#sjaj slobode

[mjesecevaprasina]

Srest ćemo se mi jednom

I neće mi koljena klecati kad te vidim

Niti će ruke poletjeti tebi

Da te zagrle

Da osjetim miris tvoj

Koji me podsjeća na neki izgubljeni rat

Srest ćemo se jednom

I neću dopustiti sebi da se nasmijem

Nećeš vidjeti sjaj u mojim očima

U venama si mi bio

Čuvala sam te kao nešto najvrijednije što imam

Pazila da ti ne lomim krila

A opet nisam ti dala dovoljno slobode

Srest ćemo se mi jednom

I nemoj da ideš na drugu stranu ceste

Da glumimo strance

Daj, barem smo zaslužili da se možemo dostojanstveno pogledati

Nek nismo uspjeli

Barem znam na šta prava ljubav ne treba da liči.

Srest ćemo se mi jednom

I neće te srce više poželjeti

Niti će te moja duša prepoznati.

[alexandarsfreenetworkworld]

KO SAM JA?

Pisanje je moja strast, priznajem. Pre desetak godina, osetio sam potrebu da se izrazim rečima i predstavim ostatku sveta. Nisam imao plan kako bih to uradio, tako da sam započeo impulsivno da zapisujem misli koje su bile zakopane unutar mog bića. Iz mene je izletela bujica reči, u kojoj sam se ogolio do koske i podelio neke od emocija na neki svoj način. I to se svidelo nekolicini ljudi. Potom, počeo sam da se oduševljavam profesijom kojoj pripadam i danas, što me je navelo da pasionirano radim na veštinama koje su potrebne za napredak u istoj. Logično, počeo sam da naučeno izražavam na neki svoj način, i moje pisanje je otišlo u nekom potpuno drugom pravcu. Sada, dok tipkam ova slova po tastaturi, želim da sa vama podelim ono što je logično bilo uraditi prvog dana. Želim da vam se predstavim, podelim sa vama stvari koje su napravile ram u čijim okvirima pišem i radim. Želim da sa vama podelim svoje borbe, stanja i probleme, kao i rešenja koja sam pronašao najboljim za sebe. Pa da počnemo...

Plod sam velike ljubavi, toliko predimenzionirane da je rezultirala razvodom! U ranoj mladosti sam se upoznao sa sportom, koji je za mene bio sve, barem do perioda adolescencije. Tu se umešala muzika, koja mi je omogućila da prerano počnem da zarađujem. Fakultet je došao nekako prerano za moje standarde, a okolnosti su bile teške jer je protutnjala galopirajuća inflacija a rat je bio u toku. Povrh svega, upisao sam Pravni fakultet, ne zato što me je ta oblast interesovala, nego  što su me druge oblasti još manje interesovale, a usput je taj izbor nudio lovu u perspektivi. Apsolvirao sam u roku, i napustio ga. Znao sam da nikada ne mogu voleti posao koji me je čekao. Naravno, cenu te odluke sam morao da platim, materijalno i emotivno. U ranim dvadesetim sam dobro znao šta neću. Mnogo godina kasnije sam saznao da to nije teško i da većina nas zna šta neće, ali da samo mali broj ljudi zna što hoće, i da na koncu oni jednog dana zaposle onu prvu grupaciju ljudi. I tako sam krenuo u potragu za onim što zaista hoću. Radio sam veliki broj poslova, od konobarisanja do administracije, od mini firmica do koncerna. Od mase šefova i direktora koje sam imao, neki su bili bolji a neki malo manje dobri-meni se jednako nije sviđao zapovedni ton i činjenica da ja moram da uradim ono što mi se kaže. To se u potpunosti nije slagalo sa mojim najvrednijim uverenjem-da treba da budem slobodan! Jedino rešenje sam video u tome da postanem sam svoj šef. Budući da o privatnom preduzetništvu nisam znao ništa, morao sam da u hodu stičem informacije i oderem bulju od posla. Ustanovio sam da je za privatno preduzetništvo potrebno mnogo odricanja, stvaranje jake radne etike i da postoje faktori koji ponekad ne zavise od tebe a utiču na tvoje poslovanje. Epilog: dva pokušaja i dva zatvaranja. Dakle, bio sam neuspešan u 100% svojih pokušaja! Srećom ,nisam izgubio novac, a dobio sam neprocenjivo iskustvo. Sloboda je ostala samo ideal, utopija u koju sam sve manje verovao. Bio sam blizu da ubacim peškir predaje u ring života. Razlozi su bili veoma realni. Znao sam da sam siromašan i da ne znam da napravim novac. Znao sam i da sam doneo veliki broj loših odluka sa kojima sam diskreditovao sebe, privatno i poslovno. Doneo sam odluku da sebi dam vreme, jer će ono svakako proći. Još uvek sam dovoljno voleo sebe da sam znao da ću prihvatiti neku novu šansu, ukoliko mi se ikada ukaže. Ali, znao sam da to mora biti nešto drugačije od svega što sam do tada susreo...

