#nacionalna banka

[pavlebasic]

Najodrživije kompanije na svetu

Kako je jedna naftna kompanija postala najčistija i ekološki najodrživija?

Corporate Knights je medijska, istraživačka i finansijska firma s vizijom društva u kom cene proizvoda odražavaju njihov društveni, ekonomski i ekološki uticaj i u kom su svi akteri svesni kakve posledice njihovi izbori na tržištu mogu imati. Tekst je prenesen sa Energetskog portala, a sa portala “Korporativnih vitezova”,…

[cgvijesti]

Australija mijenja novčanice sa likom kraljice Elizabete

Foto: Reuters Australija će zamijeniti novčanice od pet australijskih dolara na kojima je portret kraljice Elizabete II novim, čiji će dizajn odražavati i poštovati istoriju domorodačke kulture tog kontinenta, saopštila je danas Nacionalna banka te zemlje. Odluka je uslijedila nakon konsultacija sa saveznom vladom, koja podržava promjenu, navodi se u saopštenju. Dodaju da će na drugoj strani…

[balkantimes]

Kašmir, pod opsadom i karantenom, suočava se s krizom mentalnog zdravlja

Liječnici i istraživači kažu da Kašmirska dolina, ugurana u Himalaje, ima malo toga za tša bi se mogla uhvatiti kao spasonosno rješenje. Ovo područje je već desetljećima zaglibljeno u sukobu, a njegovo većinsko-muslimansko stanovništvo zalagalo se za neovisnost ili barem veću autonomiju od Indije, koja je većinski hinduistička i kontrolira veći dio Kašmira. Pakistan kontrolira manji dio.

Sameer Yasir

Godine sukoba traumatizirale su čitavu generaciju. Indija je vanrednim mjerama prekinula svakodnevni život. Sada je bitka protiv koronavirusa još više izolirala i ozlojadila ljude koji ionako imaju slab pristup pomoći.

PAHOO, Kašmir – Patnja Sare Begum počela je 3. kolovoza, kada su maskirani policajci upali u njezin dom, grubo nasrnuli na njenog sina i odveli ga.

Sin gospođe Begum, Fayaz Ahmad Mir, star 28 godina, bio je jedan od tisuća civila, uhićenih ili pritvorenih po nalogu indijske vlade, nakon što je silom posegnula za cementiranjem kontrole nad Kašmirom, velikim muslimanskom regijom od oko osam milijuna ljudi, na koju pretenduju i Indija i Pakistan. Vanredne su mjere promijenile svakodnevni život, ljudi osjećaju kao da su pod opsadom i  boje se napustiti svoje domove.

Otkako je njezin sin uhićen, gospođa Begum je izuzetno smršala i postala prilično krhka osoba, ali ona i njezina obitelj kažu da su joj najgore muke one  mentalne i emocionalne. Sada uzima sertralin i litij, oba antidepresiva. Pokušala je dva puta počiniti samoubojstvo, jednom uzevši otrov za štakore, a drugi put skokom u rijeku.

“Kad zatvorim oči”, rekla je gospođa Begum, “vidim svog sina kako viče: Majko, želim te vidjeti.”

Osam mjeseci nakon što je Indija opozvala Kašmirski poluautonomni status i potpuno stavila  regiju pod svoju vlast, ovdašnji  liječnici kažu da je stanje beznađa prešlo u ozbiljnu psihološku krizu. Osobe koje se bave mentalnim zdravljem rekli su nam da je u Kašmiru došlo do alarmantnog porasta slučajeva depresije, anksioznosti i psihotičnih ispada. Teški je doći do preciznih podataka,  ali lokalni medicinski stručnjaci kažu kako bilježe porast samoubistava i porast ionako  zabrinjavajuće visoke stope zlostavljanja u obitelji.

Nacionalna karantena, koju je Indija uvela širom zemlje posljednjih tjedana u borbi protiv koronavirusa, dodatno je  pogoršala problem, kažu medicinski stručnjaci. Policajci su blokirali ceste namotajima  bodljikave  žice. Svaki stanovnik Kašmira koji iskorači iz svoga doma, posebno oni u urbanim naseljima i gradovima, riskira da bude pretučen.

