#nemir u nogama | Explore Tumblr posts and blogs

hipigram · 7 years ago

Text

Teta Doka: Nastavak priče o ljubav(nic)i

“Jednom kad postanem pesnik i kad me u knjizi pronađeš, zatvori je, zagrli me i usni kraj mene…“ B.D.

Ljudi s olovkama

Ležim i imam osjećaj da mi ništa više na svijetu ne treba. Sve što trebam leži pored mene. Diše. Slušam. Miriše.

Osjećam njegove ruke oko sebe. Ispleo je prste sa mojima. Pokriva me dekom. Radio je sve ono što mi je trebalo da izliječim nakupljene teške dane. Ako glumi- kako može tako dobro da glumi? Kako tačno zna šta treba da radi? Da li toliko dobro poznaje žene? Ili žali onu koju nesreća prati u onom što voli? Plačem pred njim kao pred Bogom. Oslobađam nakupljeno.

Možda sve radi iz sažaljenja. A možda je samo stvar u sexu. Ne znam. Ali znam šta je sreća. Šta je spokoj. Dodir ruke u taksiju, jutro i buđenje, pogled kroz bijele zavjese, snijeg koji pada, njegov miris, njegova toplina, brada koja mi bocka lice, ruke koje lutaju po mojim nogama i stomaku, disanje koje osjećam na leđima…

Hrče. Smijem se dok spava. Kakav poklon od života i prvog dana nove godine. Sada znam, taj trenutak je ono “Ništa” kad pitaju “Šta ti je?”, to je mir za onaj nemir koji nosim godinu i po dana. Drugima kažem “Ja imam nekog.”, istina je, da neko ima mene. Ti si moja nova ljubav.

Poslana da naučim da je moguće uvijek i iznova ponovo voljeti. Bar dok ne dođe ljubav za vječnost. Ako dođe. Ja sam dijete koje u nju vjeruje. Ja sam Verter. Ti si poslan da mi doneseš srećne trenutke dok prolazim teškoće, ispunjavajući svoju svrhu i zadatak u ovom životu. Svaki talenat darovan od Boga istovremeno je i teret. Jer ljepotu prati bol. Dučić kaže da se sve rađa u bolu i suzama, baš kao dijete.

Cilj nije sladak ako si do njega došao s’ lakoćom. Uz prošlu ljubav sam naučila da je to najvrednija stvar u ovom životu. Da nikad ne štima sve. Da sve što danas imaš, sutra može nestati. Da moraš mislit’ na onog drugog. Uz tebe učim da je sreća trenutak. Da volim izdaleka. Da postoji ljubav na prvi pogled. Onaj kad smo se oboje smijali neuspješnom, ali neumornom udvaranju tvog prijatelja mojoj drugarici. Naučila sam da se žena zaljubi u ruke, hod i pesimizam.

Da sam srećnija kad sam tebi deseta nego drugom prva. Naučis da pišeš i osjecanja prenosiš na papir. I da ništa ne može na silu, ili osjećaš ili ne. Pokušala sam pobjeći toliko puta. Nisam uspjela. Naša priča ne završava. Jer s’ tobom imam još da učim. A mozda i da tebe nečem naučim. Nadam se-ljubavi!

