nije teško.

– Dejan samo ima želju da mu se vrati sestra i da skupa idu u školu. Oboje bih ih prihvatila samo da su zajedno! Ona je ista Dejan, rođena je na Dan žena i najveći mi je poklon, a nisam je vidjela od tog 16. maja 2015, kada ju je mati odvela – priča Stana dok jeca i briše suze.

Dodaje da je Centar za socijalni rad odredio da jedan vikend Dejana posjećuje svoga brata, a da naredni vikend Dejan ide kod nje.

– Odveo ga je djed jednom kod sestre i majke, i onda je njegova majka poslala poruku da niko više ne dolazi, jer joj se bunio tadašnji muž – objašnjava Stana.

Tvrdi da su joj radnici Centra rekli da im oni dostave sadašnju adresu Dejanove majke kako bi preduzeli naredne korake.

Ističe da je Dejan okusio surovost života u danima kada bi trebalo da bude najbezbrižniji i dodaje da je primjer za sve jer je uspješan karatista i vrlo dobar đak. Navodi da njen broj telefona posljednjih dana pozivaju mnogi kako bi ponudili pomoć, te da je neprijatno iznenađena ponudama pojedinih ljudi da posvoje Dejana.

– Ne mogu zamisliti život bez njega. Poslali su mi poruku iz inostranstva da posvoje Dejana. Ma, znate šta, bolje bi bilo da su me udarili, nema šanse! To sam ja othranila od prvog dana, kako se rodio došao je u ovu kuću kod mene – ističe ona.

Novinar iz Prijedora, Mladen Karan, koji je i pokrenuo akciju za pomoć porodici Zorić, kaže da mu je Dejan tokom prvog, slučajnog susreta otvorio dušu i ispričao svoju tešku životnu priču.

– Potrudio sam se da svi tu priču čuju. Uradili smo za televiziju prilog koji je imao odjek ne samo u Srpskoj, već i regionu i inostranstvu. Ljudi se javljaju da pomognu – kaže Karan.

Dodaje da je cilj sakupiti novac ili materijal za novu kuću.

– Dejanova želja je da ostane u rodnim Donjim Agićima. Smatramo da je najbolje kupiti već sagrađenu kuću bliže putu ili graditi novu u ravnijem dijelu Donjih Agića kako bi on lakše išao u školu. Nadamo se da će se možda neko javiti ko bi im i poklonio plac za gradnju kuće u ovom mjestu – otkriva Karan.

Humanitarni koncert

Mladen Karan i Dario Carić organizovaće humanitarni koncert za pomoć porodici Zorić.

– Koncert će biti krajem novembra. Načelnik opštine Novi Grad Miroslav Drljača obećao nam je pomoć i prostor u sportskoj dvorani u Novom Gradu, koja ima kapacitet 800 ljudi. Nadamo se dobrom rezultatu – kaže Carić.

Računi za pomoć Dejanu Zoriću

SBerbank : 567-363-5900-5252-25

NLB Razvojna banka : 562 007 812 885 2740

Broj deviznog računa za uplate iz inostranstva:

IBAN : BA 395 620 0781 556 878 87

SWIFT BIC RA ZBBA22

Srpska Info

Teška sudbina malog Dejana iz Novog potresla region (FOTO) Priča o teškoj sudbini Dejana Zorića (11) iz Donjih Agića kod Novog Grada, kojeg je ostavila majka, ujedinila je veliki broj humanih ljudi u namjeri da pomognu ovom mališanu.

[gtaradi]

Obitelj Šafarić i Pjesmom kroz život za Dan žena u Maloj Subotici

Obitelj Šafarić i Pjesmom kroz život za Dan žena u Maloj Subotici

Andreja i Goran Šafarić nastavljaju, moglo bi se tako reći, pjesmom kroz život i Međimurje. Nakon koncerata u Murskom Središću i Selnici pjesmom su doputovali i do Male Subotice i pozivaju Vas na koncert povodom Dana žena u Dom kulture Mala Subotica koji će se održati, naravno, u petak 8. ožujka s početkom u 19:00 sati. Za sve ulaz je besplatan u organizaciji Općine Mala Subotica, a gosti…

