#premije

[mistery-conspiracy-secret-lies]

SLOVAČKI PREMIJER SE BORI ZA ŽIVOT

[zoranphoto]

Preminuo je bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi

Kako javljaju Talijanski mediji , preminuo je bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi  86-godišnji bivši premijer bio je od petka u bolnici San Raffaele zbog kronične leukemije od koje je bolovao. Stanje mu se jutros pogoršalo     Read the full article

[cgvijesti]

Fudbaler uhapšen zbog silovanja

Foto: Profimedia Neimenovani fudbaler kluba iz Premijer lige je uhapšen zbog optužbe da je počinio najmanje dva silovanja, prenose britanski mediji. Navodi se i da je u pitanju igrač koji je nastupao na Mundijalu u Kataru. “San” navodi da se u međuvremenu pojavila i treća žrtva koja je spremna da svjedoči u procesu protiv njega. Silovanja su se navodno dogodila u aprilu 2021, te u februaru i…

[aristotels]

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/svijet/zamislite-da-katarina-peovic-dobije-30-posto-i-postane-kandidat-za-premijerku-to-se-dogodilo-u-francuskoj-i-sto-sad-1403302

SVIJET | JEAN-LUC MÉLENCHON

*Zamislite da Kate Peović dobije 30 posto i postane kandidatkinja za premijerku. To se dogodilo u Francuskoj. I što sad?*

PIŠE DAMIR PILIĆ / 12. srpnja 2024. - 09:10

Tjerali fašističku lisicu, istjerali komunističkog vuka – to bi mogao biti sažetak prijevremenih parlamentarnih izbora u Francuskoj. Združena akcija francuskih centrista i krajnje ljevice uspjela je spriječiti da se Marine Le Pen i njezina krajnje desna partija Nacionalno okupljanje (RN) domognu vlasti, ali je na taj način relativni izborni pobjednik postao hard-core ljevičar Jean-Luc Mélenchon, koji sada teoretski može postati novi francuski premijer.

Naime, najviše zastupničkih mjesta u Nacionalnoj skupštini – 182 od ukupno 577 – osvojila je ljevičarska koalicija Nova narodna fronta (NFP), u sklopu koje je najviše mandata (74) dobila Mélenchonova partija Nepokorena Francuska (FI), dok su socijalisti dobili 59 mandata, Zeleni 28, a komunisti devet (preostalih 12 lijevih mandata osvojile su manje antikapitalističke partije i organizacije koje su činile pobjedničku koaliciju).

Iz toga proizlazi da bi slijedom boljih demokratskih običaja francuski predsjednik Emmanuel Macron mandat za sastavljanje vlade trebao dati NFP-u, odnosno Mélenchonu, što je francuski ljevičar javno zatražio još u izbornoj noći, odmah nakon objave rezultata:

- Nova narodna fronta spremna je vladati. I na kraju krajeva, mi smo jedina alternativa koja ima vrlo organiziran program i vrlo detaljan program. Elementi ljevice su ujedinjeni i pokazali su da se mogu nositi s ovom izvanrednom povijesnom situacijom. Još jednom, to je spasilo Republiku, mi smo spasili Republiku - rekao je Mélenchon, obznanivši osobnu „spremnost za preuzimanje dužnosti francuskog premijera”.

*BANKARI U PANICI*

No, šanse da Macron premijerski mandat povjeri Mélenchonu zapravo su vrlo male. Jer za Macrona i visoke financijske krugove iz kojih je potekao (prije ulaska u politiku aktualni francuski predsjednik bio je investicijski bankar u bankarskoj kući Rothschild & Co), Mélenchon sa svojim komunističkim idejama o preraspodjeli bogatstva predstavlja ultimativno zlo, „crvenu opasnost”, atomski udar slijeva na postojeći sustav.

Odnosno, kako se čulo iz Macronova tabora nakon prvog kruga, Mélenchon je „četiri puta gori od Le Pen”.

Mélenchon, doduše, formalno nije komunist – iako je to u mladosti bio – ali su njegova uvjerenja i danas bliska komunističkima. To potvrđuje i činjenica da ga od svih političkih aktera u Francuskoj već godinama najzdušnije podržava Komunistička partija (PCF), koja mu je davno oprostila mladenačka trockistička skretanja.

O tim Mélenchonovim uvjerenjima govori i izrazito proradnički ekonomski program Nove narodne fronte, koji podsjeća na ono što je europska ljevica bila prije pada Berlinskog zida. Robusni socijalni paket mjera uključuje smanjenje dobi za odlazak u mirovinu sa 64 na 60 godina, povećanje plaća u javnom sektoru, povećanje minimalne plaće za 14 posto, širenje lepeze korisnika socijalne pomoći, te zamrzavanje cijena energije i osnovnih prehrambenih artikala.

Pariški think-tank Institut Montaigne izračunao je da bi realizacija svih izbornih obećanja NFP-a koštala Francusku 95 milijardi eura godišnje. Američki Bloomberg navodi i znatno veću brojku – 179 milijardi. Kako francuska ljevica misli namaknuti taj novac?

Odgovor je jasan – povećanjem nameta za najbogatije Francuze. NFP namjerava ponovno uvesti porez na bogatstvo (koji je Macron ukinuo), povećati porez na nasljedstvo, ukinuti porezne olakšice za bogate i povećati porez na dohodak za one koji najviše zarađuju. Konkretno, Mélenchon je u izbornoj kampanji pozivao na uvođenje najviše stope poreza na dohodak od 90 posto.