Jednog sasvim običnog dana, koji nije obećavao ništa više od prethodnih, dobio sam poziv za sastanak o biznisu! Realno, nisam znao čime uopšte zaslužujem taj poziv! Predstavljen mi je jedan za mene potpuno stran poslovni model. Nisam baš puno razumeo od rečenog, ali mi je utroba pulsirala od mogućnosti da je ovo možda poslednja prilika koja mi se nudi da reanimiram svoj život. Sve što sam čuo je bila reč SLOBODA! Ceo koncept je delovao kao napisan za mene i ja sam ga, naravno, oberučke prihvatio. Odmah sam znao da idem na sve ili ništa. Odluka je bila prelaka, ništa je bilo sve što imam! Praktično, bio sam dovoljno nisko, materijalno i psihički, da nisam imao šta da izgubim. Svet koji sam počeo da upoznajem je bio nešto potpuno novo za mene. Odela, toalete, dobra pića i lepe žene! Čuo sam za neverovatne transformacije koje su ljudi doživljavali i zaljubio sam se u tu ideju na prvi pogled. Obukao sam i ja odelo, u duhu klasičnog hajpa “fake it till you make it”. Imao sam problem. Još nisam bio na “make it” nivou a nisam uspevao da slažem nikoga, uključujući sebe. Veoma brzo sam video da je i ovo ljubav koja ne mora biti filmska. Zaljubljen u poslovni koncept, ali ne i u lažni sjaj koji je pratio priču, rešio sam da pratim svoje srce. Ostao sam u istoj industriji, ali sam tražio mesto na kome će srce biti na mestu a vibracija duše jaka. Počeo sam da menjam sebe, na način koji mi je odgovarao. Nikada sebe ne mogu nazvati vrednim radnikom, ali sam to kompenzovao ludačkim učenjem. Znao sam da drugi mogu biti vredniji, ali da ja mogu naučiti više od drugih i da tome mogu podučavati druge! Prisustvovao sam stotinama webinara i desetinama seminara, da bih odjednom ja postao taj koji drži webinare i predaje na seminarima. Sve to sam započeo iz ljubavi, nisam odustao zbog ljubavi, i ta ljubav traje do današnjeg dana punih sedam godina. Kao i sve druge prave ljubavi, vremenom je sazrela i svakim narednim danom je sve lepša i čistija.

Ovo moje putovanje me je dovelo u kontakt sa brojnim ljudima, koji su najveće bogatstvo koje sam stekao. Od nekih sam učio, neke sam učio, a neke upoznao i postao prijatelj iako nismo napravili nikakvu saradnju. Svako od njih je dodao barem jednu ciglu od kojih su sačinjeni moji temelji, i na tome sam beskrajno zahvalan. Danas živim jedan blagosloven život u kome uživam. Nisam milioner, sa tim da mogu veoma ugodno da živim i imam svoje hobije koji zahtevaju vreme i novac. Družim se sa veoma uspešnim i stručnim ljudima od kojih se trudim da naučim što više, ali imam vremena i za druženja sa ljudima koji ne pripadaju tom miljeu i poznajemo se godinama. Zaljubljen sam u dugoročni koncept izgradnje sebe i svog poslovanja. Sve što je bilo potrebno da napravim transformaciju svog života je rad na nekoliko oblasti: stvaranju pobedničkog mindseta, usavršavanju poslovnih veština, organizaciji vremena i primeni toga u svakodnevnom životu. Iste stvari su potrebne i vama, čime god da se bavite.

Najponosniji sam na to što sam ostao veran konceptu slobode. Posao zaista nije najvažnija stvar na svetu, stoga ga obavljam neoficijelno i nekonvencionalno. Pristalica sam suštine, umesto forme. Zbog toga, radim sa svojim saradnicima upravo na taj način-neobavezno. Jer, to sam ja...

I za kraj, zašto sam imao želju da vam se predstavim?

Prosto, neko od vas se možda nalazi na nekoj od prekretnica života na kojima sam se i ja nalazio. Želim da znate da je najvažnije ostati dosledan sebi i svom unutrašnjem osećaju. Vaše biće zna zbog čega ste tu. Izaberite da radite samo ono što je u skladu sa vama. To je jedini način da život provedete u miru i sreći, a oko toga nema kompromisa. Kao i svako drugi ko je imao sreću da se vrati sa ivice litice života, najsrećniji sam kada nekome mogu da pomognem da uradi isto. Posle svega što sam pregurao iza sebe, posedujem alate i sisteme koji mogu da vam pomognu da popravite sve segmente života. Sve što je do vas je da vi imate želju da to uradite. Samo vi ste nepoznata u ovoj jednačini.

Od sveg srca vam želim ono što i sebi, a to je sloboda po vašoj definiciji, i da vam posao bude zabava!

