#napad u Parizu

[cgvijesti]

Novi napad u Parizu, ima povrijeđenih

Novi napad u Parizu, ima povrijeđenih

Foto: ilustracija Nekoliko ljudi lakše je povrijeđeno u napadu koji se jutros dogodio na terminalu željezničke stanice u Parizu. Prema pisanju medija, napadač je nasrnuo nožem na putnike na stanici koja se nalazi u sjevernom dijelu glavnog grada Francuske. “Saobraćaj je trenutno obustavljen na ovom području. Čini se da je policija otvorila vatru na napadača koji je nanio lakše tjelesne povrede…

[zoranphoto]

Užas u Parizu: Muškarac nožem napao nekoliko ljudi na željezničkom kolodvoru

Muškarac je 'neutraliziran' nakon što je napao nekoliko ljudi na željezničkoj postaji u Parizu, potvrdio je francuski ministar unutarnjih poslova.   Ministar unutarnjih poslova, Gerald Darmanin, potvrdio je da je muškarac jutros ozlijedio nekoliko ljudi na pariškom željezničkom kolodvoru Gare du Nord, prenosi Sky News. Napad se dogodio nešto prije 7 sati ujutro, a napadač je i sam zadobio lakše ozljede, izvijestila je agencija AFP. Francuski mediji izvijestili su da je nepoznati muškarac nožem ranio šest ljudi, nakon čega ga je policija upucala. Policija je opkolila područje u kojem se dogodio napad iz sigurnosnih razloga. Okolnosti i motivi napada još uvijek su nepoznati. Stanica Gare du Nord je terminal za brojne linije koje povezuju središte grada s predgrađem, ali voze i nacionalne te međunarodne linije, primjerice vlak Thalys koji povezuje Pariz s Bruxellesom, odnosno Eurostar koji prometuje do Londona. Tportal.hr Read the full article

[urbanidesnicar]

Nešto nam opet spremaju

Hrabra medicinska sestra iz SAD, tvrdi: "Imaš 20 godina i prije tri tjedna si prebolio Kinesku gripu. Nakon što si se oporavio, vozio si biciklo, pao i slomio ruku. U bolnici su ti stavili gips i evidentirali kao "žrtvu korone"!? U ovakvo nešto smo i sumnjali. Ali u zadnje vrijeme se čudnovate stvari događaju. Uzmimo primjer Austrije. Od odluke o obveznom cijepljenju kompletne populacije, do postupnog ukidanja SVIH mjera. I to samo u tjedan dana? Što to oni znaju, a mi ne znamo? Nešto nam opet spremaju, to je sigurno. Kićo Slabinac je onomad pjevao: "Jedna doza drugu stiže, "iznenadna" sve je bliže". 

Nadbiskup Vigano kaže: "Vaš prosvjed, dragi prijatelji kanadski vozači kamiona, pridružuje se svjetskom zboru koji se želi suprotstaviti uspostavljanju "Novog svjetskog poretka" na ruševinama nacionalnih država." Na odgovor sotonjara nije trebalo dugo čekati. U Engleskoj je "otkriven" novi soj virusa zvani Deltakron!? Ovako nas mogu zajebavati sve do Sudnjega dana. Osim ako prosvjedi ne postanu "nestašni" sa malom dozom "javašluka".

Mogući napad Rusa na Ukrajinu? Što god se dogodilo, cilj ostaje isti. Skrenuti ljudima pozornost sa puno važnijih stvari. Posebice sa svakodnevnih skandala u SAD i masovnih prosvjeda diljem svijeta. Čak se i Predsjednik Salvadora oglasio po tome pitanju. "Pravi rat nije u Ukrajini. On je u Kanadi, Francuskoj, N. Zelandu, Njemačkoj, Italiji...." Mudro čovjek zbori.

Ne vjerujem da će odgovorni ikada biti dovedeni pred lice pravde. Jedno su naše želje, ali realnost je potpuno drugačija. Bojim se da su i sa pravnog aspekta, svi aduti u njihovim rukama. Je li netko prisilno odvodio ljude (sa lisicama na rukama), da bi primili cjepivo? Nije. Zato će nam na koncu reći, da su svi dragovoljno zavrnuli rukave. Što i nije daleko od istine. Perfidnim metodama zastrašivanja i klasičnom ucjenom su ostvarili svoj cilj. Službeno je rečeno da se cijepljenje preporuča, ali da nije obvezno. A onda slijedi lista sankcija za neposlušne. Gubitak radnog mjesta, zabrana ulaska u određene objekte i ono glavno: GUBITAK OSNOVNIH LJUDSKIH PRAVA. Dakle dovede te pred zid, gubiš egzistenciju, nemaš čime prehraniti obitelj, vratiti kredite..., ali se ko' biva tebe pita što ćeš na kraju učiniti? Lukavo i nenadjebivo. Dr. Malone kaže: "Ubrzo će tisuće zdravstvenih radnika reći: "To je bio tvoj osobni izbor i nitko te nije prisilio na taj čin."

Vrhunski psihopata Klaus Schwab, je u svojoj knjizi "VELIKI RESET" pisao i o "kontroliranoj oporbi". Ako bi ljudi konačno popizdili i počeli rušiti vladajuće, pojavili bi se tzv. SPASITELJI. Ali oni uopće neće biti ono što očekujemo. Radi se o istom globalističkom kadru, koji će na malo kulturniji i perfidniji način, provoditi potpuno isti plan. Klaus u svome uredu drži Lenjinov kip. Ništa čudno, s obzirom da je "Novi svjetski poredak" u biti obična preslika komunizma.

EU novcem ucjenjuje države, koje odbiju provoditi njihov bolesni ideološki plan. Nastranost, nelegalne migracije, pederluk, transrodnost i sve ono što je protivno Božjem nauku. Već su kaznili Poljsku i Mađarsku, jer ljudi drže do svojih principa, uvjerenja i dostojanstva. Kao i narod koji ih je izabrao. A što će naši "domoljubi na baterije" učiniti? Popisati će sve što im se stavi pod nos, i na kraju pitati: "Ima li još?" U Finskoj je jedan zastupnik kažnjen jer je citirao poglavlje iz Biblije. U kome se kritički (a kako drugo?) govori o pederima. Dakle i Biblija promiče "govor mržnje? Jasno je kuda sve ovo vodi, ali istina je samo jedna. Postoje 2 spola, a sve ostalo je socijalizam. 

Demokraciju i slobodu zagovaraju samo rigidni desničari, neonacisti i teroristi. Tako barem tvrdi elita iz Davosa. Pa su Staljinističkim metodama zabranili “Konvoj slobode” u Parizu i Briselu. Čak su i tenkove izveli na ulicu. Da pokažu narodu tko je gazda. I u Kanadi su počeli hapsiti prosvjednike. Jer navodno ugrožavaju lanac dostave i ekonomiju!? A tko je sjebao kompletan svjetski ekonomski sustav, zbog obične prehlade i gripe? To je učinjeno zbog brige za naše zdravlje a o nekakvoj KONTROLI nema ni govora. A,e.

Ministar financija Zdravko Marić polu-mrtav ozbiljan kaže, kako Hrvatska ima drugi najviši rast BDP-a u Europi. Lijepo je baratati brojkama i statistikom, ali ljude zanima praksa. Iliti životni standard prosječnog Hrvata. Navedi nam dobri moj Zdravkec par primjera, da konačno shvatimo da nam je bolje i da živimo kao bubreg u loju. Narod interesira cijena potrošačke korpe - u odnosu na plaću i mirovinu, a ne kviz "Brojke i slova".

Nasljednici KP SFRJ su izveli još jedan udar na našu Dijasporu. Prvo su im oduzeli sva prava i smanjili broj zastupnika u Saboru, a sada im žele  maznuti lovu za dodatni porez?! U Poreznoj upravi ističu da to nije baš tako. Tako je drugovi. Nije g*vno, neko se pas pokakio. Ti ljudi sigurno nisu otišli iz RH zato što im je bilo dobro. Teška srca su napustili rodnu grudu u potrazi za boljim životom. Trbuhom za kruhom. Nakon što ste ih  potjerali, još bi ih dodatno pljačkali? Koja stoka...Dijasporo draga, šaljite novac svojim najbližima ali ovoj državi ne dajte niti kunu.