*NOVI ‘SANITARNI KORDON‘*

Ovaj kratki prikaz ekonomskog programa NFP-a oslikava koliko se francuska ljevica razlikuje od hrvatske. Ovakve stavke ne možemo ni svijećom naći u programu SDP-a, niti u programu Možemo: jedina naša partija s usporedivim programom je Radnička fronta. Zamislite da je lijevi blok predvođen Radničkom frontom dobio 30 posto glasova i da je Katarina Peović najozbiljnija kandidatkinja za novu hrvatsku premijerku: to se sada događa u Francuskoj.

Pritom valja reći da je navedeni program rezultat kompromisa između radikalnog krila pobjedničke koalicije (Mélenchon i komunisti) i njezina reformističkog krila (socijalisti i Zeleni). Drugim riječima, program Mélenchonove Nepokorene Francuske još je radikalniji od NFP-ova programa, jer je Mélenchon u interesu pobjede nad Le Pen pristao na određene ustupke prema umjerenijim koalicijskim partnerima.

Recimo, ranije je tražio da svi koji godišnje zarađuju više od 360.000 eura plate porez na dohodak po stopi od 100 posto (istu stopu je tražio za oporezivanje nasljedstava vrednijeg od 12 milijuna eura), a sada je taj zahtjev spustio na 90 posto. No čak i taj reducirani ekonomski program NFP-a izazvao je paniku kod francuskog krupnog kapitala, budući da taj program poništava sve Macronove ekonomske reforme koje je ovaj donio otkad je 2017. ušao u Elizejsku palaču, a koje su u pravilu išle u korist kapitala, a nauštrb rada i radnika.

Sve što je Macron u tom ekonomskom smislu gradio sedam godina, Mélenchon je najavio da će poništiti „u roku od 15 dana”, počevši od ukidanja Macronova zakona – donesenog predsjedničkim dekretom – o dizanju dobne granice za umirovljenje sa 62 na 64 godine. NFP tu granicu namjerava vratiti na 60 godina.

Sve je to bilo signal za francuske političke i poslovne elite da podignu novu uzbunu, sličnu onoj koju su digli tjedan dana ranije, kad se nakon prvog kruga činilo da će Le Pen osvojiti vlast. Sada se novi „sanitarni kordon” priprema za onoga koji je u drugom krugu bio najzaslužniji za „spas Republike” – za Mélenchona.

*PRIZNANJE PALESTINE*

Pritom se metoda za neutraliziranje Mélenchona ponešto razlikuje od one koja se koristila prema Le Pen. Dok je Macron nakon prvog kruga trubio da će u slučaju pobjede Le Pen u zemlji „izbiti građanski rat”, sada njegovi suradnici i pokrovitelji trube kako će u slučaju da Mélenchon i radikalna ljevica preuzmu Nacionalnu skupštinu doći do ekonomskog sunovrata i kolapsa Francuske, s ozbiljnim posljedicama za čitav kontinent.

Ukratko, ako Mélenchon postane premijer, Francusku i Europu čeka zlo i naopako: investitori će se razbježati, euro će propasti, a narod će crknuti od gladi.

Tako otprilike glasi narativ kojim se želi spriječiti dolazak „ekstremističkog ljevičara” na vlast. No valja uočiti da je najslavniji francuski ekonomist Thomas Piketty, autor magistralne studije „Kapital 21. stoljeća”, ekonomski program Nepokorene Francuske ocijenio „realističnim”.

Rekli smo već da je Mélenchon napravio neke ustupke socijalistima i Zelenima, ublaživši svoj ekonomski program.

Još je veće ustupke napravio u odnosu na svoj vanjskopolitički program. Za ljubav koalicijskih partnera odustao je od ideje o napuštanju NATO-a i prestao se protiviti slanju oružja Ukrajini, s time da je izborio koalicijsku suglasnost da se francuski vojnici neće slati na ukrajinski front, suprotno Macronovim intencijama.

Ono od čega nije htio odustati je priznanje Palestine.

„Ljevičarska vlada će što prije priznati Palestinu, moramo zaustaviti genocid i strahote koje se događaju u Gazi”, poručio je još u izbornoj noći, čime je zaradio još jednu etiketu – onu za tobožnji antisemitizam. To je ona izvrnuta logika kojom vladajuća politička klasa u Europi opravdava svoju podršku izraelskom agresoru i sramotnu šutnju o strahotama u Gazi.

*MANGUPI IZ VLASTITIH REDOVA*

Zbog svega toga malo je vjerojatno da će mandat za sastavljanje vlade Macron ponuditi Mélenchonu. Umjesto toga, analitičari drže da će Macron iskoristiti ideološke podjele koje vladaju unutar lijeve koalicije, te da će nastojati oformiti centrističku vladu u koju bi uključio umjerene dijelove NFP-a (socijaliste i Zelene), uz dio konzervativne republikanske desnice.

Time bi Mélenchon i komunisti „izvisili”, a Macron bi spasio postojeći status quo. Opravdanje za takav postupak francuski predsjednik može naći u praksi da se mandat za sastavljanje vlade daje onome tko može biti „točka okupljanja”, pogotovo s obzirom na to da nijedan politički blok – pa ni pobjednička lijeva koalicija – nema dovoljno zastupnika da samostalno formira vladu.

A tu bi se onda „lako” moglo dokazati da „kontroverzni” Mélenchon nikako ne može biti „točka okupljanja” jer njegove političke stavove u potpunosti dijele samo komunisti.

