#onako izgledam da istina je

[aneurizma]

My mother called me out for looking like a bosnian stereotype and i thought of defending myself but it's kind of hard to do that when you are wearing an adidas jacket, have a buzzcut and hold a jogurt preparing to eat homemade krumpiruša, i think the stereotypes might be true, and this krumpiruša is making life worth living

[zvjezdana-the-writer]

Šesto poglavlje moje priče ,,Dreams are not enough" 👇

Chapter 6.

,,Nešto si presretna danas.“ Sumnjivo je rekla Eva dok mi je kuhala čaj od kamilice. ,,Djeluješ zaljubljeno.“

Malo je reći da sam bila zaljubljena. Sjala sam od ljubavi. Srce mi je pumpalo kao navijeno, pogotovo zbog toga što sam na svom prozoru danas ugledala njegov list.

Ich werde heute auf dich warten.

Čekat ću danas na tebe. Pretpostavljam da je u pitanju kino. Nadam se da se neće dogoditi neki nesporazum pa ga opet ostavim na cjedilu.

Bila je nedjelja i trebala bih učiti, ali trenutno me više zanimalo što ću odijenuti na sebe. Imala sam raznoraznih suknji, majica na bretele, pa čak i haljina... ali sve u crnoj boji.

Naposljetku sam odabrala običnu crnu majicu kratkih rukava, crnu jaknicu, kariranu suknju, crne dokoljenke i balerinke. Ne baš onako kako bih se inače odijenula... ali ovo je posebna noć i ne mogu doći svakakva. Dok sam se posmatrala u zrcalu, ugledala sam Evu na vratima kako me iznenađeno gleda s bananom u ruci.

,,Što misliš?“ Upitala sam i okrenula se prema njoj.

,,Izgledaš poput djevojčice kojoj na gaćicama piše koji je danas dan.“ Prišla je mom ormaru i otvorila ga. ,,Sada ću ti ja pronaći pravu odjevnu kombinaciju. U međuvremenu možeš skinuti tu babsku odjeću sa sebe.“

Prije nego što sam se stigla usprotiviti, ona je već izvadila nešto iz ormara.

,,Neću to odijenuti.“ Rekla sam ljutito.

,,Barem isprobaj, babico.“

Osjećala sam se kao da me zmija stisnula oko bokova. Nosila sam otvorenu crnu majicu srednjih rukava, kariranu minicu, crne dokoljenke i crne čizme. I kao šlag na tortu mi je svezala kosu u rep.

,,Izgledam kao prostitutka.“

,,Izgledaš seksi.“ Rekla je i stisnula mi ramena. ,,Svaki dečko treba djevojku koja je loša samo za njega. Bit će očaran, vjeruj mi.“

,,Bit će nasmijan.“

,,Da, nasmijan jer će moći gledati film sa najseksi ribom u kinu. Svaki bi dečko bio sretan.“

Okrenula sam se, gledajući se u zrcalu. Minica mi se stalno diže. Plašim se da će vjetar zapuhnuti i onda svi vidjeti moje čipkaste gaćice.

,,Vjeruj mi, sve će dobro proći.“ Samouvjereno je osiguravala Eva. ,,Samo misli pozitivno.“

Nakon što me našminkala, rekla je: ,,Evo. Nisam te željela previše šminkati.“

Pogledala sam se u zrcalo i nisam vidjela mnogo razlike. Stavila mi je crni tuš na kapke i oblikovala lijepu i upadljivu crtu. Usne su mi bile namazane tamnocrvenim sjajilom.

,,Ewelina, u čemu je problem?“ Upitala je Eva, nakon što je vidjela da izgubljeno hodam po sobi.

,,Problem je u tome što ovo nisam ja, shvaćaš? Osjećam se užasno!“

,,Zar si mislila da ćeš se nekome svidjeti u onoj babskoj odjeći?“

,,Mislim da je ipak bitnije kakva sam iznutra. Izvana se svatko može uljepšati.“

Nasmiješila se, odmahnuvši glavom. ,,Imaš sreće što sam te ugledala prije nego si otišla. Samo sam ti htjela pomoći, ali ti i dalje radiš po svom, bez obzira koliko put ti netko govori da ne treba tako.“

Pred kinom je kao i svakog vikenda vladala gužva, ali ne kao petkom i subotom navečer. Ako hoćeš tim danima gledati film, moraš najmanje tjedan dana unaprijed kupiti ulaznicu. Pogledom sam tražila onoga zbog koga sam ovdje. Stajao je pred štandom za kokice s rukama u đžepovima svoje crne jakne, meni leđima okrenut. Prepoznala bih ga svugdje. Bilo je kao da su svi nevidljivi osim njega.

