#ruski uticaj
Explore tagged Tumblr posts
Text
SAD izdvojile 50 miliona dolara za borbu protiv ruskog uticaja u Crnoj Gori
SAD izdvojile 50 miliona dolara za borbu protiv ruskog uticaja u Crnoj Gori
Inspektorat američkog Stejt departmenta objavio je izveštaj Fonda o borbi protiv ruskog uticaja (CRIF), u kome se navodi da su SAD potrošile 50.021.746 dolara od 2017. godine do sada za finansiranje aktivnosti i programa koji se suprotstavljaju malignom ruskom uticaju u Crnoj Gori. Sveukupno, navodi se da je u svim zemljama koje pokriva Fond potrošeno preko milijardu dolara od 2017. godine do…
View On WordPress
0 notes
Text
Dodik: Nije ruski nego američki negativni uticaj na Balkanu #cenzurisan ...
https://youtube.com/shorts/iK6xBwJtCao?si=4Qc9mPaeZ2V4BCgj
View On WordPress
0 notes
Text
Schmidt : Da li je Dodikova podrška Rusiji opasnost za BiH?
Schmidt : Da li je Dodikova podrška Rusiji opasnost za BiH?
Nema dogovora oko finansiranja izbora, nema dogovora ni oko osude rata u Ukrajini. U Predsjedništvu BiH nije postignut koncenzus za osudu agresije zbog protivljenja Milorada Dodika. Dodik otvoreno podržava Rusiju. Da li je njegova podrška opasnost za BiH i pojačan proruski utjecaj u zemlji, pitali smo visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta. Dodik nekad daje takve izjave da se nakon sat…
View On WordPress
0 notes
Photo
Austrougarski protektorat nad Srbijom 2. Dana 19. Januara 1880. Videlo se branilo od optužbi Pester Lloyda da prima novac iz Rusije i da agitira protiv Austro–Ugarske jer traži da istok pripadne narodima istoka. List se poziva na javno mnijenje u Europi koje ima saznanja u srpska nastojanja i dodaje da istok ne treba biti ni ruski ni austro–ugarski. Zatim je list prešao na razgovore o trgovinskom ugovoru i priključku na austrougarsku željezničku mrežu. To je dakako značilo zavisnost o Austro–Ugarskoj koja se nije dala izbjeći jer ništa slično nijesu mogli ponuditi ni Turska ni Rusija. List zatim ističe da se međunarodni odnosi među nezavisnim državama određuju ugovorima, ali uticaj Austro–Ugarske na Balkanu nije određen nijednim ugovorom, a taj uticaj je prema slaboj Srbiji snažan. On kao da nije znao za dogovor ruskog i austrijskog cara u Reichstattu, a ni za Berlinski ugovor. Dana 4–16. Januar 1881. održao je knez Milan govor u Skupštini u kojoj je istaknuo svoju zahvalnost Austro–Ugarskoj zbog njezinih zasluga kod međunarodnog priznanja Srbije, pa u konsolidaciji nove srpske države, izrazio je poštovanje i zahvalnost svoje i svog naroda također i njemačkom caru. pozdravio uspostavu diplomatskih odnosa s Kraljevinom Grčkom, istaknuo je da je bugarski knez Aleksandar I. posjetio Srbiju i izrazio prijateljske osjećaje prema susjednoj Bugarskoj. To je sve opisao kao jačanje kohezije među balkanskim narodima. Potom je prešao na trgovinski ugovor i veterinarsku konvenciju s Austro–Ugarskom, na priključenje Srbije na njezinu željezničku mrežu. To sve obećava napredak, ali i žrtve, najavio je projekt zakona o štampi koji će garantovati slobodno izražavanje misli, zbora i dogovora i reviziju ustava da bi zastupnički sistem mogao bolje djelovati. Skupština je odgovorila 21. Januara 1881. i odobrila knežev govor u prvom redu u stvarima dobrih odnosa s Kraljevinom Grčkom i kneževinom Bugarskom u kojima je vidjela srodne narode, što Grci nijesu bili, bar ne što se tiče jezika. U tome je vidjela način da Balkan prestane biti izvor sukoba i postane područje mira. Skupština je pozdravila i sporazume s Austro–Ugarskom koji obećavaju razvoj demokratskih institucija u Srbiji i prije svega vojne snage. Ti sporazumi sklapaju se zbog obostrane koristi, pozdravila je razvoj ustavnog života, očekuje novi zakon o štampi, skupštini i sporazumu. U to doba, 3–15. Januara 1881. izišao je Program u listu Samouprava. On je tražio slobodu i oslobođenje cjelokupnog "srpstva", materijalno, intelektualno i moralno jačanje nacije, njegu građanskih sloboda i državnih institucija, slobodne izbore, pravednu raspodjelu državnih izdataka, promjenu ustava, direktne izbore, opšte pravo glasa svih punoljetnih građana Srbije. Pa ipak izabrane zastupnike potvrđuje Skupština. Državna uprava mora biti jednostavna i jeftina, državu valja podijeliti u srezove po načelu autonomije. Sudovi moraju biti mirovni sudovi i porotni sudovi u kaznenim stvarima. Porezi moraju biti progresivni, financije će se reorganizirati i bit će pri središnjoj narodnoj banci s pokrajinskim filijalama. Ova banka brinut će se o svim državnim prihodima. Valja osnovati kreditne banke koje će seljacima odobravati zajmove. Škola mora biti besplatna, a valja uvesti i opštu školsku obvezu, škola će se brinuti o građanskim vrlinama. Stajaća vojska je čuvar nezavisnosti države, valja uvesti vojnu obuku u srednje i više škole. Vanjska politika brinut će se o slozi s bratskim narodima, posebno će se truditi postići sporazum sa Crnom Gorom i Bugarskom. Tražio je da se kulturnu podršku neoslobođeni srpskim krajevima koje ovdje nije spomenuo, ali je spomenuo strane