Macronu pomaže to što status premijerskog kandidata Mélenchonu osporavaju i unutar lijeve koalicije. Tako je čelnica Zelenih Marine Tondelier pozvala Macrona da službeno zatraži od lijevog bloka ime novog premijera, naglasivši da novu većinu mora činiti Melenchonova Nepokorena Francuska kao najveća stranka pobjedničke koalicije, ali je upozorila da „dobar premijer mora umiriti zemlju i ujediniti vlastiti tabor, te stoga to sigurno neće biti Jean-Luc Mélenchon”.

Štoviše, Mélenchonovoj kandidaturi za premijera protive se čak i dijelovi njegove vlastite stranke.

Njegova zastupnica Clementine Autain pozvala je lijevu koaliciju da izabere prikladnog kandidata za premijera, poručivši da koalicija „u svoj svojoj raznolikosti” treba „odlučiti o točki ravnoteže kako bi mogla vladati”, uz zaključak da ni bivši socijalistički predsjednik François Hollande ni Mélenchon „to nisu u stanju”.

Sada je već krajnje vrijeme da ukratko predstavimo ovu najnoviju babarogu francuskog i europskog kapitalizma: tko je Jean-Luc Mélenchon?

*FILOZOF IZ TANGERA*

Ovaj 73-godišnji veteran francuske ljevice već se triput kandidirao za predsjednika Francuske: 2012. je bio četvrti s 11 posto glasova, 2017. također četvrti s 19 posto, da bi preklani s 22 posto bio treći, zaostavši tek jedan posto za Le Pen, koja je potom u drugom krugu izgubila od Macrona. Istraživanja pokazuju da je Mélenchon najpopularniji među glasačima u dobi od 24 do 35 godina, kao i da je jedini ljevičarski kandidat koji dobro kotira među francuskom radničkom klasom.

Briljantan govornik i retoričar - što mu priznaju i politički rivali - Mélenchon potječe iz obitelji španjolskih i talijanskih doseljenika koji su na prijelazu u 20. stoljeće emigrirali u francuski Alžir, pa je budući vođa francuske ljevice rođen 1951. u gradu Tangeru u današnjem Maroku, kada je to bila međunarodna zona.

Otac mu je bio upravnik pošte, a majka učiteljica. Obitelj se preselila u Francusku 1962., kad je imao 11 godina.

U svojim ranim dvadesetima - nakon što je diplomirao filozofiju i postao učitelj – Mélenchon se učlanjuje u Internacionalističku komunističku organizaciju (OCI), trockističku partiju koja je u Francuskoj postala popularna nakon velikih studentskih nemira 1968. godine. Potom 1976. ulazi u Socijalističku partiju (PS), gdje će ostati više od tri desetljeća. Među ostalim, za to vrijeme uređuje stranački list u kojem se zalaže za uniju socijalista i komunista.

Osuđuju��i „liberalni pomak” Socijalističke partije i njezine „ustupke desnici i biznisu”, Mélenchon 2008. napušta socijaliste i osniva Lijevu stranku, a sadašnju partiju Nepokorena Francuska formira 2016. godine. Zagovornik je povećanih radničkih prava i proširenja socijalnih programa, te poziva na masovnu preraspodjelu bogatstva kako bi se ispravile postojeće socioekonomske nejednakosti. Podržava istospolne brakove i pravo žena na pobačaj. Zagovara i legalizaciju marihuane.

*OTAC ŠESTE REPUBLIKE*

Za Europsku uniju Mélenchon tvrdi da je „korumpirana neoliberalizmom”, a članstvo Francuske u NATO-u doživljava kao uvredu nacionalnog suvereniteta, te često poziva Pariz da se povuče iz tog vojnog saveza, koji smatra alatom „američkog vojnog avanturizma”.

Osudio je rusku agresiju na Ukrajinu, ali je još i prije izbijanja rata ukazivao da je sukob Zapada i Moskve nastao zato što je NATO prekršio svoja obećanja o neširenju na istok, te je upozoravao da bi američko uplitanje u Ukrajinu moglo eskalirati u sukob NATO-a i Rusije. Stoga je tražio da Francuska izađe iz NATO-a kako ne bi bila uvučena u novi hladni rat.

„Ja sam za izlazak iz NATO-a. Moramo deeskalirati situaciju. Rusija je partner. Ne slažem se s politikom koja je pretvara u neprijatelja. Mi smo doveli 10 zemalja istočne Europe u NATO i Rusija to smatra prijetnjom”, upozorio je u siječnju 2022., mjesec i pol prije početka ukrajinskog rata.

Tada se usprotivio i bilo kakvim planovima za primanje Ukrajine u NATO, držeći da bi takav potez „dodatno narušio sigurnosnu situaciju u Europi”, jer bi Moskva to „neizbježno doživjela kao novu prijetnju”, kao što se i dogodilo.

Što se tiče unutarnjeg ustrojstva Francuske, umjesto današnje Pete Republike Mélenchon predlaže stvaranje Šeste Republike, što uključuje i donošenje novog Ustava koji „mora biti radikalno drugačiji” od postojećeg.

„Francuska se mora zaštititi od moći financija. One proždiru realno gospodarstvo. U tu svrhu treba promijeniti definiciju ustavnih prava privatnog vlasništva kapitala”, napisao je 2014. u Le Mondeu, što je sigurno učvrstilo njegov „kultni status” kod francuskih i europskih kapitalista.

Danas, deset godina kasnije, u (tankoj) prilici je da svoje ideje napokon pokuša i ostvariti, ako uspije živ proći kroz minsko polje Macronovih spletki i koalicijske izdaje.

[kame-kai]

Ne mogu nasilnici šetati i govoriti protiv nasilja.