Stjepan Tuđman kaže: "Sanader je zajedno sa Mesićem i Račanom, proveo detuđmanizaciju na državnoj razini. A Plenković je taj proces završio u HDZ-u." Nije u pitanju samo detuđmanizacija, nego DEHRVATIZACIJA. I to ne samo stranke, nego cijele države. Danas je Hrvat marginalno biće, kome prijeti izumiranje. Poput albino nosoroga...

Vrijeđanje političara je kazneno djelo. Ali vrijeđanje Domoljuba je poželjno. Kada netko blati Hrvatsku, indirektno napada sve nas. A nije nas malo. Redovito pogledam naslove na jednom "graDŽanskom" portalu. Tekst normalno ne čitam, jer treba imati živce za takvo nešto. A tu sam jako deficitaran. Stanoviti debil što mu je keva (fukara) nadjenula ime Vladimir Matijanić, pokušava biti duhovit. Pa poručuje S.Tuđmanu: "Otac ti je bio ozbiljan kreten". Ovaj polupismeni jugo-idiot radi u IMBexu. Portalu za jugo-četnike, zaostale u razvoju. Opis radnoga mjesta? Profesionalni imbecil sa olovkom u ruci.

Potpredsjednik Matice hrvatske Mario Jareb, kaže: "Dubrovnik I dubrovačka književnost su uvijek bili meta velikosrpskih prisezanja. S obzirom da su u to doba Srbi imali eventualno, samo gusle, rakiju i prasetinu." Pravilno. Komšije su iskompleksirana šaka jada, koja sama sebe tješi lažima. Jer glede povijesti i kulture, nemaju apsolutno NIŠTA. Kao da si vremenskim strojem, pečinskog čovjeka prebacio u 21. stoljeće. Jednostavno nigdje ne pripadaju i zato se živi pojedoše od muke. Ko' im jebe mater...

Riječ-dvije o ZELENIM IMBECILIMA. Koji kroz lažnu brigu za okoliš, nameću svoje fantastično maloumne ideje. U jednoj debati na Oxfordu, krelac zvani Carol Adams iznosi slijedeću umotvorinu: "Svi oni koji preferiraju jesti meso, su u stvari prikriveni "bijeli radikali". Može li luđe? I te kako. Jer glupost ne poznaje granice.

Prošli tjedan me je jedna drugarica, naprosto oduševila. U "uglednom" portalu, "ugledne" TV kuće, pojavila se izjava ove "ugledne" spodobe. Dotična tuka tvrdi, da je "cijepljenje djece radost za cijelu obitelj". Što duže razmišljam, ova mi se ideja sve više sviđa. Umjesto da izvedeš svoje najbliže: u kino, na utakmicu ili u restoran, fino svi skupa odete na cijepljenje.

Nećeš potrošiti ni lipu, a osmijeh na licima žene i djece je neprocjenjiv. Izaberete stol u "ćošku" i čekate konobara. I onda kulturno naručite: "Daj nam 4 gusta soka od tratinčice, 2 AstraZenece i 2 Pfizera". Cijena? Prava sitnica. Kada ti djeca sa očima punim suza kažu: "Hvala ti tata što si nam spasio život od prehlade", budi ponosan što si ispunio svoju očinsku dužnost. Poslije im obećaj da ćeš ih (ako budu dobri u školi) odvesti i na booster. Dječjoj sreći nikad kraja...

Zbog progresivne WOKE ideologije, Američka vojska više nema nikakav ugled a ni autoritet. Eventualno mogu omjeriti snage sa Lovačkim društvom "Antini sokolovi" iz Kule Norinske. I to bi bilo to. Oružje je tu, ali nema tko s njime upravljati. Prvo su izbacili sve Trumpove pristaše a onda necijepljene i nepodobne. Zato su duševnim bolesnicima, vrata širom otvorena.

Sa nosača zrakoplova "Harry S. Truman" koji je bio usidren u Splitu, su stizali čudnovati zahtjevi. Traže se djevojke za provod (što je normalno) ali isto tako i mladići. Uvjet? Moraju voljeti sve što vole mladi, a posebice crnačke pimpeke. I tako splitski "progresivci" izađoše iz ormara, i dadoše se na posao. Nakon što su se mornari (bukvalno) napušili, brod je napustio luku. Zato uopće ne čudi što se Kinezi i Rusi grohotom nasmiju, na svaku prijetnju ove čudnovate družine. Iz izvora bliskim pouzdanim izvorima saznajem, da će legendarni Rambo ubrzo dobiti novi nastavak. Vidio sam i plakat. Stallone čupa obrve, dok u štiklama kroči bespućima Afganistana.

Privatnost na internetu više ne postoji. Ali to ne znači da im treba olakšavati zadaću? Kao da ostavljaš širom otvorena vrata od stana. Jasno je da te niti jedna brava ne može zaštiti od lopova. Ali neka se malo namuči, ako te već želi opljačkati. Danas ljudi čuvaju osobne podatke, lozinke i slike, u nekakvim "oblacima". Koji su navodno sigurni!? Budimo ozbiljni. To je isto kao da lokalnom klošaru, daš šifru svoje bankovne kartice.

Svaku pretragu i posjećenu stranicu, Google pamti. Bez obzira brisao ti povijest ili ne. Zato, pamet u glavu. Osobne podatke ne dijelite javno. A kada želite doznati istinu, koristite neku drugu tražilicu. Redovito čistite računalo od spyware i malware. A kada idete na "nepodobne" stranice i forume, uključite VPN. Barem im malo otežajte posao.

Dosta se koristi i automatski prevoditelj. To nije loša stvar, kada vam treba prijevod jedne riječi. Ali za smisao i kontekst teksta, se morate sami potruditi. Jer njihov "robot" sve doslovno prevodi. Pa na kraju dobijete rezultat bez ikakvoga smisla. Primjer? Ako upišeš: "Da te mogu pismom zvati, ja bi piva život cili", dobiješ englesku inačicu: "If I could call you by letter, I would drink beer all my life". A ni čirilićni tumač se nije satro' od pameti. Pa tako: "Dva loša, ubiše Miloša", na "američkom" znače: "Two bad, Milosh dead". 

U Australiji je morski čuko pojeo čovjeka. Zašto je to vijest? Jebaji ga kume. Da je dotični slijedio upute stožera, nosio masku i držao razmak, bila bi to priča sa sretnim svršetkom.

A šta'š. Oduvijek je bilo (i biti će) neodgovornih pojedinaca.

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[mentalnahigijena]

Od kada postoji kolonija Crnogoraca u Firenci i što je danas sa njima? 14. januara 1858. godine Felice Orsini izvršio je napad na Napoleona III ispred opere u ulici Le Peletier u Parizu. Sa svojim saučesnicima baca tri bombe u pravcu carskog kočije. Carica Eugenie i car srećom dobivaju jednostavne ogrebotin zahvaljujući željeznim pločama koje su razumno kliznule sa strana njihovog kola. Ali bombe ubijaju osam u povorci. Još ozbiljnije, uvući će Francusku u sumnjiv rat protiv Austrije ... Nakon pokušaja atentata na Napoleona III., Crnogorci iz Firence ponudili su, posredstvom Velikog knjaza Danila I., caru koji se proglasio zaštitnikom Crne Gore, da postavi svojih dvadeset pet najhrabrijih Crnogorskih ratnika, da ih pošalje u Pariz i formiraju Gardu koja će stalno čuvati cara Napoleona III. Samo po sebi dolaze pitanja: 1. Kolonija Crnogoraca u Firenci ? 2. Napoleon III. zaštitnik Crne Gore? 3. Garda Crnogorska jeli otišla iz Firence u Pariz?