elemente koji koče to jedinstvo. Ovim je on kulturi dao političku ulogu u državnom i nacionalnom životu. Zatim je program tražio slobodu štampe, zbora, dogovora i udruživanja, sresku autonomiju, slobodu ljudi i njihove imovine, poreznu reformu. List Istok pozdravio je 25. Marta–6. Aprila 1881. što je Rumunija postala kraljevinom i istaknuo da je Srbija uvijek bila prijateljska Rumuniji, da bi odmah zatražio da i Srbija postane kraljevina jer je njezina historija sjajnija od rumunske povijesti. Posebno je strano miješanje u unutaršnje poslove Srbije i istaknuo da je stvar svake države hoće li biti kraljevina ili carevina. Uostalom, proglašenje Rumunijee za kraljevinu nije naišlo na otpor u Europi, naprotiv, ono je dobro primljeno. I ovom prilikom list je naglašavao istočnjački karakter Srbije. Ako Srbija postane kraljevina, to neće oštetiti austrijske interese. U Mađarskoj doduše ima Srba, ali ima i Rumunija. Ako je Austrija mogla priznati Rumuniju kao kraljevinu, moći će priznati i Srbiju. S programom je Samouprava pokazala da je srpski doživljaj države posve europski. Država sa savremenim institucijama, centralistička i država sa snažnom stajaćom vojskom. Kod obrazloženja zahtjeva da Srbija postane kraljevina opaža se pojam države kod balkanskih naroda koji su imali dosta uglednu državu u srednjem vijeku i ta povijest igra glavnu ulogu u njihovom doživljaju nacije. Sve skupa je prožeto snažnom željom za nacionalnom nezavisnošću, ali i isto tako snažnom sviješću o susjedstvu s Austro–Ugarskom. Istok je u svom uvodniku na Cvjetnu nedjelju 5–17. Aprila 1881. pisao o slavnoj prošlosti Srbije, o tome koji su temelj srpske nezavisnosti, o krvlju osvojenoj nezavisnosti, krvavom turskom jarmu i onda istaknuo zahtjev da Srbija postane kraljevina poput bratske Grčke i Rumunjske. Sve je to pripadalo u okvir europskog nacionalizma toga doba, točnije romantizma koji je tražio obično u srednjem vijeku oslonac svom nacionalnom identitetu. Kod Srba i kod ostalih neslobodnih naroda jugoistočne Europe ova se pojava susreće dosta kasnije, podkraj vjeka pa u ovom uvodniku čitamo o Srbima koji su 636. godine došli na Balkan, tamo lijevali krv i proširili se iz Srbije u Bosnu, Dalmaciju, Zetu, Makedoniju i Staru Srbiju, osnovali državu i sjajnu dinastiju Nemanjića. Potom je uvodnik prikazao srpske manastire, svetitelja Savu, srpske kraljeve do Dušana koji je Srbiju učinio najvećom silom na Balkanu. Onda je prikazao borbu za slobodu poslije Kosova, srpske žrtve idu u korist razvitka civilizacije. Završio je s isticanjem srpske časti. To se čita kao prolegomena za knjigu Historija srpske pravoslavne crkve od prvijeh desetina VII. v. do naših dana (Beograd, 1891.) Nićifora Dučića. Autoru, a i Dučiću, moramo zamjeriti što je Kosovsku bitku uzeo zdravo za gotovo, a ona je ipak puka tradicija srpske pravoslavne crkve i ne oslanja se ni na kakav dokument. Autor nije spomenuo ni dobar i priznat položaj koji je srpska Pravoslavna crkva kao politička i vjerska organizacija Srba u Osmanlijskoj Carevini imala. Ovakvo isticanje nacionalne slave i časti u priličnom je raskoraku s političkom stvarnošću, jer Srbija je onda bila ipak prema Berlinskom ugovoru austrougarski protektorat, a pojedinosti ćemo vidjeti niže. U to je i u bečkom listu Neue freie Presse izišao nepotpisani članak Lazara Kostića pa se austrougarski zvaničnik barun von Herbert našao prozvanim da piše austrougarskom ministru vanjskih poslova barunu Haymerleu 2. Oktombra 1881. Herbert je pisao o političkim previranjima u Srbiji, o dobro organiziranoj stranci Jovana Ristića, o osnivanju nekog književnog društva i programu tog društva iz kojeg je na njegov zahtjev udaljena politika. Knez agitira protiv vlade i oslanja se na svećenstvo. Ali, u Srbiji divlja novinstvo, radikalizam se oslanja na neke slojeve društva. Ozbiljnost situacije poznata je knezu i ministrima, oni su nastojali i uspjeli konsolidirati većinu u vladi. Korjenite elemente predvode Ilija Garašanin, Stojan Novaković i Milan Piroćanac, koji je uskoro trebao sastaviti vladu. Upravitelj Semberije Belimarković, brat generala, smijenjen je zbog neposluha i neizvršavanja naredbi ministarstva. Financijska tijela izuzimlju se iz nadzora politike. Vlada otvoreno ustaje protiv mitropolita, i to je prije svega zasluga ministra za vjeru Stojana Novakovića. On zamjera crkvenoj upravi nezakonitosti, nastoji utjecati na mitropolita pri imenovanju paroha, nadzirati upravljanje crkvenom imovinom i plaćanje paroha. Vlast promatra političko držanje mitropolita i misli kako da ga smijeni. Srpska Pravoslavna crkva i njezina tradicija bile su nositelj velikosrpske misli. Zvaničnik je dodao da se ruski diplomatski zastupnik u Srbiji pasivno odnosi prema svim ovim zbivanjima, ali je ipak vjerojatno da mitropolit dobiva direktive i novac iz Moskve. Što se tiče radikala nema znaka da bi Ministarstvo protiv njih primijenilo ograničenja slobode štampe, da bi ih pratila ili zakonski kažnjavala. Knez namjerava putovati u pratnji Ilije Garašanina.
