#pakira

[k12academics]

One of New Zealand's most iconic destinations for a reason, Whakarewarewa offers an unforgettable intimate and authentic day-time experience for all ages.

Home to two Māori sub-tribes, residents have been welcoming and sharing their enviable way of life for over 130 years. Experience an Iconic Guided Tour of our village with a local, learning of our Maori culture, history and traditions that have been passed down through generations, including a chance to tantilise your taste buds with the unique taste of a corn cob cooked in our largest hotpool. Get close to the best of Rotorua's geothermal treasures, including Pōhutu, the largest geyser in the Southern Hemisphere.

Enjoy untouched landscapes on our self-guided Geothermal Trails experiencing the raw nature of Papatuanuku (Mother-Earth). These Jurassic park-like trails are described as providing regenerative powers as You find yourself face-to-face with Hot-spring Lakes, bubbling Mud pools, and , unique flora and fauna, as well as views of our home from the lookouts. Looking to enhance your visitor with a Cultural Performance. Sit back and relax to the melodious sounds of Te Pakira Kapa Haka group as they serenade you with song & dance that pertain to our people. Be in awe by the fierce 'Haka' as performed by the New Zealand All Blacks, or the love story to of our ancestors Hinemoa & Tutanekai.

Hire a E-Bike for a leisurely ride through our Geothermal Park which connects to the Rotorua Redwoods Forest, a safe & comfortable ride for the entire family. Exclusive e-Bike hire is available for either a 2-hour or 4-Hour riding experience. This is considered a very safe e-Bike option targeted toward first-time e-Bike riders, Families or couples who are looking for a comfortable and leisurely ride.

Whakarewarewa is just minutes away from central Rotorua, nestled in an abundant geothermal valley. Open from 9am to 4pm daily.

[dane-zaboravim]

Ja Angeliki zamjeram što slikanje rabi umjesto pisanja, kaže, kao da su međusobno zamjenjivi. Knjiga je očito o njoj samoj, kaže, no ona nema pojma o slikanju. Koliko ja iz iskustva znam, slikari su mnogo manje konvencionalni nego pisci. Pisci se moraju skrivati u građanskom životu kao krpelji u životinjskoj dlaci: što se dublje zakopaju to bolje. Ne vjerujem u njezinu slikaricu, kaže, koja djeci pakira užinu u supermodernoj njemačkoj kuhinji dok fantazira o seksu s mladim mišićavim androginom u kožnatoj jakni.

Oris, Rachel Cusk

[ivohric]

Pogledajte "Selidbe Zagreb - Selidbe i Prijevoz" na YouTubeu

[zoranphoto]

INTIMNI ODNOSI PO SABORSKIM HODNICIMA! Tajne seksualne afere hrvatskih političara: ‘Nema onoga tko nema ljubavnicu’

Političari su daleko od očiju javnosti ljudi od krvi i mesa, koji poput običnih smrtnika griješe na mnogim poljima uključujući i ono ljubavno. Niz je domaćih i stranih političara čije su karijere uz ostalo obilježili razvodi, avanture, ljubavnice i preljubi. Svojevremeno je finski ministar vanjskih poslova bio primoran napustiti svoju poziciju zbog erotskih SMS poruka koje je razmjenjivao sa nepoznatom striptizetom.

Hrvatski političari baš i ne otkrivaju svoje afere

U Hrvatskoj međutim političari zbog ljubavnih avantura sa svojih pozicija ne odstupaju, ali hrvatski političari ionako nisu pretjerano principijelni kada je moral u pitanju. Šuškalo se još prije desetak godina da Milan Bandić nije bio sam one kobne noći kada je pod utjecajem alkohola skrivio prometnu nesreću nakon koje se bacio u bijeg od policije, navodno je upravo to što mu je društvo pratila nikad otkrivena žena i bio razlog njegova bijega. Bandić to nikada nije ni potvrdio, ni demantirao, a to što je činio te kobne noći njegovoj gradonačelničkoj karijeri definitivno nije naškodilo. Tijekom Bandićeva života o njemu se po kuloarima govorilo kao o velikom ljubitelju žena, a nakon što je preminuo, spekuliralo se da je Bandić posljednju noć života proveo u društvu svoje suradnice Natalije Price, ali ni to nije precizirano. Vodeće pozicije nerijetko sa sobom vuku i razne tračeve pa se tako govorilo i da predsjednik Milanović ima izvanbračno dijete s jednom pjevačicom, ali ni to se nikada nije potvrdilo i teško je za povjerovati da bi takvo što bilo istina, nikada se nije  potvrdila ni teza o tome da je Bandić daleko od očiju javnosti veliki ljubavnik i zavodnik.