[francopapi-blog]

PAD KATALONIJE

Na Ebru su se vodile rovovske bitke za svaki brežuljak. Zbog problema na frontu Hitler i Musolini su obnavljali pomoć u ratnom materijalu Frankovoj vojci sa vremena na vreme. Time je Komitet za nemešanje faktički bio likvidiran. Republikanska vlada je sprovela plan o jednostranom povlačenju interbrigadista. Krajem oktobra je održan svečani defile u Madridu. Narod je izašao sa cvećem da isprati interbrigadiste. Na tribinama su bili Negrin, general Roho, pukovnik Lister, Dolores Ibaruri, Santjago Kariljo, pesnik Antonio Mačado i drugi. Drugog novembra započinju novi napadi falangista i postepeno povlačenje republikanskih jedinica sa Ebra. General Roho je polako pripremao odbranu Katalonije. Međutim, za odbranu nisu izvršene dovoljne pripreme. Napad je bio silovit i skoro nezaustavljiv uz učešće nemačkih i italijanskih aviacija. Emisari su hitno bili poslati u Sovjetski Savez za pomoć. Tražilo se 250 aviona i isto toliko tenkova. Sovjeti su odobrili tu pomoć. Prvi sovjetski brodovi su došli u Bordo, ali Daladjeova vlada je odobrila isporuku vojnog materijala tek kad je Barselona pala. Front se faktički svuda raspadao. U prvoj nedelji januara 1939. godine republikanci su u Kataloniji imali samo 90.000 vojnika. Na jedan republikanski top je dolazilo 6 topova falangista. Od petnaestog janura situacija je postala beznadežna. Barselona je konstantno bombardovana. Na ulicama su se mogle videti kolone izbeglica. Ruzvelt je priznao u Kongresu SAD-a da su pogrešili što su uveli embargo na oružje za republikance. Krajem januara 1939. godine republikanska vlada je donela odluku o evakuaciji državnih organa iz Barselone. Italijani su upali u grad tenkovima. Narod se skrivao po metrou. Strahovalo se od uličnih borbi do kojih ipak nije došlo. Fašistički simpatizeri su izlazili na ulice da pozdrave Frankovu vojsku. Veliki broj stanovnika je emigrirao prema severu pre nego što su Francuzi ponovo zatvorili granicu. Uslovi za život su bili užasni. Tridesetog januara neki ministri u Negrinovoj vladi su mislili da je najvažnije bilo organizovati evakuaciju, dok su drugi bili za nastavak otpora po svaku cenu. Negrin je tražio od Francuza i Engleza garanciju da neće biti nikakvih represija. Posle pada Barselone bilo je sve više onih koji su bili za predaju. Negrin je 19. januara proglasio ratno stanje i vlast je bila koncentrisana u rukama vojnih komandanata. Pukovnik Kasado je ovo iskoristio da u Madridu zabrani komunistički Mundo obrero u kome je napadnut Largo Kabaljero zbog napuštanja Španije i pozivan narod za nastavak borbe. Socijalisti su bili PROTIV nastavka borbe, naravno. I ta odluka je bila ispravna, što se redovno pokazivalo. Predsednik Asanja je u Parizu posetio špansku ambasadu. Negrin je pristao da se preda, ali pod uslovom da, po okončanju rata, ON bude jedina žrtva koja će biti izložena represijama. Osmog februara je naređeno republikanskoj vojsci da se povlači ka graničnim prelazima. Franko je bio spreman za napad na Madrid. Doneo je zakon o odgovornostima, kojim se jasno sugeriše da neće biti pregovora i garancija za republikanske borce.

[zanimljivaekonomija]

SRBI UGASILI SVETLA U PARIZU!!! Kakva ludnica u Bersiju: Odbojkaši Srbije srušili Francuze pred 15.000 navijača i plasirali se u finale EP!

kurir.rs , 27.09.2019. 23:33h

Odbojkaši Srbije plasirali su se u finale Evropskog prvenstva pošto su u prepunom "Bersiju" u Parizu savladali Francusku u polufinalu 31. Evropskog prvenstva sa 3:2 (23:25, 25:23, 25:21, 17:25, 15:7). Srbija će u nedelju od 17.30 časova u Parizu igrati za zlato protiv Slovenije. Francuska će u subotu protiv Poljske igrati za bronzu. U timu Srbije najefikasniji je bio Aleksandar Atanasijević sa 27 poena, a ispratili su ga Uroš Kovačević 18 i Srećko Lisinac sa 10 poena. Peti set je odigran za anale. Teško je i naći da je neko protiv nekog bio tako dominantan! Srbija je povela sa 5:0 na servis Petrića, držala prednost do 10:5 i zatim, odbijajući napade Francuske, poen po poen stigla do konačnih 15:7 i plasmana u finale.

Seniori Srbije su do sada na EP osvojili 11 medalja: 2 zlatne (2001. i 2011.), 1 srebrnu (1997.) i 8 bronzanih (1975, 1979, 1995, 1999, 2005, 2007, 2013. i 2017.).

SRBIJA - FRANCUSKA 3:2 (23:25, 25:23, 25:21, 17:25, 15:7)

Hala: Bersi, Pariz, Gledalaca: 15.000 Sudije: Kambre (Bel), Fernandez Fuentes (Špa)

SRBIJA: Okolić, Kovačević 18, Petrić 7, Ćirović, Peković, Krsmanović, Ivović 2, Jovović 3, Atanasijević 27, Luburić, Majstorović, Podraščanin 8, Lisinac 10, Todorović. Selektor: Slobodan Kovač.

FRANCUSKA: Grebenikov, Patri, Toniuti, Tili, Linel 14, Ngape 29, Leru 2, Brizar 1, Boje 19, Legof 1, Bultor, Kleveno, Rosar 2, Šinenieze 4. Selektor: Loren Tili.

[vaseljenska]

Напад у Паризу: Убијене две особе, више људи повређено

Напад у Паризу: Убијене две особе, више људи повређено http://www.vaseljenska.com/vesti-dana/napad-u-parizu-ubijene-dve-osobe-vise-ljudi-povredjeno/

[saznajemozavas]

Napad u Parizu: Ubijene dve osobe, više ljudi povređeno

Jedna osoba je ubijena danas u napadu nožem u centru Pariza, a napadača je ubila policija, javila je televizijska stanica BFM. Prema poslednjim informacijama, osam osoba je ranjeno. Prethodno je objavljeno da je neidentifikovani muškarac napao nožem prolaznike i da su četiri osobe povređene, od kojih dve teže. Rojters navodi da su policijski izvori potvrdili da se napad nožem dogodio, ne iznoseći detalje. Saopšteno je i da je napadača „savladala policija“. ​Još uvek nije potvrđeno da li je reč o terorističkom napadu. izvor(sputnik.rs) Read the full article

[mndstz]

Skoro da ti je bude žao...

Kim Kardašijan otkriva kako se osećala kada je videla ONE fotografije svoje zadnjice, na kojima "pršti" celulit, ali i još neke stvari. "Ne razumem, ja bukvalno ne izgledam ovako", rekla je rijaliti zvezda komentarišući fotografije nastale na odmoru u Meksiku. "Užasno sam nesigurna, ne mogu to da podnesem", rekla je Kim. Paparaci su je ulovili, svi mediji su pisali i "ispirali usta" time što čak i Kim Kardašijan ima celulit. "Ako nisu savršene, ljudi te kritikuju i ponižavaju… frustrirajuće je što neko misli da je to u redu", rekla je starleta i dodala da bi se najradije zatvorila u kuću. "Zaista može da zaboli kada čuješ tako loše stvari o sebi". Skandalozne fotke zadnjice Kim Kardašijan Ni pokušaj sestre Kortni da je oraspoloži predloživši da idu na skijanje na vodi nije uspeo. "Ne mogu da se zabavljam nakon što sam videla one fotografije. Ima drugih fotki na kojima izgledam tako dobro, a samo su slikane iz drugog ugla", požalila se. I dok Kim izgleda kao da je ništa na ovom svetu ne dotiče, otkrila je da je bila nervozna otkako su stigli u Meksiko. Verovatno još uvek u strahu zbog oružane pljačke koju je doživela u Parizu, starleta je nekoliko puta zvala svog prijatelja Džoa Frensisa. "Imam napad anksioznosti, jesi li siguran da je ovde bezbedno", jecala je Kim, a sve to je prikazano u njihovom rijalitiju. "Još od Pariza, stalno mi je u glavi najgori mogući scenario. Mislim da ću, zarad svog mira, zaposliti još obezbeđenja, da mi čuvaju vrata kada spavam. Znam da to zvuči ludo, ali ne mogu da spavam noću", žalila se starleta, koja se na kraju iz Meksika vratila dan ranije nego što je bilo planirano. "Užasno sam nervozna kada treba da idem negde", poverila se prijateljici kada se vraćala. Kim je ispričala da više ne voli da ide ni na večeru sa Kanijeom, da smatra da je postala "čudna" jer se plaši svega, anksiozna je i pod pritiskom. Let's block ads! (Why?)

