#model američki izbor | Explore Tumblr posts and blogs

mozgoderina · 7 years ago

Text

Zašto vladajući vole standardizovane škole?

Tokom novembra 2016. godine, u okviru Moodle sistema za učenje na daljinu[1], Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije izvodilo je veliku onlajn obuku za primenu standarda namenjenu nastavnicima opšteobrazovnih predmeta u gimnazijama. ( Sajt je, kako se navodi, nastao kroz projekat „Razvionica“ koji je iz predpristupnih fondova, naravno, finansirala / kreditirala Evropska unija.[2] )

Obuka je podeljena na više Moodle modula, pa je predviđeno da se u okviru prvog izučavaju “Standardi postignuća – karika u osiguranju kvaliteta obrazovanja”.

Sami Amerikanci muku muče sa svojim aktuelnim kurikulumom u osnovnoj školi, koji je podbacio na svim poljima, te zahtevaju promene, promene, promene… “Vreme je da se preosmisli američki obrazovni sistem”, upozorava već izvesno vreme prestižni ekonomski magazin Harvard Business Review.[3] Začuđuje, stoga, što se u Evropi trenutno (pre)prodaje stari / preinačeni predlog - standardizacija. To je koncept iz zlatnog doba industrijskog kapitalizma, odnosno Fordizma, kada je za svemoćno tržište bilo dovoljno proizvesti dve različite marke automobila, da bi se kod uzornog i ornog kupca osigurao privid izbora. Proizvodna traka prirodno iziskuje i standardizaciju opreme, radnog vremena… i na kraju - samih ljudi. Standardizacija ljudi se prirodno najefikasnije postiže kroz standardno / obavezno obrazovanje u standardizovanoj školi.

Danas je tržišna situacija daleko kompleksnija. Razmaženi potrošač je ohrabren da gaji svoj „jedinstven ukus“ te neizostavno zahteva veliku diferencijaciju robne ponude pa je proizvodnja (dalekoistočna) prinuđena da svakodnevno osluškuje hirovitog kupca koji za svoj novac zapravo priželjkuje nešto poput autentičnog identiteta koji mu sa druge strane, hvala šarenolikim potrošačkim nebesima, uporno i neprekidno izmiče. O standardizaciji bilo čega, kao prevaziđenom konceptu, više nema ni govora. Svi dvovekovni standardi su zapravo na dnevnom redu za sistematsko urušavanje. Svakodnevno svedočimo agresivnoj propagandi u kojoj se tvrdi da više ne postoji standardno radno mesto, radno vreme, zarada. „Obavljanje više poslova u isto vreme i rad u fleksibilnijim uslovima su ono što poslodavci traže.“[4] Svim snagama se razara standardna struktura porodice, ruši se razlika između slobodnog i radnog vremena, između mladih i starih, što je česta tema mnogih istraživanja i izdanja nakon pretvaranja elektronskog računara u robu široke potrošnje. Jedan od najuspešnijih / najprodavanijih pionirskih modela personalnih računara, 5150 PC firme IBM, lansiran je na tržištu 1981. godine, da bi već naredne godine priznati teoretičar medija, publicista, kritičar i istraživač obrazovanja, Nil Postman, objavio knjigu simptomatičnog naslova “Nestanak detinjstva”[5]. Čak se i standardna prirodna podela na polove polako ali sigurno minira i potire.

Otkud onda standardi u novoj milenijumskoj školi? Radi li se o još jednoj ironiji i samovolji vlastodržaca ili je nešto daleko ozbiljnije u pitanju? Primetićemo da se istovremeno kroz školu zagovara koncept “turbo” individualizacije učenika i učenica. Svako u odeljenju ima svoje sasvim specifične potrebe, jedinstven ritam usvajanja znanja, poseban odnos prema vršnjacima, vaspitačima i edukaciji… Sve to u svakodnevnom radu mora uzimati u obzir svaki nastavnik / nastavnica za svakog učenika / učenicu ponaosob. Insistira se čak na ažurnom vođenju neverovatno detaljne pedagoške dokumentacije za svakog đaka i (… odgovarajući ženski rod mi nije poznat).