0 notes
Text
Zabranu ulaska u BiH dobilo još oko 300 osoba
Pretnja po nacionalnu bezbjednost Bosne i Hercegovine
Obavještajno sigurnosna agencija BiH (OSA) proglasila je oko 300 osoba pretnjom po nacionalnu bezbjednost Bosne i Hercegovine. Na spisku ima onih koji se povezuju sa terorizmom, organizovanim kriminalom, ali i onih koji su, u saradnji sa režimom Vladimira Putina, na teritoriji BiH širili štetni ruski uticaj, piše portal istraga.ba. Pripadnici Granične policije Bosne i Hercegovine nedavno su na…
View On WordPress
0 notes
Link
Čuveni imunolog Bogdan Vladimirovič Gorodiski upozorava na poguban uticaj hroničnog stresa i štetnog elektromagnetnog zračenja Član medicinskog tima predsednika Rusije Vladimira Putina, akademik Bogda
0 notes
Text
Pompeo ogorčen odbijanjem čelnika EU da se mu se pridruže u uvođenju sankcija Iranu
Američki državni sekretar Mike Pompeo bijesan je na evropske lidere jer nisu učinili ništa da vrate sankcije Ujedinjenih nacija Iranu, koje su ukinute prema nuklearnom sporazumu Teherana sa svjetskim silama.
Prošlog mjeseca Pompeo je rekao UN-u da Washington "pokreće" postupak za vraćanje sankcija, pozivajući se na ono što je nazvao iranskim kršenjem nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, poznatim kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA).
Trinaest članova odbora Vijeća sigurnosti UN-a od 15 članova odbilo je američki prijedlog, podsjetivši SAD da je napustila JCPOA u 2018. godini, dakle, odustajući od prava na pozivanje na mehanizam vraćanja sankcija koji je uključen u dogovor.
U subotu je šef američke diplomatije izjavio da su protiv Irana ponovno uvedene sankcije UN-a, iako Trumpova administracija nije uspjela u namjerama da se produži embargo na konvencionalno oružje koji ističe sljedeći mjesec.
Također je rekao, "Ako države članice UN-a ne ispune svoje obaveze u vezi sa sprovedbom ovih sankcija, Sjedinjene Države spremne su koristiti svoj domaći autoritet kako bi nametnule posljedice."
Dan kasnije, Francuska, Njemačka i Britanija objavile su zajedničku izjavu u kojoj kažu da "navodno obavještenje" Washingtona "nije u stanju imati bilo kakav pravni učinak".
U razgovoru za Fox News u nedjelju, Pompeo je kritikovao europske zemlje što se nisu pridružile SAD-u, rekavši, "Nasamo nam kažu da ne žele da se prodaja oružja vrati, ali nisu ni prstom maknuli".
U međuvremenu su se i Kina i Rusija obrušile na Sjedinjene Države. Kineski ambasador Zhang Jun, u pismu Vijeću sigurnosti u subotu je istakao: "Nelegitimno je da SAD zahtijevaju da se Vijeće sigurnosti pozove na mehanizam vraćanja sankcija", jer više nisu potpisnik nuklearnog sporazuma.
Također, ruski ambasador i stalni predstavnik pri međunarodnim organizacijama u Beču, Mihail Uljanov, tvitovao je u nedjelju da je takav stav SAD-a "neopravdan".
Pored toga, generalni sekretar UN-a Antonio Guterres izjavio je da ne može nastaviti djelovati po američkom principu zbog "neizvjesnosti oko toga je li taj proces" zaista "pokrenut".
Otkako je odustao od nuklearnog sporazuma u maju 2018. godine, predsjednik Donald Trump vodi, kako je on naziva, kampanju "maksimalnog pritiska", kojom se želi izvršiti pritisak na Iran da pregovara o novom sporazumu koji bi se odnosio i na iranski program balističkih raketa i regionalni uticaj.
U nastojanju da ponovno uvede sankcije protiv Irana, Trumpova administracija kaže da su SAD još uvijek dio iranskog sporazuma, unatoč tome što se Washington povukao iz njega.
U članku New York Timesa, međutim, tvrdi se da to nije istina i da je predsjedniku Trumpu potreban vodič o tome kako funkcioniraju međunarodni sporazumi.
Prema pravnom mišljenju State Departmenta, SAD i dalje ostaje učesnica sporazuma, jer opisni dio Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a na osnovu koje je uslijedio sporazum navodi imena zemalja koje su postigle sporazum, uključujući Sjedinjene Države.
Međutim, taj argument ne vrijedi, kaže Times u svom članku.