#nasa-prica

3 notes · View notes

tamic87 · 7 years ago

Quote

Kiša dobuje ulicama. Beton, hladan i mokar, svjedoči koracima onih koji s ciljem ili bez crtaju svoj put. Pamti i one koji putuju u nepoznato pognute glave, ali i one koji svoj pogled usmjere prema nebu moleći za sebe ili nekog svog. Ostave trag i oni koji gledaju prema gore ćuteći. Njihove su usne nijeme, a duša jeca u tišini strepeći za onaj dio sebe koji se grije ispod za broj – dva većeg kaputa. I te su molitve uvijek daleko snažnije. On me čeka tamo, isto toliko hladan i mokar, dok ispijam čaj i gledam u ormar u kojem, naravno, nemam šta da obučem i sam crta tragove svojih stopa dok ja biram šal koji će odgovarati današnjoj kombinaciji. On me čeka tamo s osmijehom na licu dok nanosim bordo ruž jer zna kako mi odlično stoji u ponedjeljak i svaki preostali dan u sedmici. On me čeka tamo i pozdravlja svakog prolaznika, dok nanosim parfem kao finiš tač za njegovo čulo mirisa kad me nježno bude ljubio po vratu. On me čeka tamo iako osjetno kasnim ovog kišnog popodneva i psujem alarm koji sa zadovoljstvom preuzima krivicu. On me čeka tamo jer zna da ću doći. Bez kišobrana u ruci prelazim ulicu ne obraćajući pažnju na zvukove sirena kao znak upozorenja za veoma nezrelo i nepromišljeno ponašanje. Pogledam ih nakratko i uputim osmijeh izvinjenja noseći na sebi more kapi kiše, jer oni očito ne znaju šta znači trčati ljubavi u zagrljaj. Prepoznajem ga među hiljadu istih i počinjem trčati jedva dočekavši da mu obujmim ruke oko vrata. – Heej! – vrištim dok se gubim u njegovom stisku. Izvini što si došao mnogo ranije pa ti se učinilo da sam i ovaj put zakasnila – pravdam se na njemu jako poznat način. – Kraljice kašnjenja, oprošteno ti je i ovaj put – šapuće dok mi krade kapi parfema s površine namijenjene samo za njegove usne, a lišće svira u čast dvije opijene duše. – Na koju klupu me danas vodiš? – Na neku koja ima kišobran. Ti si se zainatila da zaradiš upalu. – Kako si smiješan. Znaš da sam imuna na njih kad sam s tobom. – Kad smo kod toga, trebam s tobom ozbiljno pričati. – Vodiš li me sa sobom? – Znaš da ne mogu. Ne bih ti mogao priuštiti život kakav zaslužuješ. Svjesna si toga, zar ne? – Sebe mi ne bi mogao priuštiti? – O čemu pričaš? Znaš da nije to! – Onda? Zašto me ne povedeš? Kao da me ne poznaješ? Kao da ne znaš da bih s tobom imala sve? – Jer to jednostavno nije moguće. – Koja si ti kukavica! – izgovaram bez ijedne puštene suze dok skupljam snagu da dovršim ono što mi se u jednom momentu skupilo. Svu ljubav sveo si na riječi. Jesmo li mi samo to i bili – riječi; ono što djeca obrišu gumicom ili prekriju korektorom? Zar samo toliko o svemu? Da li je moguće da te u ovoliko vremena nisam ni najmanje upoznala? – Nismo. Ono smo što osjećamo, ali ja… – Ali ti ništa! Ti ne smiješ ništa! Sva se hrabrost izgubila pri pomisli da bi mogao sa mnom provesti ostatak života. I bojiš se jer znaš, svjestan si i sam, da bi ti se to dopalo! Nakon razgovora jedno vrijeme samo smo sjedili i gledali. Ponekad jedno u drugo, ponekad svako na svoju stranu, obeshrabreni da nastavimo, preslabi da okončamo ono što će svakako ostati uspomena ove jeseni. Jutro je osvanulo nikad bolnije i nikad ljepše. Prethodna večer izmirila je sve nesuglasice i smirila nemire dok su se dvije duše stapale u jednu kroz tijela koja su svjesna da se više neće dotaći a vječno će si pripadati. Nakon toga je otišao. Bez pozdrava, kako je i bilo dogovoreno. Ne ostavljajući tragove, osim one u njima. Stigla je ko zna koja jesen u nizu. Kiša i dalje dobuje ulicama provincije kvaseći kosu zaljubljenih djevojčica dok trče po svoju dozu zagrljaja. Lišće pucketa pod nogama usputnih prolaznika. Beton je i nakon toliko godina ostao dostojan sebe. Naizgled bez promjena, a ništa nije isto. Naučila sam prelaziti ulicu isključivo kad je zeleno svjetlo, dvaput gledajući na obje strane čak i u jednosmjernoj. Nositi kišobran i onda kad najavljuju sunčan dan jer godinama ne umijem osjetiti kišu, a i na upale nisam imuna. Više ne kasnim na sastanke. Mada se ne trudim ni doći ranije. Bordo ruž nije sastavni dio moje kozmetičke torbice, ali služi kao sredstvo za crtanje po zidovima s kojim se koristi moja djevojčica. Ljubav prema spavanju i čajevima dijelimo i nju održavamo zajedno. Njegove su oči i pogled. Njegova je strpljivost u čekanju. Naše je nijemo gledanje u nebo i pozdravljanje prolaznika. Ne mogu reći da se nismo sreli od one noći, jer gledam ga svaki dan kroz nju, samo jačeg, hrabrijeg, odlučnijeg. Gledam ga kroz prizmu sebe s njegovim likom i najjača nam je ljubav na svijetu. Ne vjerujem da se nikad neće sresti, ali se pitam hoće li se prepoznati? Riđa ne voli istu notu parfema niti trči kome u zagrljaj

