#šok i nevjerica!

[crispywizardtale]

[hriminal]

Kradezeov ministar ulovljen u korupciji, šok i nevjerica.

[zoranphoto]

Kapetan Srbije na rubu suza nakon ispadanja sa Svjetskog prvenstva: Nevjerojatno je što nam se događa...

Švicarska je u dramatičnoj utakmici 3:2 pobijedila Srbiju te u izravnom dvoboju izborila osminu finala Svjetskog prvenstva. Srbi su opet ispali u grupnoj fazi, igrači su bili na rubu očaja, nisu skrivali suze     Šok, nevjerica, suze... Da, to je slika i prilika srpske nogometne reprezentacije na velikim natjecanjima kad se uspiju kvalificirati, pa je tako bilo i na Svjetskom prvenstvu u Katru. U odlučujućoj utakmici Srbija je 3:2 izgubila od Švicarske i ispala. 'Svaka utakmica s nama je luda. Oni povedu pa mi preokrenemo na 2:1, pa 2:2, na kraju 2:3... Ne smiju se događati neke od ovih stvari, ako želimo igrati na ovoj razini', pričao je kapetan srpske reprezentacije Dušan Tadić nakon utakmice. Bio je na rubu suza...     'Mora postojati bolja komunikacija na terenu, moramo se bolje braniti, mislim tu i na vezni red i na napadače. Svi moramo biti jedno. Kad u tri utakmice primiš osam golova, to je previše', rekao je Tadić i nastavio: 'Mislim da smo dobili najtežu grupu od svih grupa. Sve kvalitetne reprezentacije su tu, i isto u kvalifikacijama smo primili dosta golova, ali smo dosta i dali, zato se ne bih ni složio da nismo sličili na ekipu iz kvalifikacija. Imali smo i tad dobre trenutke i loše trenutke...' No, što je tu je, Srbi su ispali, osminu finala SP-a neće vidjeti. I Strahinja Pavlović je bio na rubu suza, stegnutog je grla komentirao utakmicu i ispadanje. 'Teško je sada biti pametan. Ispustili smo povijesnu priliku da prođemo grupu. Jako je teško... Teško je bilo što reći u ovom trenutku. Primili smo golove na nevjerojatno glup način i nakon toga se nismo mogli vratiti. Teško je dva puta vratiti se u utakmicu. Igrali smo lijep, napadački nogomet, ali smo ostavili previše rupa u obrani', kazao je Strahinja Pavlović, a Aleksandar Mitrović je dodao: 'Težak poraz, težak dan za nas, zapravo noć... Ne znam što bih rekao, pun sam nekih emocija. Dali smo sve od sebe, ali nije bilo dovoljno. Trebat će nam malo da se sve ovo slegne i zaboravi. Sigurno mi je ovo jedan od najtežih poraza, ali ne znam što bih vam sad pametnog rekao. Uzavrele su emocije, ima nervoze, razočaranja, osjećam se prazno. Tišina je i u svlačionici...' Tportal.hr   Read the full article

[gilmorica-blog]

šok i nevjerica! seks, droga i amaterska pornografija

Ok, ovaj je blog inicijalno zamišljen kao mjesto gdje ću (kad nemam pametnijeg posla, kao na primjer danas) srati o anegdotama iz života koje su ponekad toliko sumanuto genijalne da zaslužuju vječno počivalište na internetima. 

U iščekivanju jedne takve epizode, bacimo se na malo ozbiljnije teme. Konkretno, na temu koja me muči već nekoliko tjedana, prežvakana je od strane svih portala koji drže do sebe i svog žutila, a ujedno i temu koja je danas poprimila jednu sasvim novu razinu bizarnosti. 

Jelena Karleuša. 

OK, šalim se, neću pisati o Jeleni Karleuši ali ću se dotaknuti njene vagine (sorry Jeco!). 

OK, opet se šalim, ali samo djelomično. 

Mislim da sagu o Karleušinoj vagini i navodno malom penisu onog nogometaša ne treba ponovno sažvakavati. 

Ono što je smiješno u čitavoj priči, međutim, jest upravo to da će JK iz svog skandala izaći jača nego ikada prije, i to ne samo zato što je naučila svoju lekciju o slanju golih slika klincima, već i zato što će joj cijena nastupa početi vrtoglavo rasti. Win-Win. JK je kraljica, bila je to i (p)ostat će. 