"To je pitanje jednostavne logike, da ako ste država učesnica, onda morate učestvovati", rekao je Larry Johnson, bivši pomoćnik generalnog sekretara za pravne poslove u Ujedinjenim nacijama.
Čak i huškači rata protiv Irana, poput Johna Boltona, ne slažu se s američkom administracijom. Bolton je u The Wall Street Journalu napisao da ona tvrdi da je u nuklearnom sporazumu u svrhe koje joj odgovaraju, te da nije u sporazumu u one koje joj ne odgovaraju.
Američka administracija ogorčena je jer nije uspjela pridobiti druge zemlje, uključujući i svoje europske saveznice, da povrati emargo i međunarodne sankcije, od čijeg će ukidanja Iran najveću korist imati od izvoza, a ne uvoza naoružanja kako tvrde američki zvaničnici.
Izvor
0 notes
Text
LONDON: Ruski uticaj na Balkanu najslabiji, ipak najopasniji jer želi nemire
LONDON: Ruski uticaj na Balkanu najslabiji, ipak najopasniji jer želi nemire
Beograd — Rusiija je spremna da uradi šta god može kako bi destabilizovala Balkan, glavna je poruka sednice britanskog Komiteta za spoljne poslove, piše “Blic”.
Foto: Screenshot/ B92
Kako navodi list, ta sednica održana je uoči nedavno završenog samita o Zapadnom Balkanu koji se održao u Londonu. U izveštaju se navodi i da je EU zapostavila Balkan u poslednih 10 godina što su iskoristile Rusija,…
View On WordPress
0 notes
Text
Upozorenje: Evropski poljoprivrednici bi mogli ponovo da blokiraju BriseL
Komitet Evropskog parlamenta za poljoprivredu pozvao je Brisel da produži mere podrške poljoprivrednicima koji su stradali od ruskog embarga na hranu, uvedenog kao odgovor na sankcije EU. Međutim, problem je u tome što Evropa ne može stalno da dotira farmere, a takva situacija bi mogla da dovede do nezadovoljstva, pa čak i novih protesta. Evropski poljoprivrednici su teško pogođeni ruskim embargom, a šteta se meri milijardama evra, dok je, s druge strane, Rusija uspela da prevaziđe negativne posledice ekonomskih sankcija. U dokumentu Evropskog parlamenta, u koji je RT imao uvid, piše da bi odluka o produženju mera pomoći pogođenim sektorima evropske privrede trebalo da bude doneta pre izrade budžeta EU za 2019. ili najkasnije do jeseni. Komitet Evropskog parlamenta za poljoprivredu izrazio je „razočaranje“ zbog činjenice da su evropski proizvođači od 30. juna ove godine izgubili mere podrške. „Imajući u vidu teškoće sa kojima se suočavaju proizvođači u potrazi za novim tržištima, izražavamo zabrinutost i nezadovoljstvo zbog odluke Komisije o prekidu pružanja mera podrške sektorima koji su stradali od sankcija uvedenih od strane Rusije, što je u suštini kažnjavanje tih sektora za događaje koji ne zavise od njih“, navodi se u izveštaju. Takođe, ističe se da je finansiranje potrebno za podršku novim mogućnostima i traženje novih tržišta. Smanjenje troškova za poljoprivredu „može imati negativne posledice“, što će ugroziti ispunjavanje ciljeva „zajedničke poljoprivredne politike“ EU, smatra Komitet. Evropski zvaničnici su više puta upozoravali da ruski embargo na hranu negativno utiče na ekonomiju niza evropskih zemalja. Zbog nezadovoljstva politikom EU, septembra 2015. godine skoro pet hiljada farmera je na traktorima stiglo u Brisel i blokiralo sedište EU. Sada se nameće pitanje da li bi takav scenario mogao da se ponovi i da li će evropski političari zbog pritiska i nezadovoljstva poljoprivrednika biti prinuđeni da i dalje dotiraju poljoprivrednike? „Sa moje tačke gledišta ova priča je večna. Još pedesetih i šezdesetih godina, dok EU nije postojala kao takva, određene države su usaglašavale politiku kada je reč o poljoprivrednom sektoru, uključujući i subvencije, zato što njihov posao nije bio rentabilan ili su čak radili u minusu. Tako da se bez podrške, tj. subvencija ništa ne može postići. A tu postoje i pitanja nezaposlenosti, socijalne stabilnosti, sigurnosti hrane, itd. Naravno, te ruske kontramere nisu pogodile jako EU u celini, ali je to bio ozbiljan udarac za određene zemlje, kao na primer za Poljsku. Mislim da će se ovakva situacija nastaviti. Kad bi Evropa zaista bila nezavisna od Amerike, onda nikakvog rata sankcijama ne bi bilo. Ali sada moraju platiti cenu takve politike“, kaže za Sputnjik Aleksandar Razuvajev, direktor ruskog analitičkog departmenta kompanije „Aljpari“. Analitičar navodi da su štetu od „rata sankcijama“ pretrpele obe strane — i Rusija i Evropa. „Evropa je naš glavni trgovinski partner, a sa Amerikom mi ne trgujemo ništa posebno. Govorimo o desetinama milijardi dolara štete s obe strane. Jasno je da je ekonomija Evrope veća od ruske ekonomije. Međutim, naš BDP je, grubo rečeno, blizu 1,5 biliona i mi to možemo da preživimo“, navodi Razuvajev. Mnogi farmeri u Evropi su besni, jer nemaju zaradu i čak rade u minusu. Međutim, ruski analitičari ukazuju