[brodicparkic]

Humanitarni koncert Petrovčić 2017 ovo je Dragana Antic ...Poslušajte malu Draganu Antić pre godinu da kada je ona učestvovala u Humanitarnom koncertu,a sada je njoj HITNO POTRBNA POMOĆ-SRBIO POKAŽI HUMANOST !!! Pozivamo sve Rumljane da dođu u Subotu;20.10.2018 u Dobrince na koncert KUD-a sa početkom u 19 časova u organizaciji aktiva žena iz Dobrinaca.Ulaz je dobrovoljni prilog.Budimo Humani Draganin život je u našim rukama.DIR zbog HITNOSTI emituje od petka;19.10.2018 od 16h do nedelje 20.10.2018 specijalni program za pomoć Dragani... Dragani je potrebno 200.000 evra za lečenje, za jedan dan poslato je 22.095 poruka čime je prikupljeno 37 500 evra, a povodom toga oglasila se i Ignjatović koja se zahvalila narodu. "Zahvaljujući velikom broju deljenja informacije na društvenim mrežava, sredstva se brzo prikupljaju", napisala je Sanja i zamolila ljude da nastave istim tempom kako bi predviđena suma bila prikupljena u što kraćem roku.Ukoliko ste u mogućnosti, Dragani možete pomoći uplatom na neki od navedenih računa: Dinarski račun Banca Intesa 160-5110200184139-34 Devizni račun Banca Intesa RS35-160-5130202434869-11 Primalac Zorica Antić (mama devojčice) kontakt telefon:+381621782602

[jollycherryblossomwombat]

Markos iz "Seranovih": Kuro umalo stradao!