Ljubavnice su spominjane u javnom prostoru

Kada je o ljubavnicama riječ one su u javnom prostoru spominjane u različitim kontekstima. Tako je primjerice svojevremeno Milijan Brkić kao glavni tajnik HDZ-a u jednom razgovoru za Večernji prozivao bivšeg predsjednika Ivu Josipovića navodeći da mu ovaj preko svojeg prijatelja Marka Vojkovića ‘pakira’ priču o ljubavnom trokutu sa poznatom sutkinjom sa zagrebačkog Županijskog suda. “To su zaista besmislice i ne znam što bih na to rekao. Gotovo nisam vjerovao kada sam pročitao”, kazao je Josipović te prilike odgovarajući na prozivke. Svojedobno je medijski prostor punila priča o nekadašnjem ravnatelju policije Oliveru Grbiću, i to nakon što je otkrivena njegova veza s novinarkom Dijanom Čuljak, osobom koja je bila pod Uskokovom istragom. A da za ovu priču i SDP-ovci imaju svojega asa potvrđuje drama koju je svojevremedno proživljavao Igor Dragovan, kada je u javni prostor procurila priča o famoznom ljubavnom trokutu, slikama na mobitelu i zavjeri na javnoj televiziji. U dijelu medija svojevremeno se pisalo o tome kako su političari bez ljubavnika i ljubavnica rijetkost, a govorilo se o tome kako brojni ministri iz različitih opcija koji su prodefilirali po domaćoj političkoj sceni često koketiraju sa manekenkama i raznim poznatim damama, uključujući i one iz svijeta biznisa.     Govorilo se pak i o tome kako je jedan politički dvojac iz bivše Kukuriku vlade bio intiman čak i po saborskim hodnicima, navodno se radilo o jednom visokopozicioniranom SDP-ovcu i bivšoj Milanovićevoj ministrici. No, i mimo tih glasina kontroverze ovog tipa su pratile hrvatske političare. Svojevremeno je Net.hr objavio fotografije HDZ-ova Franje Lucića koji je na njima u najmanju ruku razodjeven. Radilo se o fotografijama iz luksuznog grčkog hotela u kojem je konzervativni Lucič boravio s hrvatskom nogometnom reprezentacijom i službenicima Hrvatskog nogometnog saveza, tijekom kvalifikacijskih utakmica protiv Grčke. U delegaciju ga je pozvao njegov brat Drago Lucić koji je ujedno i predsjednik županijskog saveza Požeško-slavonske županije. Nedugo nakon objave fotografija, oglasio se i Lucić tvrdeći kako se netko igra njegovim životom i sudbinom te je nakon toga nestao iz javnosti. Iz javnosti je nestao i bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić koji je žestoko reagirao kada su u medije dospjele fotografije tipa u čijem krilu u Beogradu sjedi prostitutka, iako se tvrdilo da to niti nije Tolušić njega se tim slikama dovelo u neugodan položaj.  U ovom kontekstu spominjao se i HDZ-ov Zlatko Ževrnja, u vrijeme kada je Splitom pukla priča o seks-aferi manekenki i misica iz jedne modne agencije, nakon čega se javnim prostorom proširio popis klijenata mahom poslovnih ljudi i političara, koji su navodno bili klijenti djevojkama koje su se prostituirale.Osim Ževrnje, na popisu klijenata navodno se nalazio i bivši splitski gradonačelnik Željko Kerum, ali priča s Kerumom nikada nije dokazana, a uspostavilo se i da Ževrnja s cijelom pričom nema veze. Krivcem za podvođenje proglašen je Ivica Jurišić koji je osuđen na 728 sati dobrotvornog rada. Dva poduzetnika koja su se također spominjala u kontekstu ove priče nagodili su se sa sudom, a Ževrnja čije se ime spominjalo u izvornoj optužnici u konačnici u cijeloj ovoj trakavici nije niti sudjelovao.

U aferama i političarke i lokalni dužnosnici 

Svojedobno je upravo naš portal objavio tekstove SMS poruke koje je tijekom sjednice Županijske skupštine Osječko-baranjske slala jedna od vijećnica. ”Brzo dr*am kurac i na jezik sprica topla sperma”, stajalo je u spornoj poruci, koja je navodno poslana na adresu jednoga od najpoznatijih hrvatskih sudaca. Hrvatska, a osobito zagrebačka javnost dobro pamti i aferu ‘striptizeta’ usred koje se našao Zvonimir Šostar početkom 2007. godine, dok je bio na dužnosti pročelnika Gradskog ureda za zdravlje – mediji su, naime, tada objavili fotografije s jedne privatne zabave na kojima je vidljivo kako Šostaru u krilu sjedni gola crnokosa djevojka. Kako je Šostar kasnije tvrdio, radilo se o spački koju su mu priredili dugogodišnji prijatelji koji su mu na spornu zabavu naručili trbušnu plesačicu. Slava, moć, titula pa i novac s kojim upravljaju političari privlači poznate kako anonimne, tako i slavne dame u postelje svjetskih dužnosnika, a kriterij nisu niti godine jer neki političari pali su u zagrljaj maloljetnica.