na to da se tu i stvara problem, jer EU ne može stalno da daje subvencije poljoprivrednicima s obzirom da bi to bilo direktno kršenje pravila Svetske trgovinske organizacije. To, kako navode, podseća na „crnu rupu“, koja sve vreme „usisava“ novac iz zemalja EU. Stručnjaci smatraju da nova podrška poljoprivrednicima neće rešiti sistemski problem, sve dok ne bude postignut dogovor o ukidanju sankcija i kontrasankcija, a do tada će se ti problemi samo nagomilavati i rasti. Međutim, kako ističu eksperti, kraj „sankcionom ratu“ se ne nazire. „To je politika. Postoji neka nada u susret Putina i Trampa, ali, nažalost, sada politika određuje ekonomiju i ja mislim da će ta priča još dovoljno dugo trajati“, smatra Razuvajev. U oktobru prošle godine nemački mediji su pisali o tome da je EU zbog sankcija izgubila 30 milijardi dolara, a da je Rusija uspela da prevaziđe poteškoće koje su nastale u ekonomiji i da je čak prešla u stadijum rasta. Zapadni mediju su priznali da je Rusija bila „rajsko tržište“ na kojem je odgovorni potrošač bio spreman da kupuje kvalitetne strane proizvode u svim količinama. Međutim, kako zaključuju, sankcije su promenile mentalitet ruskih građana, oni su postali kritičniji i obazriviji. Zbog toga stranim firmama neće biti tako jednostavno da se vrate na rusko tržište. Dodatna prepreka za igrače koji su napustili državu biće inicijativa ruskih vlasti za zamenu uvoza domaćim proizvodima. „Pre ili kasnije zapadni igrači će se vratiti na rusko tržište, ali mislim da to neće biti skoro. I, naravno, zbog zamene uvoza i devalvacije, njihovo učešće će biti mnogo manje nego 2013. godine, tj. u odnosu na poslednju godinu pre sankcija. S druge strane, sankcije su imale i pozitivan uticaj na rusku ekonomiju. Pre svega kad je reč o zameni uvoza sopstvenim proizvodima, ali i kada je reč o sigurnosti hrane. Verovalo se da će novac jako poskupeti i da će to naneti štetu realnom sektoru ekonomije, ali posmatrajući kako su inflacija i ključna stopa Centralne banke smanjene, možemo konstatovati da se to nije dogodilo. Rusija ne zavisi toliko od međunarodnog tržišta kapitala“, zaključio je Razuvajev. Podsetimo, 9. jula stupila je na snagu odluka EU o produženju ekonomskih sankcija Rusiji na šest meseci. S druge strane, Moskva je 2014. uvela embargo na uvoz namirnica iz Evropske unije, Severne Amerike, Australije i mnogih drugih zemalja, kao odgovor na zapadne sankcije. Zabranjen je uvoz govedine, svinjetine, piletine, ribe, sira, mleka, voća i povrća. Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov je svojevremeno objasnio da je Rusija izrekla sankcije kao kontrameru zbog toga što evropske sankcije ograničavaju mogućnost da ruske banke dobiju zajmove za finansiranje poljoprivrede, što znači da bi poljoprivredni proizvođači iz EU na ruskom tržištu izvlačili korist iz uslova nepoštene konkurencije. „Mi smo morali da uradimo sve da bude pošteno. To je sve“, podvukao je Lavrov. IZVOR:SPUTNIK.RS Read the full article
0 notes
Text
Igra o Partizanima u II svetskom ratu
Ideja igre je da ispriča priče običnog naroda koji se herojski borio protiv disciplinovane nemačke vojske u drugom svetskom ratu… Ljubitelji strategija verovatno se sećaju veoma solidnog serijala RTS igara iz prošlog veka, pod imenom Blitzkrieg. Blitzkrieg 3 je izašao prošle godine, no njega bolje da zaboravimo, jer je bio pravo razočaranje, ali izgleda i zato što je dobar deo starog tima iz prošle decenije napustio studio. E pa, od ljudi koji su nam doneli ovaj sjajni serijal i u međuvremenu napustili stari studio, sad nam stiže nova taktička strategija pod imenom Partizani! Doduše, ne ovi domaći partizani, već oni ruski. U pitanju je taktička strategija veoma slična serijalu Komandosi. U igri vodite grupu ruskih partizana za vreme drugog svetskog rata, objašnjava Play! Zine, i misije u igri su zasnovane na stvarnim pričama i događajima iz gerilskog ratovanja za vreme 2SR u Rusiji. Osim taktičkog, igra poseduje i elemente preživljavanja, u kojima veliki uticaj imaju loši vremenski uslovi i konstantna nestašica hrane. Gejmplej igre nije toliko baziran na samoj borbi, koliko na šunjanju, špijunaži i sabotaži, ali će i borba ponekada biti neizbežna. Borbe su sa taktičkim malim diverzantskim grupama, baš u duhu partizanskih akcija. U pauzama između misija moraćete da brinete o svojim borcima, i o njihovim potrebama kao što su hrana, toplota, rane, bolesti i slične stvari, koje su i u realnosti mučile ljude tog doba. Ideja igre je da ispriča priče običnog naroda koji se herojski borio protiv disciplinovane nemačke vojske u drugom svetskom ratu, i nama se jako sviđa, pa se nadamo da će to podržati i dobrim gejmplejom. Više detalja o igri pročitajte na zvaničnoj stranici igre. Let's block ads! (Why?)