Glumac i muzičar Fran Perea gostuje u Beogradu i Novom Sadu ovih dana. Za MONDO priča o radu na seriji "Seranovi", o tome koliko mu se dopada naša prestonica i muzici koju će predstaviti ovdašnjoj publici. Foto: YoutUbescreenshot/MONDO, Goran Sivački Prva epizoda serije "Seranovi" emitovana je pre 15 godina, 22. aprila 2003. godine. Avanture porodice Serano iz izmišljene Santa Huste u Madridu gledali smo tokom osam sezona i 147 epizoda, a i dalje važi za jednu od najpopularnijih španskih serija u svetu. Kod nas je bila toliko popularna, da je dobila i domaću verziju, seriju "Sinđelići". Zaplet pamtite – Dijego Serano se ženi Lusijom, i nastaje "izmešana" porodica od njegova tri sina i njene dve kćerke. Porodica Serano-Kapdevilja opčinjavala je publiku širom sveta sve do jula 2008. godine. MONDO je imao tu čast da upozna Frana Pereu, glumca koji je igrao Markusa u seriji, a koji se trenutno nalazi u Beogradu zbog koncerta koji će imati u Domu sindikata 15. maja. Takođe, Pere će nastupiti i dva dana ranije u Novom Sadu na sceni Srpskog narodnog pozorišta. "Beograd je predivan, vreme mi prija, sunčna grad!", veseo je Perea na početku našeg razgovora. A sad malo o tome zašto je ovde... "To će svakako biti dva neobična koncerta. Prvi je u Novom Sadu 13. maja,  koji će po repertoaru obuhvatiti pesme s početka moje karijere, odnosno pesme po kojima me ljudi ovde poznaju. Pevaću i numere sa novog albuma, ali i neke koje će biti objavljene u Španiji krajem jeseni, tako da će ljudi ovde biti u prilici da ih čuju ekskluzivno", najavljuje Perea. On objašnjava da će se novosadski koncert razlikovati od beogradskog, što po aranžmanu, što po scenografiji, jer su tehnički uslovi drugačiji. "Repertoar će biti sličan. Ali u Novom Sadu ću nastupiti sa bendom, na velikoj sceni, pa publika može da očekuje pravi spektakl. Beograđani će biti u prilici da čuju pesme u nekom 'smirenijem' aranžmanu, u akustičnoj i intimnijoj atmosferi. Nastupiću sa tri muzičara", Pere kaže da je organzacija oko njegovog dolaska u naše krajeve, u najmanju ruku bila "magična". "Koncert smo organizovali u okviru festivala Španski metar, koji organizuje institut Servantes, dok smo drugi nastup organizovali u sklopu Nedelje mode u Novom sadu. I danas sam tu da na Institutu čitam poeziju, jer je Svetski dan knjige. Sve je jedan lep splet okolnosti". Razgovarajući sa Franom, nismo mogli, a da ga ne pitamo zašto misli da je serija "Seranovi" imala toliko uspeha kod gledalaca širom Evrope, ali i da nam otkrije neku anegdotu sa snimanja. "Mislim da je tajna uspeha serije u tome što je to serija za celu porodicu i što mogu da je gledaju sve generacije. I mala deca i bake i deke zajedno! Serija je imala odličan humor, koji je zasnovan na stvarnosti, na odnosima muškaraca i žena i na svemu što ljudi prepoznaju i s čim se osećaju blisko. I zbog tih stvari je imala internacionalni uspeh, pa je bila gledana i u Poljskoj, Finskoj, Makedoniji i u Srbiji.Pohvala prevodiocima Ovom prilikom želim da pohvalim i prevodice koji su uspeli da približe ovdašnjoj publici scenario na pravi način, jer su neke lokalne fore odlično preveli. Svaka im čast, treba im podići spomenik! Seriju smo snimali pet godina, a ja sam radio na njoj tri i mogu reći da su to bile najlepše godine mog života. Desilo se mnogo stvari na snimanju, a posebno se sećam svađa tokom rada na seriji... Kada imate toliko male dece na jednom malom mestu, neminovno će doći do problema. Bilo je bučno, stalno su se svađali mlađi glumci sa starijima. U jednoj od tih stvađa, najmlađi član Horhe, koji je igrao Kura je zamalo nastradao! Toliko smo bili žučni. Naravno, ništa mu se nije desilo! Nije uvek bilo zabavno, posebno ranom zorom, ako bismo imali snimanje", otkriva Perea. Fran kaže da su mu "Seranovi" osim slave doneli i prijatelje za ceo život. "Na sreću, 'posledice' serije osećam još uvek. Zatvorili smo filmski festival i Malagi i jednu pesmu smo izveli sa Viktorom Elijasom, kojeg publika pamti kao Gilja. On inače nastupa s mnom i doćiće i u Srbiju. Naše prijateljstvo i saradanja nastali su zahvaljujući Seranovima". A sada da vidimo vas - koliko dobro se sećate serije? Let's block ads! (Why?)

[balkanrock-com]

Vampiri za dan žena u Festu

Vampiri za dan žena u Festu

Dan žena i beogradski rock’n’roll klub Fest rezervirani su za neponovljive Vampire koji će istoga dana, s početkom u 22 sata održati svoj koncert.

(more…)

[mndstz]

Sloboda za "bliznakinje"!