7 notes · View notes

balkantimes · 5 years ago

Text

GEORGE FLOYD DIGAO JE NA NOGE CIJELI SVIJET, ČAK SU I DJECA NA ULICAMA: Doista je jezivo čega su tako mlada morala postati svjesna

U SAD-u su održane komemoracije za ubijenog Georgea Floyda čija je smrt pokrenula već 10 dana prosvjede i nemire u cijeloj zemlji

U Minneapolisu, New Yorku i brojnim gradovima SAD-a održane su u četvrtak komemoracije i okupljanja u spomen na Afroamerikanca Georgea Floyda, ubijenog tijekom brutalnog policijskog privođenja, kada mu je bijeli policajac koljenom stiskao vrat iako nije pružao otpor.

Floydova smrt pokrenula je već 10 dana prosvjede i nemire u cijeloj zemlji, a prosvjednici traže prestanak brutalnog policijskog postupanja kada su u pitanju Afroamerikanci, izražavajući ogorčenost zbog rasizma i policijskog nošenja teškog oružja.

Članovi obitelji, prijatelji, politički i vjerski čelnici odali su u Minneapolisu počast Floydu. Njegov brat Philonise kazao je tom prigodom kako su svi došli vidjeti njegova brata. “Nevjerojatno je da je ganuo srca tolikih ljudi”, rekao je Floydov brat, koji je na reveru sakoa nosio značku s bratovim likom. “Svi žele pravdu, mi želimo pravdu za Georgea, on će je dobiti”, kazao je.

POZNATO OD ČEGA JE UMRO GEORGE FLOYD: Imao je srčani zastoj, brojne masnice i posjekotine po tijelu, a bio je i zaražen koronavirusom

Nije bio ‘normalan sprovod’

Usred dvorane u kojoj je na Sveučilištu North Central održana komemoracija bio je postavljen lijes s tijelom ubijenog Floyda (46). Svećenik, tv komentator i aktivist za građanska prava, velečasni Al Sharpton održao je govor u kojem je istaknuo kako nije riječ o “normalnom sprovodu”.

“George Floyd nije trebao biti među umrlima. Nije umro od uobičajenih zdravstvenih razloga. Umro je zbog uobičajenog nefunkcioniranja američkog pravosudnog sustava”, kazao je Sharpton. On je pozvao ljude na “marš na Washington” 28. kolovoza, na dan kada su 1963. održani povijesni prosvjedi za građanska prava.

Čelnik Sveučilišta na kojem se održavala komemoracija najavio je osnivanje stipendijskog fonda pod imenom Georgea Floyda, za koji je već prikupljeno 53.000 dolara. “Vrijeme je da se kao nikad prije uloži u novu generaciju mladih crnih Amerikanaca koji su spremni preuzeti vodstvo naše nacije”, kazao je Scott Hagan.