0 notes
Text
Putinovi “Noćni vukovi” voze za “Ruski Balkan”
Petnaestak članova poznatih ruskih izazivača nereda, mutne pozadine, i sponzoriranih od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina, tačnije moto-kluba “Noćni vukovi” po navodima nedjeljnika Newsweek, najavili su dolazak u Srbiju i u Bosnu i Hercegovinu 19. marta kako bi, po njihovim riječima “istražili kulturni uticaj ruske imperije na Balkanu”. Prema nedjeljniku Newsweek, tura nosi naziv “Ruski Balkan” i tokom te ture će se članovi ovog “moto-kluba” vjerovatno sastati sa političkim predstavnicima tzv. “RS”. Prolazak kroz Bosnu i Hercegovinu bi trebao biti kroz Bijeljinu, Tuzlu, Doboj, Banjaluku, i Brčko.
Koliko ćemo kao država i kao zajednica biti sposobni suprotstaviti se nasillničkom promoviranju proruske ideologije u našoj državi će se vidjeti u narednim danima. Hoćemo li biti kadri kao država zabraniti ulaz na granici ovakvim terorističkim grupama, pitanje je. Hoćemo li biti kadri kao narod koji voli ovu zemlju stati i reći NON PASSARAN?
MORAMO BITI!
This slideshow requires JavaScript.
Pojedinosti o Putinovim “Noćnim vukovima” – Newsweek
Bolje upućeni stručnjaci svjesni opasnosti prisustva ovih “motociklista” i jasno upozoravaju da spomenuti imaju za cilj podsticati antizapadno raspoloženje na Balkanu, regiji sa kompliciranom historijom međuetničkih tenzija, separatizma, oružanih sukoba i sukobljenih uticaja Rusije i Zapada.
“Pogledate šta ti ljudi rade, oni inspiriraju ekstremističku ideologiju i povezani su sa različitim grupama koje stimuliraju ekstremizam”, Reuf Bajrović, bivši političar u Bosni i Hercegovini je izjavio za Newsweek.
“Ovo vidim kao dio njihove šire strategije, da destabiliziraju Balkan u nečemu čemu odavno teže.”
Neki od analitičara tvrde da su “Noćni vukovi” već počeli da sklapaju veze sa proruskim političarima na Balkanu. Jasmin Mujanović, analitičar prilika ba Balkanu, kaže da je posjeta problematična, jer je to “kriminalna, paravojna organizacija, produžena ruka Kremlja, koja počinje sve više i više otkrivati otvorene političke veze sa secesionističkim režimom političara bosanskih Srba – Miloradom Dodikom, te sa autokratskom vladom Predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića”.
“Njihovi članovi su već učestvovali u sukobima u Ukrajini, neki od njih vjerovatno imaju iskustva i u jugoslavenskim ratovima i ponašaju se kao Putinove “udarne” snage.”
Bez obzira na to ima li Rusija uticaja, vođe “Noćnih vukova” očigledno vjeruju da su “banda na historijskoj misiji”.
“Naši motocikli su svemirski brodovi pod zvijezdama, uz pomoć kojih pišemo historiju i oni su zauvijek povezani sa borbom za budućnost Rusije”, izjavio je Aleksandar Zaldostanov, vođa “Noćnih vukova”, sa nadimkom “Hirurg”, u nedavnom intervjuu za “Srpski glas”.
Guardian
Bili su anarhični zaljubljenici motora, a sada su pristalice ruskog predsjednika. Upoznajte “Noćne vukove”, najozloglašeniju moskovsku motociklističku bandu.
Ovako počinje tekst koji je nedavno objavio britanski list “The Guardian” predstavljajući ovu grupu.
“The Guardian” piše i da se klub može pohvaliti hiljadama članova širom istočne Evrope, te da ti članovi održavaju bliske odnose sa ruskim predsjednikom, što je navelo neke da ih nazovu “Putinovim anđelima”.
Iako je klub sa sjedištem u Moskvi privukao i privlači međunarodnu pažnju medija, njihova ispostava u samoproglašenoj Luganskoj narodnoj Republici (LNR) uglavnom je izvan njihovog radara. Za članove “Noćnih vukova”, kolaps SSSR-a je i dalje izvor dubokog žaljenja. Aneksija Krima im je pružila savršenu priliku da pomognu Rusiji da ponovo utvrdi svoju snagu i vrati izgubljeni teritorij. “SSSR je bio najmoćnije carstvo na svijetu“, njihova je poruka.
Kratka historija
“Noćni vukovi” su prvo krenuli iz moskovskog podzemlja osamdesetih godina, u liberlnom okruženju koje je cvjetalo pod reformama predsjednika SSSR-a, Mihaila Gorbačova. Od tih ranih godina, “Noćni vukovi” evoluirali su iz anarhičnih zaljubljenika dvotočkaša u ključnu komponentu propagandne mašinerije Kremlja. Kljčni trenuci su se dogodili u avgustu 1991. godine, kada su se pomjerili sa margine pridružujući se otporu protiv neuspješnog puča protiv Gorbačova, kojeg su pokrenuli okorjeli komunisti. Tokom devedestih godina, klub je održavao godišnja okupljanja motociklista i pokrenuo liniju odjeće “Wolf Wear”. Od tada je Putin postao njihov najmoćniji sponzor, dodjeljujući im ogromne grantove i vozeći Harley-Davidson na tri točka kao pratnju “Noćnih vukova.”