Uzdahnula sam i prišla mu, ali on se i dalje nije okrećao.

,,Hej.“ Rekla sam tiho. Htjela sam ponoviti jer sam mislila da me nije čuo, ali okrenuo se.

,,Hej.“ Rekao je i odmjerio me. ,,Ajmo unutra.“

To je prošlo brže nego što sam očekivala, pomislila sam i upitala ga koji je film odabrao.

,,Insidious. Istina, malo je strašno, ali preživjet ćemo nas dvoje to.“

Glupavo sam se smješkala i pravila se da mi je drago, ali horora imam već dovoljno i u realnom životu.

Kao što sam i očekivala, nas dvoje smo sjedili u prvom redu i gledali film u 3D formatu. Krasno. Oči će mi ispasti od uzbuđenja. Ali već nakon dvadesetak minuta sam morala napraviti pauzu.

,,Idem do toaleta.“ Šapnula sam mu i skinula 3D naočale.

,,Hoćeš li da ti kupim kakvih grickalica ili piće?“

,,Ne, hvala.“ Rekla sam i pojurila. Ljudi su već bili ljuti jer pokrivam platno svojim seksi izgledom. Neki su me čak pogodili kokicama.

Od smrada u toaletu sam osjetila mučninu, ali zadržavala sam se ovdje još neko vrijeme. Čula sam vriskove iz filma, pa čak i ubrzano disanje ljudi, ako me sluh ne vara. Izašla sam iz toaleta i provirila kroz vrata gdje se gledao film. Jana od silnih ljudi nisam mogla ni vidjeti, a film je postajao sve gori. Osjetila sam vibraciju u đžepu svoje suknje i izvadila mobitel. Imala sam poruku od Liama.

Gdje si?

O, Bože, nisam mu valjda rekla da danas vježbamo kod mene fiziku? Totalno sam zaboravila na to. A on me sigurno čeka.

U blizini, odgovorila sam.

Želiš li vježbati fiziku sa mnom?

Iskreno, nisam uopće htjela. A ni film mi se nije gledao. A najiskrenije, već sam se pomirila s činjenicom kako od Jana i mene ništa neće biti. Stoga, zašto se ovdje zamaram? Jedva da smo išta progovorili. I dalje ne znam nijednu sitnicu iz njegova života.

Stižem odmah, napisala sam i izašla iz kina.

Kada je Liam otišao, presvukla sam se u široku crnu majicu dugih rukava. Otvorila sam prozor i sjela na mali krov ispod njega. Voljela sam svoj krov. Uvijek bih predvečer sjedila ovdje. Uvijek sam odlazila na isto mjesto, čekajući da se nebo osjeća poput mene. Voljela sam gledati zvijezde. Iz nekog razloga su me asocirale na praznike.

Najiskrenije, ja sam prava kukavica. Već po drugi put sam ostavila Jana na cjedilu zbog nekih bezveznih instrukcija iz fizike. Sada je definitivno sve između nas gotovo. I dobro mi je tako. Ne mogu imati dečka kada nemam nijednog prijatelja. Bolje će mu biti bez mene. Ne želim ga više vrijeđati.

Začula sam kucanje na svom prozoru. Okrenula sam se i vidjela Jana. Lijeno mi se smiješio.

,,Kuc-kuc.“ Prošaptao je.

Uzdahnula sam i odvratila pogled. Što bih mu rekla? Osramotila sam se kao nikada dosada.

,,Smijem li ti se pridružiti?“

,,Tko je te uopće pustio u kuću?“ Upitala sam ljutito.

,,Tvoja sestra.“

Ah, naravno da je to bila Eva.

Sjeo je pored mene i neko me vrijeme zamišljeno promatrao.

,,Dakle?“ Upitao je kao da očekuje neku bajku od mene.