NI POLICIJSKI SAT IH NIJE SPRIJEČIO: Tisuće ljudi na komemoraciji za Georgea Floyda

Trenutak šutnje

Dvanaest igrača bejzbol tima Minnesota Vikings pristigli su zajedno na komemoraciju, a brojne druge ekipe oglasile su se putem video poruka. Tijekom komemoracije održan je trenutak šutnje koji je, simbolički, potrajao osam minuta i 46 sekundi, koliko je bijeli policajac koljenom stiskao grlo ubijenog Afroamerikanca.

Brojna okupljanja u spomen na Floyda održana su širom zemlje. Dodatne službene komemoracije održat će se idućih dana u Sjevernoj Karolini, gdje je Floyd rođen, te u Houstonu, gdje je proveo većinu života. U New Yorku, koji je bio pogođen i pljačkama tijekom prosvjeda, tisuće ljudi sudjelovalo je u komemoraciji za Floyda, održanoj u parku Brooklyn.

Mnogi među njima kleknuli su na travu za sunčana poslijepodneva, u znak prosvjeda protiv policijskog ponašanja i izvikivali: “Ni pravde, ni mira”. Zastupnik Hakeem Jeffries pozvao je na nastavak prosvjeda, navodeći da je ova tragedija probudila ljude koji će donijeti trajnu promjenu. Očekuje se da će se okupljanja u spomen na ubijenog Afroamerikanca održavati tijekom idućih šest dana. Sprovod bi trebao biti održan u utorak.

OVO SU POLICAJCI ZBOG KOJIH JE AMERIKA DANIMA NA NOGAMA: Dobili su otkaze, jedan je optužen za ubojstvo, a ostali za pomaganje

Najavljena tužba protiv Trumpa

Tijekom komemoracije tisuće ljudi okupilo se na mirnim prosvjedima u Minneapolisu, Los Angelesu, New Yorku i Washingtonu. Ispred Bijele kuće prosvjednici su sjeli na ulicu, dok je policija pojačavala sigurnosne mjere na obližnjem Trgu Lafayette, gdje je dan ranije predsjednik Donald Trump dao silom rastjerati mirne prosvjednike.

Skupina za ljudska prava ACLU, najavila je u četvrtak tužbu protiv američkog predsjednika i drugih visokih dužnosnika zbog tog incidenta, kojeg je nazvala “kriminalnim napadom na prosvjednike”. Tužba se pokreće zbog toga što su Trump i ostali prekr��ili ustav kada su prosvjednike rastjerali upotrebom gumenih metaka i suzavca.

Prosvjedi, koji su ponekad prelazili u pljačku i nasilje, odvijali su se proteklih dana diljem zemlje kako bi se osudila policijska brutalnost, rasizam i socijalne nejednakosti, koje su pogoršane u pandemiji Covida-19.

Nekoliko velikih američkih gradova uvelo je i policijski sat, koji je četvrtak ukinut u Los Angelesu i Washingtonu, unatoč mirnim prosvjedima u centru grada. Policija je proteklih dana u zemlji izvela ukupno gotovo 10.000 uhićenja, prema procjenama američkih medija.

NY: I djeca sudjelovala u komemoraciji

Na njujorškoj komemoraciji za ubijenog Afroamerikanca Georgea Floyda Corte Ellis nosio je natpis koji je sam izradio od komada kartonske kutije. Desetogodišnjak je napisao posljednje riječi koje je Floyd izgovorio: “Ne mogu disati, ne mogu disati”.

Corte je jedno od brojne djece koja su sudjelovala na bdijenju za Floyda, Afroamerikanca čija je smrt prilikom brutalnog policijskog privođenja, koju je izazvao bijeli policajac, pokrenula val prosvjeda širom Sjedinjenih Država i pokrenula rasprave o rasi i pravdi.