Ne mogu ljudi koji omalovažavaju i vređaju gej ljude šetati protiv nasilja. Ne mogu ljudi kojima je prva uvreda za muškarca “pederčina” šetati protiv nasilja. Ne mogu šetati ljudi zbog čije se dece neko drugi vraća iz škole uplakan, mrzeći ko je i šta je. Ne mogu šetati ljudi protiv nasilja, a da u isto vreme pozivaju na linč. Ne mogu ljudi šetati protiv nasilja ako u gradskom prevozu ćute na maltretiranje devojaka, vozača, itd. Ne mogu šetati ljudi koji ni ne znaju zbog čega šetaju, protestvuju, koje uslove traže. Ne mogu šetati ljudi koji na instagramu i po društvenim mrežama pišu svakakve uvrede (kurvetina, jeftino, ubij se, bolje bi ti bilo da se nisi ni rodila, zasto se samo ne ubijes, svet bi bio bolje mesto bez tebe, šta tvoja deca kažu na tvoje slike, jel tvoju decu sramota zbog tebe……….) po komentarima i maltretiraju žene, majke, LGBTQIA+ ljude, muškarce, decu…

Ne mogu šetati ljudi koji vide ženu koja jedva hoda i ne ustanu joj u autobusu.

Ne mogu šetati ljudi koji znaju da njihov komšija, drug(arica), brat, sestra, rođak(a), vrše nasilje nad nekim i ćute, jer njihova stvar, što ne ode ako je nesrećan/nesrećna.

Ne mogu šetati ljudi koji čuju komšiju u stanu pored kako maltretira i tuče svoju ženu i po tom pitanju ništa ne urade, već u miru zaspe.

Ne mogu šetati ljudi koji zvižde devojci kada prođe na ulici.

Ne mogu šetati ljudi koji pola noći provedu gledajući Zvezdana i Anu kako se svađaju i Maju kako grebe Cara.

Ne mogu šetati ljudi koji se nijednom nisu zaustavili da ponesu nekoj starici torbu iz prodavnice, koji nijednom nisu pomogli, koji nijednom nisu učinili bilo koje dobro delo čisto iz dobrote svog srca. Ne mogu šetati ljudi protiv nasilja i u isto vreme se drati “Vučiću pederu”. Jer je to isto vrsta nasilja ko god on bio i šta god radio. Ne mogu šetati ljudi koji su digli ruku na svoje stare roditelje. Ne mogu šetati ljudi koji devojke nazivaju “kurvetinama”, a muškarce “pederčinama”. Ne mogu šetati ljudi koji svesno odbacuju druge. Ne mogu šetati ljudi koji uče svoju decu da je ceo život samo na telefonu, da se sa albancima, hrvatima, romima… ne druži i ne razgovara, da kada vidiš crnca na ulici gledaš ga kao da je došao iz zoološkog vrta i nemoj nikako da mu daš do znanja da je dobrodošao i divan takav kakav je. Ne mogu šetati ljudi koji svoju decu uče da odbacuju i osuđuju drugu decu, koji drugu decu teraju da se osećaju inferiorno i malo prema tome odakle su, ko su im mama i tata, koliko para imaju, koje patike nose, koj telefon imaju itd.

Ne mogu da se šetaju ljudi koji su bar jednom u životu podigli ruku na svoju majku, ženu, devojku.

Ne mogu da se šetaju ni ljudi koji su barem jednom podigli ruku na dečka, muža…

Ne mogu se šetati majke ni očevi koji ne znaju ni ko je njihovo dete, ni da li poštuje ljude oko sebe, ni da li maltretira druge…

Ne mogu se šetati ljudi koji svesno okrenu glavu na drugu stranu kada se susretnu sa nasiljem.

Mislim mogu, ali onda sve ovo gubi smisao, jel da? Ako si licemeran, jadan i mali čovek ti šetaj, pa sutra kad prođeš na ulici pored gej para ti reci naglas “Vidi ove pederčine”. Šetaj pa sutra kada vidiš kako neki deda u autobusu napada mladu devojku ti okreni glavu i gledaj svoja posla. Šetaj pa sutra kada vidiš kako tvoje dete maltretira i ismeva neko drugo dete zbog toga kako je obučeno ti prećuti i kupi mu novi iphone.

Samo vi šetajte, postavljajte zahteve, pozivajte na linč, proklinjite našu državu, ali dragi moji dok ne promeniti ono što u sebi nosite, nijedno ubijanje Vučića vam ništa neće promeniti, nijedno menjanje celokupnog režima vas neće usrećiti i doneti “željene” rezultate. Dok sami na sebe i svoje ponašanje ne obratimo pažnju, dok za svoje dete ne možemo da kažemo da smo vaspitali dobrog čoveka, džaba vama svaki drugi predsednik, svaki drugi i strejt i gej premijer, džaba vam sve jer ćete ostati vi isti ljudi.

Ogromna ljubav za sve koji učestvuju u protestu, a koji nikada u životu nisu naneli nekome nikakvu psihičku ili fizičku povredu, ogromna ljubav za one koji podržavaju različitosti i šetaju iz pravih razloga.

Ljudi, brate, više ljubavi, više posvećenosti, više razumevanja, više otvorenosti prema drugima, i nikakva šetnja vam neće trebati jer ćete biti u miru sa sobom a samim tim i sa ljudima oko sebe.

[mentalnahigijena]

GOTOVI SU?

U nedjelju se dogodio veliki zaokret u Crnoj Gori, ovo je možda prijelomni trenutak u posljednjih pet godina!