A što kad nisi Jelena Karleuša? 

Dobro pitanje. Navodno mnoge srpske cajke tako već danima strepe od objavljivanja njihovih obnaženih fotki koje su svojevremeno slale dotičnom pizdunu ili nekim drugim, njemu sličnim pizdunima. 

Najrecentniji je slučaj Dunje Ilić, koja je čitavu situaciju damski podnjela i rekla da ju boli kurac za njen video na PornHubu, a ujedno je i prva objavila info o spomenutom videu te tako izigrala žute portale koji su tu vijest na žalost prenjeli bez ekskluziviteta. 

Rekli bi neki da poslije jebanja nema kajanja, a poslije kačenja i slanja golih fotki i videa isto tako. 

Dogodilo se njima, dogodilo se meni, dogodit će se i tebi. Osim ako nisi djevica Marija u što čisto sumnjam - mislim da ipak pripadaš polovici populacije koja je prema statistikama u svom životu primila ili poslala kakvu škakljivu fotku. 

Play it cool, gola pička, sisa i dupe u današnjem svijetu fakat nije neki show. 

Veći je show licemjerstvo medija koje o tome izvještava dok autor iza tipkovnice vjerojatno radi isto, a pritom dijeli šokantni članak o nekakvom amaterskom porniću nekih srpskih tinejdžera koji puše travu i jebu se - još jedan veliki šok, jer današnji tinejdžeri mole krunicu i nikad ne izostaju s nastave.

Da ne prenosim članak tog žutila, autor se u svakom slučaju zgraža nad činom i gotovo da se priupitao gdje su klinci to vidjeli. Zaista ne znam, možda na portalu koji dnevno objavljuje 34 fotografije sisa i pičke Jelene Karleuše, a u čijem podnaslovu velevažno stoji - pazite sad - “STOP NASILJU”.

Pa bilo bi lijepo da se nasilje može zaustaviti, a do tad samo pazi da ti se faca nikad ne vidi dok onom liku s tindera šalješ svoju pičku.

[cgvijesti]

Udruženje Roditelji: Šok, ogorčenje, nevjerica...

Udruženje Roditelji: Šok, ogorčenje, nevjerica…

Šokirani smo, ogorčeni, i u nevjerici da se u državi Crnoj Gori dešavaju situacije u kojima se prijeti djeci i porodicama na način na koji je to danas urađeno. Glasno poručujemo: Ne dirajte nam djecu! Ne smijemo da dozvolimo bilo kome da se na ovaj način odvaži da prijeti našoj djeci, bez obzira na to da li je ozbiljan ili je u pitanju neslana šala, kažu iz Udruženja Roditelji, prenosi portal…

[urbanidesnicar]

Mogu nas ubiti, ali nam ne mogu naštetiti

Uzrečica "Zavadi pa vladaj", je vazda aktualna. Prvo su nas podijelili na lijeve i desne, pa na bijele i crne a sad su u sukobu pobornici cjepiva i pristaše saransaka i Ivermectina. General Lošo kaže: "Ovo je malo veća geopolitička igra. Živimo u vremenima kad se ruši jednopolarni svijet i stvara višepolarni. Europa je davno izgubljena!” Bojim se da mu je svaka na mjestu. A naši "mudraci" su toj i takvoj Europi predali Hrvatsku na pladnju. Skupa sa 4 milijuna francuskih sobarica.

Bipolarni PreCjednik nadahnuto reče: "Predrasude prema znanosti nisu pametne." U potpunosti se slažem. I uopće nemam predrasuda prema onome što govore Dr. Sladoljev i ostali čestiti stručnjaci, koji nisu na prodaju. Ali ako je Zorangutan mislio na famozni "stožer", mogu se samo grohotom nasmijati. Jer se radi o običnoj skupini partijskih poslušnika. Ubrzo dolazi i 3. doza cjepiva. Tek jedna od mnogih u nizu.  Odrasli smo ljudi i svatko zna što mu je činiti. Ako netko misli da mu treba još koja doza, u redu je. Da sam na njihovom mjestu, ipak ne bih kupovao zelene banane.