“Tu sam da bih prosvjedovao za Georgea Floyda jer on nije zaslužio umrijeti”, kaže Corte, koji je došao zajedno sa svojim očuhom Timothyjem Walkerom i 2-ogodišnjim bratom Codyjem. Videći gomilu ljudi kako hrli u park Cadman Plaza u Brooklynu, Corte komentira: “To je dobro jer mi kazuje kako je mnogo ljudi spremno ići tako daleko da ostvare prava”. Njegov očuh Walker (54) navodi da je poveo djecu na komemoraciju jer smatra da je za njih važno da shvate rasnu nejednakost.

Kallai Brooks (36), došao je na bdijenje sa suprugom Alishom (34), i sinovima starim 8 i 3 godine. “Moraju znati onoliko koliko i ja moram znati s čime se suočavamo. U isto vrijeme, koliko god na ovom svijetu ima ljudi koji žele učiniti zlo, tako ima i puno ljudi kojima je stalo i vole jedni druge, pa tako oni moraju vidjeti obje strane”, kaže Brooks.

BRUCE SPRINGSTEEN UPUTIO OŠTRU KRITIKU BIJELOJ KUĆI: ‘Ova pjesma traje osam minuta, toliko je umirao George Floyd’

‘Policajci ne smiju ubijati ljude’

Julian Brizzi (37), također je poveo sinove, stare 6 i 2 godine, na komemoraciju u park u Brooklynu, u kojem se okupila gomila od više tisuća ljudi. On kaže da je važno da djeca to vide i budu dio svega toga.

“Samo se trudimo voditi što iskreniji razgovor bez da na neki način strašno narušimo njihovu viziju svijeta”, kazao je Brizzi o razgovoru sa sinovima. “Razumijevanje privilegiranosti i razumijevanje ugnjetavanja u mladoj dobi nije nešto što pogubno za dijete”, smatra on. Šestogodišnji Jack Brizzi držao je natpis “Policajci ne smiju ubijati ljude”, koji je sam, nepravilnim rukopisom, napisao.

Derrick i Michelle Johnson poveli su na bdijenje svoju 3-godišnju kćer. “Osjećam se ljutito i tužno da se ovo još uvijek događa i imati dječaka zastrašujuće je u ova vremena”, kaže Michelle, koja je u osmom mjesecu trudnoće i s partnerom čeka dječaka koji će imati dvorasno podrijetlo. “Nadamo se da će promjena i pozitivne stvari proizaći iz svega ovoga”, navodi. Derrick Johnson kaže kako će par uskoro trebati razgovarati o rasi sa Charlotteom. “Jako nam je važno da smo ovdje i da joj pokažemo…nećemo se zalagati za takve stvari”, dodaje.

Tawana Boatwright (33), došla je na komemoraciju s kćerima 11-ogodišnjom Skylar i sedmogodišnjom Leiom. “Teško je objasniti. One to zapravo ne razumiju”, kaže Boatwright. “Znaju samo to da je ubijen nenaoružan čovjek. Njihov otac je nenaoružani crni čovjek, i moj partner je nenaoružan crni čovjek”, navodi.

Leia je sama napisala natpis koji nosi: “Crni životi su važni, mi imamo glasove”. “Sretna sam što sam ovdje zbog ubojstva Georgea Floyda, nije bilo lijepo od policajca da to napravi”, kaže Leia. “Bez obzira koje ste boje kože, još uvijek ste voljeni”.

Veliki prosvjedi u Beču

Deseci tisuća ljudi, uglavnom mladih, prosvjedovali su u četvrtak u Beču pridružujući se međunarodnoj osudi rasizma i smrti Afroamerikanca Georgea Floyda. Po riječima više sudionika, riječ je o jednom od najvećih okupljanja u austrijskoj prijestolnici posljednjih godina. Policija je procijenila da je oko 50.000 ljudi sudjelovalo u prosvjedima.