Ruski stručnjak Mark Galeoti, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u New Yorku, kaže da “Noćni vukovi” djeluju kao “zastupnici i alati države”. Drugim riječima, Kremlj ih je izvukao sa margine kako bi iskoristili njihov pro-putinizam, zagriženo pravoslavlje i antiameričku retoriku kao snažan izvor “mehke moći”.
Prošle godine je gruzijska vlada zabranila ulazak spomenutoj ruskoj motorističkoj bandi. Gruzijski ministar unutrašnjih poslova Giorgi Mgebrišvili rekao je novinarima u Tbilisiju 3. maja prošle godine, da članovima “Noćnih vukova” nije bilo dozvoljeno da uđu u zemlju 2. maja.
Izvori: Newsweek/ Guardian
PUTINOVI “NOĆNI VUKOVI” VOZE ZA “RUSKI BALKAN” Putinovi "Noćni vukovi" voze za "Ruski Balkan" Petnaestak članova poznatih ruskih izazivača nereda, mutne pozadine, i sponzoriranih od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina, tačnije moto-kluba "Noćni vukovi" po navodima nedjeljnika Newsweek, najavili su dolazak u Srbiju i u Bosnu i Hercegovinu 19.
#1991#Balkan#Banjaluka#Bijeljina#Brčko#Doboj#Guardian#Milorad Dodik#Newsweek#Noćni vukovi#Rusija#Ruski Balkan#Srbija#Tuzla#tzv."RS"#Vladimir Putin
0 notes
Text
Krivokapić: Najviše na svijetu volim svoju Crnu Goru
Krivokapić: Najviše na svijetu volim svoju Crnu Goru
Ja najviše na svijetu volim svoju Crnu Goru i njoj sam posvećen. Svaki uticaj, pa i ruski i kineski smo pokušali da minimiziramo. Jedna od najboljih akcija koju smo napravili je naš hedžing koji smo vezali za valutni rizik sa kineksim kreditom za autoput. Ta pitanja treba postavljati onima koji su obezbijedili da Crna Gora postane dobro mjesto za ruske oligarhe. Oleg Deripaska je dobio biser Crne…
View On WordPress
0 notes
Text
Вили Вимер: Рат из 1999. је имао везе са идејом САД да уништи руски утицај на Балкану, Косово је држава чији су темељи ископани у живом песку
Вили Вимер: Рат из 1999. је имао везе са идејом САД да уништи руски утицај на Балкану, Косово је држава чији су темељи ископани у живом песку http://www.vaseljenska.com/vesti-dana/vili-vimer-rat-iz-1999-je-imao-veze-sa-idejom-sad-da-unisti-ruski-uticaj-na-balkanu-kosovo-je-drzava-ciji-su-temelji-iskopani-u-zivom-pesku/
0 notes
Text
Ruski ambasador u BiH: Čiji je maligni uticaj veći – naš ili visokog predstavnika
Ruski ambasador u BiH: Čiji je maligni uticaj veći – naš ili visokog predstavnika
Igor Kalabuhov, ruski ambasador u Bosni i Hercegovini gostovao je u programu BHRT-a gdje je ocijenio kako ima odličnu saradnju sa vlastima u državi. Rusija kao velika svjetska država, ima interese na Balkanu i u Bosni i Hercegovini. Naš primaran cilj je da u dijalogu međunarodne zajednice vidimo šta možemo zajedno uraditi. I u smislu bilateralnih odnosa, kazao je Kalabuhov. “Vidio sam postoje i…
View On WordPress
0 notes
Photo
“Abazović izvođač radova za ‘srpski svet’” Odluka (tehničke) Vlade Crne Gore, donesena na prijedlog njenog premijera u tehničkom mandatu Dritana Abazovića o smjenjivanju v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost Sava Kentere govori o izrazito niskoj političkoj kulturi trenutnog tehničkog premijera i njegovih sljedbenika, kazao je politički analitičar Davor Gjenero. Gjenero napominje da Agencija za nacionalnu bezbjednost nikad nije tek obična „vladina agencija”, nego je institucija nacionalne, dakle državne bezbjednosti. “Smijeniti direktora agencije, koji je ispravio teške probleme stvorene u vrijeme mandata Zdravka Krivokapića, kada je sistem nacionalne bezbjednosti Crne Gore postao porozan na uticaje obavještajaca iz Rusije i Srbije, kad je Aleksandar Vučić dječački prostodušno govorio o tome kako ga je njegova BIA iz sata u sat obavještavala o procesima iza zatvorenih vrata u Krivokapićevom i Abazovićevom kabinetu, kad su u obavještajni sistem Crne Gore instalirani ljudi već ranije identificirani kao ruski konfidenti, kad je BIA otvoreno sudjelovala u klerikalnom desantu na Cetinje, teško je objasniti”, navodi on. Još teže je, dodaje Gjenero, objasniti njegovo smjenjivanje odmah nakon raskrinkavanja ruskog obavještajnog utjecaja u Crnoj Gori. “Očito je da Abazović, kao potčinjeni Aleksandru Vučiću, izvršilac radova autoritarnog vladara „srpskog sveta”, ima obvezu prema gospodarima kazniti one koji rade dobar posao, a u korist nacionalne bezbjednosti Srbije i njenog euroatlantskog identiteta”, kaže analitičar. Napominje da je već jednom Crna Gora bila upozorena na štetnost ugrožavanja sistema nacionale bezbjednosti. “Iznenađujuće otvoreno je to bio rekao posebni izaslanik administracije predsjedika Bajdena, Gabriel Escobar. Vjerovatno će takvo upozorenje, isprva u zatvorenoj formi, a ako to ne bude dovoljno, onda i javno, biti ponovljeno”, zaključio je Gjenero u razgovoru za CdM.
0 notes
Photo
Pregled savremene ruske kinematografije.
Piše: Radoslav B. Chugaly.
Sovjetska kinematografija davno prošlih vremena imala je par osobenih karakteristika. Najpre, specijalni efekti u okviru filmske magije su bili inovativni i odlični. Toliko da su čak i kasnije korišćeni u mnogim popularnim filmovima holivudske produkcije, ali to vam Lukas nikad ne bi priznao. Dalje, priča je uvek imala srećan završetak, osim onih smutnih filmova političke pozadine koje ni Sovjeti nisu gledali bez kontrole KGB-a. I, konačno, svaka priča je imala i pouku – najčešće o tome kako je sovjetski način života krasan (iako je filmska produkcija pomalo siromašna).
Pre nego me napadnu istoričari i kritičari, samo da pomenem da sam ja običan filmofil koji gleda sve i svašta, mada preferira SF&F, horor i slično. Stoga ovaj pregled i sadrži samo takve primere. Dabome, preskačem legendarne adaptacije Lemovog romana Solaris i filmove snimljene po delima braće Strugacki kao što je Stalker Tarkovskog (da, najpre beše knjiga, posle film, a tek naposletku igrica) i idem direktno na savremenu produkciju.
Negde sa pojavom adaptacije Lukjanjenkove Noćne straže kreće i preporod, sada ruske, ne više sovjetske kinematografije. Moderna bajka o Drugima, ljudima i neljudima koji imaju određene moći, fenomenalno zamišljen svet autora knjiga. Ne baš sasvim dobro prenet na film, ali ipak dovoljno dobro da pruži zabavu ravnu holivudskoj. Otprilike da su tu otkrili i sami kako njihovi filmovi mogu da se ravnaju sa svetskim. No, kao što to uvek biva, dostupnost CGI i sličnih filmskih opcija je učinila inovativnost i ideje pomalo zastarelim konceptom te se sledeći filmovi uglavnom oslanjaju na poznatu tematiku drugog svetskog rata ili naprosto bajkovite miljee potpune fikcije (My iz budushchego 1 i 2, Najmračniji sat, i konceptualno sjajni Dark world 1 i 2). Sve od navedenog preporučujem za gledanje u slobodno vreme.
U ovom pregledu stvarne slabosti i prednosti savremene ruske kinematografije možemo sagledati ponajpre u filmu Vychislitel – po meni naprosto sastavljenom iz nekoliko ideja viđenih u drugim filmovima, o utopijskom svetu budućnosti gde diktator vlada čeličnom rukom, a svi disidenti bivaju izbačeni u negostoljubivu divljinu prepunu misterioznih i smrtonosnih bića. Brza priča, bez mnogo truda po pitanju glume, najčešće podseća na Screamers trilogiju. Da se pogledati ako baš nemate šta drugo raditi. Drugi primer, sličan prethodnom, jeste Mafija: Igra preživljavanja. Idejno jak film, sa odličnom kompjuterskom grafikom, pomalo traljavo odrađen ali opet nešto bolji za gledanje nego prethodnik.
A, onda dođe tekuća godina, ova što nam uskoro i izmiče, pa donese bombastično najavljenu polukopiju Marvelovog univerzuma kroz film Zaštitnici. Što bi Dambldor rekao „Berti Botova bombona sa ukusom sline“ – mnogo novca, mnogo truda, potpuno šuplja priča za ikog mentalno zrelijeg od nižih razreda osnovne škole. Šareno, lepo, prazno. Nasuprot njemu, marketinški pomalo ispušten, dolazi film Privlačenje koji apsolutno preporučujem. Odlična priča, vizuelno lepo uklopljena, mada sa standardnim problemima ruskog filma.
Svi navedeni primeri boluju od iste bolesti – priče su nedorečene ili nepotpune, ostaje utisak da se neke stvari podrazumevaju, glumci često šmiraju, a na trenutke iskoči i potpuna besmislica. Pomislim čak i da postoji neki pritajeni stav da ruski SF film ne može biti holivudskog kvaliteta pa se to kompenzuje preterano futurističkim dizajnom i nelogičnim konstrukcijama. Takođe, dosta često se prepoznaju situacije i scene iz drugih filmova, ne kažem da postoji namera plagijata, ali definitivno postoji jak uticaj.
Da zaključim, ako imate volju da gledate ruske filmove skupe savremene produkcije nećete se preterano pokajati. Filmovi su vizuelno jaki, scene i akcije su brze, jedino što ponekad preteraju sa nekakvim moralisanjem kao u najbolje vreme sovjetskog filma. Nema mnogo inovativno jakih priča, ali ima mnogo dobrih filmova u žanrovima koje ja obično izbegavam (drama, istorijski i slično). Ko voli dobar horor, a ne pati mnogo od činjenice da se fazoni kopiraju, može pogledati i film Nevesta. Upozoravam: zbog navedene jake vizuelnosti, ruski horori su STRAŠNI!
P.S. I čekam da vidim Koščeja i Baba Jagu, pravu pravcatu rusku bajku, obećava uživanje.
0 notes