Nalazimo se pred ozbiljnom dilemom. Da li je jedinstvenost / neponovljivost (limited edition brand) samo privid i šarena glazura a standardizacija još uvek neprikosnovena skrivena suština savremenog / virtuelnog društva? Nije, naime, nikakva tajna da se najlakše upravlja armijom klonova koji u određenim, strogo omeđenim granicama, neguju dozvoljeni privid jedinstvenog identiteta. Najjednostavnije za sistem vlasti je da evidentira pojedinca tako što ga prevede u objekat sa skoro neprimetnim varijacijama dozvoljenih osobina. Stoga je sasvim logično brisanje granica - star / mlad ili muško / žensko ili crno / belo. Ili čak organizam / mašina. „Inovator i milijarder Ilon Mask osniva firmu Neuralink, čiji će cilj biti izrada uređaja za spajanje ljudskih mozgova na računare, javlja Wall Street Journal. Mask je na samitu svetskih vlada u Dubaiju rekao da ljudi, ako žele da prežive na duži rok, moraju da postanu kiborzi.“[6] Jednostavnije je, dakle, jedno doba, jedan pol, jedna rasa. Jedan kiborg: „Svi smo mi, na kraju dvadesetog veka, u našem mitskom vremenu, postali priviđenja: teorizovani i isfabrikovani hibridi mašine i organizma; ukratko, postali smo kiborzi.“[7] To što humanoid zadržava privid identiteta za sistem nije od važnosti. Naprotiv, sam mehanizam vlasti zapravo pruža izbor najrazličitijih modela ponašanja uključujući disidentski. Jedan od večito aktuelnih je “buntovnik bez razloga”.

Jedno od pitanja koja su postavljana našim nastavnicima / nastavnicama tokom pomenute onlajn obuke za primenu standarda namenjenu nastavnicima opšteobrazovnih predmeta u gimnazijama, glasi: “Po Vašem mišljenju, koje dobiti od uvođenja standarda mogu da imaju nastavnici, učenici i roditelji?”.

Imajući sve prethodno navedeno u vidu, pre nego brzopletno odgovorimo na ponuđeno pitanje, predefinisaćemo za početak zahtev. Tako pokazujemo inicijativu i pokušavamo da se odupremo ponuđenom iskušenju prepisivanja tačnog odgovora koji je zapravo naveden na prethodnoj internet stranici samog seminara, te ga je dovoljno prekopirati. Ali, što je daleko opasnije, pokušavamo da zaobiđemo i opasnost davanja netačnog odgovora koji bi nas doveo u nepriliku. Pretpostavimo jednostavno da se radi samo o stilskoj vežbi i zapitajmo se “koje dobiti od uvođenja standarda može da ima sistem kada su u pitanju nastavnici, učenici i roditelji?” Odmah primećujemo da se pred nama otvara jedna sasvim drugačija dimenzija rezonovanja koja nudi novu perspektivu sagledavanja problema.

Pozabavićemo se ukratko svakom od navedenih kategorija jer ministarstvo, kao organizator učenja na daljinu, precizira zahtev: “Odgovor treba da sadrži najmanje 3 rečenice u kojima ćete navesti bar po jednu dobit za svaku od grupa.” Da ne škrtarimo, posvetićemo, ipak, svakoj etiketiranoj grupaciji više od neophodnog minimuma - po jedne tražene rečenice:

Nastavnici standardizacijom „dobijaju“ jednostavniji model kontrole i procene efikasnosti od strane mehanizma nadzora i bržu mogućnost popravke ili zamene u slučaju „kvara“, tj, ukoliko se ne pridržavaju standarda, što dodatno jača ionako izuzetno centralizovan sistem i umanjuje ionako minornu kreativnu ulogu samog predavača. Možda je najopasnija pojava pretvaranje nastave u prilično sterilnu trku predavača u boljoj pripremi učenika za strogo formalne završne testove ili tzv. ulazne testove kojima se “standardizovano” mere i ocenjuju postignuća kako učenika, tako i nastavnika. Otići ćemo i korak dalje i zapitati se nisu li možda “standardi postignuća” zapravo “karika u osiguranju” ukidanja standardne uloge predavača u standardnoj zidanoj učionici te pretakanje školovanja u “veliku onlajn obuku” u velikoj virtelnoj učionici kakva je i sama Razvionica kao test uzorak mogućeg modela oblikovanja budućnosti obrazovanja. U tom slučaju, sistem logično nastavlja započeto brisanje granice organizam / mašina i planira veliku budžetsku uštedu nakon što nastavnici sami pripreme uslove za preoblikovanje sopstvenog poziva u obuku veštinama koje mogu lako da se izmere. Predavači nakon toga mogu lako da se zamene. Recimo, softverom.