Nisam dubokouman, ne analiziram svaku misao i ne pitam se "što je smisao života"? Jebe me se. Jedina sigurna stvar u životu, je smrt. Zato volim sve što je jednostavno i logično. Poput poznatog stiha Johnny Cash-a, punog ljubavi i suosjećanja: "I Shot A Man In Reno, Just To Watch Him Die" (Upucao sam čovjeka u Reno(ime grada), samo da ga gledam kako umire). Čista poezija...

Neki dan sam se ipak morao zamisliti, nad jednom od jačih izreka koju sam čuo. Gosp. Ivica Uršić je u svojoj kolumni citirao Kršćanskog filozofa i mučenika iz 2. stoljeća, Svetog Justina: "MOGU NAS UBITI, ALI NAM NE MOGU NAŠTETITI." Moćno i duboko u 3 P.M. A djeluje tako jednostavno. Puno je varijacija na ovu temu (Možete mi ubiti tijelo, ali dušu ne...), ali original je uvijek najbolji.

U multi-kulti Teheranu, pardon Sarajevu, održana je ponosna parada. "Čega se pametan stidi, budala se ponosi", rekao je onomad Stjepan Jimmy Stanić. Kažu da je bilo više murije, nego pedera. Ćuj to? Vrijeme je da konačno i ja izađem iz ormara. I oštro demantiram stereotip da sam homofob. Ni slučajno! Svim srcem podupirem svako javno okupljanje tople braće i sestara. Ali samo u Beogradu i Sarajevu.

Upalim TV, ne bi li našao koju utakmicu. Kad taman počinje Chelsea - Cristal Palace. Vidim našeg Kovačića (bivšeg ministranta) kako se križa. Uvalim se fino u fotelju, kad ono šok i nevjerica. Svi kleknuše u znak potpore marxističko-kriminalnoj organizaciji BLM. Uključujući i našeg "velikog vjernika". Do jučer je klečao pred oltarom a sad sagiba glavu pred sotonom. Što ti to sinko u životu treba? Da sam na Dalićevom mjestu, ovaj ROB mi više nikada ne bi obukao SVETI kockasti dres. Na stranu to što je u 73 nastupa dao samo 3 gola, a igra veznjaka? U pitanju je karakter. Morao je? Nije točno. Jedan je igrač odbio klečati i ostao uspravan i ispravan. I to crnac iz Obale Bjelokosti, pod imenom Zaha. Svaka čast momčino.

Šamarčina koju su Talibani u Afganistanu odvalili Amerima, još odzvanja. Nisu samo oni popušili, jer su Afganistanski četnici prijetnja cijelome svijetu. Sad imaju svoju državu, u kojoj mirno mogu planirati terorističke napade na Kršćane i ostale "nevjernike". A ne može im nitko ništa. Ovo je bilo za očekivati, i iznenađeni su samo vjerni gledatelji Dnevnika i čitatelji YUtarnjeg. Tzv. "Afganistanska vojska" se uopće nije borila za svoj narod, nego za lovu. Utekoše amerikanci, nema više plaće, raspala se i vojska. Sutra će se naivčine čuditi kad Kina okupira Taiwan. A hoće sigurno. Jer je nema tko zaustaviti.

Ne bi me čudilo, da je sve ovo planski odrađeno uz pomoć duboke države? Jer od kada su zasjeli u Bijelu kuću, vidljivo je da im je primarni cilj izazivanje kaosa. Biden je samo formalni predsjednik i obični klaun. A zna se tko vuče konce. Novi Svjetski Poredak polako ali sigurno, gazi sve pred sobom.

Svrha korone nije samo kontrola, nego zamjena kompletnog svjetskog sustava. Kapitalizam danas postoji samo na papiru, a zamijenio ga je PSIHOPATSKI MARKSIZAM. Ova nova "vjera" prihvaća samo: političku korektnost, LGBT agresivnu propagandu, transrodnost i suludu klimatsku ideologiju. Ako se ne slažeš sa gore navedenim, automatski si državni neprijatelj. Istina, Biblija i obitelj se sustavno uništavaju, a država preuzima kontrolu nad našim životima.

Ipak, nismo svi ovce. Tako da treba očekivati neku vrstu otpora. Kada bi se isti, domino efektom proširio diljem svijeta, možda bi se pojavilo svjetlo na kraju tunela? U svakom slučaju, bit će suza (ali ne i radosnica), i to do koljena. Ali sve je bolje, nego život nedostojan čovjeka...