[jedimolivolicom]

NJUJORŠKI tužitelj otkrio je u petak da je u ljeto 2016. zahvaljujući intervenciji ubačenog agenta FBI-ja spriječen džihadistički napad na Times Square i njujoršku podzemnu željeznicu, po modelu napada u Parizu i Bruxellesu. http://ift.tt/eA8V8J

http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-new-yorku-je-prosle-godine-u-zadnji-tren-sprijecen-veliki-teroristicki-napad/999328.aspx

[zoranphoto]

Kurdski prosvjednici prevrtali i palili automobile u Parizu, sukobili se i s policijom

Drugi dan za redom u subotu su u Parizu izbili sukobi između policije i pripadnika kurdske zajednice nakon što je naoružani muškarac u petak ubio tri Kurda     Prosvjednici su prevrtali automobile, zapalili najmanje jedan automobil te palili automobilske gume blizu Trga Republike, tradicionalnog mjesta za prosvjede u Parizu. Ranije su Kurdi održali mirni prosvjed. Do sukoba je došlo nakon što je dio prosvjednika napustio Trg Republike i počeo bacati projektile na policiju koja je odgovorila suzavcem. Sukobi su trajali otprilike dva sata, nakon čega su se prosvjednici raspršili. Naoružani muškarac ubio je tri osobe u Kurdskom kulturnom centru i obližnjem kafiću u petak u užurbanom pariškom desetom arondismanu. Policija je uhitila 69-godišnjeg muškarca koji je nedavno pušten iz pritvora dok je čekao suđenje za napad sabljom na migrantski kamp u Parizu prije godinu dana. Ubojstva su se dogodila u trenutku kada se kurdska zajednica pripremala za desetu komemoraciju ubojstva tri Kurtkinje u Parizu. Nakon ispitivanja osumnjičenika, istražitelji istražuju i moguće rasističke motive napadača, priopćilo je u subotu tužiteljstvo. Ured pariškog tužitelja u suobtu je objavio da bi osumnjičeni 69-godišnji Francuz mogao dobiti maksimalnu doživotnu zatvorsku kaznu. 'Uopće nismo zaštićeni. U 10 godina šest kurdskih aktivista je ubijeno u srcu Pariza usred bijela dana', rekla je Berivan Firat, glasnogovornica Kurdskog demokratskog vijeća u Francuskoj (CDK-F) za BFM TV. Dodala je da je događaj postao nasilan nakon što su neke prosvjednike isprovocirali ljudi koju su u prolazu iz automobila mahali turskom zastavom. Prema spomenutoj krovnoj kurdskoj organizaciji, sve su žrtve bile kurdski aktivisti. 'Očito je htio napasti strance', kazao je francuski ministar unutarnjih poslova Gerald Darmanin. Ipak, dodao je da se ne zna je li napad bio izravno usmjeren protiv Kurda. Francuski mediji pišu da je osumnjičeni rekao policiji da je pucao zato što je rasist. Tportal.hr Read the full article

[mndptv]

Ajfelov toranj "pakuju" u neprobojno staklo

Ajfelov toranj godišnje poseti oko šest miliona ljudi, a čelnici Pariza su našli rešenje kako da i toranj i posetioce, zaštite od terorističkih napada.Foto: Mike Hewitt/Getty Images Ajfelov toranj u Parizu biće obezbeđen staklenim zaštitnim zidom, a gradiće se po planovima austrijskog arhitekte Ditmara Fajhtingera. Gradnja, prema pisanju bečkog dnevnika "Standard", trebalo bi da počne 18. septembra, a trajaće pola godine. Zid će biti visine 2,5 metara, a biće obezbeđen i betonskim stubovima, koji treba da spreče napade kamionima. Fajhtinger je kazao da će biti pokušano da se ograđivanje Ajfelovog tornja učini što diskretnije. "Izabrali smo visokotransparentno, za metke neprobojno staklo, debljine od 70 milimetara, kako bi ostavili otvoren pogled", objasnio je on. Troškovi izgradnje zida iznose 20 miliona evra, a biće finansirani od prodaje karata za ulazak u toranj. Ajfelov toranj godišnje poseti oko šest miliona ljudi. Pročitajte: Let's block ads! (Why?)

[mentalnahigijena]

Velika Srbija i Vučić (srpski svet)

Šta je 1995. Vučić pisao u časopisu "Velika Srbija", a zagovara i danas

„Prema nacrtu Sporazuma jedinstvo bosanske države“, piše Vučić, „obezbeđivaće predsedništvo od devet članova od kojih će šest biti iz muslimansko-hrvatske federacije, a samo tri člana iz Republike Srpske“. Iako u finalnoj formi Dejtonskog sporazuma Predsjedništvo BiH nije imalo 9 članova (6 + 3), već samo tri, omjer koji Vučić smatra problematičnim za Srbe ostao je isti: 2 naprema 1 u korist Federacije, odnosno države BiH.

Kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, Aleksandar Vučić je objavio dvije analize u časopisu indikativnog imena – „Velika Srbija“, inače glasilu Šešeljevih radikala.