Učenici standardizacijom stvaraju nekakvu iluziju da su „za svoje pare“ dobili određenu kilažu znanja koja treba da bude garant takozvanog „uspeha“ na tržištu. Iskreno, u današnjim klimavim okolnostima finansijski uspeh ne može da garantuje ništa i niko, barem ne u obrazovanju. Obrazovanje može da formira čoveka, ali ne i „uspešnog“ preduzimača, čemu se zapravo teži. Ono što je sigurno je da na jednoj strani polako ali sigurno gubimo bitku u razvoju povoljnijih uslova za formiranje ljudi, a na drugoj strani ne dobijamo očekivan broj uspešnih preduzimača, barem ne sa diplomom.

Roditelji dobijaju još jednu „batinu“ kojom mogu do mile volje da klepeću po obrazovanju kada se umorni i bezvoljni vrate sa svakodnevnog čišćenja Augijevih štala u svom sektoru (kao kritičari, nastavnici se u ulozi roditelja često ne razlikuju od svojih sugrađana). Ukoliko im se ne dopada kolega ili predmet ili kompletna škola, zavisno od raspoloženja, dobrodošli su da sada potegnu i neispunjenu standardizaciju kao dodatni argument u borbi za naprednije društvo, koje obrazovanje evidentno koči… A situacija je zapravo fundamentalno drugačija. Ni jedan društveni segment ne bi funkcionisao ni približno tako dobro kao obrazovanje, da je pretrpeo i najmanji deo savremenog doživotnog eksperimentisanja bez ikakve odgovornosti. Obrazovanje je po mnogim merilima najfunkcionalniji sektor. "Uzmimo kao objektivno merilo indeks prosperiteta kojeg je ustanovio čuveni britanski Legatum institut. (...) Od 142 rangirane zemlje “čvrsta” srpska ekonomija je na “solidnom” 130. mestu. Najboje rezultate Srbija je zabeležila (verovali ili ne) na polju obrazovanja, gde je zauzela 55. mesto!"[8] Ukoliko uzmemo kao kriterijum i veličinu brige i finansijskog ulaganja od strane države, zalazimo na teren naučne fantastike…

Obrazovanje, kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou, još uvek očekuje ili ozbiljnu i odgovornu reformu ili konačan debakl.

[1] http://moodle.mpn.gov.rs/

[2] Projekat je sprovodio konzorcijum koji je vodila Hulla & Co, Human Dynamics K.G.

[3] „It’s Time to Re-Think the U.S. Education System“, Harvard Business Review, 2012.

[4] “Poslodavci traže više od teorije”, Blic, 2009. Tekst je nastao uz finansijsku podršku EU.

[5] Neil Postman, "The Disappearance of Childhood", Vintage Books, 1982.

[6] “Mozak ćemo uskoro direktno povezivati s računarima”, B92, 2017.

[7] Dona Haravej, „Manifest za kiborge“, 1991.

[8] Jovan Pavlović, „Krekeću li kuvane žabe?“, Časopis KULT , 2017.

Pripovedio i grafički opremio: Jovan Pavlović. Pedagoški nadzor: šTA TE NE uBiJE, sNAGu piJE. Ilustracije: (1) Leonid Sokov [Russia] (b 1941) ~ 'Shirt', 1974. Wood (63.5 x 46 x 7.5 cm). (2) Ron English [USA] (b 1959) ~ 'Mousemask Murphy'. Set of five, 2012-2014. (3) Travis Louie ~ 'Victorian Beast Toad'. Moderator: MozGoDER vELičANsTvENi →