Sljedeći dani donijet će izborne kalkulacije, dogovore i političku matematiku

Mijenjaju li se političko-strateški trendovi u Crnoj Gori nakon što su prije četiri godine vlast preuzele otvoreno prosrpsko-proruske solucije? Vraća li se boja u obraze proeuropskih i procrnogorskih stranaka poslije izbora u glavnom gradu Podgorici i Kotoru, nakon što su ostvarili pobjedničke rezultate?

Doduše, ne zna se još znači li to da će kapitalizirati tu pobjedu i preuzeti vlast u Podgorici. Sljedeći dani donijet će izborne kalkulacije, dogovore i političku matematiku. No, unatoč slaboj izlaznosti od oko 56 posto, što je desetak posto manje nego prošli put, stranke koje obnašaju vlast na nacionalnoj razini i bile su vodeće u Podgorici nisu ponovile rezultat, pa se može govoriti o možda još jednom prijelomnom trenutku u političkom životu Crne Gore u posljednjih pet godina, iako se radost procrnogorskih opcija opet može pokazati preuranjenom. Kako bilo, trend je da se suverenističke i proeuropske stranke nakon nekoliko godina lutanja i pada vraćaju na scenu.

Najjača procrnogorska i proeuropska stranka DPS, koja se, čini se, konačno otarasila bremena Mila Đukanovića, dobila je u Podgorici 30 posto glasova i na korak je da uz još dvije proeuropske stranke, Borisa Mugoše i bivšeg premijera Dragana Markovića, bude u prilici opet "postaviti" gradonačelnika, i to Nermina Abdića. No, za to im ipak trebaju zastupnici najvećih gubitnika ovih izbora - liste predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića. Oni su dobili jedva deset posto glasova, ali tih njihovih šest zastupnika (četiri Milatovićeva i dva Abazovićeva), unatoč poraznom rezultatu, najbolja su udavača pa bi mogli biti jezičac na vagi i obrnuti stvar pa od "veresije napraviti gotovo". Ipak, mnogo je tu "ali" i sigurno će dobro računati jer bi im svaki potez mogao biti rizičan, odnosno vjerojatno će tražiti onaj koji je samo manje loš po njih. Sirenski zov već su im poslali i predstavnici radikalne prosrpske liste Za budućnost Podgorice koju vode četnički vojvoda i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić te prvi Vučićev žeton u Crnoj Gori Milan Knežević. Oni su treći i dobili su 20 posto glasova. Ako žele vlast, nevoljko Milatoviću na noge moraju i premijer Milojko Spajić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, čija je lista druga s malo manje od 22 posto. No, podsjetimo da su se Milatović i Spajić razišli te je došlo do raskola u njihovu Pokretu Europa sad (oni su tada pomeli izbore u Podgorici i na nacionalnoj razini) koji je Milatović sa svojim manjim brojem sljedbenika napustio. Sada su obojica na kušnji, iako neki izvori u Podgorici tvrde da bi Milatović pragmatično mogao okrenuti list i ipak stati uz DPS zato što bi ga odabir koalicije Spajić-Mandić mogao stajati karijere.

Na stolu je i "europska budućnost" Crne Gore jer DPS i ostale procrnogorske stranke otvoreno zastupaju europske vrijednosti i što skoriji ulazak u EU, pa bi se Jakov Milatović - koji je, kako sam kaže, "odan toj ideji" - mogao zbog toga okrenuti. Time bi pokazao i Bruxellesu i Washingtonu da misli ozbiljno, za razliku od vlade ili barem dobrog njezina dijela, a ne da je samo "šarena laža". Naime, prosrpske opcije otvoreno opstruiraju crnogorski europski put, a jasno je da Aleksandar Vučić ne želi da Crna Gora uđe u EU, pogotovo ne prije Srbije. No, zavrzlamama tu nije kraj. Prije izbora iz Spajićeva su PES-a tvrdili da ni mrtvi neće s Milatovićem, a razlog iznuđenog saveza Milatovića i Abazovića bio je pokušaj da se preko podgoričkih izbora sruši vlada i isprovociraju prijevremeni parlamentarni izbori. Pogotovo jer su stranke nacionalnih manjina - Albanci i Bošnjaci - u sukobu s ostalima oko Zakona o dvojnom državljanstvu koji najviše gura Andrija Mandić, što odgovara i Beogradu, a moglo bi potpuno promijeniti biračku krvnu sliku Crne Gore jer je to jedan od najspornijih prijedloga na kojem jaše sadašnja vlast. Konačno, u izbornoj noći je šef DPS-a Danijel Živković požurio najaviti: "Vlada je pala. Spajić neka podnese ostavku". I politička analitičarka iz Centra za političko obrazovanje Daliborka Uljarević rekla je za portal Antena da rezultat liste premijera Spajića "ozbiljno dovodi u pitanje legitimitet vlade". Mnogi su to protumačili kao da su se u DPS-u već nešto dogovorili s Milatovićem, iako za to još nema potvrde, barem dok pišemo ovaj izvještaj. No, ako bi se našli DPS i Milatović, evidentno je da bi to bio velik udarac za vladu i "os" Spajić-Bečić-Mandić. U Podgorici, pak, kažu kako to nije nemoguće, ali kako će iz Beograda i SPC-a sada početi vršiti veliki pritisak na predsjednika Milatovića da ostane u prosrpskom jatu. Konačno, sigurno nije bilo slučajno što je poglavar SPC-a patrijarh Porfirije, kao usput, bio u Kotoru baš na dan izbora, a iz DPS-a su uložili mnogo prigovora izbornom povjerenstvu zbog, kako oni tvrde, "izbornih turista" iz Srbije i Republike Srpske koji su taj dan preplavili Podgoricu, prema "izbornom beogradskom obrascu" Aleksandra Vučića. Naime, Vučić je svjestan da bi mu Milatovićev "odlazak" pokvario njegove "srpskosvetske" planove s Crnom Gorom.