Da li znate kada je žena prvi put obukla grudnjak? Svoje "bliznakinje" žene su počele da "pakuju" od 1907, kada je Parižanin Pijer Poiret patentirao prvi brushalter. Pre izuma grudnjaka, žene su se mučile uvlačeći se u metalne i neudobne korsete. Koliko je taj odevni predmet bio neudoban govori i podatak da su ulaskom Sjedinjenih Američkih Država u Prvi svetski rat, sve žene bile pozvane da predaju svoje korsete za vojnu upotrebu - od 28.000 tona metala, koliko je iz njih izvučeno, napravljena su dva ratna broda!Šta slavimo danas Cilj obeležavanja Svetskog dana bez brushaltera - 13. oktobar, je da se promoviše prirodna lepota ženskih grudi. Do danas je doživeo razne izmene, ali je i dalje najpopularniji model od crnog satena, kažu muškarci, ali dodaju i "samo ako se lako otkopčava". Kad smo već kod skidanja - Japanski proizvođač donjeg veša "Ravijour" napravio je brushalter koji se otkopčava samo ako je devojka koja ga nosi zaista zaljubljena! Grudnjak nazvan "Tester za pravu ljubav" koristi senzore i aplikaciju povezanu sa mobilnim telefonom kako bi analizirao rad srca devojke koja ga nosi. Aplikacija osećanja procenjuje prema brzini otkucaja srca i tek kada dostigne broj otkucaja koji brushalter prepoznaje kao "pravu ljubav", on će se otkopčati. Ali, ne brinite, postoji i model koji se skida za sekund. Brushalter koji je dizajnirao Rendi Sarafan, uz pomoć posebnih senzora sam spada kada pljesnete dlanom od dlan. Dakle, nije za koncerte i slične prilike gde se često aplaudira. I dok se većina žena raduje, beskrajno, kada napokon nađe onaj koji joj baš odgovara - udoban i sasvim taman, nekim drugim damama to nije dovoljno, te nose modele ukrašene dragim kamenjem. Zbog takvih se pojedine modne kuće utrkuju ko će napraviti skuplju brushalter, te smo tako imali priliku da vidimo i "Fantasybra" brenda "Viktorija sikret", koji ima 2.000 dijamanata od ukupno 800 karata, a zatvara pomoću broša koji takođe ima dijamante od 10 katara. Nego, dosta "priče" - oslobodite svoje "bliznakinje" danas, ili pomozite nekome da ih oslobodi i uživajte, kao i u ovim fotografijama: I na kraju, da vas pitamo - kako ćete obeležiti Dan bez brushaltera? Pišite nam u komentarima... Pročitajte i ovo: Let's block ads! (Why?)

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/zijad-sipovic-nakon-smrti-sina-laz-je-da-nisam-brinuo-o-muhamedu-ovo-je-moja-istina/

Zijad Sipović nakon smrti sina: Laž je da nisam brinuo o Muhamedu, ovo je moja istina...

Nakon strašne tragedije koje se sredinom maja dogodila u Mostaru, gdje je tokom panoramskog leta poginulo petoro ljudi, a među njima i Muhamed Sipović, sin poznatog bh. pjevača i sportiste Zijada Sipovića, uslijedila je ogorčena reakcija porodice stradalog mladića koja se obratila medijima dječakovog biološkog oca. Tim povodom danas se oglasio i Zijad Sipović svojim demantom na tvrdnje porodice

Poštovani,

Obraćam Vam se u vezi Vašeg članka koji je izašao na Vašem portalu, dana 15.05.2017. godine, „Ogorčena porodica poginulog mladića tvrdi: Sipović jeste biološki otac, ali sina nikada nije htio upoznati“, koji je sa neprovjerenim informacijama i gnusnim lažima, koji je objavljen jedan dan poslije avionske tragedije u Mostaru, a četiri dana prije ukopa (dženaze) Sipović Muhameda, a koji je izazvao neopisivu bol biološkom ocu, Zijadu Sipoviću, a posebno njegovoj porodici sa sedmero malodobne djece, od kojih je troje u osjetljivim prelaznim godinama, uzrast 11, 13 i 14 godina, koji su pod neopisivo velikim psihičkim traumama i gdje su izloženi izrugivanjima i ponižavanjima svojih vršnjaka, do čega je dovelo da ne žele da idu u školu, na trening karatea i da nemaju volje za život, te da im se ne živi u porodičnoj kući, odlazeći kod svoje rodbine.

Uz njihovu neobjašnjivu bol, pritisak se prenosi i na četvoro manje djece, te na roditelje gdje je napravljena nerješiva, bezizlazna situacija, u kojoj djeca noćima ne spavaju i gdje su izraženi veliki stresovi, plač djece, a poznato nam je iz medija kako su tragično završavala djeca koja su bila izložena sličnim pritiscima, a čiji roditetelji nisu na vrijeme reagovali. S obzirom da ste objavili članak pun neprovjerenih i neistinitih informacija, koji je nanio nepovratnu štetu, obraćam Vam se sa zahtjevom da moj demant, hitno, u cjelosti objavite, inače ću biti primoran da se obratim Vijeću za štampu Bosne i Hercegovine, printanim i elektronskim medijima, Ombudsmenima za ljudska prava i svim relevantnim institucijama, gdje su povrijeđena porceduralna kršenja prava privatnosti o izvještaju lične tragedije.