✓ svAkE NEDELJE TAčNo u 09H - oD 1. JANuARA 2017! →

✓ EkoNoMski EpiLoG: DoNiRAJTE BLoG @ pAyPAL.ME →

✓ A DNEvNicu čuvAJTE za pRoDAvNicu @ REDBuBBLE →

✓ pHoTocRowD FoToGRAF → ✓ FAcEBook sTRANicA → ✓ piNTEREsT TABLA →

ošTRiM pERoM, MozGoDERoM: ✓ Zašto je urgentno da se uči kompetentno? → ✓ Isprobavanje sanduka → ✓ Rekvijem za prosvetne snove →

oBELEžENA TRAsA NA puTu Do spAsA: ✓ Predgovor knjizi ‘Laž epohe’ (Jevtić) → ✓ Vežbe iz politologije · Sofija Šoškić → ✓ Od odgovora do odgovornosti (Jinger) →

67 notes · View notes

balkantimes · 4 years ago

Text

Gorka istina o 'švedskom modelu'

Dok pandemija korona virusa hara planetom, Švedska se ističe među zapadnim demokratijama time što provodi 'blagu' izolaciju.

Hans Bergstrom

Da li odluka Švedske da prezrivo odbaci nacionalnu izolaciju nudi određen način borbe protiv bolesti COVID-a 19 dok održava otvoreno društvo? Neuobičajeni odgovor na korona virus ove države popularan je u domovini, a hvale ga i neki u inozemstvu. Ali on je također doprinio jednoj od najvećih stopa smrtnosti od COVID-a 19, premašivši čak i onu u SAD-u.

Barovi i restorani u Štokholmu puni su ljudi koji uživaju u proljetnom suncu nakon duge, mračne zime. Škole i teretane su otvorene. Švedski zvaničnici su ponudili zdravstvene savjete ali su nametnuli mali broj sankcija. Nema zvaničnih smjernica koje preporučuju da ljudi nose maske.

Tokom ranih faza pandemije, vlada i većina komentatora ponosno su prihvatili ovaj „švedski model“, tvrdeći da je on izgrađen na jedinstveno visokim nivoima „povjerenja“ Šveđana u institucije i jednih u druge. Premijer Stefan Lofven je apelovao na samodisciplinu Šveđana, očekujući od njih da se ponašaju odgovorno bez potrebe za naredbama od vlasti.

Prema Pregledu svjetskih vrijednosti (WVS), Šveđani posjeduju jedinstvenu kombinaciju povjerenja u javne institucije i ekstremnog individualizma. Kako kaže sociolog Lars Tragardh, svaki Šveđanin „nosi svog policajca na ramenu“.

Tumačenje kauzalnosti

Ali nemojmo pogrešno protumačiti kauzalnost. Vlada nije svjesno osmislila švedski model za suočavanje sa pandemijom zasnovan na povjerenju u ugrađeni smisao za građansku odgovornost kod populacije. Zapravo su postupke osmislili birokrate i potom su ih branili kao svjedočanstvo švedskoj vrlini.

U praksi je ključni zadatak borbe protiv pandemije pao na jednog čovjeka: državnog epidemiologa Andersa Tegnella u Nacionalnom institutu za javno zdravstvo. Tegnell je pristupio ovoj krizi sa svojim setom snažnih uvjerenja o virusu, vjerujući da se on neće proširiti iz Kine, i kasnije, da će biti dovoljno pratiti pojedinačne slučajeve koji dolaze izvana. Stoga je hiljadama švedskih porodica koje su se vratile sa skijanja sa italijanskih Alpa krajem februara savjetovano da se vrate na posao i u školu ako nisu vidljivo bolesni, sve i ako su im članovi porodica zaraženi. Tegnell je zastupao stav da nema znakova da se virus širi u zajednici, i da stoga nema potrebe za većim mjerama ublažavanja. Uprkos italijanskom iskustvu, švedska skijaška odmarališta ostala su otvorena za stanovnike Štokholma koji su tamo odmarali i zabavljali se.

Tegnell je između redova natuknuo da će izbjegavanje drakonskih politika da se zaustavi širenje virusa omogućiti Švedskoj da postepeno stekne tzv. imunitet krda. Ova će strategija, naglasio je on, biti više održiva za društvo.

Švedska je vlada kroz cijeli ovaj proces ostala pasivna. To djelimično odražava jedinstvenu odliku političkog sistema u ovoj državi: snažno razdvajanje ovlasti između ministarstava centralne vlade i nezavisnih agencija. A „u cijelom tom haosu“ bilo je zgodno za Lofvena da prepusti Tegnellovoj agenciji da vodi glavnu riječ. Njeno samopouzdanje oko tog kako radi omogućilo je vladi da skine teret odgovornosti tokom sedmica neizvjesnosti. Štaviše, Lofven je vjerovatno želio pokazati svoje povjerenje u „nauku i činjenice“ tako što neće, kao američki predsjednik Donald Trump, osporavati svoje stručnjake.