,,Dakle što?“

,,Zašto si otišla? Nije ti se svidio film? Nisam ti se svidio ja? Pričaj malo.“

,,Nije problem uopće u tebi, već u meni. Nisam osoba za vezu. Možeš imati mnogo bolju i ljepšu od mene.“

Osmjehnuo se. ,,Već sam ti rekao kako mi se ti sviđaš.“

,,Nisi. Rekao si kako ne možeš biti s nekim tko nije čudan poput tebe.“

,,A ti sebe smatraš normalnom?“

,,Smatram se potpuno nenormalnom.“

,,Zašto mi onda ne daš šansu da skupa budemo nenormalni?“

Pratila sam kako uvlači svoje ledene prste kroz moje i lagano mi stišće ruku. Skupila sam hrabrost i uzvratila stisak, dodirnuvši prstima njegovu ledenu kožu. Podignula sam pogled prema njemu. Nikada nije bio ljepši. Blijedo lice mu se savršeno primjećivalo u mračnoći, a tamne usne se razvukle u blag osmijeh.

,,Kako se osjećaš dok budem u tvojoj blizini?“ Prošaptao je vrelije.

,,Kao da sanjam.“ Rekla sam, promatrajući njegovo lijepo lice.

,,Zašto?“

,,Svaki provedeni trenutak s tobom je nestvaran i predivan. Nekako sve oko mene nestane, osim nas dvoje.“

Stisak oko moje ruke mu je popustio. Oslobodio ju je kako bi mi sklonio kosu s vrata. Kada su njegove hladne usne počele ljubiti moj vrat, osjećala sam kako mi nešto škaklji dušu. Njegova mekana kosa me škakljala, a uz to je neodoljivo mirisala, a srce mi se smirivalo kada su njegove ledene usne napustile moju kožu.

Kada se počeo odmicati, uzela sam ga za kosu i poljubila njegove usne.

Sutradan, poslije nastave, izašla sam iz škole i ugledala Jana kako me čeka na klupi.

Kada sam mu se približila, ustao je s klupe i osmjehnuo mi se. Mogla sam osjetiti njegov prekrasni miris i čuti njegovo disanje koje je usporilo. Otišli smo iza škole.

,,Kako si?“ Upitao je.

,,Dobro.“ Rekla sam, iako sam se osjećala užasno.

Osmjehnuo se i nagnuo usne na moj vrat. Mekane, ledene usne. Osjećala sam kako mi srce sve jače tuče.

,,Volim kada mi lažeš.“ Šapnuo je, dok mu je ledeni dah plesao po mojoj goloj koži.

,,Mogao bi me slobodno malo oraspoložiti.“

,,Više te volim namrgođenu. Tada me najviše pališ.“

Naše usne su se pronašle kao da mi ne upravljamo njima. Dodir njegovih usana mi je bio dovoljan da se osjećam živom i sretnom.

Toliko sam se zadubila u svoje misli da nisam ni primijetila kako nas Liam nervozno i pomalo ljutito gleda.

,,Ispričavam se. Nisam htio smetati.“ Rekao je Liam i brzo nas napustio.

Ostavila sam Jana i otišla za njim. Malo sam se nepristojno ponijela, ali to i dalje nije razlog da se Liam ovoliko uzruja. Toliko je brzo hodao da ga nisam mogla stignuti.

,,Liam, uspori.“ Opomenula sam ga, jer mi nije padalo napamet trčati za njim.

Usporio je, ali ništa nije rekao. Naše učenje se svelo na to da ja sjedim na krevetu s knjigom u ruci, a on na stolici ispred pisaćeg stola. Apsolutno nije obraćao pažnju na mene. Zaista me zanimalo zašto je bio tako ljut.

,,Mislim da bismo trebali učiti zajedno, a ne odvojeno.“ Rekla sam.

Zatvorio je knjigu i sarkastično rekao: ,,Mislim ipak da bih ja trebao otići.“

Nisam ni stignula ustati, ni bilo što drugo. Već je bio zbrisao.

Sada bi mi trebala Elspeth. Ona je uvijek bila spremna učiti sa mnom ili raditi zadaću sa mnom. Ali otišla je, kao što će otići i svi drugi. Svi će me jednog dana ostaviti.