Ljubavne kontroverze svjetskih političara 

Jedna od zanimljivijih priča odnosi se na francuskog predsjednika Francoisa Hollandea koji se u središtu skandala našao nakon što je časopis Closer otkrio njegovu aferu sa čuvenom glumicom Julie Gayet. Članak koji se prostirao na sedam stranica pratile se predsjednikove fotografije pred zgradom u kojoj je glumica živjela, a on je radi toga prijetio tužbom zbog povrede privatnosti ne negirajući odnose sa Gayet koja je s njime navodno bila i trudna. Pisalo se po francuskim medijima i o Hollandovom ljubavnom  trokutu u kojem se našao jedan ministar iz Sarkozyjeve vlade, a između tog dvojca stajala je Valerie Trierweiler koja je imala aferu i sa bivšim ministrom gospodarskog oporavka Patrickom Devedijanom. Ljubavna afera nekadašnjeg francuskog predsjednika Sarkozyja dospjela je u javnost i 2007.godine kada su tabloidi progovorili o njegovoj vezi s 13 godina mlađom Carlom Bruni. Razvedeni Sarkozy je napravio presedan i službenim priopćenjem potvrdio navode o vezi s lijepom talijanskom manekenkom. Par se oženio 2. veljače 2008., a tri godine kasnije dobili su kćer Giuliju. Velikim ljubiteljem žena i avantura smatrao se i talijanski premijer Berlusconi čiji su seksualni skandali punili novinske stupce posebice kada se govorilo o njegovim razularenim zabavama s maloljetnicama. Najveću pažnju u tom kontekstu privukao je njegov odnos s marokanskom plesačicom Ruby s kojom je imao intimne odnose u vrijeme kada je ona imala svega 17 godina zbog čega se našao na sudu. Na sudu se zato nije našao bivši američki predsjednik Clinton, ali je njegovu karijeru nedvojbeno obilježila afera s mlađahnom pripravnicom Monicom Levinsky koja je tvrdila da je svoju lojalnost državi morala dokazivati na koljenima. Iako je Clinton prvotno tvrdio kako nije imao seksualne odnose s Monicom, kasnije je sve priznao. Priča se kako je i ruski predsjednik Vladimir Putin pao na šarm mlade ruske gimnastičarke Aline Kabajeve koja je od svojeg ljubavnika bila mlađa čak 30 godina. ona se 2007. godine učlanila i u njegovu stranku a, a vrlo brzo postala je zamjenica predsjednika Dume. Moskovski mediji pisali su o dvoje ljubavnika koji su se trebali vjenčati, a pisalo se i da njih dvoje imaju trogodišnjeg sina i kćer. Konkretnih ljubavnika i ljubavnih avantura s imenom i prezimenom u hrvatskoj politici nije bilo previše, jer je samo nekadašnji splitski gradonačelnik Željko Kerum izašao iz ormara priznajući kako napušta suprugu Anku zbog ljubavnice Fani Horvat potvrdivši svoj preljub putem TV Dalmacije. Dnevno.hr Photo by Anastasia Shuraeva Read the full article

[gothwizardmagic]

actually im curious this one is for everyone now

one for my kiwi followers

[laura-senes]

Arriva un momento in cui le candeline che spegni sono ciò che non vuoi più. Indietro a me sogni realizzati, obiettivi raggiunti, progetti condivisi, abbracci stretti e mille mani che mi hanno stretta, spinta, sostenuta in quello che è diventata la mia ragione di vita: far brillare le Donne e dimostrare loro la potenza della loro Anima e la grandezza dell’ Amore. Il mio compleanno termina con altre Donne che condividono come questo passaggio a cui sono grata ogni giorno. Soffio su ciò che voglio volar via ed accendo una nuova candelina che durerà, se Dio vorrà, un nuovo anno. Bracciali e Piante e sono una donna felice: bracciali per non dimenticare mai chi sono e Piante Verdi affinché non dimentichi mai la meraviglia della Natura! Grazie a tutti!❤️ #compleanno #pakira #verde #pianta #bellezza #auguri #festeggiamenti #vitabellissima #lovemymission https://www.instagram.com/p/CEhQ85IoHz2/?igshid=w7ckubv5p5fs

[amodes4u-blog]

Where to buy Liberty Japan Fabrics in Tokyo

Liberty Japan fabrics are stunning to say the very least so we’re not at all surprised at how many people ask us where to buy their exquisite designs!

Whilst in Japan, Sandra and Alan came across two stores that sell these beautiful designs:

The first is Pakira (you may see it on Google Maps as ‘Pachira’) in Nippori Fabric Town, (you can find the store at: 6 Chome-58-5 Higashinippori, Arakawa…

[k12academics]

One of New Zealand's most iconic destinations for a reason, Whakarewarewa offers an unforgettable intimate and authentic day-time experience for all ages.

Home to two Māori sub-tribes, residents have been welcoming and sharing their enviable way of life for over 130 years. Experience an Iconic Guided Tour of our village with a local, learning of our Maori culture, history and traditions that have been passed down through generations, including a chance to tantilise your taste buds with the unique taste of a corn cob cooked in our largest hotpool. Get close to the best of Rotorua's geothermal treasures, including Pōhutu, the largest geyser in the Southern Hemisphere.

Enjoy untouched landscapes on our self-guided Geothermal Trails experiencing the raw nature of Papatuanuku (Mother-Earth). These Jurassic park-like trails are described as providing regenerative powers as You find yourself face-to-face with Hot-spring Lakes, bubbling Mud pools, and , unique flora and fauna, as well as views of our home from the lookouts. Looking to enhance your visitor with a Cultural Performance. Sit back and relax to the melodious sounds of Te Pakira Kapa Haka group as they serenade you with song & dance that pertain to our people. Be in awe by the fierce 'Haka' as performed by the New Zealand All Blacks, or the love story to of our ancestors Hinemoa & Tutanekai.

Hire a E-Bike for a leisurely ride through our Geothermal Park which connects to the Rotorua Redwoods Forest, a safe & comfortable ride for the entire family. Exclusive e-Bike hire is available for either a 2-hour or 4-Hour riding experience. This is considered a very safe e-Bike option targeted toward first-time e-Bike riders, Families or couples who are looking for a comfortable and leisurely ride.