Po odlasku u Mostar, 14.05.2017. godine, na poziv jednog novinara bh portala, odgovorio sam na pitanje o tragediji da je to moj sin koji se ne zove Harun, kako je bilo prvobitno objavljeno, nego Muhamed, koji ima 20 godina, te da sam pošao na identifikaciju. To je bio sav moj odgovor.

Depo portalu se obratio prof. Veterinarskog fakulteta, Edin Šatrović, muž sestre poginulog Muhameda, što nije istina jer je to njegova polusestra Lejla iz prvog braka njene majke Dženane i oca Sretena Miljkovića, koja ima i sestru Danijelu.

Ja, Sipović Zijad, sam bio u drugoj polovini rata kao slobodan momak u neformalnoj, neobaveznoj ratnoj vezi bez ozbiljnih namjera sa Krkalić Dženanom koja je bila sama, razvedena žena, dok su joj kćerke bile u inostranstvu, gdje se nisam interesovao, niti znao sve detalje njenog prijašnjeg života. Takva veza je bila slična mnogima primjerima prinudno razdvojenih porodica u ratnom periodu. Kada se rodilo dijete, ja sam ga kao čovjek ljudski priznao, dao mu svoje prezime, želeći da budem čist i pred Bogom i pred narodom, pružio mu svoju nježnost, brinuo sam se i borio se za njega, a dotična je forsirala da bude moja vjenčana supruga, što ja ni u kojem slučaju nisam planirao, niti želio brak sa pomenutom osobom.

Sve to je izazvalo jako veliki pritisak, gdje su se poremetili odnosi. Nakon 1,5 godinu, nisam imao drugog izbora nego da se udaljim od svega toga, gdje sam dijete i dalje viđao, ali samo kada je dotičnoj to odgovaralo. Strašno me pogodilo kada je sa svojim neistinama, izmišljotinama i vezama dobila starateljstvo nad djetetom, tako je i svojim samo znanim načinima dobila pasoš za dijete bez moje saglasnosti.

Za vrlo kratko vrijeme, pomenuta je ušla u vezu sa Nevenom Popovićem, te su bez mog znanja i saglasnosti odveli dijete u Mostar, gdje su se preselili i vjenčali. To me je kao čovjeka strašno pogađalo zbog djeteta. Nisam imao izbora, nego da spustim svoj ponos zbog ljubavi prema djetetu i da u ponuđenim uslovima viđam dijete i to opet, kada je dotičnoj to bila volja. 2003. godine sam prvi put zasnovao brak zakonski i šerijatski sa svojom suprugom Šejlom, gdje sam i dalje održavao brigu i vezu sa Muhamedom koliko mi je dotična dozvoljavala.

  Brinuo sam se o djetetu i plaćao alimentaciju, vodio sam ga na sva javna mjesta po Sarajevu, Mostaru, na koncerte i utakmice humanih zvijezda, radiju, televiziji, na more i planinu, kod rodbine i prijatelja, gdje je bio simpatično, umiljato dijete, gdje su nas mnogi novinari slikali, a pored toga, trenirao je karate u KK Ippon Sarajevo, a poslije kod mojih prijatelja u KK Student Mostar, što potvrđuju i slike koje ću priložiti.

U velikoj boli, otišao sam u mrtvačnicu da bih identifikovao svog sina, što mogu potvrditi i svjedoci, a postavljam pitanje koja je to institucija, ima li traga usmenog i pismenog, gdje sam ja tražio novčanu nadoknadu štete, jedino ako prof. Šatrović smatra da je mrtvačnica institucija gdje se naplaćuje odšteta pogibije djeteta?! Mišljenja sam da najvećem osuđeniku koji je osuđen na najstrožiju i najdužu kaznu ne bi palo na pamet da se tako ponaša prije ukopa poginulog mladića.