Kritike stručnjaka

Treba istaknuti da su nezavisni stručnjaci u Švedskoj uveliko kritikovali izbor politike državnog epidemiologa. Dvadeset i dva najistaknutija profesora iz oblasti zaraznih bolesti i epidemiologije objavila su komentar u dnevnom listu Dagens Nyheter pozivajući Tegnella da da ostavku i apelujući na vladu da zauzme drugi kurs djelovanja.

Do sredine marta i sa velikom raširenošću virusa u zajednici, Lofven je bio prisiljen da se aktivnije uključi u problematiku. Od tada vlada pokušava sustići sve što je propustila. Od 29. marta je zabranila javna okupljanja više od 50 ljudi, a ranije je granica bila 500, i dodala je sankcije za nepoštivanje pravila. Onda su od 1. aprila zabranili posjete staračkim domovima, nakon što je postalo jasno da je virus pogodio gotovo polovinu štokholmskih ustanova za starije.

Ispostavilo se da je pristup Švedske bio pogrešno vođen iz najmanje tri razloga. Koliko god Šveđani bili krašeni vrlinama, u svakom društvu će uvijek postojati pojedinci koji to nisu, a kada je u pitanju veoma zarazna bolest, ne treba ih biti mnogo da nanesu veliku štetu. Štaviše, švedske su vlasti tek postepeno postale svjesne mogućnosti asimptomatičnog prenosa, i da su zaražene osobe najzaraznije prije nego što počnu pokazivati simptome. I treće, sastav švedske populacije se promijenio.

Nakon godina iznimno visoke imigracije iz Afrike i sa Bliskog istoka, 25 posto švedske populacije (2,6 miliona od ukupne populacije koja iznosi 10,2 miliona), nije porijeklom iz Švedske. Ovaj je udio još i veći u štokholmskoj regiji. Imigranata iz Somalije, Iraka, Sirije i Afganistana najviše je među umrlima od bolesti COVID-19. To je dijelom zato što postoji manjak informacija o ovoj bolesti na jezicima kojima govore imigranti. Ali još je važniji faktor veliki broj članova domaćinstava u nekim predgrađima sa pretežno imigrantskom populacijom, gdje postoji veća fizička bliskost između generacija.

Još je rano za puni obračun sa posljedicama „švedskog modela“. Stopa smrtnosti od korona virusa u Švedskoj je devet puta veća nego u Finskoj, gotovo pet puta veća nego u Norveškoj, i više nego duplo veća u odnosu na Dansku. U izvjesnoj mjeri, ove cifre mogu odražavati mnogo veću imigrantsku populaciju u Švedskoj, ali veliki nesrazmjer u odnosu na nordijske susjede je ipak i više nego očigledan. Danska, Norveška i Finska su nametnule stroge politike izolacije rano sa snažnim, aktivnim političkim vođstvom.

Sada kada COVID-19 hara po staračkim domovima i drugim zajednicama, švedska vlada je morala uzmaći. Drugi koje možda privlači „švedski model“ trebaju shvatiti da je glavna odlika tog modela veća stopa smrtnosti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor

#balkantimes #eu #Švedske

0 notes

tiamobiteli · 5 years ago

Text

Kako odabrati najbolji usisivač?

Odabir savršenog usisivača za vaš dom može biti težak zadatak, pogotovo ako se uzme u obzir da je su na tržištu dostupni toliko brojni i raznovrsni usisivači. Nevjerojatno je koliko nam tehnologija može olakšati život i pomoći da posao obavimo u trenu. Bežični, uspravni, cilindrični, robotski usisivači, usisivači s vrećicom i usisivači bez vrećice dostupni su u svim veličinama i oblicima. Sve što možete zamisliti pronaći ćete u velikim trgovačkim centrima. Nešto što je dobar odabir za velik dom s puno tepiha neće nužno funkcionirati u manjoj kući s puno parketa i pločica. Većini su osoba vrlo važne i kvaliteta i izdržljivost. Kako onda odabrati najbolji usisivač za vaš dom koji odgovara vašem budžetu, praktičan je za uporabu i vrhunske kvalitete? Srećom, TIA Mobiteli može vam pomoći da suzite izbor i odlučite koji je usisivač najbolji za vas. Pomoći ćemo vam da shvatite kako usisivači funkcioniraju, koje su vaše potrebe i kako u moru različitih proizvoda pronaći onaj najbolji za vas i vaš dom. U nastavku donosimo prednosti i nedostatke pet glavnih vrsta usisivača 1. USPRAVNI USISIVAČI

Ako imate sagove, tepihe i otirače, uspravni usisivač s dobro dimenzioniranom vrećicom ili filtrom odličan je izbor za vas. Ti su modeli obično jeftiniji od usisivača sa spremnikom, no prilično su teški pa ih je teže gurati. Ako se odlučite za uspravni usisivač, a imate puno parketa i pločica, pazite da odaberete model koji se može koristiti s rotirajućom četkom ili bez nje. Standardni usisivači s vrećicom skupljaju prljavštinu u vrećice za jednokratnu uporabu, dok modeli bez vrećice koriste filtre za skupljanje prašine i prljavštine u ugrađeni spremnik. Oba je modela potrebno ručno isprazniti, a modelima bez vrećice treba nakon nekog vremena promijeniti filtre. Ako imate kućne ljubimce, a ne želite gledati klupka dlaka po cijeloj kući, uspravni usisivač uvelike će vam olakšati život. Velika usisna snaga čini ga jednim od najboljih modela za skupljanje dlaka kućnih ljubimaca. 2. RUČNI USISIVAČI

Ručni usisivači savršeni su za čišćenje površina baš kao i štapni usisivači. Ova dva modela karakteriziraju slična usisna snaga, težina i performanse. Američki časopis o domaćinstvu „Good Housekeeping“ preporučuje štapni usisivač za podove i površine ispod namještaja, dok su ručni usisivači izvrsni za čišćenje rasvjetnih tijela i prozorskih dasaka. Mnogi ručni modeli lagani su i bežični pa se mogu koristiti i za dubinsko čišćenje unutrašnjosti automobila. No, ako želite i jedno i drugo, odaberite kombinaciju štapnog i ručnog usisivača s inovativnim nastavcima.

Pročitajte više na: https://www.tia-mobiteli.hr/blog/?id=kako-odabrati-najbolji-usisivac

