#zemljotres u BiH

[cgvijesti]

Novi zemljotres u BiH

Novi zemljotres u BiH

U Bosni i Hercegovini je jutros došlo do zemljotresa snage 3,4 stepena po Rihteru, podaci su Evropskog mediteranskog seizmološkog centra (EMSC). Do zemljotresa je došlo oko 8:30, tri kilometra od Stoca, odnosno 34 kilometra od Mostara, navodi se na stranici EMSC-a. Potres se osjetio u Hercegovini, ali i u Dalmaciji. Na stranici EMSC-a javilo se nekoliko građana koji su potvrdili da se tlo…

[hodajuciputevimacudesa]

Zemljotres umnih razmjera

Ako te uhvatim čvrsto za ramena

Protresem kao besvjesnog čovjeka

Da li ćeš tada razumjeti šta ti želim reći

Ploviš oblicama

Hvataš sunce golim rukama

Kitiš se zvijezdama

Napajaš se kišom

A ovdje na zemlji

Ovdje se sve svodi na prašinu

Što prolazi kroz prste

Nema tih riječi kojima bih ti bla��e

Nježnije mogla opisati

Ti tako krhka

Razumiješ suviše blago tople

I površne riječi

Dok ti govorim kao što si ti mene upućivala

Na isti način

Sličnim šablonom riječi realnosti

Zašto se pitaš odakle mi da tako govorim

Naučila sam od najboljih

Nisam ti rekla

Ništa što bi porekla

Jer ni ne možeš

Negdje u dubini duše znaš da sam u pravu

Ili se bar nadam da znaš

Zagrli sebe ali ne daj da te radi osjetljivosti

Raščarupaju kao čopor vukova

Zaplovi morem

Ali ne potapaj samu sebe valovima

Neće ti niko reći iskreno

Kao što ću ja

Jer ja te i volim najviše

Ja ti i želim najbolje

Nije život leptirići i cvijeće

Ove prolazne godine

Se nalaze između rođenja i smrti

Nauči ih izbalansirati

Ne pretvaraj početak u kraj

Ne sakrivaj se pod strehe

Koje nisu namijenjene za skrivalište

Kad bi progledala kroz moje tamne oči

Možda bi shvatila šta ti govorim

[pogledomdosrzi]