Nije mi jasno zašto sam ja bio tema obraćanja kao običan čovjek u tako teškom momentu gdje je bitniji moj odnos sa djetetom, a u drugi plan je stavljena pogibija Muhameda, ostale djece i pilota koji su doživjeli avionsku nesreću, gdje me strašno pored moje boli još dodatno povrijedilo to što se nije pisalo o velikom bolu roditelja poginule djece, poginulog pilota i njegove porodice. Iza te pozadine ima neki perfidni, osmišljeni plan koji je samo poznat Edinu Šatroviću i pomenutoj porodici.

Interesuje me kako pomenuti može sa par mjeseci braka i ulaska u tu familiju donosti sud i tvrditi šta se dešavalo za 20 godina, gdje uopće nije bio prisutan. Sav demanti je da sam otac sedmoro uzorne djece, sportista i tri karate reprezentativaca BiH, gdje su mnogi tv mediji – Hayat, OBN, TVSA, TV ALFA, AVAZ, AZRA pravili emisije o cijeloj porodici, kako su roditelji, majka Šejla prof. filozofije i sociologije, trener karatea, crni pojas 1. dan, a otac Zijad inžinjer, profesor, diplomirani pravnik, bivši reprezentativac ex-Jugoslavije, dva puta vicešampion i šampion, selektor dječije reprezentacije BiH, majstor karatea 6. dan, karate sudija, ispitivač, gdje sam odškolovao 20.000 mladih sportista, koje sam distancirao od droge, crnih poroka i kriminala, član humanih zvijezda, umjetnik i solista RTVBIH.

Pored svega navedenog nanesena je i velika šteta mom javnom i poslovnom životu.

Sarajevo, 01.06.2017. godine Sipović Zijad, dipl pravnik

[neke-stijene-kapi-slome]

Nitko ne zaslužuje da čuje zvuk dosade na osobi s druge strane linije, bez da si uopće pitao kako mi je prošao dan. Nitko ne zaslužuje čekanje, jer se danima ne javljaš. Nitko ne zaslužuje biti s nekim tko se u potpunosti ne zalaže da bi nekome uljepšali dan. Nitko ne zaslužuje da osjeća samoću dok je u vezi s nekim. I nitko ne zaslužuje da se njegov trud ni malo ne cijeni, a druga strana ni ne pokušava potruditi se. Nitko ne zaslužuje čuti riječ možda. Ne želim više čuti kako mi govoriš da ćeš “razmisliti o tome”, odnosno da ćeš “možda” ići na koncert sa mnom. Ne želim ti više oduševljeno govoriti o događaju koji će se uskoro biti, a da me ti gledaš s gađenjem. Ne želim da moje osjećaje povlačiš prema dolje, a ujedno gradiš sve više i više zidova između nas. Dosta mi je da me ljudi gaze i odnose se prema meni kao prema komadu mesa. Dosta mi je da me podcjenjuješ, da se sa mnom poigravaš. Ja nisam prazna lutka, ja sam žena – tužna žena, ali samo trenutno. Zaslužujem zagrljaje kojima nema kraja, zaslužujem poljupce koji zaustavljaju vrijeme, zaslužujem oduševljeno izgovoriti “da“ – toliko velik osmjeh kojeg neću skidati danima s lica. Svi zaslužujemo više od samo običnog “možda”. Svi zaslužujemo razgovore zbog kojih će naše tijelo drhtati strašću. I ručkove koji će satima trajati. Zaslužujemo noćne duge razgovore zbog kojih će naša srca svijetliti u marku. Ja zaslužujem više. Svi zaslužujemo više. Zaslužujem u svom životu ljude kojima će do mene biti stalo. Koji mi žele promijeniti život da postanem najbolja verzija sebe. One koji mi dotiču dušu i koji me žele gledati kako sjajim. Zaslužujemo svi bolje nego što to i mislimo. Ti koja ovo čitaš zaslužuješ sve najbolje. Ne da netko sliježe ramenima pokraj tebe kao da ne postojiš. Ti- da ti – zaslužuješ sve da odgovore ovog svijeta. Zaslužuješ najbolje ljude oko sebe, bolje avanture. Zaslužuješ onog koji će popuniti sve tvoje praznine i dokazati ti koliko si jedinstvena, posebna i blagoslovljena žena. ~unknown

[revolucijaizkreveta-blog]