Ovo što nas čeka nije zajebancija. I samo će mentalno jaki ljudi, to preživjeti bez težih psihičkih posljedica. A za nas ostale, tu je uvijek osvježavajući Normabel. Treba napraviti zalihe dok ga još ima, jer će vrlo brzo doći do nestašica, gorih nego u titino doba. Od sada ne idem u ljekarnu, bez kolica iz Kauflanda.

Parola: "Danas u Afganistanu-sutra u vašem stanu", postaje realnost. Očekuje nas navala "jadnih izbjeglica", kojima su naše Jude već ponudile smještaj. Po direktivi iz Brisela, normalno. "Selam alejkum, my name is DROT", rečenica je koju  čemo opet slušati. Orban je davno napravio žičanu ogradu i jebe ga se za prosvjedne note iz EU. Čovjeku je na prvome mjestu Mađarski narod. Odmah je dao do znanja, da neće primati nikakve izbjeglice i plaćati za pogrješke SAD (Socijalističkih Antifa Država). To se zove prava NARODNA VLAST.

Normalno da treba pomoći ljudima u nevolji. Ali tek ako se za to steknu uvjeti. Prvo, u obzir dolazi samo mala skupina žena i djece. Vojno sposobni muškarci - NI POD RAZNO. Jer se radi o budućim "spavaćima", koji će se kad-tad aktivirati. Drugo, o ovome ne treba ni razmišljati sve dok su Hrvati građani drugoga reda. U državi za koju su se borili i ginuli. 

Naše prisustvo u Afganistanu je i dalje neophodno. MORAMO na terenu imati komandose, koji će braniti brava LGBTZŽ populacije. Na čelu ove "elitne jedinice" bi bila "Vodnik prve klase", neustrašiva Košuta Februar. A za njom bi hrabro marširali: Rada, Vili, Urša, gradonačelnik s cvikama i par jugo DNOvinara. Samo oni mogu objasnitii džihadistima, da im žene moraju nositi minjak i štikle. I da muškarac može dojiti dijete. Dašta je nego opasno, ali ova "četa mala ali odabrana" se ničega ne boji. A što se silovanja tiče, Radiša Borić može mirno spavati. I kozojebi imaju svoje principe.

Ponešto možemo i naučiti od tamošnjih plemena. Stoljećima su ih mnoge sile pokušavale okupirati, ali nitko nije uspio. Zašto? Bez obzira što mi mislili o njima, oni drže do svoje vjere, šerijatskog zakona i načina života. Silna je lova potrošena na progresivno-bolesnu propagandu, ali njih to uopće ne interesira. Zaostali? Pa što? Neće ljudi "moderno" društvo i gotovo. Jednostavno žele živjeti kao u 6. stoljeću. Njihova zemlja, njihovo pravo.

Ovo bi mogla biti dobra pouka i nama Hrvatima. Uporno nas tjeraju da se odreknemo svoje povijesti, tradicije i običaja. I postanemo još jedna u nizu EU zemalja bez identiteta. Mi i dalje šutimo a Jude potpisuju sve što im se stavi na stol. Tako da krajnji ishod nikako ne može biti pozitivan.

Već dugo svjedočimo pokušajima da ih se integrira u "suvremeno", zapadno društvo. Ali jednostavno ne ide. I onda se čudimo terorističkim napadima? Mrze i nas i naš način života, tako da se nikada neće asimilirati. Isto kao da pečinskom čovjeku doneseš TV i tjeraš ga da gleda Big Brothera. Odvalit će te toljagom po glavi i nastaviti smišljati kako naložiti vatru?

Primjer? Njemačka, Skandinavske zemlje....,gdje je dolaskom preplanulih "migranata" stopa kriminala udvostručena. Posebice silovanja. A počinitelji su u 90% slučajeva, upravo ovi preplanuli, nestašni dječaci. O tome se sustavno šuti, jer "multikulturalizam" nema alternativu. Ako slučajno progovoriš, automatski postaješ ekstremni desničar i nacista. 