Whakarewarewa is just minutes away from central Rotorua, nestled in an abundant geothermal valley. Open from 9am to 4pm daily.

[gardeniumonline]

Antik görünümü ve gizemli atmosferi ile Pachira bitkisi tüm dikkatleri üzerine çekiyor. Bonzainin bir türü olan Pachira bakımı kolay ve bulunduğu ortama hızlıca uyum sağlıyor. Bilgi ve sipariş için DM üzerinden iletişime geçebilirsiniz. #pachira #pachiraaquatica #antikbitki #malabar #malabarkestane #paraağacı #sabafıstığı #pakira #adreseteslimmutluluk #adreseteslimçiçek #adreseçiçek #gardenium #gardeniumflowers (Gardenium Çiçek Dünyası) https://www.instagram.com/p/B4zE7zJJsG-/?igshid=i4w576yb94gf

[tongari-boushi-daily]

𝗡𝗮𝗺𝗲: Pakira (パキラ) 𝗦𝗽𝗲𝗰𝗶𝗲𝘀: Pakira 𝗕𝗶𝗿𝘁𝗵𝗱𝗮𝘆: June 15th 𝗖𝗮𝘁𝗰𝗵𝗽𝗵𝗿𝗮𝘀𝗲: "𝘛𝘩𝘢𝘵'𝘴 𝘵𝘩𝘦 𝘬𝘦𝘺" 𝗢𝗰𝗰𝘂𝗽𝗮𝘁𝗶𝗼𝗻: Student 𝗙𝗶𝗿𝘀𝘁 𝗮𝗽𝗽𝗲𝗮𝗿𝗲𝗱: Tongari Boushi to Mahō no Omise (2010, DS) #とんがりボウシ #MagiciansQuest

[zoranphoto]

VALDECU SE SMIJU U MOSKVI! Zlo mu je od pomisli na skakavce: ‘Vadim Viktorov biftek i počinjem ga komadati’

I…, što ćeš danas – pita me “moj” moskovski mesar Viktor, prstom jedne ruke pokazujući dio hladnjaka s peradi, a istodobno mi izrazom lica dajući do znanja kako “ptice” danas “nisu za mene”. “A onda nešto što je majku sisalo. Svježi biftek, recimo?”, odgovaram, pa dodajem: “Skakavce svježe nisi danas dobio?”   “Kakve skakavce?”, zabezeknuo se.

“Pa nisu li i kod vas u prehranu uveli kukce? Skakavce, žohare, larve, crve…”, nastavljam ga zafrkavati, no nije shvatio zezanciju.     A kad sam mu, uz našu redovitu votkicu iza hladnjaka, objasnio kako smo mi, u EU-u, na jelovnike počeli uvoditi insekte, isprva ne vjerujući, napokon se prekrižio. “Čekaj, pa zašto? Znam da bar vi u Hrvatskoj imate i poljoprivredu i more, rijeke…”

Specijalna operacija

Pokušao sam mu objasniti kako, za razliku od krava, skakavci puštaju manje vjetrova koji uništavaju ozonski omotač, a mi, kao i cijeli progresivni svijet, nastojimo usporiti, ako već ne zaustaviti, klimatske promjene. Opet se počeo smijati: “Znao sam da me zafrkavaš, čak sam ti na trenutak povjerovao”, uz smijeh je zaključio. Smijao sam se i ja. Nisam ga želio nastaviti uvjeravati, da ne ispadnem potpuno glup. “Doduše, čitao sam nešto o tome da u Americi počinju s prehranom insektima. Ali to je samo nekakva moda valjda… Iako, ni to nije normalno.” I on, kao i većina “običnih” ljudi s kojima komuniciram, družim se, vješto zaobilazi političke teme, posebice rat u Ukrajini. Većina jednostavno zato što ne želi riskirati konfrontaciju u razgovoru. Već sam odavno shvatio – ima ljudi koji strasno, svim srcem podržavaju “specijalnu operaciju”, ima i onih koji joj se od početka protive, a najviše je, barem po mojoj procjeni, onih koji su protiv rata, razaranja, stradanja ljudi, no lojalni su vlasti svoje države i sve što se događa prihvaćaju kao neumitno, nešto što se moralo dogoditi i dogodilo se bez njihove krivnje, a sada se samo nastoje prilagoditi novonastaloj situaciji – ratu, sankcijama, izolaciji… Mnogi od njih u međunarodnim sankcijama i izolaciji od zapada vide i koristi, mnogi su čak sretni zbog toga. “Ako bih morao birati između sankcija i jedenja insekata, LGBTQ i kakvih sve ne paradiranja, ne bih puno dvojio. Osim toga, pod sankcijama smo već gotovo devet godina. Iskreno, kada se sjetim predsankcijskih vremena i usporedim ih s apekta mog posla, vidim pozitivne promjene”, ozbiljno razlaže moj prijatelj, na čijoj mesnici stoji veliki natpis: “Meso s ruskih farmi!”.