Tako svoja, tako tvoja

Kada bih te ljupko zamolila

Da li bi mi dozvolio

Da se preobličim u dugme

Na tvojoj crnoj košulji

Ili bi radije htio

Da kosu razastrem po njenoj tkanini

Putanjama smeđih raštrkanih šara

Kada bih bila u mogućnosti

Bi li se ljutio

Da te pripijem uz svoje tijelo

Toliko snažno

Da mi koža počne pucati

Kao beton pod utiskom zemljotresa

To bi ti bio meni

To ti i jesi meni

Zemljotres za moje pore

Koje su krhke pod silnim rihterima

Jer nikad ne mogu da te se zasite

Slučajno ironično

Ali s tolikom željom da te utisnem u sebe

Koliko treba da mi se rascijepa svaki šav

Znam da bi se materija moja

Pod snagom raspala

Ali duša

Ona nikad kao tad cjelovita

Ne bi bila

Postala bi ljekovita

Za svaku do sad neizlječivu bolest

Jer to se i trenutno dešava

Ti sve što na meni dotakneš

Osjetim kako mi se postepeno krv

U melem pretvara

Za sopstvene rane

A ti ih ni nanio nisi

A kako ih samo liječiš

Kako samo mrzim

Kad si u pravu

Jer mi nikako ne ide u glavu

Odakle takva zabluda

Odakle takvo sljepilo

Da se ni toliko plavetnilo neba

Nije moglo mojim očima uočiti

I pred tvojim riječima

Bez imalo pokazivanja i dokazivanja

Postajem i ostajem

Ono neshvaćeno dijete

Koje umiješ jedino ti da shvatiš

Onda kada ni sama ne umijem

Te se pitam

Odakle silna čuda

Pa nikad da razlučim

Sve ono što je više tebi pred nosom

Već meni

A što se nalazi zapravo

U mojoj srži

A ja ne želim da se ne čudim

Ja ne želim da sve sama saznam

Reci mi još nešto

I pokaži rukom

Da pomalo još razmislim

O kojekakvim tegobama što me tište

A da ih ni svjesna nisam

Ali uz tebe postajem

Svjesna svega što mi navodiš

Na putu kojim hodim

Ili čak trčim

A sve manje svjesna

Koliko sam postala zavidna

Prema kragni te lahorne košulje

Što konstantno ima čast

Da osjeti miris na tvom vratu

I dok me ljubiš

Ne znamo šta da mislim

Ne znam kako da mislim

Ne znam kako da umirim u sebi nemir

Jer ne znam

Zašto ne mogu da doprem do tebe

Još bliže

Ali zar je uopšte moguće

Nekom pod kožu da se čovjek zavuče

A to bih baš i htjela

Da ti se sklupčam u kostima

Mada imam osjećaj

Kako mi ni toga dosta ne bi bilo

Reci mi

Da li bi mi dozvolio

Da se sklupčam u tvom krilu

I uvidim još koješta

Tako svoja

A tako

Tvoja

[zoranphoto]

Potres magnitude 4,1 uzdrmao Bosnu i Hercegovinu, osjetio se i u Hrvatskoj

Prilično snažan potres 4 stupnja Richtera pogodio je u 17.22 sati područje Tuzle na sjeveroistoku BiH te se osjetio u susjednim Hrvatskoj i Srbiji     Kako su izvijestili iz Federalnog hidrometorološkog zavoda sa sjedištem u Sarajevu, epicentar potresa bio je 17 kilometara sjeverozapadno od Tuzle na dubini od jednoga kilometra.  

                      tportal.hr     Share     00:20       Njihovi uređaji zabilježili su da je jačina potresa iznosila 4 stupnja Richtera, a intenzitet u epicentru bio je V. stupnjeva Mercalijeve ljestvice. #Earthquake (#zemljotres) possibly felt 17 sec ago in #Bosnia&Herzegovina. Felt it? Tell us via: 📱https://t.co/LBaVNedgF9 🌐https://t.co/AXvOM7I4Th 🖥https://t.co/wPtMW5ND1t ⚠ Automatic crowdsourced detection, not seismically verified yet. More info soon! pic.twitter.com/rBud97UjkE — EMSC (@LastQuake) May 19, 2023 Takvi potresi spadaju u prilično snažna podrhtavanja tla te ih mnogi zamijete i na otvorenom prostoru. Osim uznemirenosti građana, nema podataka o posljedicama. Među komentarima ljudi s područja Tuzle na stranicama Euromediteranskog seizmološkog centra prevladavala je ocjena da je potres bio prilično snažan, no da je potrajao kratko, tek dvije sekunde. Dodali su da su potres osjetili i stanovnici u Hrvatskoj i Srbiji. Yes I felt it — Paolo Ambrosini (@PaoloAmbrosini4) May 19, 2023 Tportal.hr Read the full article

[prijedor24]

Zemljotres pogodio BiH, osjetio se i u Hrvatskoj

Zemljotres jačine 3,3 po Rihteru, jutros je u 7:21 sati pogodio BiH. On se osjetio u Hercegovini, a epicentar je bio kod Stoca. Također, Osjetio se i na jugu Hrvatske.     Stanovnici iz Dubrovnika na stranicama EMSC-a pišu da je zatreslo dva puta te da zemljotres nije bio toliko jak, ali da ih je prestrašio. EMSC je potvrdio ovu informaciju.

[luken-luken]

feljton iz kasnih sati poslije potresa (lud poslije potresa)