Dakle ovo su bili primitivni teroristi. A postoje i oni sofisticirani. U narodu poznatiji kao GLOBALISTI. Primjer broj dva. Novi Zeland, država - otok na kraju svijeta. Čovjek bi pomislio, idealno mjesto za uteći od ovog ludila. K*rca graha! Tamo je još gore. Neki dan čitam, da je 1 (jedan) jedini čovjek imao pozitivan test. Dakle nitko nije umro, niti se razbolio. Odgovor SEKTE? Cijela država ide u kućni pritvor (zaključavanje). Granice ludila su definitivno pomaknute do neslućenih visina. 

Nije ovaj tekst toliko pesimističan kako izgleda. Jer čuo sam i puno gorih stvari. Ali o tome ćemo raspredati drugi put. I ovako sam sam sebe ubio u pojam. Zaključak? Nema ga. Osim da ZA DOM i obraniti obitelj treba biti vazda SPREMAN. Samokres, C4, valjak za tijesto, pinjur, čačkalica.., uopće nije bitno.

Čini dobro, daje ti sigurnost, a neki kažu i da otvara u struku...

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[prijedor24]

Djevojčice brale cvijeće u Banjaluci pa naišle na bombe

Pukom srećom izbjegnuta je tragedija u banjalučkom naselju Petrićevac kada su djevojčice otišle da beru cvijeće u obližnji šumarak, gdje su naišle na odbačenu pušku i dvije ručne bombe. Šok i nevjerica zavladali su ovim naseljem, nakon što je juče ujutru prostrujala vijest da su djevojčice koje pohađaju peti, sedmi i osmi razred osnovne škole u nedjelju poslijepodne oružje našle u šipražju…

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/preminuo-mirsad-fazlic-dugogodisnji-novinar-slobodne-bosne/

Preminuo Mirsad Fazlić, dugogodišnji novinar Slobodne Bosne!

Sinoć je u Sarajevu preminuo dugogodišnji novinar Slobodne Bosne Mirsad Fazlić.

U julu je trebao napuniti 46. godina, a u našoj redakciji bio je zaposlen od 1999. godine.

Ranije je radio u Večernjim novinama, gdje je i počeo svoju novinarsku karijeru.

U redakciji Slobodne Bosne tuga, šok i nevjerica, jer izgubili smo najdražeg kolegu!

Tekst o zrakoplovnoj nesreći u Mostaru, koji je postavljen jutros u 8.10 sati, napisao je u petak. I to je, nažalost, njegov posljednji tekst!

Vrijeme i mjesto dženaze objavićemo naknadno.

[hriminal]

Ranije ove godine s ocem HDZ-ovcem pijan napao policajce i bio u brutalnoj tučnjavi

Kradezeov šljam, šok i nevjerica.

Zanimljivo, jučer je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza i bivši šef ličkog HDZ-a Marijan Kustić na konferenciji za medije rekao da im ovo netko podvaljuje. Spominjao je da to nije slučajno.

Prokleti ljevičari, toliko su nisko pali da podvaljuju ustaške zastave na utakmicama.

[mojput-mypath]

The topic is: Hair / Tema je: Kosa

Idemo ispočetka. Htjela sam vam pisati o kontradiktornosti i kombinatorici novaca i božanske ljubavi. Htjela sam vam pisati o tome kako sam se prosvijetlila, a istovremeno se ne pomaknula s iste točke. Htjela sam vam pisati o malom čudu od djeteta čijeg života mogu, na sreću, biti mali dio. Htjela sam vam pisati o tome kako se ništa ne mijenja, ili kako se mijenja jako sporo, dok ne pogledam unazad i vidim da se sve turbo promijenilo. I možda ću vam pisati o svemu tome. Prvo vam želim pisati o nečem drugom. Već sam o tome govorila. Istina je ta da imam popis od 17 tema koje samo vrtim drugim rječnikom. Sada kada sam vam  otkrila duboko skrivene tajne bloga, naglo će opasti broj čitalaca – ova se samo ponavlja! No, nikada nije na odmet nešto ponoviti. Pogotovo ako imate memorijski kapacitet zlatne ribice i čini vam se kao da sve ovo čujete i čitate po prvi puta ikada. Da prijeđemo već jednom na tematiku:

Ono kad želiš da se nešto promijeni, i želiš to više od svega, i čini ti se da se to mora promijeniti. Eh, onda kada se promijeni – šok i nevjerica. Ajajajaj , nisam sigurna da sam htjela da se «baš tako» promijeni. Hmmmm.