“Sustavni rasizam postoji svugdje u svijetu, također i u Austriji. Moramo to zaustaviti”, kazala je 21-ogodišnja studentica Katharina Kohl noseći natpis “Mržnja nije mišljenje”. “Važno je poduzeti mjere, to se jednostavno ne može nastaviti”, dodala je sudjelujući u manifestaciji na kojoj se nije mogao poštovati razmak preporučen zbog pandemije, no mnogi sudionici su nosili zaštitne maske.

Brojni prosvjednici nosili su natpis “Crni životi su važni”. Među onima koji su iskazali potporu prosvjedima bili su političari iz redova socijaldemokrata lijevog centra i zelenih. Ovi posljednji sudjeluju u vladajućoj koaliciji premijera Sebastiana Kurza.

#amerika #eu #georgefloyd #icantbreathe #balkantimes

0 notes

jelenajt · 5 years ago

Text

Jovana Kešanski

Deca nam se rađaju čista ko suza.

Ne izlaze iz majčinih utrobi sa ajfonima i tabletima i besplatnim wifi-om.

Bosa su.

Gola.

Nema na njima etiketa prestižnih brendova.

Zauzimaju položaj koji se najbolje uklapa u majčine ruke, među grudi pune mleka. Ko kalup.

Njihove uši osim majčinog srca nisu čula drugu melodiju.

Oči čekaju da iz mutnog vide kristalno jasnu mamu.

...

Deca nam se rađaju čista ko suza.

Za godinu dana videće osim lica svojih mame i tate i mnoga crtana lica na zračećim ekranima.

Biće postavljena ko fikus pred 82 inča, povremeno zalivana sa "jesi ti moja ljubav?"

Zvuk degeneričnih crtanih junaka razlivaće se po sobi, pre nego se nastani u malene uši.

Sputani modnim trendovima i povicima "nemoj tamo, isprljaćeš se", jedva će se kretati.

U kolicima će provesti tri godine, iako su prohodala sa dve godine, a mogla su recimo i sa 12 meseci.

Vrištaće ljuta, besna, histerična, zapravo zbunjena silnim senzacijama kojima su izložena već u prvim godinama.

To je količina senzacija koju ja, sa svojih 39, ne mogu da izguram i obradim.

Zbog kojih osećam nemir, buku u sebi, haos u glavi. ...

Deca nam se rađaju čista ko suza.

Sve što legne u njihovu glavu i na njihovo srce do nas je.

Sve što osete pod prstima, rebrima, u grudima, do nas je.

Da li će maštati i koliko, do nas je.

Da li će voleti priče, do nas je.

Da li će upoznati prirodu, do nas je.

Hoće li se smejati, do nas je.

Maziti psa ili ga se plašiti, trčati za loptom ili se sklanjati od nje, penjati na drvo ili čučati ispod njega, razgovarati sa ljudima ili se derati na njih, kisnuti ili bežati od kapi, do nas je.

Hoće li biti otvorena prema svetu ili zatvorena u neki svoj svet, do nas je.

Roditelji imaju izbor, ali vole izgovore.

Niko me ne može ubediti da majčino mleko može zameniti razblaženo mleko iz kravljih vima.

Ne postoje kolica i ljuljajuća jaja koja mogu zameniti mamine ruke i nunanje. Kad je već tako, čemu kupovina onih od 1000 evra?

Sedenje u kolicima, nije isto kao i trčanje svojim nogama. Treba juriti za detetom.

Nema crtanog zanimljivijeg od slikovnice koju roditelj čita.

Nema igraonice koja može zameniti šumu.

Ne postoji majica u kojoj će dete biti lepše nego što jeste.

Ne postoji celodnevna buka, već dosada u tišini.

Nema kafe u restoranu koja je roditeljima neophodnija od svežeg vazduha za dete.

Ne postoji rečenica "svakako će se pokvariti u školi" jer škola si ti, ti i ja, mi, roditelji.

Mi smo njihova najvažnija škola, sve ostalo je "neopravdano odsutan (roditelj)".

Sedi jedan.

1 note · View note