Crnina je bila gusta, mrka poput crnila moćne vladarice oceanskih veličina ispuštenog kada se i ta gigantska hoba našla u škripcu od neke još opasnije nemani, a ispod oceana, duboko, duboko, iz same užarene srži Zemlje krenuo je nenadani grohot, geografski ogroman, te rovao svoj put preko mračnih morskih dna, hobotičine tinte i zauljenog spoja morske površine i noćnih nebesa Morfejgrada ravno u podsvijest stanovnika Zagreba. Uragan buke bio je premoćan, kroz jastuk uho je registriralo kako sama Zemlja škrguće zubima. Prepukla je napola, raspadala se na korak od svakog tko se probudio i prije nego je uspio izbaciti noge iz posteljine mogao je biti siguran da će upasti u beskonačno duboku rupetinu. Tlo, donedavno mirno i vodoravno, ljuljalo se i induciralo usnulu paniku. Prvo virus, a sada ovo - zbogom okrutni svijete, sudbina je odlučila da je ovdje vrijeme za naš zajednički kraj. Bile su potrebne dvije-tri pljuske trenutka da logika preuzme riječ: Čini se da smo živi, ali desio se zemljotres. To što smo već bili pogođeni jednom globalnom krizom nije nas stavljalo u privilegiran položaj pred majčicom Zemljom da nas ne razdrma i jednom lokalnom. Ona je imala svoje načine djelovanja nepojmljive malom čovječuljku koji se nastanio na njoj i, na kraju krajeva, vodila je glavnu riječ. Šok je vani pokrenuo karavanu koja je davala petama vjetra pred novim mogućim naletima energije, izbjegavajući i najmanju šansu da izgube svoje voljene, dok su drugi, nemajući kamo otići, čekali na hladnom zraku da vide što će se desiti, a oko glava im se na drugi dan proljeća vijorio sitan snijeg koji se nije ni za što lijepio, niti je ikako drugačije davao na znanje svoju prisutnost osim vizualno, kao da s nama dijeli trenutak, a u isto vrijeme i ne baš, nalazeći se s druge strane dvosmjernog ekrana. Snijeg je prestao, a fotografije iz grada već su se urezale u svijest na putu od kreveta do trotoara, vrteći se u lancu poruka tako da su se vjerojatno vratile onoj osobi koja ih je prva poslala. Otpali vrh dugoobnavljane Katedrale bio je samo vrh sante leda onoga što se desilo po gradu. Zgrade diljem epicentra života Zagreba velikom su se srećom urušile po pustim ulicama grada, njihov sastav rasut po podu kao dokaz o mogućim dimenzijama tragedije svima na vidjelo. Potres je nažalost, osim zgrada ozlijedio i 17 osoba od kojih je jedna mlada djevojka dok ovom pišem, u bolnici u kritičnom stanju. Zagrepčani su u kriznim trenucima ipak brzo reagirali. Vatrogasci, hitna pomoć, vojska, policija, civilna zaštita, BBB-ovci i ostali civili izašli su na ulice da pomognu i saniraju štetu koliko se ona sanirati da pod uvjetima jednog dana virusne pandemije. Još da ta mlada djevojka preživi i poživi pa da svi zajedno s njenim roditeljima odahnemo. Možemo samo biti sretni da je neka nama neshvatljiva veličina slučaja odigrala svoju ulogu pa nismo doživjeli još nekoliko desetina Richtera koji bi sigurno donijeli puno, puno više razaranja. Snaga potresa mogla se usporediti samo s onim koji se desio prije 140 godina i uništio veliku većinu grada. Sada se vratio i pokušao to učiniti ponovno, oštetivši preko 500 stambenih objekata, izvana i iznutra. Ironično, radi se većinom o zgradama koje su podigle na mjestu onih koje su propale u prvoj tragediji. Velika je većina zgrada izgledala kao da je ostavljena u prvotnom stanju, pod pokroviteljstvom lokalne vlasti, neposredno nam prenoseći duh onog doba, a da bi se na njima ustanovilo što će biti razornije - vrijeme ili potres. Izgleda da je potres pobijedio. Većina onog rasutog tereta koji se nalazio na ulicama grada Zagreba, a koji je i bez premetanja tektonskih ploča visio nad glavama prolaznika implicitno ukazuje na nemar i manjak ljubavi u održavanju grada jer odgovornost nije i ne smije biti isključivo na vlasnicima zgrada da mare oko njihova izgleda - to u krajnjem slučaju nekad ispadne i loše. Na gradskoj je vlasti da usmjerava i pripomaže u njihovom vanjskom uređenju. Taj će nemar još i više bosti u oči kada se sjetimo veličine duga nakupljenog tijekom godina, nakalemljenog na leđa trenutnih i budućih stanovnika, dok pred očima imamo reljefe ciglene fasade koja se trebala skrivati pod slojem žbuke što bi tu i tamo smanjilo štetu. Pritom nisam toliko naivan da mislim da su se lomovi mogli izbjeći pod ovakvim uvjetima, to nikako, ali se tu i tamo mogla izbjeći rupetina u zidu da je grad ikako pripomogao, potaknuo i omogućio renovaciju. Da su stanovnici centra milijarderi shvatio bih da se ne bave fasadama - rušili bi zgrade i gradili nove. U kontekstu u kojem živimo zavrti mi se u glavi dok ponirem niz spiralu - ovaj sustav divljezapadnog kapitalizma prisiljava da sami izdvajamo novac kojeg nemamo, a da bi renovirali zgrade i osigurali ih od potresa, usput odvajajući novac za grad koji bi taj novac trebao barem djelomično vraćati u projekte poput renoviranja fasada ili u krizni fond za nedajbože mogući potres. Ipak, prečesto vidimo da su ta odvajanja samo portal u mutne poslove podmukle, promukle i oronule suite koja se bavi isključivo, kroz cijeli niz godina što im se dopušta da vladaju, vlastitim interesima. Stara priča, ali potpuno nova situacija. Mnogo je zgrada probušeno, ostalo bez krova ili im je poljuljana statika i neće biti nastanjive dok se ne sanira šteta, a pitanje je koliko sadašnjih stanara ima te iznose. Pitam se što će biti s tim zgradama? Ako će se renovirati tko će nadgledati renovacije? Hoće li te renovacije odražavati povijest u kojoj je nekada sudjelovao Zagreb? Hoće li stanove po nižoj cijeni pokupovati neki bogataši i tako dobiti vrijedne lokacije? Hoćemo li svjedočiti novim estetskim zahvatima na vizuri našeg grada? Hoće li nakaradna preuređenja ili novogradnje odražavati dugogodišnju povijest jedne provincijalne prčije? Nemam pojma, ali znam da sam danas vidio Zagrepčane koji izlaze i saniraju štetu koju im je pričinila jedna relativno kratkotrajna prirodna nepogoda. Bilo bi vrijeme da svim demokratskim alatima počnemo budno sanirati štete koje nam svakodnevno pričinjavaju i one dugotrajne društvene nepogode.

[baccoperbaccoit]

#croazia #TerremotoCroazia #Petrinja La Nostra solidarietà al Popolo Croato, per il grande sisma, che ha colpito oggi la cittadina di Petrinja nella regione Banovina. Conosciamo bene la cultura e Enoturismo nella nazione dei Balcani. Coraggio. Un caloroso Abbraccio a tutti coloro che sono stati colpito dal terremoto e lo hanno avvertito anche in Slovenia, Bosnia-Erzegovina ___________________________________ 🇭🇷⬇️ Naša solidarnost s hrvatskim narodom za veliki potres koji je danas pogodio grad Petrinju na području Banovine. Dobro poznajemo kulturu i vinski turizam u balkanskoj naciji. Hrabrost. Topao zagrljaj svima koji su pogođeni zemljotresom, a osjetili su ga i u Sloveniji, Bosni i Hercegovini __________________________________ 🇸🇮⬇️ Naša solidarnost s hrvaškim ljudstvom zaradi velikega potresa, ki je danes prizadel mesto Petrinja na Banovinskem. V balkanski državi dobro poznamo kulturo in vinski turizem. Pogum. Topel objem vsem, ki jih je potres prizadel in so ga začutili tudi v Sloveniji, BiH ______________________________________ BIH⬇️ Naša solidarnost s hrvatskim narodom za veliki potres koji je danas pogodio grad Petrinju na području Banovine. Dobro poznajemo kulturu i vinski turizam u balkanskoj naciji. Hrabrost. Topao zagrljaj svima onima koje je pogodio zemljotres, a koji su ga osjetili i u Sloveniji, u Bosni i Hercegovini #BaccoEurope #bpbbalcani #bpbcroazia #baccoperbaccocroazia #bpbslovenia #BpBBosnia https://www.instagram.com/p/CJZRC-el_oU/?igshid=16uv59sd8oaf3

[covjek-casopis]

JOŠ JEDAN ULOMAK IZ ROMANA STEVE GRABOVCA "MULAT ALBINO KOMARAC", Imprimatur, 2019.