Cijelo vrijeme od kada sam došla iz ashrama paničarim kako ne radim svoju dnevnu praksu kako treba. Uz to, već zadnjih pola godine ili duže, prije prelaska iz zakukuljenog svijeta u izloženi, su mi subjektivno slabe meditacije. Nemirna sam, ne «spavam» snom pravednika za vrijeme meditacije. Kažu ti na tečaju meditacije lijepo da ne prosuđuješ meditaciju subjektivnim ogledalom onoga što se događa za vrijeme same meditacije, već eventualno kako se osjećaš poslije ili u životu.

Svo to vrijeme dok sam imala niz «subjektivno neuspješnih» meditacija, to ništa nije utjecalo na moj svakodnevni rad, odmor, napor i tako dalje i bliže. No, u glavi je to bio veliki problem, bio je to period «neuspjeha». E jesam osvježila ovaj post «navodnicima».

Nadalje, od kad nisam u ashramu, radim vježbe disanja i meditaciju svaki dan, uz poneku iznimku. Jedino što se promijenilo je to da nije svaki dan isto. Uvijek radim nešto malo drugačije, nečeg više, nečeg manje, ubacujem i izbacujem yogu, dodatne pranayame, chantove i bla bla. Uglavnom, kratki spoj nastaje sa stavljanjem etikete na to što je to uspješna, a što neuspješna dnevna praksa jedne joginke. Navika nalaže jedno, stvarnost nešto potpuno drugo.

I treća stvar, možda najvažnija zabluda, jest to da kad sve ove stvari radim koje radim, onda duhovno «napredujem». I radim praksu radi toga – duhovnog napretka. S tom namjerom. Radim yogu zato da bi mi meditacija bila dublja. Najbolje bi bilo kad bih imala taj neki prekidač kojeg kliknem, i eto «dubokog meditativnog iskustva» na vratanca. Jupi! Ali nije tako, vidim da nije. Meditiram već godinama, i uvijek je drugačije. I nije nužno puno bolje kad sam meditirala više ili manje ili ovako ili onako. Također, svijet meditacije kao da je nešto odvojeno od stvarnosti. «Tamo» idem na regeneraciju, samo u posebnim prilikama, na poseban način, točno tako i tako. Tko je postavio embargo na stapanje meditativnog iskustva i stvarnosti? Sa Sri Srijem zadnjih godina se često meditira otvorenih očiju. (Pretpostavljam) kako bi iskusio taj međuprostor sklada vanjskog i unutarnjeg svijeta. Kako oni surađuju, djeluju istovremeno. Dođeš na tečaj meditacije, bude ti divno i krasno. Iskustva duboka, boje prekrasne, osjećaš mir, nemaš misli. Aha, koliko dugo? Dok ne kročiš korakom na stanicu od vlaka i netko malo glasnije poviče. Gdje mi je sva ta meditacija otišla, ništa to ne valja, ne pomaže!

Sad je vrijeme za pomak. Poželim duhovno napredovati, i imati još «dublja» iskustva. I onda, uz pomoć duše, Stvoritelja, dobrog učitelja i ThetaHealing-a shvatim kako imati «dublje» iskustvo znači, ne može biti jednostavnije – uistinu živjeti život. S onom pažnjom s kojom promatram dah u nosnicama kako ulazi i izlazi, s istom tom pažnjom promatrati svijet, biti prisutan svakim korakom, svakim udahom, svakom rječju.

Nije mi se to svidjelo. Htjela sam zlatnu formulu, obećanje da ne moram nikad ništa ni u čemu uložiti nikakav trud, a kamoli nešto promijeniti. I taman se lijepo uljuljkam u svoju vlastitu životnu priču: živiš u jednom gradu, našla si dobar način da radiš svoju posebnu duhovnu praksu, obitelj ti je blizu, posao radiš. I to je sada to. Krasno. Evo ga, život! I to je sve? Jedva sam dočekala da imam sve «posloženo», i te sekunde kada sam osjetila da je sve posloženo izvana, uslijedio je sljedeći trenutak. Onaj koji mi govori da se tek sada ništa nije posložilo. Želim li iznova i iznova živjeti u identičnoj sigurnosti u kojoj se naizgled osjećam dobro? Dok iznutra gori požar koji spaljuje svaku naznaku ustaljenosti? Uistinu bih iz dubine duše željela da me život šamara, da me vraća na «pravu stazu» koja je najbolja za mene. I te iste sekunde kada to napravi, uistinu iz dubine duše se želim vratiti na svoju sigurnu sporednu cesticu koja ne vodi nikuda, ali ima spremnu ležaljku razapetu između dva stabla. Malo da čamim. Ne žuri mi se nikud.