Izbori u Podgorici mogli bi potaknuti daljnju krizu vlasti, ali bi, kako neki misle, mogli imati i drugačiji efekt - da bi se Spajić, Bečić i Mandić, baš zato što bi se mogli suočiti s neizvjesnim prijevremenim izborima, mogli još više vezati i ujediniti. Sve ovisi o tome hoće li se Milatović i Abazović odlučiti na politički preokret i kakav. Bošnjačka stranka, pak, pretrpjela je pravi potop. Nije prešla prag, što je očito poruka njihovim biračima jer su na nacionalnoj razini odlučili biti potpora radikalno prosrpskim nacionalističkim i antieuropskim opcijama u vladi Crne Gore. Doduše, neki navode da bi se Podgorica mogla naći u raskoraku te da u zakonskom roku neće moći formirati vlast pa će se izbori ponoviti, ali i Daliborka Uljarević smatra da je to, barem u ovom trenutku, malo vjerojatno.

jutarnji.hr

[oglasiposao]

DPS-u najviše glasova, premijer snažniji od predsednika Crne Gore - POSAO

[balkanskapravila1371]

PREMIJER O SLUŽENJU CIVILNOG VOJNOG ROKA: Trebalo bi da traje duplo, nećemo dozvoliti nepravedan odnos

https://www.novosti.rs/drustvo/vesti/1413779/premijer-sluzenju-civilnog-vojnog-roka-trebalo-traje-duplo-necemo-dozvoliti-nepravedan-odnos

[radiogornjigrad]

UZ EVROPSKI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARNIH REŽIMA

Tom prigodom hrvatski premijer Andrej Plenković izjavljuje: „Njegujući kulturu sjećanja odajemo počast žrtvama totalitarnih režima“. Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima obilježen je u petak u Splitu polaganjem vijenca i paljenjem svijeća kod tvrđave Gripe, iz koje su po završetku 2. svjetskog rata jugoslavenske komunističke vlasti odvodile i likvidirale…

[easytracker12]

Stroški vozil

stroški vozil zajemajo vse stroške, povezane z lastništvom in upravljanjem vozila. Te stroške lahko razdelimo v dve glavni kategoriji: fiksne in variabilne stroške vozil. Fiksni stroški vključujejo amortizacijo, zavarovalne premije, registracijske pristojbine in plačila posojila. Spremenljivi stroški vozil glede na uporabo in vključujejo gorivo, vzdrževanje, popravila in zamenjavo pnevmatik.

Obišči nas : - https://easytracker.si/resitve/

[zoranphoto]

Rasprava o opozivu Plenkovića trajala 11 sati: Oporba osula paljbu po premijeru i HDZ-u, evo što im zamjeraju