Imam trinaest godina, stojim u svojoj sobi i kroz prozor gledam napolje. Odavde, s ovog mjesta, vidi se uska asfaltirana staza koja naše naselje dijeli na dva dijela. S obje njene strane su jednolične, sive ili bijele petospratnice. U samom središtu naselja nalazi se livada sa usamljenim starim hrastom. Tu, na livadi, dvije grupe dječaka igraju fudbal. I tada, poput munje, ošinu me čudan predosjećaj. Nešto se dešava. Ne znam šta. I nemam pojma otkud to dolazi. Pojavi se prvo kao ružan osjećaj u stomaku, kao drhtanje tijela. Nešto kao napad groznice. Nejasno i nerazumljivo. Proljeće je tek počelo da se budi i sve djeluje kao što treba da bude. Dječaci igraju fudbal. Ovaj prizor može se na ovom istom mjestu vidjeti od prvih toplih dana do prvog snijega. Nema ničeg posebnog u njemu. Prošlu sedmicu proveo sam u ovoj sobi, uglavnom sam ležao, pio čajeve i bljutave sirupe. Navukao sam nekakav virus pa mi je ljekar propisao mirovanje. Nisam išao u školu. Znao sam satima ovako buljiti kroz prozor. Posmatrati ljude kako odlaze na posao. Kako se vraćaju. Ne raditi ništa. Ili samo ležati udobno umotan toplim ćebadima. I maštati. Trebalo je da učim zaostalo gradivo. Ovih dana je trebalo da ponovo krenem u školu. Nije mi se dalo. A sada, taj ružan osjećaj. Pokušavam da ga shvatim. Da razumijem. Ipak, sa mojim trinaest godina starim umom shvatam da neke stvari ne mogu objasniti. Onda mi sinu. Ti dječaci. Tu su, iz komšiluka. I svakom od njih upravo je mjesto u školi, a ne na livadi. Radni je dan i upravo je trebalo da traje nastava. Odlazim do dnevne sobe. Otac čita novine. Majka, udobno zavaljena u kauč sa zaboravljenim pletivom u rukama, gleda neku seriju na televiziji. Kažem ocu da se nešto dešava. On podigne pogled. Ne znam šta zapravo kažem. Nešto se dešava i/ili – nešto će se desiti. Ili nešto tome slično. Otac me gleda nekoliko sekundi bez riječi. Pogled mu je prodoran, ozbiljan, dubok. Ne pričaj gluposti, bolje idi u svoju sobu i uči. Kaže najzad. Slegnem ramenima. Vratim se u sobu. Ipak, sad više ne mogu da se smirim. Hodam nervozno. Od prozora do vrata, između zidova oblijepljenih posterima. Osjećam, znam to sasvim sigurno, a ne mogu objasniti kako. Osjećam. Nešto će se desiti.

Stojimo u uskom hodniku zbijeni jedno uz drugo. Otac kaže da je tu najsigurnije. Zidovi su ovdje najdeblji. Roletne na prozorima su spuštene. Svjetla su pogašena. Jedina svjetlost u hodnik dolazi kroz blago odškrinuta vrata kupatila, a i ona samo izdužuje naše sjenke. Ćutimo. Otac uključuje maleni radio-tranzistor, smanjuje ga na jedva čujno, prinosi ga uhu i polako bira stanice. How ever far away I will always love you... kršššškrkššš... posmatrano u svjetlu učenja Gospodina našega Isusa Krista... šššrkšškrkrššš.... u sadašnjoj situaciji u odnosu na rast inflacije i prema spoljnom dugu.... krššškrkrššš... neeee, ti nisi hteela anđela.... Otac nervozno isključuje radio. Ako se pažljivo osluhne, može se čuti kako se stakla na prozorima tresu od eksplozija. Ako se naslonim na zid, mogu da osjetim podrhtavanje. Kao da je zemljotres. Povremeno se čuje žamor iz stubišta. To su vjerovatno komšije sa viših spratova. Otac u jednom trenutku izlazi. Majka ga zaustavlja. Brzo ću ja. Kaže. Svjetlost zakratko ispuni hodnik. Opet nestane. Nekoliko dugih minuta. Potom opet svjetlost. Pa očeva izdužena sjenka. Pa on. Šta se dešava? Niko ništa ne zna. Kaže otac ozbiljno. Potom opet mrak. I eksplozije. Noć odmiče. Proljeće je hiljadu devetsto devedeset druge. Imam trinaest godina i nemam nikakvu budućnost pred sobom.