Grande zaključak je da treba živjeti život. A ne živjeti «duhovni» život i «svjetovni» život. Živimo «život»!

Hehe.

Baš bi bilo lijepo tu stati, vizualno i sadržajno. ALI. Ne ide. Ima toga još ovdje gore u glavurdi za podijeliti. Ili? Možda je vrijeme za promjene. Stoga, doviđenjce. 

P.S. Nakon 7 godina bivanja ženom s kosom, evo me, žena s manje kose.

Let us take it from the top. I wanted to write you about the combinations that money and divine love create. I wanted to write to you how I got enlightened, and yet have not moved an inch. I wanted to write to you about the little miracle of a child, whose life I can luckily be a small part of. I wanted to write you how nothing changes, or changes so slowly, until I look back and see how everything has indeed changed a lot. I might write about all this. First I want to write you about something else. Something I have spoken about before. The truth is that I have a list of 17 topics I keep recycling, just changing the vocabulary a bit. Now that I discovered the deep secrets of the blog, the number of readers will suddenly drop - she keeps repeating herself! It is never so bad to repeat something again. Specially when one has a memory capacity of a goldfish and it seems that all this is heard and read for the first time ever. OK, let us move on to the topic: 

That feeling when you wish for something to change and you wish it more than anything, and it seems to you it must change. Then, when it actually does change, shock and disbelief follow. Ayayay, I am not so sure this is how I wanted it all to change. Hmmmm.

This entire time since leaving the ashram, I have been in panic how my daily practice is not going right. Along with that, around six months or more, before shifting from the cocooned world into the exposed one, my meditations are subjectively weaker. I am restless, I do not go into a “deep sleep-like” experience during the meditations. They do tell you in the meditation course that a subjective mirror will not show the reality of what really does happen during meditation, but you can rather judge it by how you feel later or generally in life. 

As I kept having a series of “subjectively unsuccessful” meditations, it has not affected my daily work, rest, efforts etc. Though, the head saw this as a big issue, an “unsuccessful” period. I really decorated this post with “quotes”.

Further to that, since not staying in the ashram, I kept doing my breathing exercises and meditation every day, with occasional exceptions. The only thing that changed is that the practice is not always the same. I keep doing something a little different every day, more of something, and less of something else, doing or not doing more yoga, extra pranayams, chanting and so on. Mostly the short circuit in by brain occurs when I put labels on what is successful and what is unsuccessful daily practice of a yogi. Habit says one, reality says something else.   

A third thing, maybe the greatest delusion is, when doing these things, then I am “spiritually advancing”. This is why I do the practice, to spiritually advance. With that intention. I do more yoga, so I can have a deeper meditation. It would be excellent to have a switch to click and there it is, a “deep meditative experience” at my doorstep. Yay! But it is not like that, I can see it is not. I have been meditating for a few years now and it is always different. It is not necessarily always much better to meditate more or less or in this or another way. Also, the meditation world seems to be something separate from reality. I go “there” to regenerate, only at special occasions, in an exact and particular way. 

Who put an embargo on fusion of a meditative experience and reality? Sri Sri has been doing these open-eyes meditations in the last years. (Supposing) to experience the space in between, where the inner and outer world are in harmony. How they cooperate and act simultaneously. You come and do a meditation course, and you have a lovely time. The experience is truly deep, the colours are magnificent, you feel peace, have no thoughts. Right. For how long? Until you step on the train station and someone yells a little louder. Where has all the meditation gone, it is not working, it does not help at all!

Now is the time for a shift. I wish to progress on the spiritual path, and have “deeper” experiences. And then, with a little assistance from the soul, the Creator, a good teacher and ThetaHealing, I understood how to have a “deeper” experience means, and it cannot get simpler, to truly live life. With the attention we put on our nose following the breath coming in and out, to observe the world, to be present with every step, every breath, every word.