Liječnici i istraživači kažu da Kašmirska dolina, ugurana u Himalaje, ima malo toga za tša bi se mogla uhvatiti kao spasonosno rješenje. Ovo područje je već desetljećima zaglibljeno u sukobu, a njegovo većinsko-muslimansko stanovništvo zalagalo se za neovisnost ili barem veću autonomiju od Indije, koja je većinski hinduistička i kontrolira veći dio Kašmira. Pakistan kontrolira manji dio.

Čak i prije događaja posljednjih mjeseci, desetljećima je nasilje između indijskih snaga sigurnosti i kašmiriskih militanata uzimalo fizički i psihički danak regiji i njezinim ljudima. Gotovo 1,8 milijuna Kašmirana, ili gotovo polovica svih odraslih, ima neki oblik mentalnog poremećaja, procjenjuju Ljekari bez granica nakon ispitivanja na 5.600 domaćinstava u 2015. Devet od 10 osoba doživjelo je traume povezane sa sukobom. Prema drugim istraživanjima, brojke su mnogo veće nego u Indiji.

Vodeći tamošnji psihijatar kaže da je prosto zatrpan. Dr Majid Shafi, psihijatar u državnoj službi, rekao je da je prošle godine pregledao stotinu pacijenata tjedno. Sada ih pregleda više od 500. Sveukupno, Kašmir ima manje od 60 psihijatara. U dugačkom redu  pred ordinacijom dr. Shafija – tinejdžeri traumatizirani nasiljem; majke koje pate od nesanice zbog brige za zatočenom djecom; gospodarstvenici zbog planine duga koji sada u uvjetima karantene sve više raste. A karantena je gotovo sve stavila pod ključ.

“Ovo je samo vrh ledenog brijega”, rekao je dr. Shafi, jedini vladin psihijatar za oko milion ljudi u okrugu Pulwama. “Kriza raste.”

Svaka sezona nemira u Kašmiru donosi novu vrstu boli. Jednu sezonu obilježavaju leševi tinejdžera koje su poubijale indijske snage. Druga  donosi epidemiju mrtvih očiju, kako Kašmirci vole jazati referirajući se na prosvjednike koji su oslijepili od sačme kojom su ih pogađali policajci.

Ova će godina ostati upamćena po  represiji. Indijska vlada je u kolovozu odjednom oduzela državnost Jammu i Kašmiru, jedinoj indijskoj saveznoj  državi sa većinskim muslimanskim stanovništvom.

Snage sigurnosti preplavile su to područje, blokirale ceste, fiksne i mobilne telefonske linije kao  i internet, te  uhitile tisuće Kašmiraca, od studenata do najviših izabranih dužnosnika. Neki su pušteni, ali mnogi su ostali u zatvoru. Iako su neki telefonski i internetski servisi vraćeni, oni i dalje ostaju daleko od one razine na kojoj su bili prije ovih represalija.

Mnogi Kašmirici, koji su društvene medije koristili za druženje jer je bilo opasno družiti se na ulicama, sada se osjećaju potpuno izolirano. Djeca su mjesecima bez škole. Zbog vojne represije, a zatim i karantene zbog  coronavirusa, učenici su ove godine u školi proveli tek nekoliko tjedana. Obitelj gospođe Begum rekla je da je njen sin, poljoprivrednik, sudjelovao u protestima protiv indijske vlade prije nekoliko godina, kao i hiljade drugih Kašmiraca. Vjeruju da je zbog toga uhićen u kolovozu. Gospođa Begum, sada u svojim šezdestim, odgajala je svoga Mira u zenitu kašmirskoga bunta, štiteći ga od gnjeva snaga sigurnosti i militanata.

Drže ga u zatvoru udaljenom stotinama kilometara pod nejasnim optužbama da je “prijetnja miru”, rekli su članovi obitelji. Nemaju novca za posjetu. Kada je u listopadu ponovno uključena mobilna  mreža, vlasti su obećale omogućiti im videopoziv. To se još nije dogodilo.

Gospođa Begum, sve više demoralizirana, rekla je da joj je sin ukraden. Kaže da ga je sanjala, s licem prekrivenim zavojima, a ruke su mu se tresle od straha. Molio  je vodu, a bio je kao okovan, nesposoban za kretanje.

Prema indijskom ministarstvu unutarnjih  poslova, gospodin Mir je bio među više od 7.000 osoba uhićenih u kolovozu. Od toga je više od 450 još uvijek u zatvoru, uključujući i gospodina Mira.

Mnogi, uključujući trojicu bivših federalnih premijera, bili su pritvoreni prema indijskom Zakonu o javnoj sigurnosti, zakonu koji omogućuva vlastima da bez podizanja optužnice drže ljude  u zatvoru do dvije godine.

Nedavno pušteni ljudi govorili su o ponižavanju i strahu koji su doživjeli iza rešetaka.

Bilal Sultan, političar, bio je smješten s okrutnim zločincima. Pao  je u depresiju. U veljači je, kako kaže, pušten na slobodu jer su se liječnici plašili da će se možda ubiti.

Gospodin Sultan uzima tablete za spavanje i žali se na ponavljajući san u kojem putuje u turističko mjesto gdje  ga vojnici zaustave i upucaju  između očiju.

“Bio sam vrlo snažan čovjek”, rekao je nedavno 55-godišnji gospodin Sultan u svojoj kući u Srinagaru. “Sada se bojim vlastite djece.”

Nova generacija Kašmira, dugo naviknuta na nasilje i krvoproliće, možda će biti najteže pogođena.

Prije represije u kolovozu, Nida Rehman (28) željela je raditi na psihičkoj potpori drugima,  osnivanjem neprofitne organizacije radi podizanja svijesti o problemima mentalnog zdravlja. Ali kaže da sama nije uspjela naučiti lekcije koje je dala drugima.

Na slikama izgleda sretno. Ali trauma ju je osušila. Izgubila je kilograme, obrazi su joj potonuli, a oči upale u potamnjele duplje.

Prošle godine gospođa Rehman posjetila je psihijatra koji joj je dijagnosticirao akutnu depresiju. Ne spava danima. Pronašla je olakšanje provodeći sate s papigom Noor.

“Osjećam da živim u kavezu, poput Noora”, rekla je gospođa Rehman. “Taj sretni svijet iskliznuo mi je iz ruku.”

Nakon što su je rođaci zatekli kako razgovara s papigom, postali su zabrinuti i posramljeni, uvjeravajući je da je pusti. Jedne večeri u listopadu gospođa Rehman oslobodila je Noor.

Nije pomoglo. Gospođa Rehman sada uzima redovite doze antidepresiva.Kao i gospođa Begum, majka zatvorenog gospodina Mira. Kako dani postaju sve duži, a vrijeme se toplije, ona se sve češće zagleda u traktor parkiran ispred kuće. Gospodin Mir ga je kupio na kredit. Banka sada prijeti da će im oduzeti kuću.Ruke gospođe Begum drhte i usne podrhtavaju dok govori. Očaj ju je onesposobio. Ne može ni kuhati.“Nikad više neću vidjeti svog sina”, rekla je. “Osjećam da ću umrijeti prije nego što se vrati kući.”

Izvor

[receptikuvaronline]

30 italijanskih kompanija danas i sutra u Beogradu

New Post has been published on https://recepti-kuvar.rs/30-italijanskih-kompanija-danas-i-sutra-u-beogradu/?30+italijanskih+kompanija+danas+i+sutra+u+Beogradu Recepti+i+Kuvar+online

30 italijanskih kompanija danas i sutra u Beogradu

U Beogradu je danas počela dvodnevna poslovna misija delegacije 30 italijanskih kompanija iz sektora malih i srednjih preduzeća.

Ovaj poslovni skup organizuje i koordinira Nacionalna italijanska asocijacija industrijalaca Confindustria u saradnji sa Udruženjem italijanskih privrednika u Srbiji Konfindustrija Srbija uz podršku Banke Intesa.

30 italijanskih kompanija danas i sutra u Beogradu – Irena Brajovic direktorka Konfindustrije Srbija – foto Nord Communications

Ovaj dvodnevni poslovni skup, u okviru kojeg će biti organizovano čak 150 B2B sastanaka između italijanskih i srpskih kompanija je ujedno i prilika da se novim potencijalnim italijanskim investitorima predstave mogućnosti za poslovanje i ulaganje u Srbiji i kreiranje proizvodnih i trgovinskih partnerstava između italijanskih i srpskih kompanija. Italijansku delegaciju predvodi potpredsednica grupacije za mala i srednja preduzeća italijanske Konfindustrije, Čincija La Rosa.

Otvarajući ovaj važan bilateralni poslovni skup potpredsednik Konfindustrije Srbija Romano Rosi je istakao da mala i srednja preduzeća predstavljaju srce italijanske privrede, kako u Italiji tako i van njenih granica. „U Srbiji 70% ��lanova Konfindustrije čine upravo mala i srednja preduzeća. To su kompanije koje vode preduzetnici koji su u Srbiji prepoznali mogućnost za unapređenje sopstvenog poslovanja i koji su imali hrabrosti da prevaziđu svoje granice i da pronađu „dom“ i sa ove strane Jadrana. Ono što me kao potpredsednika Konfindustrije u Srbiji posebno raduje jeste da je veliki broj italijanskih malih i srednjih preduzeća sada u procesu reinvestiranja i konsolidacije istorijskih partnerstava sa lokalnim, srpskim kompanijama“, zaključio je Rosi.

30 italijanskih kompanija danas i sutra u Beogradu – Romano Rosi potpredsednik Konfindustrije Srbija – foto Nord Communications

Poruku podrške jačanju poslovnih veza između Srbije i Italije uputio je i Gabriele Pače zamenik predsednika Izvršnog odbora Banke Intesa: „Kao lider na bankarskom tržištu Srbije i članica Intesa Sanpaolo, jedne od vodećih evropskih bankarskih grupa sa sedištem u Italiji, Banka Intesa aktivno doprinosi jačanju ekonomskih odnosa i poslovnih veza između dve zemlje. Poseban akcenat stavljamo na pružanje bakarskih usluga najvišeg kvaliteta italijanskim kompanijama koje posluju u Srbiji, dok u isto vreme povezujemo kompanije iz Srbije i Italije i pomažemo im da uspostave saradnju.

30 italijanskih kompanija danas i sutra u Beogradu – Ambasador Karlo Lo Kašo – foto Nord Communications

Naše učešće u današnjem događaju predstavlja još jednu potvrdu takvog opredeljenja“,  zaključio je Pače. Posebna pažnja na današnjem skupu posvećena je i uslovima poslovanja u „Slobodnim zonama“ o čemu je prisutnima govorila Jasmina Štambuk direktorka Uprave za Slobodne zone pri Ministarstvu finansija. Počasni gost prvog dana misije  bio je i Ambasador Italije u Srbiji Karlo Lo Kašo koji je još jednom potvrdio da Italija i Srbija uživaju privilegovane ekonomske odnose. On je dodao i da italijanska mala i srednja preduzeća imaju presudnu ulogu te da ih srpski partneri vide kao primer koji treba slediti. „Mala i srednja preduzeća predstavljaju model koji se savršeno  uklapa u srpski privredni ambijent i ona mogu doneti dodatnu vrednost teritoriji na kojoj posluju“, zaključio je Ambasador Lo Kašo.

Saopštenje za medije: Nord Communications

PROČITAJ: GDE MOŽE DA SE KUPI KNJIGA TRADICIONALNI RECEPTI DOMAĆE SRPSKE KUHINJE?

Pročitajte još:

Portal Recepti i Kuvar online je svrstan u TOP 50 sajtova u Srbiji!

Ukoliko vas interesuju svi naši recepti, kliknite na link: RECEPTI. Zbirke najboljih recepata naših saradnika nalaze se u sekciji kuvar, ukoliko želite više da pročitate, klikinte na link: KUVAR. Ukoliko želite da pogledate našu naslovnu stranu, kliknite na link: RECEPTI I KUVAR ONLINE homepage.

Ne propustite nijedan recept – Recepti i kuvar online na Facebook-u. Ostanite u toku, pratite Recepti i Kuvar twitter obaveštenja!

[jutarnjiglasnik-blog]

Šok: Tri prsta na "švajcarcu" srpski ili čiji pozdrav?

Šok: Tri prsta na “švajcarcu” srpski ili čiji pozdrav?

Šok: Tri prsta na “švajcarcu” srpski ili čiji pozdrav?(video) Istina o pozdravu sa tri prsta, odakle potiče

Švajcarska nacionalna banka predstavila je novu novčanicu od 200 franaka, a jedan detalj na njoj razbesneo je građane BiH koji rade u toj zemlji.

Na novoj švajcarskoj novčanici od 200 franaka stoji motiv sa podignuta tri prsta, što je razbesenelo građane iz BiH koji rade u ovoj zemlji, koji…

[balkantimes]

„Pandemija bi mogla uništiti mnoge godine napretka“

Kina pozajmljuje afričkim vladama milijarde da bi finansirale infrastrukturu i industriju. Zašto bi se to sada zbog Corona krize moglo izmjeniti objašnjava politologinja Yunnan Chen.

Ešref Zaimbegović

Yunnan Chen, rođena 1989., radi kao naučnica u thinktanku “Overseas Development Institute” u Londonu. Njena specijalna oblast je finansiranje razvoja. Kao doktorandica na univerzitetu Johns Hopkins ona istražuje gospodarski angažman Kine u Africi, među ostalim u Etiopiji, Nigeriji, Madagaskaru i Kamerunu.

Kroz etiopski glavni grad Adis Abebu klopara potpuno elektrizirani tramvaj. Modernom željezničkom prugom može se doći do Džibutija, male afričke države na Adenskom zalivu. A na sjeverozapadu Etiopije mogla bi gigantska brana na Plavom Nilu ubuduće proizvoditi struju za oko 110 miliona stanovnika. Etiopski infrastrukturni projekti trebaju zemlji, kojom vlada nosilac Nobelove nagrade za mir Abiy Ahmed, kako bi donijeli ogroman napredak. Zajedničko im je: Realizovani su novcem iz Kine.

Narodna republika Kina izrasla je u proteklih 20 godina u najvažnijeg igrača u Africi. Između 2000. i 2018. dato je 152 milijarde američkih dolara kredita – koji su u međuvremenu djelomično otplaćeni. To je izračunala “China Africa Research Initiative” na američkom univerzitetu Johns Hopkins. Zvanični podaci iz Kine nisu dostupni. Najveći primalac od zemalja je sa odstojanjem naftom bogata Angola, onda slijedi Etiopija. U zemlji, po stanovništvu odmah iza Nigerije, gospodarstvo je 2019. raslo za više od osam posto. Sada Svjetska banka prognozira recesiju u subsaharskoj Africi.

Sa Corona krizom mijenjaju se odnosi između Afrike i Kine, kaže politologinja Yunnan Chen.

SPIEGEL: Gospođo Chen, Kina je važan finansijer za afričke vlade. Kako se Corona kriza odražava na te odnose?

Pandemija je dugogodišnje finansijske odnose između Afrike i Kine u njihovoj sadašnjoj formi sigurno okončala. Afrika je proteklih decenija između ostalog, zahvaljujući kineskim kreditima. jako rasla. Ali već prije Corona krize mnoge afričke države su imale probleme sa otplatom njihovih kredita ili uzimanjem novih. Corona kriza je rizika ovog modela finansiranja još jednom napravila jasnim.

SPIEGEL: U kojoj mjeri?

Chen: Afričke države su sada finansijski enormno opterećene: One trebaju novac za sektor zdravstva, za novi start gospodarstva. Mnoge su na osnovu postojećih kredita jako zadužene. Dalje se zaduživati bilo bi za njih teško. Kina u međuvremenu gleda na postojeći način davanja kredita također skeptički. Zbog toga se već odavno diskutuje o drugim modelima finansiranja. Naprimjer, direktne investicije kineskih firmi su proteklih godina porasle.

SPIEGEL: Jesu li rastuće inostrane direktne investicije u aktuelnoj krizi realne?

Chen: Nisu. Ja se bojim da veliki dio ovih investicija privatnog sektora slabi, inostrani investitori postaju neskloni riziku i povlače se iz zemalja u razvoju na sigurna tržišta. Pandemija može uništiti mnogo godina napretka afričkih zemalja.

SPIEGEL: Kakav napredak je bio ostvaren?

Chen: Uzmite naprimjer Etiopiju: Gospodarstvo je dijelom raslo u području dvocifrenih postotaka. Zemlja je napravila ceste i industrijske zone. Holandska preduzeća investirala su u poslove sa cvijećem, kineska i američka u poslove sa tekstilom. To je donijelo novac i radna mjesta. Cilj, da bude afrički proizvodni centar, Etiopija doduše do sada nije ostvarila. Ali bilo se sa pravom optimistično da će se zemlja dalje razvijati. Sad je taj optimizam popustio.

SPIEGEL: Još u martu ministri finansija afričkih država pledirali su za konjukturni paket u visini od 100 milijardi američkih dolara. Kolika je vjerovatnoća otpisa dugova?

Chen: Pogled u prošlost pokazuje: Kina je spremna praviti ustupke i plaćanje dugova odgoditi ali nije spremna dugove kompletno otpisati. Etiopiji je naprimjer Kina prije dvije godine produžila rok otplate pozajmice, koja je utrošena za izgradnju željezničke pruge  – sa početnih deset na trideset godina.

SPIEGEL: 750 kilometra duga željeznička pruga povezuje glavni grad Etiopije Adis Abebu sa Džibutijem. Kakva je situacija sa ovim tri milijarde dolara vrijednim prestižnim projektom?

Chen: Taj projekat nije do sada uspješan. Inostrana preduzeća ne investiraju u industrijska područja uzduž željezničke trase tako puno kako se nadalo. Zemlja ne izvozi toliko koliko se planiralo. Osim toga, prošle godine zbog nemira vozovi su duže vrijeme bili van pogona. Kamioni su još uvijek atraktivnije sredstvo transporta. Kina je zato odlučila da ne finansira nove željezničke projekte u Etiopiji.

SPIEGEL: Kina pomaže afričkim državama sa novcem ali želi profitirati.

Chen: Tačno. Šta kineske kredite čini atraktivnim afričkim državama: Vlade dobijaju ovaj novac brže nego pozajmice od Svjetske banke. Primjer: Kamerun je htio finansirati jednu hidrocentralu i konkurisao je uspješno za kredit kod Svjetske banke. Stručnjaci su uradili studiju izvodljivosti, vlada je morala ispuniti ekološke uslove i raspisati tender. Do početka izgradnje prošlo je šest godina. Ako nasuprot tomu kamerunska vlada direktno raspiše tender prijavljuju se kineske građevinske firme i kažu: To je naša ponuda a vi ne morate ići prosto za novac, mi se staramo o finansiranju. Kineska Eximbanka daje kredite sa nižom kamatnom stopom nego što je raspoloživo na tržištu. A između potpisivanja ugovora i početka gradnje leži samo godina ili dvije. Kao predsjednik ili premijer možete time do kraja svoga mandata pokazati vidljiv infrastrukturni projekat.

SPIEGEL: Vi istražujete već više od šest godina odnose Afrike i Kine. Šta mislite o velikom mitu o kineskom angažmanu na afričkom kontinentu?

Chen: Postoji predstava da Kina ima globalnu strategiju da kontroliše afričke zemlje. Predstava polazi od države kao jedinog aktera i ignoriše koliko mnogo nedržavnih aktera je aktivno na kontinentu. A oni se ponekad nalaze u konfliktu sa Pekingom. Primjer: Peking je slavio kenijsku željeznicu kao simbol partnerstva između Afrike i Kine i to je izvještavala državna TV. Međutim diplomatski odnosi su bili opterećeni jer su korumpirane kineske građevinske firme potplatile Kenijance da bi dobile narudžbe.

SPIEGEL: Šta će sada biti dalje u budućnosti?

Chen: Interes kineskih firmi da investiraju na afričkom kontinentu nije sasvim nestao: China Harbour Engineering Company učestvuje tek od maja sa 221 milionom dolara na okeanskom pristaništu kod Lagosa u Nigeriji. Corona međutim sigurno predstavlja prekretnicu i katastrofalna je za afrička nacionalna gospodarstva. Naprimjer, Etiopija neće moći dalje računati na rast izvoza jer potražnja sa Zapada opada i nedostaje novac da bi se izgradila dalja infrastruktura.

Izvor

[balkantimes]

Globalni Corona izvještaj: „Gubitak od deset biliona dolara“

Gro Harlem Brundtland je učestvovala u pisanju prvog globalnog izvještaja o pandemiji. Ovdje nekadašnja norveška premijerka govori o troškovima krize i šta je u borbi protiv virusa bilo pogrešno.

Intervju vodio:  Dietmar Pieper  – 14.09.2020. Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Alarm jedva da je mogao biti više uzbunjujući: „Za svijet postoji akutni rizik razorne epidemije ili pandemije koja neće voditi samo ka gubitku ljudskih života nego će gušiti nacionalna gospodarstva i prouzrokovati socijalni haos.“

Međutim samo ih je malo slušalo kada je “Global Preparedness Monitoring Board” dao taj alarm prije tačno godinu dana. Sada će to sa sigurnošću biti drugačije.

Od svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Svjetske banke osnovani think tank kome pripadaju stručnjaci kakav je američki imunolog i savjetnik predsjednika Anthony Fauci, obratio se u ponedjeljak ponovo svjetskoj javnosti. Njihov godišnji izvještaj za 2020. je prvi globalni međubilans pandemije Corone.

Podnesena je inventura jedne katastrofe bez presedana. „Nikada prije“, stoji u izvještaju, nije talas bolesti imao „takvo sveobuhvatno i razarajuće dejstvo“.

Stručnjaci su uzeli u obzir dugoročne socijalne i političke posljedice Corona krize kao i gospodarske štete. Njihov izračun, čak i u doba naviknuto na milijardske sume, oduzima dah:

„Preko jedanaest biliona američkih dolara, najmanje“, koštala je pandemija odmah.

Usto će prema procjeni Svjetske banke doći „gubitak prihoda od deset biliona dolara“, prouzrokovan „dugoročnim gubicima mlađih generacija zbog zatvaranja škola i globalne recesije“.

Dobra prevencija košta nasuprot tome samo djelić ove sume.

Kako je moglo otići tako daleko? „Pandemija Covid – 19 je pokazala jedan kolektivni neuspjeh“, stoji u izvještaju – manjkava pripremljenost, nedovoljna reakcija, pogrešni prioriteti. Virus je našao „svijet u neredu“, podijeljen, ranjiv, a ipak istovremeno tako umrežen, „da niko nije zaštićen dok nisu svi zaštićeni“.

Prijedlozi rješenja od strane stručnjaka nisu iznenađujući: bolja međunarodna saradnja, jačanje multilateralnih organizacija kao UN i WHO, investicije u zdravstvene sisteme, državna prevencija rizika.

Dvije tačke oni posebno ističu: Pametno političko vodstvo je značajno isto kao i odgovorno ponašanje ljudi jednih sa drugima.

Ko – predsjednica think tanka je Gro Harlem Brundtland, nekadašnaja direktorica WHO i premijerka Norveške. Prije objavljivanja izvještaja odgovorila nam je telefonski na nekoliko pitanja.

SPIEGEL: Jeste li uvjereni da će zajedničko iskustvo sa virusom voditi tome da se svijet bolje pripremi na buduće pandemije?

Brundtland: To je bezuslovno potrebno. Mi moramo biti oprezniji i biti spremni da više investiramo. Ja vjerujem da su mnogi političari to razumjeli.

SPIEGEL: Kad ćemo pandemiju Covid – 19 imati za sobom?

Brundtland: Nemam pojma. Sasvim sigurno ne ove godine. Prije kratkog vremena bila sam više optimista da ćemo uskoro dobiti dobru vakcinu. Ali sada je farmaceutski koncern Astra Zeneca morao obustaviti svoje studije vakcine, to je zastoj. Mogu proći godine dok se ne uklone sve prepreke na putu do pogodnog sredstva.

SPIEGEL: To znači da će ljudi možda morati još dugo živjeti sa ograničenjima zbog Covid – 19. Ali oni žude za normalnošću.

Brundtland: To je sigurno. Međutim za mene je već bilo iznenađenje kada sam vidjela protestne demonstracije u Njemačkoj. Odnosi u zemlji su dosta dobri i stabilni, slični kao u sjevernoj Evropi. Ja sebi ne mogu predstaviti da ljudi u Norveškoj, Švedskoj ili Danskoj izađu na ulice protestovati protiv opštih zdravstvenih pravila.

SPIEGEL: Jesu li te zemlje uzori u borbi protiv virusa?

Brundtland: Za to su još pogodnije neke azijske države, Južna Koreja, Vijetnam ili Singapur. One su bile bolje pripremljene jer su u sjećanju još imale iskustva sa pandemijom Sarsa 2002. i 2003. Smrtnost je tada ležala kod 10 posto, što je zastrašujuće visoko.

SPIEGEL: To je tamošnjim vladama olakšavalo da odmah preduzmu odlučujuće mjere?

Brundtland: Da, ali uz to dolazi činjenica da se u tim azijskim društvima više misli na zajedništvo nego u zapadnim zemljama u kojima u centru stoje prava pojedinca. To je jedna veoma važna tačka. Ponekad sam zabrinuta time što mi u našoj evropskoj kulturi lične slobode držimo suviše visoko i zato više ne prepoznajemo koliko je važno kroz mjere u smislu javnog zdravlja obezbjediti zaštitu za sve.

SPIEGEL: Nakon izbijanja krajem 2019. u Kini Evropa je postala epicentar pandemije. Jesu li odgovorni bili suviše nepažljivi?

Brundtland: Brzi prenos bolesti u Evropu bio je u početku posljedica mnogih avionskih veza sa Kinom. Međutim nakon prvih zaraza dugo se skoro ništa nije dogodilo. Ja se stvarno pitam zašto je trajalo cijeli februar sve do u mart a da se nije odlučno djelovalo. Evropljani su potcijenili koliko široko je virus već bio raširen na kontinentu.

SPIEGEL: Protiv Kine su uperene velike kritike. Državni uredi su očigledno skrivali neke informacije.

Brundtland: Kada je u januaru već odavno bilo jasno da se Sars-CoV-2 prenosi od čovjeka na čovjeka kineski uredi su WHO tvrdili nešto drugo. To je globalno suzbijanje značajno pomjerilo.

SPIEGEL: Situacija u SAD je i dalje katastrofalna. Kad ste slutila da će Amerikanci biti teško pogođeni?

Brundtland: Kad je predsjednik tvrdio da je u zemlji sve pod kontrolom, da ima samo 15 slučajeva i takve stvari. To je bilo početkom februara. To što je on govorio nije imalo realnu podlogu, to je bila čudna predstava. Uostalom svaka osoba koja stupi u Bijelu kuću testira se na Covid – 19. Sa takvim strogim pravilima za posjete on se pobrinuo za ličnu zaštitu – paradoks, ili?

SPIEGEL: To odgovara najnovijim otkrićima novinara Boba Woodwarda. Ona pokazuju da je Donald Trump u stvarnosti tačno znao koliko je Corona virus opasan.

Brundtland: To za mene nije nikakvo iznenađenje. Ljudi koji predsjednika svakodnevno informišu uvijek su mu jasno rekli šta sve nosi sa sobom takozvani „kineski virus“. Predstavili su mu situaciju u Wuhanu, rizik širenja i opasnost izazivača.

SPIEGEL: Neke od zemalja, koje su relativno dobro prošle u mjesecima pandemije imaju za premijere žene, naprimjer Novi Zeland ili Tajvan, kao i Norveška, Finska ili Njemačka. Poznaju li žene krizu bolje nego muškarci?

Brundtland: Ja se ne čudim da ima žena koje su dobri krizni menadžeri. Žene misle više na prevenciju i pripreme nego većina muškaraca. Uopštavanje je doduše teško, uvijek dolazi na pojedinca. Ali ja vjerujem da su žene manje sklone rizikovanju. To se ponekad isplati.

Gro Harlem Brundtland REUTERS/Chip East

Gro Harlem Brundtland, 81, bila je od 1998. do 2003. generalna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije. Studirala je medicinu i 1965. je u Harvardu diplomirala na temu „Javno zdravlje“ a kasnije je kao socijaldemokratska premijerka vladala više godina u svojoj domovini Norveškoj. Unazad dvije godine ona kao ko – predsjednica vodi “Global Preparedness Monitoring Board”, grupu stručnjaka koje upozoravaju vlade na opasnost novih vrsta infektivnih bolesti. Ovaj think tank osnovale su WHO i Svjetska banka.

spiegel.de  Izvor