Danima već jedemo samo uštipke. Majka ih sprema kad pucnjava malo utihne. To je obična mješavina brašna i vode koja se proprži na ulju. Ukoliko se ne pojedu dok su još topli, poprime bljutav ukus i razvlače se po ustima poput gume. Zalihe ulja i brašna su pri kraju. Čuo sam majku kako šapatom to govori ocu. Ne čujem šta on kaže. Možda samo zakoluta očima. U jednom trenutku pitam oca kako izgleda smrt od gladovanja. On me pogleda čudno kao da uopšte nije razumio šta ga pitam. Mislim, da li čovjek umre odjednom kad tijelo više ne može da podnosi glad ili se dugo muči u teškoj agoniji? Kažem. Otac i dalje čudno gleda. A onda kaže: Otkud ti znaš tu riječ – agonija? Imaš li uopšte pojma šta ona znači? Čitam stvari. Kažem. Zapravo, tu riječ sam prvi put pronašao u stripu o Dilanu Dogu. Bila je to epizoda o zombijima – živim mrtvacima. Uvijek sam mislio da je agonija neko stanje u kome se nalaze takva bića, ni tamo ni ovamo, raspadnuta tijela koja hodaju svijetom bez volje i svijesti. Otac se nakratko zamisli. Kao učenik izveden pred tablu, vrti očima pokušavajući da se sjeti pravog odgovora. A onda u jednom trenutku kaže: Dosta! Kakve to gluposti pričaš. Niko ovdje neće umrijeti od gladi. A potom ljutit ode u dnevnu sobu.

Način na koji otac pripaljuje cigaretu. Kako povlači prvi dim. Njegovi žuti prsti. Način na koji je odlaže u pepeljaru. Njegova usta skoro bez zuba. Njegovo mršavo ispijeno lice. Uvijek uredno počešljana rijetka kosa. Pokušavam da se sjetim toga. Svake te sitnice. Glupe sitnice. Mirisa njegove košulje. Načina na koji bih osjetio dodir njegove ruke. Boje njegovog glasa. Da ne zaboravim. Kako je izgovarao riječi. Sjedim na kauču i gledam u zid ispred sebe. Pokušavam da se sjetim. Pripaljujem novu cigaretu. Ustanem, obučem duks. Izlazim. U stubištu se i dalje osjeća miris vlage i ustajalog kiselog kupusa. Napolju, veče je svježe. Nebo se farba u boje sutona. Tanki oblaci lagano klize.

STEVO GRABOVAC (1978, Slavonski Brod; Bosanski Brod; Banja Luka)

[kisna-curica]

Želim da me probudiš u pet ujutru i da kažeš da idemo autostopom za Prag. Da ponesem samo četkicu za zube i ljubav. Pićemo kafu u pet I pokušavati da pričamo kao Britanci. A onda, onda ćemo se smejati zbog uticaja američkih filmova I nemogućnosti pričanja britanskim. Šetaćemo Karlovim mostom I pričati sa umetnicima. Neki bi rekli da smo najdivnije umetničko delo I da nema većeg umetničkog dela od ljubavi. Onda bi nam nacrtali karikaturu. Ja bih imala ogromne, zbilja ogromne, oči I tanane usne, A ti, Ti bi imao jaku vilicu I smešan osmeh. Ljudi se smešno smeju pored onih koje vole. Onda… Želim da pravimo venčiće, Da zajedno menjamo traku na pisaćoj mašini, Da se smejemo promašenoj gramatici, Da pišemo pisma, Da me umažeš temperama, I da te kao udarim. Hoću da zajedno pijani plešemo po kiši, Da slušamo pucketanje gramofona. Znate, ljudi, Ne treba meni tiha reka I slabašan vetar. Meni treba tornado koji bi me uvuk’o u sebe I naterao da ne vidim svet. Treba mi promena. Treba mi zemljotres. Treba mi da izgubim tlo pod nogama I da me naučiš da letim. A, kad bismo pali I jako tresnuli o zemlju, Ili još gore, Kada bi me pustio da sama padnem, Možda bih bila malo ljuta što si me pustio da slomim kosti Ali Bih ti zahvalila na hroničnoj vrtoglavici. Zdravo, Hoćeš li da budeš moj tornado? ^_^

[cgvijesti]

Zemljotres u BiH

BiH je jutros pogodio zemljotres jačine 3,8 jedinica Rihterove skale, objavio je Evropsko-mediteranski seizmološki centar. Epicentar je bio 16 kilometara južno do Gradiške i 26 kilometara sjeverozapadno od Banjaluke, navedeno je na sajtu EMSC-a. Zemljotres se osjetio u 7.33 sati. Izvor: Antena M

[alonewelivealonewedie]

Zvanicno

Najgori period mog zivota. Bukvalno.

Doslovno.

Recimo to ovako, da sad jaaak zemljotres protrese moj kraj, svi se zajapure I razbjeze ne bi li spasili zivu glavu, ja ne bih zurila. Jer cemu ?

Svrhu mog zivota ne vidim, kao ni tracak srece u istom. Doslovno.

[zoranphoto]

Snažan potres protutnjao kroz BiH, kakvo neprijatno buđenje: ‘Osjetilo se kako dolazi’

BIH Kako javlja servis EMSC, u ponedjeljak u 8:49 sati područje centralne Bosne i Hercegovine pogodio je potres jačine 4.6 po Richteru. #Earthquake (#zemljotres) possibly felt 22 sec ago in #Bosnia&Herzegovina. Felt it? Tell us via: 📱https://t.co/LBaVNedgF9 🌐https://t.co/AXvOM7I4Th 🖥https://t.co/wPtMW5ND1t ⚠ Automatic crowdsourced detection, not seismically verified yet. More info soon! pic.twitter.com/NjHNKi9Fxc — EMSC (@LastQuake) November 28, 2022       Epicentar potresa nalazio se 51 kilometar sjeveroistočno od Banja Luke Komentari na društvenim mrežama navode kako se potres snažno osjetio na području Banja Luke, no stanovnici Sarajeva ne šalju dojave o trešnji.     “U Travniku… Zatreslo se i trajalo je nekih 5 sekundi. Osjetilo se kako dolazi”, napisao je jedan korisnik društvenih mreža. “”U nas u Zagrebu, ništa. Držite se rođaci!”, poruka je iz metropole. “Zenica, blago podrhtavanje”, napisao je drugi korisnik. Dnevno.hr   Read the full article

[prijedor24]

Novi jači zemljotres registrovan u Hercegovini

Magnituda potresa u hipocentru je iznosila 3,7 Richtera Aparati u Centru za seizmologiju Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH u Sarajevu registrovali su sinoć u 22 sata i 44 minuta jači zemljotres na području Gacka. Magnituda potresa u hipocentru je iznosila 3,7 Richtera, a intenzitet u epicentru je bio pet stepeni Merkalijeve skale. Prema preliminarnim podacima ovaj potres nije izazvao…

[mndstz]

U Sutomoru sve spremno za ZEMLJOTRES u bikiniju! VIDEO

* 09.07.2019. | 10:14 video 139 0 Sutomore je plaža koju posećuju đaci i oni kojima je prioritet da se rashlade, ali ne i da uživaju. * 02.07.2019. | 09:13 video 18 0 Jednodelni, duboki struk, bikini, polutanga, sa bretelama, bez bretela... * 23.08.2018. | 18:19 92 0 Državljanin Srbije, N. S (19) iz Rume, u kritičnom je stanju od posledica povreda u incidentu koji se dogodio na... * 07.03.2018. | 16:38 0 0 U moru kod Sutomora u Crnoj Gori, na plaži Štrbine kod Maljevika, nađen je leš za sada nepoznate muške osobe. * 16.07.2017. | 21:24 video photo 5 0 Oko 17:30 u sutomorskom polju buknuo je veliki požar koji se preneo na Golo brdo. Na mesta požara upućena su sva... * 06.01.2016. | 17:48 0 0 Mirko Jelić (52), Beograđanin sa prebivalištem u Sutomoru, poginuo je danas usaobraćajnom udesu koji se desio oko 15... * 25.08.2015. | 19:18  >  19:22 0 0 Inspektori barske policije uhapsili su u ponedeljak uveče u Sutomoru Srđana Stakića (24), za kojim je MUP Srbije... * 27.07.2015. | 11:44 57 0 U Sutomoru se od buke i preglasne muzike ljuljaju kreveti, padaju slike sa zidova, lome se čaše i tanjiri, a gosti... * 05.10.2014. | 10:28  >  10:33 0 0 Nakon trilogije o ajkulama, iz crnogorskog podmorja selimo se na obalu. Posle morskih nemani i njihovih lovaca,... * 16.08.2014. | 04:17  >  04:27 13 0 Osamnaestogodišnja Podgoričanka Nataša Novaković je, po izboru žirija, nalepša Crnogorka za 2014. godinu, i na konto... * 19.07.2014. | 17:41 56 0 Da li zbog kasnog početka letnje sezone, ekonomske krize, poplava u Srbiji i BiH, rata u Ukrajini ili nekog petog... Let's block ads! (Why?)

[lazni-pekmez-stanoje-blog]

IZOKRENUTA PRIČA (Ova je priča pretrpjela zemljotres, pa je u njoj sve ispreturano. Pokušajte vi da svaku riječ vratite na njeno pravo mjesto.)

Tek je brdo izišlo iza sunca, a krevet skoči iz prostranog čiče, navuče noge na opanke, stavi glavu na kapu i otvori kuću na vratima. – Gle, noćas je zemlja dobro pokvasila kišu! – začuđeno progunđa brk sučući čiču, pa brzim dvorištem požuri niz korake, istjera štalu iz krave i reče: – Rogata livado, idi pasi u zelenoj kravi, a ja ću noge pod put, pa ću poći u drva da donesem šume. Čiča stavi rame na sjekiru i namignu babom na svoje oko. – Bako, skuvaj u jajetu četiri lonca dok se posao vrati s čiče. Danas će ručak slatko pojesti starca. Put raspali niz čiču di��ući svojom širokom prašinom oblake opanaka. Od toga se uplašiše neka kola, pa u trku izvrnuše konje, a uzda ispusti kočijaša i bubnu ledinom o leđa. Događaj se uplaši od ovoga neobičnog čiče i opruži polje preko nogu jureći brže nego brdo preko zeca. Najzad, kad je bacio sebe ispred pogleda, od zuba mu zacvokota strah i glava mu se diže na kosi: iz obližnjeg vuka virila je krvoločna šuma! – Au, sad je bostan obrao čiču! Obuzet ludim starcem, naš ti strah preskoči preko čakšira i podera trn, pa brže od polja potrča preko zasijane zvijezde. Pred kućnom babom dočeka ga vjerni prag. – Tako mi svetog vuka, eno nedjelje u šumi! – viknu glasina hrapavim čičom. Kuća se prepade, uskoči u babu i zabravi ključ vratima, a siroto drvo pope se na čiču i gore se uhvati granom za ruke očekujući dvorište da dojuri u vuka.

Kad bi meni dali-Branislav Crncevic

Kad bi meni dali jedan dan, ja ga ne bih potrošio sam. Pola dana ja bih dao nekom ko je dobar, a slučajno sam. Igrali bi, pričali bi nešto, trčali bi, skakali bi vešto ja i dobar, a slučajno sam. Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam. Pola mesta ja bih dao nekom ko je dobar a slučajno sam. Kišilo bi, dok mi koračamo, pola tamo a pola ovamo. Stavili bi dan pod kišobran ja i dobar, a slučajno sam. Kad bi meni dali jedan dan, ja ga ne bih potrošio sam