#čakavski dijalekt

[radiogornjigrad]

OTVOREN NATJEČAJ ZA KNJIŽEVNU NAGRADU TATJANA RADOVANOVIĆ

VIVA GRUPA, udruga za kulturu i očuvanje baštine, te FJORI FÔRA GARDEN iz Gdinja, nastavljaju svoju misiju poticanja na pisanje i čitanje poezije na zavičajnim idiomima. Stoga u povodu 46. godina Čakavske riči raspisuju KNJIŽEVNI NATJEČAJ TATJANA RADOVANOVIĆ – ZA NAJBOLJU NEOBJAVLJENU PJESMU NA ČAKAVSKOM DIJALEKTU Članak 1. Ovim Natječajem, reguliranim Statutom, danom 20. lipnja 2024. (prvi dan…

[rissat-disegnat]

“Po domachi” local branding. :)

[mentalnahigijena]

Srpski učenici u školi se pripremaju na nove ratove?! Iz udžbenika povijesti već deset godina uče - Dalmatinci su zapravo Srbi!

I srpski i hrvatski političari puni su pomirenja, opraštanja, vraćanja povijesti povjesničarima, a ne političarima. Ali u stvarnosti se čini da se djeca ponovno pripremaju za rat. Primjerice, u svim trećim razredima srednjih škola u Srbiji u udžbeniku poznatog srpskog povjesničara Radoša Ljušića doslovno stoji: „Iako su svi etnički Srbi, često ih zovu imenom teritorija na kojem žive - Crnogorci, Banaćani, Slavonci, Dalmatinci ... Vuk Karadžić vjeruje se da su Hrvati u etničkom smislu samo oni koji govore čakavski, a Slovenci jekavski dijalekt. Samo pravoslavni Srbi znaju što imaju u zajedničkoj domovini, bili su svjesni svojih zajedničkih imena i to ne skrivaju. Potpuno je drugačije s predstavnicima druge dvije religije (muslimanima i katolicima), koji su se skrivali iza regionalnih zemljopisnih i etničkih imena - dalmatinska, slavonska, bošnjačka ", piše Ljušić u udžbeniku koji je već deset godina obavezna literatura za srpske adolescente .

Mitomanija umjesto znanosti

"Srpsko nacionalno biće ostalo je u tri dijela, ali dok se pravoslavni Srbi deklariraju kao pripadnici srpske nacije, rimokatolici i muslimani sve se više smatraju Hrvatima i Bošnjacima", podučava Lušić srednjoškolce, napominjući da su Srbi pravedni. većina slučajeva opskurnih tipova, krvožednih itd. Jedno je kad radikalne desničarske snage često pišu o nadmoći Hrvata ili Srba na opskurnim portalima s obje strane, ali sasvim je ozbiljno kad u srpskim udžbenicima povijesti naiđemo na takve sulude teze, upozoravaju nevladini aktivisti iz Srbije . Savjesniji srpski povjesničari misle isto, jasno stavljajući do znanja da su Ljušićeve tvrdnje sulude i da ne žele podučavati "mitomaniju" već znanost. Umjesto razumnog odgovora iz sprskog Ministarstva obrazovanja poručeno im je kako je udžbenik obvezan i, ma koliko se ne slagali s Ljušićem, svi profesori povijesti u srednjim školama moraju isticati njegovo naučavanje i jasno aludiranje da je Dalmacija srpska zemlja, te da su svi narodi koji okružuju Srbiju – zapravo Srbi i manje su vrijedni. Ugledna beogradska povjesničarka Dubravka Stojanović već je prije izjavljivala da udžbenici povijesti ne služe obrazovanju mladih, nego im je svrha "predvojnička obuka", jasno aludirajući da ih ta literatura priprema za nove ratove. Spomenimo i da je sporni udžbenik u upotrebi od 2007. godine, a na krivotvorenje povijesti je nedavno upozorio i povjesničar i direktor novosadskog Centra za povijesne studije i dijalog (CISiD) dr. Aleksandar R. Miletić u tekstu pod naslovom "Vidovdanska etika, Turci i dobročinitelji. Veliki narativ o Srbiji u udžbeniku povijesti Radoša Ljušića". Miletić priznaje da mu je Ljušić bio profesor i da su tijekom njegovog školovanja imali dobar odnos, ali to ga ne sprječava da se bavi kontroverznim udžbenikom. Miletić također navodi da je Ljušić pretke današnjih Bošnjaka muslimanske vjere rutinski kvalificirao kao 'obraćenike' ili 'Turke' ", a vrijeđa Crnogorce i kaže da su oni nepostojeći narod. Dok pljuje po drugima, Ljušić krajnje nekritički i više nego potvrdno govori o srpskom nacionalizmu i s divljenjem piše o "kosovskom zavjetu", a namjerno preskače protjerivanje albanskog stanovništva iz okruga Toplica u ratu 1876.-1878. Miletić napominje da u cijelom udžbeniku nema niti jedne potvrdne izjave u vezi sa susjednim narodima ili etničkim i vjerskim manjinama. Aleksandar Miletić u svom znanstvenom članku navodi i sljedeće: - Kakvu je poruku adolescent u trećem razredu srednje škole dobio iz udžbenika Radoša Ljušića? Sumnja u katolike, muslimane i EU usađuje se u njegov pogled na svijet. U društvu koje pokušava započeti proces otvaranja poglavlja u pristupanju EU, preporuka udžbenika tom srednjoškolcu je povratak nacionalizmu i 'ponosnom tradicionalizmu' koji bi se trebali suprotstaviti globalističkoj Europi. Njegov jezični aparat 'obogaćen' je šovinističkim kvalifikacijama, a svijest o prošlosti utisnuta je pojednostavljenim narativima i selektivnim slikama prošlosti u kojoj su Srbi uvijek bili pravednici, žrtve ili heroji, a drugi narodi samo zločinci i silovatelji. Prema Miletićevim riječima, deset generacija srednjoškolaca u ovom udžbeniku već je naišlo na uvredljive primjedbe o karakteru i moralu susjednih naroda - piše Miletić, napominjući da su neka zapažanja vezana za muslimanske Bošnjake u udžbenik stavljena bez ikakve potrebe. nešto negativno. Ljušić opisuje muslimane koristeći krajnje opscene i pogrdne izraze, a umjesto znanosti koristio je stereotipe. Ljušić također drži da postoji teorija zavjere u kojoj su EU i katoličanstvo upregnuti u suverenitet balkanskih država, posebno Srbije. Sve u svemu, svi narodi koji žive oko Srbije manje su vrijedni ljudi, a Srbi su, prema Ljušiću, 'nebeski narod' koji je nepravedno napadnut.

Simpatizer ultradesnice

- Ljušić je odgovorio na optužbe da je njegov udžbenik napisan prema svjetskim standardima i da to nije napad na sadržaj knjige, već na njega osobno, jer ga 'Soroševi' žele diskreditirati zbog njegove prosrpske stavovi u javnosti. Ljušić je poznat kao zagovornik nacionalizma, podržavao je ultradesničarske organizacije, poput studentske udruge "Sveti Justin filozof" ili Dveri Srpske, zalagao se za uklanjanje nevladinih organizacija, a posebno se usredotočio na četiri povijesna udžbenika u izdanju Centra za demokraciju i pomirenje. obrazovne vlasti da ih uklone iz nastave - prikazuje Ljušić Al Jazeera.

Jakovina: Žalosno je da tu knjigu netko naziva znanošću Pitali smo i Tvrtka Jakovinu, poznatoga hrvatskog povjesničara, što misli u Ljušićevu "naukovanju". – Ništa, nažalost, za one koji prate ili poznaju stanje u Srbiji nije neobično u udžbenicima Radoša Ljušića. Žalosno je jedino što je ta tema problematizirana tako kasno, deset godina otkako se udžbenik pojavio u upotrebi. Da Ljušić piše o 20. stoljeću, vjerojatno bismo je otvorili i ranije, ali s obzirom da je u Hrvatskoj ionako sve pompa, gluma i politika, ništa što se na prvu ne može politizirati, a to u povijesti nisu vremena prije Jugoslavije i ustaša, nismo čuli niti o ovom povjesničaru. Bitni su nam samo tračevi o ustašama, željeznoj zavjesi ili komunizmu, pa nas srpski ustanci i Vuk Karadžić ne smetaju. No, bilo bi pošteno reći da je Vuk Karadžić govorio o Srbima u svoje vrijeme slično onome što je Ante Starčević rekao o Hrvatima - kaže Jakovina, navodeći kako je važno napomenuti da je Ljušićev kontroverzni udžbenik podučavao i u vrijeme predsjednika Borisa Tadića. - Ljušić nije jedini autor udžbenika, a neke udžbenike u Srbiji pišu različiti i drugi autori. Isto tako, svi odgovorni za sukobe u bivšoj Jugoslaviji nikada nisu učili iz udžbenika koji su učili išta drugo osim bratstva i jedinstva i socijalne pravde. Stoga se udžbenicima ne bi trebalo pridavati preveliki značaj. Udžbenici su odraz stanja u nekoj državi i historiografiji, društvu. Tako je odraz u Hrvatskoj jednim dijelom spremnost da se sruše svi spomenici iz NOB-a, da se dižu spomenici s pozdravom "Za dom spremni". U Srbiji, a u slučaju Ljušića govorimo o Srbiji u kojoj je predsjednik bio Tadić i dalje, situacija je slična i njezin ekstremni odraz je u ovoj knjizi. Ljušić je pokazatelj Srbije 21. stoljeća, on manje govori o 19. stoljeću o kojem piše. Najviše je to žalosno za stanje discipline koju neki zovu znanošću o prošlom – zaključuje Jakovina.