Rasprava o opozivu premijera Andreja Plenkovića okončana je u petak rano ujutro nakon gotovo 11 sati žustre polemike između vladajućih koji su ga branili i oporbe koja je do samoga kraja ukazivala na brojne razloge zbog kojih premijer mora otići s dužnosti     Oporbeni zastupnici upozorili su na lošu obnovu potresom pogođenih područja, da je zdravstvo i školstvo u raspadu, ali i ocijenili da Plenković nije uspio promijeniti HDZ u modernu europsku pučku stranku već je 'stari HDZ' promijenio njega. Anka Mrak Taritaš (Glas) rekla je da najdugovječniji premijer mora otići jer ga ne zanima puno rasprava niti ga je briga za sve koji slušaju, više od 6000 ljudi koji žive u dvije tisuće kontejnera. Prozvala ga je za manjak volje, znanja i vizije, ali i manjak osjećaja za ljude i zemlju. Hrvatska je, kazala je, po svim kriterijima zadnja u EU, osim po smrtnosti od raka, po čemu smo među prvima. Za zdravstvo je rekla da su najveći problem pacijenti, koji ne dobivaju usluge kad trebaju, pacijenti koji bi trebali znati sve protokole pa ako je nešto promašeno 'sorry, nisi znao'. Zamjerila je premijeru što nije ostao do kraja na raspravi, iako su to redovito radili svi ministri o čijem se opozivu raspravljalo. Ocijenivši nebulozom Plenkovićevu izjavu da je Hrvatska jedna od 15 najuspješnijih zemalja u svijetu, Peđa Grbin (Klub SDP-a) rekao je da bi bio najsretniji da je to istina – ali nije. 'Je li to neki balon u kojem AP živi ili je to neka alternativna stvarnost, ne znam. Ali, to sigurno nije ono u čemu žive građani ove zemlje", poručio je. Istaknuo je da "AP" mora znati od čega ljudi žive jer mu je posao osigurati im da žive bolje. Upozorio je i da je realna vrijednost plaća u prošloj godini pala za četiri posto te se opet dogodilo da se u godini krize bogati dodatno obogate, korporacije dodatno zarade, a radnici i umirovljenici u tome stradaju. "O tome AP ne zna ništa', kazao je Grbin. Nikola Grmoja (Most) rekao je da je premijer oko 22 sata pobjegao sa svog opoziva, što dosad nisu imali priliku vidjeti. 'Afere su od vaše političke stranke napravile političku crkotinu, ugušili ste se u vlastitoj korupciji', rekao je Grmoja. 'On je vrhovni mecena, pokrovitelj korupcije. On neće biti smijenjen idući petak i to mi svi ovdje dobro znamo. Ali na vlasti neće ostati zauvijek. Dapače, ostat će puno kraće od toga', rekao je Grmoja. Smatra i da je izvjesno i da će Plenković na kraju završiti u zatvoru. Nino Raspudić (Most) poručuje da Plenković mora otići jer ljudi na Banovini i treću zimu očekuju u kontejnerima, zato što je promijenio tri ministra i četiri puta mijenjao Zakon o obnovi te jer je iz poruka koje su dio sudskog spisa jasno da njegovi najbliži suradnici iz kabineta, Vlade i Sabora kadroviraju po državnim firmama. Nedostatak političke hrabrosti premijeru je zamjerila i Sandra Benčić (Možemo), kazavši ministrima koji su ostali na raspravi da joj je žao što imaju šefa koji je na svom jedinom opozivu podvio rep i otišao, a njih ostavio da izgledaju kao igrači u igri detekcije – tko je AP.     Za oporbu različitog spektra koja je na inicijativu Domovinskog pokreta pokrenula raspravu, rekla je kako je jasno da nemaju ništa zajedničko osim toga što žele zaustaviti korupciju i što smatraju da glava te hobotnice treba otići. Poručila je kako se govorilo da će Plenković transformirati HDZ i izliječiti ga od korupcije, ali je nastavio i usavršio politiku zarobljavanja države – od imenovanja članova neovisnih tijela do izbora državne odvjetnice koja je izabrana od većine i brani je većina. Željko Sačić (Hrvatski suverenisti) nastavio je nabrajati 'smrtne grijehe', upozorivši na obrambenu sigurnost kao značajan problem zbog zanemarivanja vojne obuke. I Marijan Pavliček (Hrvatski suverenisti) priznao je da nemaju dovoljno ruku za opoziv Plenkovića. Upozorio je da je našu zemlju u zadnjih deset godina napustilo oko 250.000 ljudi zbog nepravde koju promovira ova vlada jer u državi je jedino bitno imati člansku iskaznicu HDZ-a. Pavliček je kazao i da 22 ministra nije smijenio ni jedan europski čelnik u zadnjih sedam godina, a to je jedino uspio Plenković. Krunoslav Katičić iz Kluba zastupnika HDZ-a rekao je da su svi prigovori oporbe bez argumenata, ustvrdivši da ih u političkom smislu može razumjeti jer sedam godina Vlade frustrira, a pod vodstvom HDZ-a su ostvareni svi strateški ciljevi. Oporbi je poručio da će se na godišnjicu napada na Ukrajinu znati tko je na pravoj strani te ju je citirajući jednog građanina prozvao što ne daje svoje politike, umjesto da traži smjenu bez šanse da uspije. Benčić mu je odgovorila da su imali niz prijedloga, ali su ih odbili vladajući, koji godinama ne prihvaćaju prijedloge, primjerice da se regulira rad agencija za naplatu potraživanja. Marko Pavić (HDZ) uzvratio joj je da puno priča, ali ne pokazuje rezultate. 'U Zagrebu ste napravili nered sa smećem, poskupjeli cijene vode, proveli ste jedino projekte bivše vlasti', rekao je. 'Vi ste dosta otporni na činjenice', odgovorila mu je Benčić i dodala da je grad Zagreb napravio pet cjelovitih obnova zgrada i radi šestu, a toliko je država uspjela sagraditi na Baniji, rekla je Benčić. Podršku Vladi i premijeru Plenkoviću dao je Veljko Kajtazi uime Kluba nacionalnih manjina, navevši kao jedan od razloga dosljednu provedbu operativnih programa za nacionalne manjine u razdoblju od 2026. do 2020. godine te programa za nacionalne manjine u tekućem razdoblju. Plenkovićevu vladu, među inim, podržavaju i zbog izrazite socijalne osjetljivosti i mjera koje je Vlada provodila i provodi fiksiranjem cijena prehrambenih proizvoda, naftnih derivata, subvencija za režijske troškove te ograničenje cijena energenata, pomoći poduzetnicima i pojedincima. Posljednji je za govornicu došao Arsen Bauk (SDP) i pozdravio troje nazočnih potpredsjednika Vlade u Sabornici, poručivši kako bi bilo teško zamijeniti predsjednika kojeg nema čak da je došlo i 15 potpredsjednika Vlade. Tportal.hr Read the full article

[cgvijesti]

Novi Zeland dobio novog premijera

Džasinda Ardern je zvanično u srijedu predala mjesto premijerke Novog Zelanda, nakon što je zapanjila zemlju najavom naglog odlaska sa te funkcije prošle nedjelje. Novi premijer Kris Hipkins (44) položio je zakletvu tokom ceremonije u glavnom gradu Velingtonu. “Ovo je najveća privilegija i odgovornost u mom životu”, rekao je Hipkins nakon što je zvanično preuzeo dužnost. „Dirnut sam i uzbuđen…

[aristotels]

POLITIKA | BEZ PARDONA!

(prenesno sa slobodne dalmacije, članak je pod pretplatom)

Katarina Peović: Ma kakva rijeka promjena, to je narcisoidna i sebična Milanovićeva gesta. A tek Dalija Orešković!