I did not like it at first. I wanted a golden formula, a promise I never need to put any effort into anything, let alone change something. Just as I find myself comfortably set into my own life story: living in one city, family close by, working. And that is it. Lovely. There it is, life! That is it? I hardly waited to have everything “set up” and the same moment I felt all is in its place on the outside, the next moment arrived. The next moment that tells me nothing fell into place. Would I willingly choose to live in the identical security that is seemingly making me feel good? While on the inside there is a fire lit that burns every wisp of steadiness?

I would truly from the depth of my soul wish for life to slap me, putting me back on the “right track” that is best for me. The same second when it does, truly from the depth of my soul I wish to go back to my safe side-road that takes me nowhere, but has a hammock set in between two trees. Let me hang out for a bit. I am in no hurry. 

The Grand Conclusion is that life is to be lived. Not to live the “spiritual” life nor the “worldly life”. Let us live “life”!

Hehe.

This would be a nice place to stop, visually and content-wise. BUT. It is a no go. There is much more up here in my head to share. Or? Maybe it is time for more changes. So, so long.

P.S. After seven long years of being a woman with hair, here I am, a woman with a bit less hair.

[jedimolivolicom]

Novi šok uslijedio je u “Parovima” kada je Aleksandra Subotić pomoću testa saznala da je trudna! Da je Aleksandra u drugom stanju otkriveno je uživo u emisiji iz vile, pred svim učesnicima. Aleksandra se već izvjesno vrijeme zabavlja sa Davidom Dragojevićem, a šuškalo se da je u drugom stanju… Rezultat je saopćen i pred Aleksandrinim ocem Karađorđeutf8

[hriminal]

Zekanović radi za kradeze mafiju, šok i nevjerica.

S obzirom na sve više slučajeva korupcije i kriminala otkrivenih kroz raznorazne poruke, počevši od Borga pa sve do Rimac, uskoro možemo očekivati donošenje rigoroznih zakona o SMS-ovima i drugim porukama.

[hriminal]

Šok i nevjerica.

[smartphonehrvatska]

Šok i nevjerica: Ovo su Galaxy S21 i S21 Ultra!

Nakon glasina koje najavljuju još raniji dolazak Galaxy S21 serije, danas imamo i prve rendere, koji najavljuju nove Galaxy S21 i Galaxy S21 Ultra telefone. Ne znam koliko će vam se svidjeti.

Nakon glasina koje najavljuju još raniji dolazak Galaxy S21 serije, danas imamo i prve rendere, koji najavljuju nove Galaxy S21 i Galaxy S21 Ultra telefone. Ne znam koliko će vam se svidjeti.

Naslov u stilu onih na najžućim portalima najavljuje u najmanju ruku šokantan redizajn kojeg će doživjeti nova Galaxy S21 serija telefona.

Galaxy S21 Ultra

U zbilji tu nema ništa šokantno ni posebice…

[hriminal]

Međutim, za 24 sata Grdović je sada otkrio kako je sve bilo u dogovoru s HDZ-om.

"Odradio sam što sam trebao. Moj zadatak je bilo naštetiti Škori i to sam uspio. Sve je to dogovor koji smo imali", otkrio je Grdović i nastavio: "

Ja sam išao u dogovoru s HDZ-om. Izlazak na ove izbore je bio da pripremimo teren za lokalne izbore

Šok i nevjerica.

[smartphonehrvatska]

Očekujte još skuplje Galaxy S21, OnePlus 9 i ekipu, zna se i krivac

Svjedoci smo nikad više cijena top modela kako u Apple tako i u Android taboru. Kako stvari stoje, dogodine očekujte još više cijene u premium segmentu. Krivca treba tražiti u Qualcommu.

Svjedoci smo nikad više cijena top modela kako u Apple tako i u Android taboru. Kako stvari stoje, dogodine očekujte još više cijene u premium segmentu. Krivca treba tražiti u Qualcommu.

Kad je Apple prije dvije godine lansirao svoje iPhone Xs i Xs Maxi njima probio granicu od 1000 eura, a kod nas i od 10 000 kuna, upali su u popularnu kategoriju “šok i nevjerica”. Danas smo se već navikli da…