Navedene analize jako su značajne za osvjetljavanje trenutne politike koju Vučić, u saradnji sa Miloradom Dodikom, vodi kada je u pitanju Bosna i Hercegovina.Vijesti.ba donose najznimljivije detalje Vučićevih analiza. Konfederacija RS i Srbije Prvi tekst pod naslovom „Šešelj u Ohaju“(pogledati u galeriji gore), Aleksadar Vučić je objavio u 59. broju „Velike Srbije“ (izdanje za novembar 1995.), dok su mirovni pregovori u Dejtonu još uvijek bili u toku. Na samom početku, Vučić naglašava da Slobodan Milošević „ne ide u Dejton da pregovara, već da ispunjava beskrajne zahteve srpskih neprijatelja, Hrvata i muslimana i njihovih moćnih suverena sa Zapada“. Zatim dodaje da su srpski radikali, kojima i sam u tom trenutku pripada, govorili da će Milošević izgubiti ono što „srpska vojska i danas kontroliše, a to predstavlja minimum teritorija koje moraju ostati srpske i sa kojima se ne sme trgovati“. U ovom tekstu, Vučić oštricu svoje kritike usmjerava u najvećoj mjeri prema ustavnim aranžmanima, prije svega načinu formiranja Predsjedništva i Ustavnog suda BiH. „Prema nacrtu Sporazuma jedinstvo bosanske države“, piše Vučić, „obezbeđivaće predsedništvo od devet članova od kojih će šest biti iz muslimansko-hrvatske federacije, a samo tri člana iz Republike Srpske“. Iako u finalnoj formi Dejtonskog sporazuma, Predsjedništvo BiH nije imalo 9 članova (6 + 3), već samo tri, omjer koji Vučić smatra problematičnim za Srbe ostao je isti: 2 na prema 1 u korist Federacije, odnosno države BiH. Posebno neprihvatljiva odredba Dejtona za Vučića jeste ona o formiranju Ustavnog suda BiH, jer, kako primjećuje budući predsjednik Srbije, od devetorice članova ovog suda četvoricu bira FBiH, dvojicu RS, a dodatnu trojicu predsjednik Evropskog suda. „Pošto se odluke donose većinom glasova“, piše Vučić, „u praksi bi bilo dovoljno da se samo jedan izabranik Evropskog suda priključi članovima izabranim u Federaciji, pa da se donese presuda protiv interesa srpske strane. A sudu je, štaviše, dato pravo da odlučuje koliko je neki pokušaj Srba iz Republike Srpske da formiraju konfederaciju sa Srbijom legalan.“ Kao treći ključni argument, protiv Dejtonskog sporazuma jeste što priznaje Haški tribunal. Vučić već tada ispravno anticipira kakav će odnos međunarodna zajednica imati prema ratnom rukovodstvu RS-a. „U drugom delu sporazuma“, veli on, „zapisano je da nijedna ličnost optužena ili osuđena od Međunarodnog suda u Hagu ne može biti birana u presedništvo ili zajednički parlament“. Naravno ovo se odnosi isključivo na srpske lidere Karadžića i Mladića, protiv kojih je podignuta optužnica Haškog tribunala, verovatno i samo zato što su se drznuli i stavili na čelo odbrane srpskog naroda od još jednog genocida koji su mu spremali njegovi tradicionalni neprijatelji.“ Vučić 1995., Dodik 2021. Kada iščitavamo 2021. godine ove Vučićeve napade na Dejton, odmah se nameće paralela sa politikom Milorada Dodika, koji također neprestano iskazuje snažno nezadovoljstvo zbog činjenice da je omjer u Predsjedništvu BiH 2 na prema 1 u korist države, zatim kontinuirano pokušava osporiti legitimitet evropskih sudija u Ustavnom sudu, te ignoriše dijelove Dejtona koji nalažu poštivanje Haškog tribunala i glorificira osuđene ratne zločince, prije svih Karadžića i Mladića. Jednostavno rečeno, Dodik kada je u pitanju Dejtonski sporazum, provodi politiku koju su Šešeljevi radikali vodili 1995, oličenu tada između ostalog i u Vučiću. Jedina razlika je u tome što Dodik za dijelove Dejtona, koji ne idu u prilog velikosrpskoj politici, ne okrivljuje Miloševića koji je to potpisao, već ih devalvira, falsificira ili jednostavno ignoriše. Dejtonski sporazum, iza kojeg stoji Amerika, mora se poštovati, a ako bi Dodik priznao da mu nešto u njemu ne ide u prilog, onda bi samo sebi smanjio manevarski prostor. Tako je on za „izvorni Dejton“, ali bez izvorne odredbe o stranim sudijama; tako on traži da u Predsjedništvu BiH budu „legitimni predstavnici“ tri konstitutivna naroda, a ne kako u Dejtonu piše – dva člana iz FBiH i jedan iz entiteta RS; i na koncu, on jednostavno ignoriše odredbu „izvornog Dejtona“. Za razliku od Dodika, koji izravno provodi radikalsku politiku iz 90-ih, Aleksandar Vučić to radi suptilnije, iako je u potpunosti i dalje vjeran politici koju je zagovarao u časopisu „Velika Srbija“. On je, jednako kao i 95. nezadovoljan činjenicom da po Dejtonskom sporazumu, u Predsjedništvu BiH može biti omjer 2:1 u korist države, samo više nije u poziciji da izravno nasrće na tu činjenicu, već to radi perfidnije. Tako će on u oktobru 2020. godine, primiti Dragana Čovića i Dodika u Beogradu, u jeku kampanje kojom se pokušalo derogirati status Predsjedništva i naći mu zamjenu u neformalnom tijelu (samoprozvanih) „predstavnika naroda“. Utočište zločincima umjesto table za Mladića Istu politiku Aleksandar Vučić vodi i kada je u pitanju odnos sa Haškim tribunalom. On više ne prikucava tablu „Bulevar Ratko Mladić“, ali je u Srbiji napravio sigurno utočište za broje osumnjičene za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine, dok je onim osuđenim otvorio prostor za rehabilitaciju, tako što im Ministarstvo odbrane finansira objavljivanje knjiga, a njihovo prisustvo u javnosti je sasvim normalizirano. Vučićev politički kontinuitet u odnosu na 90-e najbolje se ogleda u poziciji prema Ustavnom sudu, gdje iz njega progovara šešeljevski radikal.  Tako je recimo u februaru 2020. godine, Vučić napao Ustavni sud, nazivajući sudije Bošnjake – muslimanima, te govoreći da je strane sudije trebali eliminisati iz suda. „To je predviđeno za pet godina, a prošlo je 25 godina. Trebalo je da budu izabrane sudije, a ne da Makedonka i dvoje stranaca, zajedno sa muslimanima donose presudu da imovina predmet restitucije pripadne BiH, a ne RS“, kazao je Vučić, ostajući dosljedan svojim stajalištima koja je iznio u „Velikoj Srbiji“. Citiranje četničkog vojvode U decembru 1995. godine, Vučić je, nakon što je Dejtonski sporazum potpisan i parafiran u Parizu, napisao i svoju drugu analizu. U tekstu pod naslovom „Posledice dejtonske terevenke“, Vučić se ironičnoi latentno agresivno odnosi prema činjenici da je postignut mir, smatrajući da je „mir“ samo blaža riječ za izdaju srpskih interesa u Dejtonu.

„Na domaćoj političkoj pozornici su“, kaže on, „zaista svi, sa izuzetkom srpskih radikala prihvatili mir i mirnu reintegraciju Republike Srpske u celovitu Bosnu i Hercegovinu (…) Jedino je presednik Srpske radikalne stranke dr Vojislav Šešelj realno procenio rezultate dejtonskog sporazuma i okarakterisao ga kao izrazito neprijateljski i srpski akt.“ Iako i u ovome, drugom članku ponavlja da je „ustavni aranžman za BiH gotovo poguban za Republiku Srpsku, jer su sve ključne ingerencije date u ruke muslimansko-hrvatske federacije“, Vučić se ovdje fokusira na, kako on to vidi, katastrofalne gubitke teritorija i resursa u Dejtonu.

Milošević je predao 10 općina, u kojima su Srbi bili većina prije rata, a Vučić izdvaja kao naročito važne sredine Drvar i Grahovo. Koridor između Semberije i Krajine, kao jedan od strateških ciljeva srpskog naroda, reduciran je na samo 7,5 kilometara, što je po Vučiću nedovoljno. Od ukupne prijeratne imovine BiH, koja je iznosila 31,4 milijarde dolara, Federaciji je u Dejtonu pripalo 21,5 milijardi, a RS-u 9,9. „Samo teritorija Sarajeva ima imovinu kao više od dve trećine čitave Republike Srpske“, zaključuje Vučić. Zatim dodaje da su FBiH pripali svi rudnici olova, cinka, željeza, soli i 90% rudnika uglja, kao i najbolji dio šuma. RS-u je, kaže, pripalo samo 35% pružnih pravaca i 26% puteva u BiH. Četiri puta više visokoškolskih ustanova je ostalo u FBiH. Naročita tragedija je što su, kaže Vučić, Srbi izgubili u Dejtonu Sarajevo, iako su do kraja rata kontrolisali 85% sarajevskog područja.

Citirajući četničkog vojvodu Slavka Aleksića, Vučić piše: „Mir koji nudi Milošević najveća je izdaja srpskog naroda.“

Isti ciljevi – Srbi će podići glavu Iako je nekada ismijavao Miloševića, koji je uslijed američkih sankcija i vojnog pritiska NATO-a, morao pristati na miru, sada Aleksandar Vučić, uslijed istog straha od Amerikanaca, deklarativno prihvata Dejtonski mirovni sporazum, čak patetično se izdajući za nekakvog (iznuđenog) mirotvorca. Ipak, on drugim sredstvima pokušava da, što direktno, što preko Dodika, podriva temelje Dejtona koji mu smetaju danas, jednako kao i u decembru 95.a potezi kao što su otvaranje konzulata u Drvaru ili širenje utjecaja na Sarajevo kroz doniranje vakcina pokazuju da nisu ugašeni njegovi snovi o srpskoj vlasti i šire od granica RS-a. Jedno od sredstava njegove politike jesu i oni, koji u Sarajevu, prihvataju da se Vučić promijenio, iako je dovoljno uporediti njegova današnja stajališta sa onima iz „Velike Srbije“, pa vidjeti da je degutantno širiti mit o nekakvoj promjeni. Možda se samo ton i stil promijenio, uslijed američkog pritiska; ciljevi su isti.Velika Srbija je ostala glavni non-paper Beograda. Svoj članak iz decembra 95. Vučić zaključuje proročanskim riječima: „Na kraju, Srbi će podići glavu i vratiti svoje zemlje. Treba još samo malo sačekati. Da one koji su odgovorni za naš poraz i poniženje sklonimo sa pijedestala vlasti.“ Uistinu, ako se sagledaju njegovi potezi u proteklih desetak godina otkako je preuzeo pijedestal vlasti, ova najava iz „Velike Srbije“ zvuči kao ispunjavajuće proročanstvo. Velikosrpska politika sve više podiže glavu, a kao što Dodik reče „treba još samo malo sačekati“, da i eventualno na međunarodnoj sceni budu sklonjeni sa „pijedestala vlasti“ oni koji su odgovorni za poraz i poniženja velikosrpske politike.

[balkantimes]

Macron je krizi širom svijeta!!!

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je predstavio plan odbrane sekularnih vrijednosti ove države protiv, kako je rekao „islamističkog radikalizma“, kazavši kako je ova vjera „u krizi“ širom svijeta, što je izazvalo oštre reakcije muslimanskih aktivista.

U dugoočekivanom govoru u petak, Macron je istakao kako „neće biti ustupaka“ u novom nastojanju istjerivanja religije iz obrazovanja i javnog sektora Francuske.

„Islam je vjera koja je u krizi širom svijeta danas, nije to slučaj samo u našoj državi“, rekao je on.

Objavio je kako će Vlada predstaviti zakon ovog decembra kako bi se ojačao Zakon 1905 koji zvanično odvaja crkvu od države u Francuskoj.

Žestoka debata

Mjere, istakao je Macron, imaju za cilj rješavanje problema rastuće „radikalizacije“ u Francuskoj i unapređenje „naše sposobnosti na suživot“.

„Sekularizam je cement ujedinjene Francuske“, kazao je, ali i dodao kako nema smisla u stigmatiziranju svih muslimanskih vjernika.

Naveo je kako zakon dozvoljava da ljudi pripadaju onoj vjeri koju sami izaberu, ali kako će otvoreni prikaz vjerskog pripadanja biti zabranjen u školama i javnoj službi. Od ranije je hidžab zabranjen u francuskim školama, kao i radnicama u javnim službama.

Iranski vrhovni lider, ajatullah Sejjid Ali Hamenei, uputio je poruku omladini u Francuskoj, u jeku bijesa među muslimanima svijeta zbog objavljivanja uvredljivih karikatura Poslanika Muhammeda s.a.v.a.

Iranski vrhovni lider uputio je poruku, koja se na francuskom jeziku dijeli i širi društvenim mrežama.

„Francuska omladino!

Pitajte svog predsjednika zašto podržava vrijeđanje Božijeg Poslanika i to smatra slobodom govora. Da li je to sloboda govora – psovanje i vrijeđanje – i to na račun blistavih i svetih ličnosti? Zar taj glupi postupak nije uvreda na račun naroda koji ga je izabrao kao svog predsjednika?

Drugo pitanje je zašto je sumnja u holokaust krivično djelo. I zašto mora u zatvor onaj ko napiše nešto o tome, ali je vrijeđanje Poslanika (s.a.v.a) slobodno?“ – poruka je iranskog lidera.

Macronov govor je izazvao debate na društvenim mrežama.

Tako je na Twitteru francuski muslimanski aktivista Yasser Louati napisao: „Represija muslimana je bila prijetnja, sada je obećanje. U jednosatnom govoru, Macron je pokopao sekularizam, ojačao ekstremnu desnicu, antimuslimanske ljevičare i iznio prijetnju životima muslimanskih učenika pozvavši na drastična ograničenja učenja kod kuće uprkos globalnoj pandemiji.“

Rim-Sarah Alaoune, francuska naučnica, napisala je na Twitteru: „Predsjednik Macron opisuje islam kao ‘vjeru koja je danas u krizi širom svijeta’. Ne znam šta da kažem. Ova izjava je tako glupa (izvinite, tako je) da joj ne treba dalja analiza… Neću kriti da sam zabrinuta. Nigdje spomena bjelačke supremacije iako smo država koja je izvezla rasističku i teorije bjelačke nadmoći ‘velike zamjene’ koju je koristio terorista koji je počinio užasni masakr u Christchurchu“.

Brojni incidenti

U govoru je Macron naveo kako želi „osloboditi“ islam u Francuskoj od stranog utjecaja tako što će odobriti nadzor finansiranja džamija. Također, bit će i oštriji nadzor škola i udruženja koje isključivo služe vjerskim zajednicama.

Francuska ponovo provjerava svoje odnose sa svojom muslimanskom manjinom, najvećom u Europi. Prošlog mjeseca su francuski parlamentarci iz Macronove stranke La Republique En Marche napustili salu tokom parlamentarne istrage jer je prisutna bila studentica sa hidžabom.

Sedmicu dana prije ovog incidenta desila se još jedna polemika, gdje je francuski novinar ponovio objavu mladog muslimanskog influencera na Twitteru oko budžeta, dodavši naslov „11. septembar“ kao poveznicu sa napadima iz 2001. godine na New York.

Macron je u petak govorio sedmicu dana nakon što je muškarac napao dvije osobe satarom ispred nekadašnjih kancelarija satiričnog sedmičnika Charlie Hebdo u Parizu, a ovaj napad je Vlada osudila kao čin „islamskog terorizma“.

Uposlenici Charliea Hebdoa su ubijeni januara 2015. kada su u njihove kancelarije upali naoružani ljudi iz osvete zbog objave karikatura poslanika Muhammeda.

Pripadnici muslimanske zajednice u Francuskoj stalno odbacuju te činove i opisuju ih kao nešto što je u potpunosti protiv njihovog shvatanja vjere.

[crnagorakraljevina]

Dragan Hajdukovic  Stara Crna Gora je ubijena 1919 godine.

Zločinu su predhodila apokalipticna stradanja u Balkanskim ratovima (1912/13), Prvom svjetskom ratu ( 1914-1918 ) i Božićnom Ustanku (1919).

Balkanski ratovi su donijeli potpuno oslobodjenje Balkana od Turaka, ali je svojim vojničkim pobjedama Crna Gora dvostruko oslabljena. Prvo, broj mrtvih i ranjenih ratnika iznosio je skoro jednu trećinu ukupne Crnogorske vojske. Drugo, Crna Gora je, proširujući se na teritorije tek oslobođenje od Turaka, naglo udvostručila teritoriju i broj stanovnika, koji su uglavnom imali slab ili nikakav Crnogorski osjećaj. Zanimljivo je podsjetiti da su tek 1912 godine od Turaka oslobođeni Berane, Mojkovac, Bijelo Polje, Pljevlja, Rozaj, Plav i Gusinje koji se i danas nalaze u Crnoj Gori i Peć i Djakovica koji su samo kratko pripadali Crnoj Gori. Trebalo je vremena da ti novi krajevi počnu da osjećaju Crnu Goru kao svoju državu, a vremena nažalost nije bilo. Već iduće 1914 godine počeo je Prvi Svjetski Rat, rat u kome će broj poginulih, ranjenih i nestalih Crnogorskih vojnika dostići 40%.

Da je vodila računa jedino o svojim interesima, Crna Gora bi sto je moguće duže ostala neutralna u Prvom Svjetskom Ratu. Recimo mogla je spremnije početi rat u ljeto 1915 nego u ljeto 1914. (Primjera radi Albanija je čitav rat bila neutralna , Bugarska je poćela rat u jesen 1915, a Grćka tek u ljeto 1917 godine). Crnogorsku neutralnost je željela i diplomatskim kanalima traćila Austrija, koja je u Crnogorskoj vojsci vidjela teškog protivnika, protiv koga je u svojim ratnim planovima pripremala približno iste snage kao i protiv mnogo brojnije srpske vojske!

Crna Gora je protivno svojim interesima i zdravom razumu ali u skladu sa vjekovnim Viteškim duhom, romantizmom i idealima, nesebično i odmah ušla u rat sa dva osnovna cilja. Prvo da pomogne Srbiji. Drugo da pomogne konačno oslobađanje svih Južnih Slovena i stvaranje Jugoslavije kao zajednice bratskih i ravnopravnih južnoslavenskih naroda. Malo je poznato a veoma značajno da se Crna Gora zalagala za konfederalnu Jugoslaviju veoma sličnu onome sto se danas zove Evropska Unija. Da je prihvaćen Crnogorski prijedlog i da je 1918 godine Jugoslavija stvorena kao Konfederacija, najvjerovatnije bi se izbjegle tragedije koje su se desile u Drugom Svjetskom Ratu i devedesetih godina pri krvavom raspadu komunističke Jugoslavije. Nažalost, poslije rata, voljom Srbije i uz pomoć Francuske, stvorena je Jugoslavija kao unitarna država, a virus unitarizma koji je nosila od početka pokazao se smrtonosnim.

Srbija je odmah shvatila da je Prvi Svjetski Rat idealna prilika da uništi Crnogorsku državu u kojoj nije vidjela brata nego glavnu SMETNJU za stvaranje unitarne države, koje je već bilo započeto srpskom okupacijom slovenske brace u Makedoniji 1913 godine. Ostvarenje srpskih namjera je uveliko olakšao Kralj koji nije imao razloga da ne vjeruje kopiladima te je učinio najveću grešku u svome životu (a možda i najveću grešku u čitavoj Crnogorskoj istoriji) dozvolivši da Crnogorska vojska (radi veće efikasnosti zajedničkih ratnih operacija) u velikoj mjeri bude pod srpskom komandom, sto je Srbija zloupotrijebila.

Dva se elementa jasno uočavaju u srpskom odnosu prema crnogorskoj vojsci:  Prvo, Crnogorska vojska je od početka pa zaključno sa bitkom na Mojkovcu rasporedjivana i korisćena isključivo prema potrebama srpske vojske, sto je bitno smanjilo mogučnost odbrane Crne Gore Može se slobodno reći da je ukupno djelovanje Crnogorske vojske u Prvom Svjetskom Ratu, spasilo srpsku vojsku od potpunog uništenja i omogućilo njeno povlačenje kroz Crnu Goru u Albaniju i kasnije otvaranje Solunskog fronta koji je značajno doprinio pobjedi saveznika.

Drugo, srbija je bila veoma zabrinuta da će Crna Gora i poslije srpskog povlacenja uspjeti da sacuva svoju vojsku i nastavi rat sa Austrijom. Zbog toga je Srbija podmuklim destruktivnim djelovanjem uradila sve sto je u njenoj moci da izazove haos, oslabi crnogorsku odbranu i olaksa posao Austriji. Bez prikrivene i nedogovorene ali velike srpske pomoci Austrija ne bi vec u Januaru 1916 godine zauzela Lovcen i Cetinje.  

Nikola Pasic, Predsjednik Srpske Vlade, obradovan ovim dogadjajima i siguran da ce Crna Gora poslije rata biti lak plijen Srbije, pobjedonosno obavjestava svoga Kralja «Srbija trenutno gubi rat protiv Austrije ali zato za sva vremena dobija rat protiv Crne Gore». Nikola Pasic je tada bio na sigurnom, u Skadru u Albaniji, gde se ni on ni njegova vojska nikada ne bi nasli, nego bi bili opkoljeni i unisteni da ih nije spasila Crna Gora (ne samo bitkom na Mojkovcu nego i ukupnim ratnim ucinkom).

Desilo se sto se desilo. Crna Gora je spasila Srbiju ali je okupirana od strane Austrije. Uslijedile su dvije teske godine okupacije, sa velikim stradanjem civilnog stanovnistva i velikim brojem crnogorskih vojnika koji su kao ratni zarobljenici bili odvedeni u logore u Madjarskoj. Ipak, Austrija je tokom citave okupacije bila suocena sa upornim otporom crnogorskih komitskih ceta. Tako ce Crna Gora docekati kraj rata slabija nego ikada ranije, sa velikim civilnim i vojnickin zrtvama (broj mrtvih, nestalih i ranjenih bio je preko 40% ukupne crnogorske vojske koja je stupila u rat).

Poslije povlačenja srpske vojske u Albaniju, Srbija i Francuska su razvile bliske savezničke odnose koji su posebno učvršćeni borbama na Solunskom Frontu. Francuski interes je bio stvaranje unitarne Jugoslavije (naravno pod francuskim uticajem), koja bi zauvijek onemogućila uticaj Italije, Austrije i Rusije na Balkanu. Tako su iza scene Francuska i Srbija postali saveznici u stvaranju unitarne Jugoslavije. Prvi neizbježni korak na tome putu bila je likvidacija Crnogorske države, jer bi Crnogorsko insistiranje na konfederaciji podstaklo i druge južnoslovenske narode da traže takvo rješenje. Izvršene su pažljive pripreme da bi Crna Gora poslije rata postala sto lakši plijen Srbije. Sistematskim lažima i dezinformacijama rušen je ugled Crne Gore kod ostalih saveznika. Francuska je zabranila povratak Kralja i Vlade u Crnu Goru i praktićno ih je protivno svim međunarodnim zakonima držala kao zarobljenike u blizini Pariza (to je pravdano brigom za njihovu bezbjednost u Crnoj Gori!). Crnogorskim vojnicima (a naročito oficirima) oslobođenim iz austrijskih logora planski je otežavan i onemogućavan povratak u Crnu Goru...U takvoj situaciji, u jesen 1918 godine, kada više nije bilo ni jednog austrijskog vojnika u Crnoj Gori, u Crnu Goru su upale srpske i francuske trupe. Crna Gora se našla okupirana od svojih dojućerašnjih saveznika!

U tom trenutku Crna Gora je imala i svoga Kralja i legalno izabranu Skupstinu i Vladu (koje su Francuzi i dalje drzali u zarobljenistvu). Ne obaziruci se na to Srbija je 26 Novembra 1918 godine organizovala skup svojih pristalica, takozvanu «Podgoricku Skupstinu» i proglasila prisajedinjenje Crne Gore Srbiji!  

Desilo se ono sto Srbija i Francuska nijesu očekivale. Samo šest nedelja poslije «Podgoričke Skupštine», 6 Januara 1919 godine Crna Gora je smogla snage i digla se na masovan ustanak, poznat kao Božicni Ustanak. Ustanici su u prvom naletu iako slabo naoružani mogli da oslobode Cetinje i čitavu Crnu Goru. Uplašeni i iznenađeni brojem i silinom ustanika, da bi dobili na vremenu dok im pristignu pojačanja, Srbi i Francuzi (koji su glumili neutralnost) su ponudili pregovore. Tu je došla do izražaja osnovna slabost ustanika koji su za razliku od svojih protivnika imali ljudskosti u sebi. Oni su čak i u okupatorskim srpskim vojnicima vidjeli griješnu bracu i oklijevali da proliju bratsku krv. Zato su umjesto da krenu u odlučujuci napad prihvatili sa srpske i francuske strane potpuno neiskrene pregovore. Tako je propušten trenutak u kome je Crna Gora mogla biti oslobođena i borba nastavljena pod mnogo povoljnijim uslovima. U srpsko-Crnogorskom ratu koji je uslijedio poginulo je oko tri hiljade Crnogorskih ustanika a još vise ih je ranjeno. Izvršeni su strasni zločini nad civilnim stanovništvom Crne Gore. Poslednji ustanici su savladani tek 1926 godine, mada je već 1919 bilo jasno da Crnogorski ustanak protiv srbije (u uslovima francuske podrške srbiji i pasivnog držanja međunarodne zajednice) neće dovesti do oslobođenja. Crnoj Gori čak nije dozvoljeno ni da učestvuje na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919 godine, sto je jedinstven slučaj u istoriji mirovnih konferencija, na kojima po pravilu učestvuju sve države učesnice rata. Ma kako to apsurdno zvučalo, da su Crnogorski ratni protivnici, Austrija i Njemaćka dobili rat, Crna Gora bi sigurno učestvovala na mirovnoj konferenciji i ne bi izgubila državu.

Odnos srbije prema Crnoj Gori u Prvom Svjetskom Ratu i tokom Božicnog Ustanka spada u jednu od najsramnijih stranica srpske istorije, uporedivu sa sramotom kada su Karadjordjevu glavu dali turcima na poklon.

Treba istaci da je svjetsko javno mnenje toga doba shvatilo tragediju Crne Gore.

«An immense injustice had been inflicted on a small nation...» (Velika je nepravda nanijeta jednoj maloj naciji...) pisao je New York Times.

Grčke novine su pisale « Crna Gora je simbol čitavog čovječanstva; država koja je uprkos tome sto je mala znala kroz vjekove da sačuva nezavisnost. Mi vjerujemo da je nezavisnost Crne Gore svetinja i da oni koji su digli ruku na nju nijesu prijatelji slobode, mira i humanosti»  

Časni savremenici su mirovnu konferenciju u Parizu nazvali zločinom protiv Crne Gore.

Nažalost sve to nije moglo pomoći. Svijet je bio suviše umoran od Prvog Svjetskog Rata da bi se energičnije suprotstavio srpsko-francuskoj okupaciji Crne Gore. Tako je zauvijek nestala Stara Crna Gora o kojoj je William Ewart Gladstone, četvorostruki Predsjednik Engleske Vlade u doba kada je Engleska bila svjetska sila broj jedan napisao:

“Braveries and battles for independence of Montenegrins surpass those of the ancient Hellenes at Thermopylae and at Marathon.” (Hrabrost i bitke za nezavisnost Crnogoraca, nadmašuju one starih Helena kod Termopila i Maratona).

lično - “Ubili su je 1918 godine 88 godina Naš narod pokušavao je da preživi i Preživio je !!  U Pamet se sestre i braćo Crnogorci veliku smo cijenu platili !”

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/9-maj-dan-opsade-dan-pobjede-mostara/

9. maj „Dan opsade i dan pobjede“ Mostara

Izuzetno važna za Mostar i Bosnu i Hercegovinu su podsjećanje na dva 9. maja. Onaj iz 1993. godine što se obilježava kao Dan opsade i 9. maj 1995. godine kao Dan pobjede.

U zoru 9. maja 1993. godine počeo je opšti napad snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV) na Mostar.

U potpunom okruženju našao se veliki broj civila iz Mostara i prognanika iz cijele Hercegovine.

Toga dana počeo je napad na komandu 41. Slavne brigade i 4. korpusa u zgradi “Vranica”.

Nakon herojskog otpora, 10. maja 1993. godine pripadnici HVO-a zarobili su 13 pripadnika Armije BiH koji su krenuli u proboj iz opkoljene Komande. Televizijski snimci njihovog zarobljavanja i izvještaj novinarke HTV-a Dijane Čuljak, obišli su svijet.

Punih petnaest godina porodice zarobljenih pripadnika Armije BiH su tragali za njihovom sudbinom.

Njihova tijela pronađena su u jami Rimski bunar kod sela Goranci iznad Mostara, sekundarnoj grobnici u koju su prebačeni nakon mučenja i ubistva u sjedištu Vojne policije HVO-a na Mašinskom fakultetu u Mostaru.

Petnaest godina kasnije uz vojne počasti i tri plotuna počasnog stroja, Mostarci su se na Šehitlucima oprostili od 10 svojih heroja, za trojicom se još traga.

“Moja sjećanja na 9. maj 1993. godine su slike viđene u zoru tog dana i danas kad cijela Evropa obilježava Dan pobjede nad fašizmom, mi učimo hatma dovu poginulim ratnim zarobljenicima i civilima od strane HV i HVO-a a koji su taj dan izvršili agresiji i napad na komandu u Vranici“ rekla je predsjednica Odbora zarobljenih i nestalih pripadnika Armije RBiH iz komande IV korpusa Azra Penava.

Devetog maja 2008. godine obavljena je zajednička dženaza i ukop za 12 pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) iz grupe ‘Vranica 93.’.

Podsjetimo, riječ je o 12 vojnika 4. korpusa ARBiH čiji su ostaci pronađeni i ekshumirani iz masovne grobnice Rimski bunar, kod sela Goranci, sjeverozapadno od Mostara, u maju 2007.

Deset od 12 danas zakopanih su pripadnici Komande 4. korpusa ARBiH, zarobljeni i živi prikazani u emisiji ‘Slikom na sliku’ HTV-a, u maju 1993. godine, nakon što su snage HV i HVO zauzele zgradu ‘Vranica’, u kojoj je bila smještena Komanda 4. armijskog korpusa.

Borci Armije BiH 30. juna 1993. godine kreću u proboj iz potpunog okruženja. Zauzimaju Sjeverni logor i Bjelopoljsku kotlinu i spajaju se sa jedinicama Armije BiH u Jablanici. Ovo je bila ključna vojna operacija deblokade, jedina koja je izvedena iznutra bez ičije pomoći, što je omogućilo borcima Armije da do kraja izdrže u borbi za Odbranu Mostara.

Devetog maja 1995. godine prvi put u svojoj historiji Bosna i Hercegovina je dobila poziv da učestvuje na vojnoj paradi u Parizu povodom Dana pobjede nad fašizmom.

ARBiH je na ovaj način dobila priznanje za borbu koju je vodila i postala dio evropske antifašističke porodice. Čast da nosi zastavu Bosne i Hercegovine pripala je proslavljenom komandantu 41. Mostarske slavne i viteške brigade Semiru Drljeviću Lovcu.

Bilo je to priznanje herojskoj borbi stanovnika Mostara koji su u nemogućim uslovima odbranili državnost Bosne i Hercegovine i principe zajedničkog života na ovim prostorima.

Devetog maja 1995. godine u Parizu cijeli antifašistički svijet je aplaudirao maloj državi koja se suprotstavila probuđenim avetima fašizma.

    Zastava koju je nosio Semir Drljević Lovac je zastava pod kojom su ginuli najbolji sinovi Bosne i Hercegovine sa istim motivima kao i antifašisti 50 godina ranije.

Koordinacija temeljnih boračkih organizacija proisteklih iz proteklog rata u odbrani BiH i Klub skakača “Mostari” u saradnji sa Arhivom Centra za mir Mostar, priredit će večeras u 21:05 sati simboličan performans u ambijentu Starog mosta i historijske jezgre Mostara.

U performansu koji se organizuje povodom Dana pobjede nad fašizmom i Praznika Zlatnih ljiljana Armije Bosne i Hercegovine, učestvuju predstavnici organizacija JOB Mostar, Udruženje Zlatni ljiljani, Udruženje RVI, te Udruženje porodica šehida.

Programom manifestacije predviđeno je da se na pročelju kule Halebija na Starom mostu prikaže video spot produciran u slavu branilaca Mostara i Bosne i Hercegovine, dok će skakači Kluba “Mostari” izvesti skok sa Mosta u rijeku Neretvu, popraćen tradicionalnom bakljadom.