PIŠE MARINA KARLOVIĆ-SABOLIĆ / 19. ožujka 2024. - 15:36

Radnička fronta neće biti dio koalicije? Ionako bismo iz nje sami izašli, Zoran Milanović nam nije prihvatljiv kao kandidat zbog svoje antiradničke politike. Pa on je dok je bio premijer poslao specijalce na radnike koji su štrajkali na Braču.

Tim je riječima predsjednica Radničke fronte Katarina Peović prokomentirala razlaz sa SDP-ovom koalicijom koji je uslijedio nakon objave Milanovićeve premijerske kandidature.

Radnička fronta ostaje jedina stranka na ljevici na ovim parlamentarnim izborima. Paradoksalno je da sada, kada se najvjerojatnije može postići prvi korak, a to je smjena HDZ-a, puno teže može postići drugi korak, smjena HDZ-ovskih politika. Sada imamo dva jarca na brvnu, no smjena jednog drugim zapravo i nije smjena. To su dva stara lica koja vode iste politike - ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Katarina Peović. Pritom ističe privatizaciju i komercijalizaciju zdravstva koje, prema njezinim riječima, zdušno provode i HDZ i SDP.

ZALOG LIJEVE KOMPONENTE

Radnička fornta u toj je koaliciji bila zalog lijeve komponente. Sada ćemo samostalno biti jedina garancija da se može nešto mijenjati. Što je jača Radnička fronta, to će koalicijska lista biti više pod pritiskom da nešto stvarno mijenja.

Je li Radimir Čačić promjena? Pa on je dojučerašnji partner HDZ-a. Ta je lista puna oportunista koji su se samo svrstali uz izgledne pobjednike. Zato im je prihvatljiv i Domovinski pokret, ali ne i Radnička fronta - kaže nam zastupnica ove stranke u Saboru.

Pretpostavlja da je vjerojatno i Milanovićev uvjet bio da u koaliciji ne bude RF.

Mi bismo tražili stvarnu promjenu. Grbin tvrdi da im je, kad je Milanović bio premijer, Bruxelles nametnuo mjere štednje. I sad kada dolazi nova kriza, sad će im opet Bruxelles biti izgovor. SDP je 2014. mijenjao Zakon o radu i uveo prekarne ugovore. HDZ je napravio pripremu za to, a SDP je to proveo. U izvanrednim uvjetima radniku može isplatiti 30 posto manju plaću bez ikakvog obrazloženja - upozorava Peović.

Pokušali su, podsjeća ona, čak i izbrisati nereprezentativne sindikate - Radnička fronta jedina je na to upozorila, pa je Ustavni sud to poništio.

Najveći štrajk u Hrvatskoj prošle je godine vodio nereperezentativni sindikat. Zato im je toliko i bilo u interesu da ih izbrišu, jer se s velikim sidnikatima uvijek dogovore. I Milanović i HDZ rade prema imperative kapitala - uvjerena je Katarina Peović. Zato bi glavni cilj ovih izbora, prema njezinom mišljenju, trebao biti da s HDZ-om odu i HDZ-ove politike.

U SDP-ovoj koaliciji je, naglašava ona, čak pet liberalnih stranaka, koje su - "trbuhozborci kapitala".

U toj listi oportunista je i Dario Zurovec iz Fokusa (Fokus je u utorak također napustio SDP-ovu koaliciju), dojučerašnji član mladeži HDZ-a. I što su oni jači, slabije su radničke politike. Milanović sa sebe ni ne kaže da je on socijaldemokrat, nego kalvinist. Sebe ni ne doživljava kao ljevičara, oduvijek je pokušavao koketirati s desnim biračkim tijelom. Koliko god pričao o rijeci promjena, on naprosto ne može biti zalog tih promjena - ističe Peović.

Sada je, smatra ona, na djelu šok terapija.

Nju su PR stručnjaci u SDP-u na žalost savršeno savladali. Ta šok terapija u politici ima opasnu funkciju da zamagli prava pitanja. I pitanja programa, i definicije što ta promjena zapravo znači. Svi pjevaju Juru Stublića, dok im se iza leđa skriva da promjene zapravo neće biti - poručuje naša sugovornica.

==

Za predsjednicu Radničke fronte nije sporno da HDZ treba smijeniti.

To smo jasno rekli i na sastanku s ostalim strankama. Kada se procijenilo da do stvarne promjene može doći, i kada je Milanović vidio da možda neće dobiti drugi mandat za predsjednika, on se uključuje i objavljuje da će se kandidirati na parlamentarnim izborima. To je jedna tako narcisoidna, sebična gesta - zaključuje Katarina Peović.

Licemjerna Dalija Orešković

Dalija Orešković se cijelo vrijeme klela da je zakonski okvir najvažniji. I sad nakon odluke Ustavnog suda čujemo da zakonski okvir nije najvažniji. Sad postoji viši cilj. Da je takvo što napravio Plenković, najoštrije bi reagirala - kaže u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Katarina Peović.

Poništavanje izbora ‘ubilo‘ bi male stranke!

Eventualno poništavanje ovih, i raspisivanje novih izbora najteže bi posljedice, smatra Katarina Peović, mogao imati po manje stranke.

Sada imamo situaciju u kojoj Milanović najvjerojatnije neće biti kandidat na izborima, jer to ne može biti po Ustavu, što je jako dobro znao i ranije. Ali će govoriti u korist SDP-a i njihove koalicije, što će dovesti u opasnost cijele izbore. Poništavanje izbora velikim bogatim strankama koje financiraju krupni tajkuni ništa neće značiti. Ali nama malima hoće, jer ćemo od naših skromnih sredstava platiti jednu kampanju, i nećemo imati za novu - poručuje naša sugovornica.