Aleksandar Lapadat

[izgubljenuprev0du]

Praskozorje

Da li su sjajnije zvezde samo bliže nama ili su veće? Upitala me je kao da ja krijem u mislima sve tajne kosmosa, olako, kao što dete pita majku za sladoled ispred trafike.

- Mislim da su jednostavno bliže od ostalih, u svakom slučaju, možda samo gledamo u njihov eho minulih eona, možda su umrle ali do nas još uvek dopire njihov sjaj, svakako su prelepe.

Ti u svemu vidiš nešto mračno, zašto na trenutak ne posmatraš svet kroz ružičaste naočare?

-Mrak je ponekad sjajniji od bilo čega, eto iako ulična svetla ponovo ne rade, ti si sjajnija od bilo koje zvezde iako u tmini vidim samo obrise tvoje konture. 

Možda sam ipak samo namćor? Šta znam, mnoge stvari su mi i dalje nepoznate, prvi put sam čekao jesen sa nekim, krajnje neuobičajeno iskustvo za mene u ovo doba godine, avgust je svakako se krunio neumitno poput prezrelog klipa kukuruza u vrednim, seljačkim rukama. Gasio sam žednu dušu u zelenim očima. Bilo je nečega magičnog u njima, možda zato što po prvi put sam se zagledao u nečije oči dušom a ne telom. Previše praznih pogleda, nedorečenih psovki. Njene potpetice su odzvanjale duž keja, upotpunjavajući ritam otkucaja mog srca, poput polke. Bio sam zanesen, možda je to čak pogrešna reč, bio sam zaljubljen, ah koliko puta sam tu reč prećutao iz straha da se otvorim nekome i pustim svoje košmare na nekog nedužnog. Čudna neka devojka, poput mene mrzela je gužve i sve grupe ljudi koje su premašivale cifru od 4 osobe za istim stolom. Znala je satima sa slušalicama u ušima, slušajući Three days grace po ko zna koji put i zureći u zvezde bila je u svom svetu, apsolutno nedodirljiva na sve vrste zala ovog sveta. U takvim trenucima plašio sam se da je i dodirnem, da ne poremetim taj savršeni spokoj,  ali nije bilo potrebe za tim, sama bi privukla moju ruku svojoj. Zaista je retkost pronaći nekoga sa kime u tišini možeš trajati.

Zvezde su zaista bile prelepe te noći. Odjek njenih koraka, bezobrazno kratka haljina na bretele lepršala je iznad kolena dok je Sava, uprkos toplom avgustu slala neobičnu svežinu tog praskozorja. Ispratio sam je do stana ne primećujući da će uskoro biti vreme da se krene na posao, te moderne okove pod prividom slobode, usput se pitajući, kada je svežina zaigrala na njenoj koži, da li sam se našao i ja među njenim zvezdama?

[matmatto1]

GREMO NA FESTIVAL ZIME V SARAJEVO 2018 28.2 BO MOJE DELO V PROJEKTU SVETLOBA RAZSTAVLJENO V SARAJEVU NA SARAJEVSKI ZIMI-SARAJEVSKI WINTER FESTIVAL 2018 SVJETLO / CHIARO

Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico

> Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.

> Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana

SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico

> Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.

> Autor projekta: Eugen Borkovsky

Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h

Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu.

Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017.

Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.

[matmatto1]

petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

[matmatto1]

petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

[matmatto1]

petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

[matmatto1]

SVETLOBAPozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

[matmatto1]

SVETLOBAPozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

[matmatto1]

SVETLOBAPozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

[matmatto1]

SVETLOBAPozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

[matmatto1]

SVETLOBAPozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

[matmatto1]

Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta,

petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana

SVJETLO / CHIARO

Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico

> Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.

> Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana

SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico

> Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.

> Autor projekta: Eugen Borkovsky

Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h

Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu.

Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017.

Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.

Eugen Borkovsky, 2017.

Općina Grožnjan / Comune di Grisignana

HDLU Istre

POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti

Otvorenje / Apertura:

22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE

[matmatto1]

Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: “Boje su patnje svjetlosti” / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji.    Eugen Borkovsky, XII. 2017.  Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”… Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.        Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika        1965   2017     GROŽNJAN  Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

[matmatto1]

Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h  Opći predgovor:  “Boje su patnje svjetlosti” / Goethe.  Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu.  Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija.  Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo.  U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika.  Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika.  U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja.  Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val.  Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva.  Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji.     Eugen Borkovsky, XII. 2017.   Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira.  Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”… Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.         Eugen Borkovsky, 2017.  Općina Grožnjan / Comune di Grisignana  HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika        1965   2017     GROŽNJAN  Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

[matmatto1]

Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h   Opći predgovor:   "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe.   Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu.   Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija.   Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo.   U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika.   Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika.   U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja.   Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val.   Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva.   Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji.      Eugen Borkovsky, XII. 2017.    Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira.   Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.          Eugen Borkovsky, 2017.   Općina Grožnjan / Comune di Grisignana   HDLU Istre  POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika        1965   2017     GROŽNJAN  Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT