hanzaplast2

[hanzaplast2]

Eye contact, then that little smile

[hanzaplast2]

za živim čovekom se ne plače

tako je pričala baka

moje drugarice iz osnovne

uz dužno poštovanje

toj baki

živ je relativan pojam

da li je čovek živ

ako to što mu pod grudima kuca

nije srce?

ako na kraju dana

kad 100 maski skine

glavu bez lica

spušta na jastučnicu?

jednom sam mislila

da te poznajem

da si samo uplašeno dete

u telu odraslog

vodila sam te na mesec

ispričala ti koliko volim

što pomera more

kao što moje oseke i plime

pomeraš ti

još te u nekom univerzumu

nasmejana držim za ruku

opijena letnjim noćima

opijena tobom

u tom univerzumu

ne plačem za mrtvim ljudima

mrtvom sobom

i mrtvim ljubavima

[hanzaplast2]

STUDIO GHIBLI + RAIN 

MY NEIGHBOR TOTORO (1988) ONLY YESTERDAY (1991) KIKI’S DELIVERY SERVICE(1989) THE SECRET WORLD OF ARRIETTY (2010) SPIRITED AWAY (2001) PONYO (2008) HOWL’S MOVING CASTLE (2004)

[inspired by @titlecard and @nyssalance]

[hanzaplast2]

Where do you live?

Not to be poetic but truly, really, inside my head

[hanzaplast2]

““Okay is just a word I use so I won’t have to talk about what’s inside. Okay is a word that means I am going to keep my secrets.” - Benjamin Alire Sáenz ”

—

[hanzaplast2]

[hanzaplast2]

[hanzaplast2]

[hanzaplast2]

when i die i want u all to come to my grave and put stickers on it

[hanzaplast2]

me @ myself at 6pm: okay i’m going to bed early today

me at 2am: haha pranked

[hanzaplast2]

[hanzaplast2]

Ako rešiš da se ubiješ danas

koga će Sunce ujutru probuditi

i šta će naša mama raditi

sa onom kiflom prepunom krema

ko će je pojesti

kada je jedina ti

voliš

i kome će tata sada

kupovati kukuruz

kome će kucati na vrata

da se probudi za prvu smenu

- Hajde, nema još puno!

za koga će baka

tražiti sitninu po novčaniku

jer ti baš nešto malo fali za

onu lepu ljubičastu majicu iz Zare

koja ti tako fenomenalno stoji

i koga će naša kuca sada

dočekivati na vratima mlatarajući repom

juriti po svoje igračke pa do tebe

i kome će legati kraj stopala

neumorno

iako je uporno

nesveno

guraš sa kreveta dok spavaš

i kako ćemo njoj objasniti

što te ne viđa više

kome će se onaj momak

koji nikada nije smogao hrabrosti da ti priđe

jer si mu previše lepa

sada radovati u gradu

gde će se skupljati tvoje drugarice

da tračarite, spremate se za grad, ispijate kafe

za koga će mama praviti snikers tortu

tata roštilj

baka burek

kuca veselo trčkarati

o čemu da pričamo za porodičnim ručkovima

ili kad nestane struje

kako o tebi

ako te ne bude bilo

i povrh svega

šta ću ja ako mi odeš

na neko mesto gde nikada

nikada

nikada

nikada više

ne mogu dopreti do tebe

da ti dam poklon

majicu

lančić

farmerice

uzmi bilo šta

samo nemoj da odeš

čak ni deka ne bi voleo

ovako brzo da te vidi

on te gleda i čeka da ispuniš sve ono

o čemu ste pričali

zato nemoj da se ubiješ

ni danas

ni sutra

ni nikada

[hanzaplast2]

i have returned 💕

[hanzaplast2]

[hanzaplast2]

I want blood, guts and angel cake 🖤

[hanzaplast2]

i jedu me iz unutra

jedu me ti neki crvi koji pužu po mojim moždanim vijugama i polako ali sigurno ostvaruju svoj cilj

dolaze i do najsočnijih detalja moje malene glavice i polako ih grickaju

ostavljaju tragove iza sebe i mene s hrpom ožiljaka

nekad ih je toliko puno da mi počnu gmizati iz očiju i kapati po mojim obrazima

a ja koja u medjuvremenu zivim zivot autopilot

trcim za njima

pokusavam ih uloviti

svakoga od njih staviti u kanticu

da nebi bilo da se slucajno desilo preopterecenje

ili navala crva

i tako krpam kraj sa krajem

pletem se u vlastitu petlju

sve dok jednom ne uhvatim svakog gmizavca

i odem u ribolov.

~hh.

[hanzaplast2]

#nicimizazvanaglupost

i nekako sve vise i vise

gubim nadu u ljubav

i nekako sve vise i vise

kao da se predajem svim svojim demonima

da me vode u svoje tajne odaje

i nekako sve cesce i cesce

pokusavam zaboraviti na sve sto se desilo

opijam um svim sredstvima koje nadjem

stavljam visoke brane oko sebe

samo da zaustavim sve te valove depresije

koji dolaze sumanuto i bez ikakva upozorenja

i slike

jebene slike

vrte se u glavi

na trenutak zaboravljam gdje sam

tko sam sto radim i samo se vratim u taj trenutak

mama i ja u podrumu u kuhinji u staroj kuci

na starom radiju slusamo muziku

kornjace su u svojem akvariju i dok ona kuha i pjeva samnom ja ih fascinirano promatram

kad zatvorim oči sjetim se točno mirisa te uspomene

i evo ga suze.

jel mozete vjerovati da ja

usred bijela jebena dana

u javnosti

pocnem plakati samo zato sto sam nekada davno bila sretna?!

jel moguce da ja sebi ovo dozvoljavam?

jel moguce da me to moze toliko izbaciti iz takta?

a bila sam dijete!!

stvari su bile drugacije svijet je bio toliko predivan u mojim ocima da nisam ni primjetila ono sto mi se desava pred nosom

maleno dijete koje kao ništa nije shvacalo

a sada shvacam

i onda kada me netko pita kako se to desi i kako se tako samo sjebem, stvarno se zabrinem.. da nebi ispalo da trazim paznju

stvarno ju ne trazim

trazim odgovore

trazim odgovore po svojoj glavi u vezi toliko pitanja i tako se gubim tim hodnicima

kako netko moze to napraviti djetetu?

kako netko moze samo okrenuti glavu?

kako netko moze samo ostati?

kako netko moze presutjeti i pregristi neke stvari koje nikad nebi niko trebao presutjeti i pregristi?

gdje mi je sigurnost?

gubim se labirintima u kojima se na svakom jebenom uglu nalazi jebeni minotaur

gdje mi je zastita?

i sad samo tako svojevoljno predajem svoje slabašno tijelo ovim strvinarima oko sebe

čvrsto grlim tamu i

ne puštam ju.

ne znam što drugo,

stvarno nekada ne znam

smisliti cu ja vec do sutra sto cu..

ali trebutno stvarno ne znam i ne želim

razumite me i shvatite

molim vas, barem to

barem jebeno to..

~hh.