Ono što te ne ubije prati te s lažnog profila iliti priča o opsesivnoj bivšoj

foto: KSET, 6.4.2018. koncert J.R. Augusta. Imam frenda. Kul je lik iako nosi naočale. Nosi naočale jer je veliki intelektualac. I veliki jebač, ali to nije bitno za priču. Ne jebe mene, da krivo ne shvatite. Lik je baš frend, moj burky, kompić za nogač, kompić za vopi i ismijavanje ljudi koje poznajemo. Ismijavanje onih koje ne bismo željeli poznavati. I on ima bivšu. Nazovimo ju Kleofilija.  Bivša luda u tri lepe kao bi drugovi Srbi rekli. Dok su bili u vezi kurvala se okolo naokolo i on ju odbacio kao komad smeća jer ona to i jest. Izblokirali se na svim sredstvima dopisivanja, zvala ona njemu policiju jer je htjela postić ne zna ni sama što jer čovjek nije ništa protuzakonito napravio, samo je odlučio da ne želi dejtati neku koja širi noge nasumično odabranim ljudima onoliko puta dnevno koliko ja puta šećem svoje četveromjesečno štene, dakle pet. Ostavio on nju dakle i nastavio čovjek sa životom. Bilo i prošlo, na greškama se uči, al ne na svojim neg na tuđim. On naučio težim načinom - iskustvom iz prve ruke, al kaj sad. Muško je, normalan stabilan lik. Neće plakat u mraku nego živi život punim plućima ispunjenim duhanskim dimom njegovih omiljenih cigareta. Kako mu je posao takav da preko interneta nalazi klijente iliti komunicira često s ljudima koje osobno ne poznaje, tako ima naviku prihvaćati nepoznate osobe u fejs prijatelje. A Kleofilija koja bi željela ubiti ga jer ne može preboljeti što ju je ostavio, vodi se s onom narodnom ''ono kaj te ne ubije, prati te s lažnog profila'' pa tako prati njega, a on ne zna koji je njen lažni profil i nije ga previše briga jer u vezi njegovog života ništa nije tajno. Nije jedan od onih seljaka koji imaju fejs profil ''privat'' nego ako nekoga zanima - neka pase oči! Otišli jedne travanjske večeri on i ja do Kseta na koncert J.R Augusta. Obožavam izvođača i idem na sve meni lokacijski dostupne njegove koncerte, a frend i ja smo imali razloga nešto proslaviti. Koncert se činio kao idealna prilika za to. Zabavljali se ludo mi, čagica, cugica, tralalala. I kako to u klubovima biva, fotograf nas uslikao (vidi sliku gore). Ništa. završio koncert, otišli mi doma i sutradan očekivali slike na kojima smo mi. Pretražili sve galerije s koncerta, ali našu sliku nismo našli. Whatever. Odustali od potrage jer nismo takvi narcisi da nam baš jako treba naša slika s koncerta. Meanwhile, Kleofilija svaki dan kupi novu karticu za mobitel s novim brojem da bi frendu slala poruke. On joj svaki broj blokira nakon što ju iz hobija malo izjebe u mozak jer ga to opušta, pa ona investira u novu karticu i tako stalno. Dosadna je i bogu i vragu i meni, a ponajviše njemu. Žena je malo nestabilna, frend procjenjuje da je pijana, pa se ne može odlučiti želi li mu popušit ili odrezat kurac. U jednoj poruci piše jedno, a u narednoj drugo. Baš ono ženska nije sama u glavi kako bi se u narodu reklo, a mene inače mrzi jer se jednom htjela fotkati za medij u kojem sam ja radila, ali je odbijena jer nije baš zgodna. Izgleda starije nego što jest,ima ofucanu crno pofarbanu kosu koja joj ne stoji i ima dosta nezgrapno tijelo iliti ne postoji netko tko bi je želio fotografirati za naslovnicu. Jebiga, fulala je snove. Nek bude sekretarica u nekoj firmi, model biti neće, ne za ovog života. Nabavi ona neki dan novi broj i šalje frendu ljubavne i prijeteće poruke kao obuzeta đavlom. Radi se o pedesetak neuravnotežanih poruka iz kojih se ne zna što je pisac htio reći. Frend uz cugicu odgovarao na te poruke i počela ona pičkarati mene jer imamo par zajedničkih slika na fejsu, neke bezveze slike s nekih cugi, ništa spomena vrijedno. Uvjerena ona da smo mi ljubavni par . Što s mozgom nema previše veze, mi smo frendovi i poslovni suradnici. Počne ona njemu pisati da sam ja nju uništila jer joj nisam dala da se slika jer sam ljubomorna na nju i takve gluposti. Ja ljubomorna na ženu koju nikad nisam vidjela i koja ništa nije postigla u životu osim pušila nekim starkeljama da bi završila na nekoj naslovnici što se nikad nije dogodilo. Ostala u procesu i bez mog frenda i bez dostojanstva. Piše ona kombinaciju prijetećih poruka, ljubavnih i seksualnih i prijetnji samoubojstvom jer smo ''on i ja nju uništili'' - ma što to značilo jer ja s  njom nemam nikakve veze, a on ju je samo ostavio jer ne želi da mu se smije cijela Zagrebačka županija jer dejta kravu. ''Vi ste zajedno, vi to od mene ne možete sakriti, ona je zgodnija od mene, ja ću se zato sada ubiti tabletama'' - piše ona i šalje neki link. Što li šalje? Našu sliku iz Kseta koju smo mi danima tražili, a nismo uspjeli naći. Slika gore iznad texta. Dakle ona je išpijunirala ceo bre internet kako bi Srbi rekli i našla sliku s tim da uopće nije znala da idemo u Kset. Koliko daleko doseže moć špijuniranja opsesivne bivše lol Sad imamo sliku i mi sretni jer htjeli smo tu sliku. Piše on njoj da nismo par, al žena ne vjeruje. Ona ima dokaz - sliku iz Kseta jer poznato je da je zabranjeno ići na koncerte s ljudima koji ti nisu dečki. Moraš bit u ljubavnoj vezi s nekim da bi izašli na par cugi i malo zajebancije. Upravo sad, dok vi čitate ovo, ona pije vino kombinirano s tabletama (bar joj tako poruke zvuče) jer ne može podnijet tu sliku i piše mu poruke o tome. Vrišti da nemre podnijet jer sam ja zgodnija od nje. Nisam nešto umišljena u svoj izgled, ali nek joj bude, thx na komplimentu. Piše da će se zbog toga ubiti tabletama  i da će ju moj frend zajedno sa mnom nositi na duši. Ono što je specijalno zanimljivo je činjenica da Kleofilija želi pod svaku cijenu da joj frend bude opet dečko jer ona ga voooooooooooli, ali postiže suprotan efekt jer mu piše da ga voli i onda u sljedećoj poruci da je ružan i da će mu odrezati kurac. Bože. Ima li što gore od opsesivne bivše? Narodna ''ono kaj te ne ubije prati te s lažnog profila'' može se bez beda na primjeru Kleofilije uvrstiti u temeljne životne istine! Meni je tužno što su žene tako jadne. Zašto smo jadne? Zašto ne znamo play it cool nego odmah lažni profili, špijunaže i prijetnje samoubojstvom? Kleofilija će sigurno ovo pročitati jer prati i mene s lažnog profila pa imam poruku za nju: draga, ako želiš vratiti mog frenda ne piši mu luđačke prostačke poruke i ne špijuniraj cijeli internet da bi iskopala našu sliku iz Kseta (hvala ti na toj slici, uspomena je na zabavan izlazak). Kultiviraj se jer nitko se još nije zaljubio u prostaču. Napiši mu iskreno pismo bez pičkaranja. Učini neku lijepu gestu za njega ili odjebi jer jednostavno ne shvaćaš kako se vraćaju izgubljeni frajeri... NIKAKO! Read the full article

[lookerweekly]

Koncert world music grupe Istanbul night i promocija prvog albuma rezervisani su za Dan žena, 8. mart u Jevrejskoj Opštini Beograd. Ulaz je slobodan.

| LookerWeekly

http://www.lookerweekly.com/koncerti/koncert-world-music-grupe-istanbul-night/