Ojačali poljoprivrednici

“Sjećaš se, tu preko puta tržnice bila je velika trgovina Billa, nema je više, sada je tu domaći supermarket. Tu su prodavali meso u vakuumiranim paketićima koje je izgledalo savršeno. Svježe, prirodnih boja… Sve dok kod kuće ne otvoriš pakiranje i ne staviš to u pećnicu ili tavicu. Ponekad bih iz profesionalne znatiželje prošetao tim supermarketom i uspoređivao njihove cijene, ne samo mesa nego i voća, povrća… Većina proizvoda bila je iz uvoza – Nizozemske, Njemačke, čak i iz Brazila. I nije mi bilo jasno kako kilogram govedine iz Brazila ili svinjetine iz Nizozemske tu, u Moskvi, može stajati isto, ako ne i manje, nego kod mene. Znam, automatizirano je kod njih sve, no ipak – treba zaraditi i taj brazilski ili njemački farmer, njihova klaonica, sve to treba brzo prevesti ovamo, distribuirati po trgovinama… A ja meso naveliko kupujem s naših, ruskih farmi – naš farmer zarađuje manje od njemačkog, transportni troškovi su puno manji – farma – klaonica – moja mesnica. Koja je mala, radimo u njoj samo žena, šegrt i ja. Isto je bilo i s ovim prodavačima povrća i voća: uglavnom su s juga – Azerbajdžana, Abhazije, Osetije, Gruzije, Armenije… Jedni ovdje prodaju, ostatak obitelji dolje proizvodi, pakira i šalje ovamo. I oni su procvjetali tek nakon sankcija i naših kontra sankcija. Ljudi su prestali kupovati ono plastično povrće u lijepim pakiranjima koje je putovalo mjesecima tko zna odakle, bez okusa i mirisa. Još ima toga svega, ali sve manje i manje. I naši su poljoprivrednici ojačali, narasli zahvaljujući sankcijama, ali i potrošači su došli pameti – i iz inata se više ne kupuje uvozno”, zaključio je svoje razlaganje. Nakon kupnje kod njega, svratio sam i na druge štandove, opskrbio se i povrćem pa se zaputio kući, pospremio kupljeno u hladnjak i počeo se spremati u posjet starim prijateljima Makarovima, na drugi kraj Moskve.

Obiteljska tradicija

Vladimir, profesor matematike, i Julija, inženjerka prometa, upoznali su se davno. Na fakultetu, gdje je Vladimir Juliji predavao matematiku. Nakon perestrojke, kada je nastupilo rasulo, Vladimir je bio prisiljen raditi dodatni posao. Postao je tako i cijenjeni stručnjak za popravak specijalnih strojeva i ubrzo je karijera profesora matematike ostala tek lijepa uspomena – nova profesija donosila je puno više u kuću. Julija je, pak, odradila kratki staž u struci pa se nakon rođenja djece posvetila obitelji. Sin je danas IT-jevac i živi i radi u Sankt Peterburgu, kći je liječnica, pedijatrica u Voronježu. Kako su djeca odrasla, prije sedam, osam godina, Julija se opet zaposlila, ali nekih se stvari nije odrekla – dače, prije svega. Svaki vikend, naime, od proljeća do kasne jeseni, provode u vikendici stotinjak kilometara udaljenoj od grada, južno od Moskve.

“Naša dača je u vikendaškom naselju – gotovo svi tijekom tjedna živimo i radimo u Moskvi ili u nekom od gradova Podmoskovja, no vikendima se svi skupimo ondje. Dača je obiteljska tradicija, s mnogim susjedima sam se davno, kao djevojčica, igrala ondje. Neki, koji su već u mirovini, ondje borave od travnja do listopada, mi koji još radimo dolazimo vikendima – Vladmir i ja otkupili smo i susjednu parcelu zemlje, tako da sada imamo malo imanje od 12 sotki – jedna sotka je 100 četvornih metara. 6 sotki – to je površina zemlje koju su još sovjetske vlasti nakon rata dodjeljivale na korištenje stanovnicima gradova u poslijeratno vrijeme, kada je bila glad. Tadašnji agronomi izračunali su da se na tolikoj površini može uzgajati dovoljno povrća za peteročlanu obitelj. Ja se, naravno, tada još nisam rodila, no sjećam se 70-ih kada su nas roditelji kao djecu vodili sa sobom. Mama je ondje imala vrt iz kojeg smo dobivali zimnicu za cijelu zimu – konzerviralo se povrće, brao krumpir, mrkva, kuhali se pekmezi, radili sokovi…”, priča Julija i prisjeća se kako je kao djevojčica mrzila daču – dugotrajno putovanje javnim prijevozom, rad u vrtu…

Vlastita proizvodnja

“No došle su te devedesete i Gorbačovljeva perestrojka, demokracija i divlji kapitalizam, opet gladne godine. I dača je opet postala hraniteljica obitelji. Od 2000. stvari su krenule nabolje u zemlji, no tradicija je tradicija, a domaće je domaće, nismo jeli ni ranije to smeće iz uvoza, a sada ga i nema. I bolje”, kaže ponosno pokazujući dio prošlogodišnje zalihe zimnice koja će potrajati sve do travnja, svibnja. Ove godine namjerava još proširiti vrt u kojem već uzgaja gotovo sve nužno. Pa nabraja: “Krumpir, mrkvu, ciklu, zelje, rajčice, paprike, luk, češnjak, krastavce, tikvice, patlidžane… Imamo i nekoliko stabala krušaka, jabuka, višnje… Tu su i jagode, kupine, ribiz, začini… Meso kupujemo samo domaće, na tržnici, čak i kruh pečem sama kod kuće. Zapravo, u trgovinama kupujemo samo ono što ne možemo proizvesti sami. A tko zna kakva su vremena pred nama”, govori, ne bez zabrinutosti, prostirući stol za objed. Na njemu paleta iz njezina vrta. Između ostalog. “Lijepo je zimi gledati kroz prozor, vani vijavica, minus 20, pa izvaditi iz zamrzivača svoje jagode i mirisati – ljeto!”, kaže.

Dala mi je misliti. Iste večeri sam guglao povišene gredice, kalendare sadnje, forume o uzgoju kokoši nesilica… Jer, iz domovine sam ovamo stigao prošle godine – moj lokalni mesar još je radio, plaćao sam mu u kunama. Uskoro se vraćam u nove okolnosti – kuna više nema, a vidim u medijima da su gastronomi stali hvaliti specijalitete od crva i insekata… Pa valja razmisliti o vlastitoj proizvodnji. Iz hladnjaka sam izvukao “Viktorov” biftek, pa ga počeo komadati i marinirati. Biftek od prave krave. Što je prdjela – prdjela je. Dnevno.hr / Robert Valdec Read the full article

[designsbysye]

#529 Pakira 1 Chunky Bracelet $10 For Inquiries DM or Text me 443-502-6525 the Name and Number of the item. Please be Pay Pal, Cash App, Venmo, Google Pay, Zelle, or purchase ready. Designs By Sye also provides shipping for a flat rate of $4.00 (shipping process may vary depending on the weight of your package) also free delivery for orders of $75 or more locally. Thank you advance for shopping Designs By Sye. #slavebracelets #styledbysye #menbracelets #necklaces #afrocentricearrings #daddyandmebracelets #anklets #mommyandmebracelets #waistbeads #kidsbracelets #hisandherbracelets #hersandherbracelets #hisandhisbracelets #entrepreneur #entrepreneurlife #entrepreneurmindset #bossbabe #boss #bosslady #bossbabes #bossmom #bosslife #business #businessowner #businesswoman #supportsmallbusiness #blackownedbusiness #blackgirlmagic https://www.instagram.com/p/B792NOQD6TK/?utm_medium=tumblr

[thisdayinwwi]

Flight Lt Geoffrey Walter Gavin Maidens Cato of Pakira Stn, Cape Runaway, Royal Flying Corps, 6 Squad KIA Nov 6 191… https://t.co/gr9GBVi80V http://twitter.com/ThisDayInWWI/status/927311986488049664

[superbmakerzombie]

VINKOVČANIN POKRENUO BIZNIS I OSVOJIO SLAVONIJU 'Znate ono kad se nađete s društvom pa nekom sine ideja da bi nam sad baš pasala prasetina...'

VINKOVČANIN POKRENUO BIZNIS I OSVOJIO SLAVONIJU ‘Znate ono kad se nađete s društvom pa nekom sine ideja da bi nam sad baš pasala prasetina…’

[ad_1]

Dobra poslovna ideja puno znači u pokretanju posla, a tom mišlju vodio se Mario Strinići sa suprugom prije nepune tri godine, nakon “snimanja” stanja na tržištu, razmišljanja i kalkuiranja, krenuo u posao pečenja prasetine i janjetine koje reže na manje komade i pakira u porcije od po kilogram, a uz to nudi i krumpir pečen s prascima ili janjcima… pa još dodati mladog luka, tko može tome…

[revolucijaizkreveta-blog]

Zbogom, njuško moja

Imati doma starog psa je jednako kao imati bolesnika koji boluje od raka. Jednako ili barem slično. Kad imaš 17godišnjeg psa, kao što sam do prije mjesec dana imala ja, uvijek se nadaš da će baš tvoj biti jedan od onih koji su navršili dvadeset, a kad ti netko u obitelji umire od raka jednostavno ne doživljavaš to kao toliki problem jer odbijaš vjerovati da se to dešava baš tebi. Nemojte se vrijeđati što starog psa uspoređujem s rakom, ali znam o čemu pričam pošto sam u kući imala oboje. Feeling je jednostavno sličan. Pas mi pod stare dane nije mogao hodati po stepenicama pa sam svih njegovih 30 kila nosila svaki dan pred kuću i nisam shvaćala. Nisam shvaćala da je kraj, mislila sam da je nekako sve okej, jer tako misliš kad se to događa tebi. Tvoj pas je besmrtan i vječan. To je logika kojom se vodiš jer je - tvoj. No, onog trena kad ga pronađeš mrtvog s ukipljenim pogledom,  u glavi ti zasvira Adele i glazbena tema iz jednog, ne pratim baš kojeg, Jamesa Bonda: ''This is the end... Hold your breath and count to ten''. Doslovno, jedino što možeš i moraš učiniti je brojati do deset jer shvatio si da je kraj sada i ovdje i moraš brzo odlučiti hoćeš li početi vikati i plakati ili ćeš se sabrati i saznati koju službu da zoveš. ''Ima jedna firma iz Samobora'' - rekla mi je pred koju godinu Rujana Jeger kad sam je pitala koga se zove kad pas umre. Znam, znam da pas ugine, ali ja kažem umre. Pitala sam je to pred koju godinu jer kad ti je pas star, stariji od deset godina, moraš biti spreman da taj this is the end trenutak može doći u svakom trenu isto kao kad netko boluje od raka. Tada sam zapisala na papirić broj telefona i stavila to na ormar ispod nekih knjiga. Prvo sam malo stajala nad mrtvim psom. Palo mi napamet da radim oživljavanje onako kao što viđamo u filmovima kad oživljavaju ljude. To mi je samo prošlo kroz glavu. Da je imalo smisla, napravila bih to. Ovako sam samo u stanju nekog šoka, uzela mobitel i napisala na Facebook: ''Jutros u 8 u 17oj godini umrla je moja Kiara. Nije se mučila i dok mi se suze slijevaju niz lice mogu samo reći da je otišla na način koji sam željela za nju.'' Poslala sam par SMS poruka prijateljima sadržaja: ''Umrla je Kiara''. Da, u toj nezamislivoj tuzi bila sam sretna jer joj je srce samo stalo. Ono čega sam se pod njene stare dane najviše bojala je to da ćemo jednog dana morati ići na uspavljivanje što je najgora varijanta jer tada znaš - u petak u 2 i 20 idem ubiti psa. Cijelu svoju mladost provela sam s tim psom i takva spoznaja, da znam da ga idem ubiti, ta spoznaja bi me spremila u ludnicu. Jer, kažu, nisu velike stvari to što ljude sprema u ludnicu, a ovo je zapravo velika stvar. Ako ste ikad imali psa, znate o čemu pričam. Gledala sam je mrtvu pokušavši se natjerati da prestanem jer ne želim je takvu pamtiti. Posegnula sam za papirićem na ormaru i nazvala Samoborce. Nisu se javljali na telefon. Suze su mi se skupljale u očima i, iskreno, željela sam vrištati jer ljubav mog života već napola hladna leži na podu, ali morala sam ostati pribrana i saznati koga da zovem. Grozno je to, sve što želiš je plakati, ali moraš upaliti internet i guglati kojekakve službe bez da imaš realnog pojma što točno da guglaš i kako se to točno zove. Nazvala sam Veterinarski fakultete i dogodilo se za njih neuobičajeno svjetsko čudo - javili su se na telefon što je bio tračak sreće u ovoj horor situaciji. Dali su mi broj neke svoje službe, ali nitko se nije javljao pa sam sva shrvana, boreći se sa suzama, šizila: Ja imam mrtvog psa u stanu, a nitko mi se na javlja na telefon! Nakon nekih osam pokušaja, javio mi se lik: ''Mogu doći po vašeg psa za cca dva sata. Moram po još četiri psa prije vas''. Pitao me koliko pas ima kila. Rekoh 30ak. ''To će biti 325 kuna, pripremite keš jer ne primamo kartice'' - kaže mi lik. Za minutu zazvoni mi mobitel. Ovi iz Samobora. Rekoh im da sam našala već neku drugu službu. Usluga Samoboraca uključuje urnu, a ovo drugo ne. No, ja urnu nisam ni htjela. Nemam je gdje zakopati, a na polici je nemam namjeru držati. To mi je nekako morbidno. Zapravo, jako morbidno. Pokrila sam psa plahtom i sjela na krevet. Kroz glavu mi je prolazilo svašta. Naša zadnja šetnja, padala je kiša i bila sam ljuta što zbog kiše ne želi ništa obaviti što znači da je zadnje trenutke života pas proveo tako da mu je bila sila na wc. Onda osjećaš grižnju savjesti. Bude ti žao svakog onog trenutka kad si ga uzimao for granted. Bude ti žao svih onih puta kad si ga prekratko prošetao jer si se išao naći na kavi s nekim zapravo nebitnim, nekim u svakom slučaju manje bitnim u tvom životu od tog psa. Bude ti žao što si vikao na psa i ponekad ga smatrao napornim. Bude ti žao svih onih ljetovanja na koje psa nisi poveo da ne bude pain in the ass. Jer tek kad ga nema, tek onda uvidiš da je taj pas jedina osoba koja te bezuvjetno voljela, shvatiš da nije bio pain in the ass nego si samo ti egoistično doživljavao psa kao nešto što će uvijek biti prisutno. I, što će ostati od moje Kiare? Samo uspomena i pokoja dlaka još mjesecima na odjeći. Sjedila sam tako na krevetu, malo glasno plakala, hvatala se za glavu. Ponavljala sam u sebi, a možda i na glas: ''Ja ne vjerujem'' - iako sam morala vjerovati pošto je pas rođen 2001. godine, a sad će 2018. Preživio je skoro dva pseća vijeka. Debelo nadživio sve svoje prijatelje iz psećeg parkića. Preživio nekoliko operacija, borbu s pitt bullom i ugradnju šarafa u kuk. Došla služba za odvoz. Lik je izvadio vreću za smeće. Da, običnu vreću za smeće onu plavu kakvu svi imamo. Primio je Kiaru za rep i naglavačke je ubacio u jebenu vreću za smeće. Da, za rep! I ja sam stajala i dok su mi se suze slijevale niz lice gledala kako taj čovjek ljubav mog života pakira u vreću za smeće like she was nobody. Evo, dok ovo pi��em i sjećam se te scene suze mi idu na oči. Platila sam i lik je otišao. Prazan stan odjednom, kao da se ništa nije dogodilo. Odnijeli su mog jedinog psa u vreći za smeće i ja, očito, moram nastaviti sa životom. Za sat vremena imala sam razgovor za posao u jednom časopisu. Otkazati ili otići? Odlučila sam otići jer... ne znam. Sve je bilo toliko grozno zbog Kiarine smrti da sam procijenila da je bolje da odem i malo se rasteretim nečim desetim. Iako sam planirala prati kosu i našminkati se, nisam se ni umila jer sam bila u takvom stanju da bih poludjela da sam se zalila vodom. Čudno je to za reći i opisati, ali voda na mom licu u stanju u kojem sam bila nije dolazila u obzir. Došla sam u tu firmu kao zombi. Srela nekoliko poznanika koji tamo rade. Svima sam samo kao robot govorila: ''Nije mi dobro, umro mi je danas pas''. To sam rekla i ženi koja je vodila razgovor. Prigovorila mi je da se doimam nepripremljeno. Uopće nisam čula što govori, samo mi je kroz glavu prolazilo: umrla je Kiara, umrla je moja Kiara. Posao nisam dobila i bolio me kurac, pardon my French. Jer, imam većih problema od potencijalnog posla u nekakvom bezveznom časopisu, primjerice - umro mi je pas! Danas! I danas su ga primili za rep kao komad otrovnog otpada i ubacili ga u vreću za smeće. Pred mojim očima. Mog psa. U vreću za smeće. Možeš li, čitatelju, pojmiti koji je to horor od situacije kad to gledaš i ne možeš učiniti ništa, a samo želiš da je danas jučer i da je pas živ. Narednih dana sam shvatila da ja ne znam živjeti bez psa. Skoro 17 godina imala sam naviku spavati u trenirci zato da mogu odmah iz kreveta izletjeti u jutarnju šetnju. Sada, odjednom, to više nije bilo potrebno. Odjednom mogu spavati koliko želim u čemu god želim i ne trebam gledati na sat. Jer... nije više bitno! Zapala sam u neku depru. Znala sam ležati na tzv. psećem kauču na kojem je Kiara spavala. Nadala sam se da ću osjetiti njen miris. Miris krzna. Ali, mirisa više nije bilo. Njene zdjelice i dalje stoje u kuhinji. Uzica visi u hodniku. Nema više psećeg hrkanja na kauču. Sada moja crna sreća natjerava maltezere tamo negdje iza duge, kako se već kaže da iza duge odlaze psi koji uginu. Umru! Riječ uginuti mi je tako nekako ponižavajuća. Miš ugine. Pas umre. Jer pas je svakom vlasniku osoba, a ne obična priglupa životinja. Ljudi, kad ostanu bez psa, se dijele na dvije skupine: one kojima je to prevelika bol da bi je još jednom podnijeli i one koji će nabaviti novog psa. Ja spadam u drugu skupinu jer ne znam živjeti u kući duhova bez psa. Kuća bez psa je tužna, mrtva i prazna kuća u kakvoj ne mogu i ne želim živjeti. Pogledala sam malo što se nudi u azilima i mama mi je rekla da kako mogu to gledati dok se Kiarino mrtvo tijelo još nije ni ohladilo. E pa, mogu, i moram. Potraga za novom srećom barem me malo tješila. Počeli mi ljudi na Facebook nuditi svakojake pse, čak i njihove vlastite odrasle pse. Od toga mi se srce steglo: ja svoju Kiaru ne bih dala za milijun dolara, ona nije imala cijenu, a ljudi se pokušavaju riješiti svojih pasa. Maltene, jedva dočekali da, uvjetno rečeno, imaju kome uvaliti psa. Zahvalila sam se svima statusom i napisala da ću na proljeće uzeti štene u tipu goniča, ptičara ili pointera jer takva je bila i Kiara, mješanac irskog setera i psa s ulice. Facebook se pokazao korisnim i odmah sam našla ljude koji imaju trudnu mađarsku vižlu. Otac opet nepoznat. Predbilježila sam se za štene na proljeće. Činjenica da je moj novi pas u trbuhu svoje mame i mali dva centimetra pruža mi nekakvu utjehu. Prave utjehe nema, da budem iskrena. To je jedna od onih boli koje se jednostavno moraju isplakati, to nije bol koja se zataškava kojekakvim bakinim sedativima. To je bol koja se stvarna i koja neće proći kad svane novi dan. To nije kao kad se uzrujaš jer je netko bio bezobrazan prema tebi u redu za blagajnu u supermarketu pa za dvije minute zaboraviš na to. Ovaj osjećaj je trajan, dubok i stvaran. To je gubitak člana obitelji. Dobila sam tog psa za 15. rođendan, a uskoro će mi 32. Taj pas je bio tu više od pola mog života. Ja praktički ne znam za život bez tog psa. Osjećam svojevrsnu grižnju savjesti jer sam Kiaru zapostavljala zbog nekih zapravo nebitnih ljudi, kojekakvih dečkiju u svom životu koji zapravo nisu bili vrijedni niti moje pažnje, a kamoli zapostavljanja Kiare. Tek kad sam je izgubila shvatila sam što sam imala i znam da novog psa, već znam da će se zvati Frida, neću zapostavljati zbog nikoga i ničega jer - ljudi su samo prolaznici u našem životu, a pas je ljubav koja je beskonačna. Zbogom, Kiara, ljubavi moja... Read the full article