#najbolji usisavač #ČISTAČ ZA RUČNI VAKUUM

0 notes

ggdbshopcheap-blog · 6 years ago

Text

Isabel Marant Tenisice Isabel Marant Shoes nose vas smrtonosno

Mnogi pokazuju na žene izbor cipele djevojke gležanj i čizme, ako je vrijeme postaje hladno. Vaša vrsta prtljažnika savršeno ide uz hlače, suknje ili Isabel Marant Tenisice eftinu odjeću, a visina na prtljažniku noktiju od bljuzgavice i snijega. Lovac na gležanj wellingtons može jednako biti jednostavan da se u potpunosti stavi na i izgubi, što bi trebalo biti prilično jasno cjenjeno u osnovi od strane ženki kakva se osoba sprema na tu ideju pogodnu za idealan posao sličan vašem dnevnom vremenu. # # Naima Turner: Elsa, kad si primijetio da je pojedinac najvjerojatnije razvio mlado lice među Victoria's Secret Anđelima - završio si da iskoristiš? Ono što je bilo specifično prvo razmatranje uzbuđenja koje je prošlo kroz neku glavu? Clash, Sex Pistols, The Ramones i Billy Idol čini se da su samo neka od glavnih klasičnih iskustava koja su propovijedala ovaj teški trend. Uvjeti kao što su klinovi, igle, crne kućne kožne jakne, velike čizme, crni eyeliner i izbijeljena kosa bez upozorenja postali su vezani uz pobunu, anarhiju i polemiku. To je dno punk tehnologije. Ali, točno, može li neki moćni američki stilist prenijeti francuski šik, netko pita? Stvarno jednostavno. Četkanje prema gore na slajdovskoj kolekciji portugalske dizajnerice Isabelle Marant 2010, epicentra finske modne kul djeteta! # # Razmislite: Žene koje morate napraviti velike krevete za kosu i uz to učinite da vam vampirski crveni ruž izgleda nekako kao sažetak kao da su Brigette Bardot, Carey Mulligan, Eva Mendes i Salma Hayek. Ovaj iznos uključuje općenito modu kao i broj boje i uvijek će automatski biti 6-znamenkasti broj popraćen definitivnom kosom crtom uz 3-znamenkasti broj, poput 567893-967. Vi ste cipele oduvijek idući na uzimanje vaše premlaćivanje, ako na posao. Nike ima tendenciju da se mnogo različitih Air Max tenisice zbog raznolik uključuje samo kao što je rad, gaženje i bejzbol. Za dame, prazan nožni prst ili peta ili slatka sandala mogu se opisati kao najbolje što se tiče vašeg latinskog i Salsa plesa. O više povezanih informacija o eko-modi nakon tamnozelenih cipela, najbolje pogledajte pogled na Eko-modu koja dolazi iz recikliranih estetskih vrećica i tako održive modele ekosustava daleko od Choolips-a. # # U stvarnosti, to je čvrstoća ideje koja se može pretvoriti u isabel marant shoess previše dobro. Određena koža obično je čvrsta, dok se ti smiruju i problem je u ispravnim lokacijama. Razmislite pritiskom na dati u kako je koža-based glavni gore koji dolazi vrijeme klijenti vide novu Isabel marantski cipele dodatno susreću neke čvrstoće. Oni sami ne Isabel Marant Bobby Prodaja abranjuju da vam pomognu stvoriti samo jednu opuštenu tenisicu. Oni daju svakoj posljednjoj osobi, i tako ćete pronaći tenisice tijekom oblika zbog većine stvari. Alati marke Isabel Marant Shoe mogu se razviti, a vi se zapravo osjećate elegantno, nažalost povremeni. Ako obično odlazite na zabavu, ekstravagantnu svečanost ili jednostavno dođete zajedno prijateljima, možete se obući u ove cipele i nevjerojatne su. Nijedna stvar s visokom petom koju kupujete ili ne, definitivno ćete stići preko vodeće veličine ili stila, uistinu boji tih ljudi. U normalnim okolnostima, stalno postoje brojni osnovni uzorci obuće: stabilnost, jastuk, minimalistička opcija za pokretanje objašnjenja s. Isabel Marant Bobby Prodaja Hrvatska idjevši da uspostaviti savjetuje, isabel marant nadev modeli dobiti dobar iznos punjenje, dok u stražnjem zajedno sastoji od forefoot stavke i skloni biti da nude minimalne natrag u najboljem luk.

0 notes

balkantimes · 4 years ago

Text

Proročanstvo za Vašington

Profesor Allan Lichtman ispravno je prognozirao sve predsjedničke izbore u SAD od 1984 – a sada je sačinio svoju prognozu za 2020. godinu.

U 1980-im godinama istoričar Allan Lichtman razvio je zajedno sa jednim ruskim istraživačem zemljotresa model prognoze za američke predsjedničke izbore. Sa ovim modelom on je u protekle četiri decenije tačno prognozirao sve izborne pobjednike. Lichtman je 2016. bio jedan od malo onih koji su prognozirali pobjedu Donalda Trumpa.

Pitanja postavljao: Nikolaos Gavalakis – 13.10.2020. Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Vaša prognoza bazira se na 13 ključnih indikatora – takozvanih Keys to the White House. Ovim „Ključevima za Bijelu kuću“ pripadaju između ostalog gospodarske i vanjskopolitičke performase, socijalni nemiri, skandali i karizma kandidata. Nasuprot tomu aktuelne ankete, mišljenja stručnjaka, veliki događaji, predizborne aktivnosti ili TV debate se u vašem modelu uopšte ne uzimaju u obzir. Zašto je Vaša metoda bolja nego one od anketnih instituta i analitičara kao Gallup, RealClearPolitics ili FiveThirtyEight?

Ti ispitivači javnog mnijena su 2016., kao što znate, svi ležali pogrešno dok sam ja ispravno predvidio pobjedu Trumpa i uprkos žestokom kritikama držao sam se svoje prognoze. Moja prognoza da će Trump pobijediti nije me naravno napravila omiljenim u Vašingtonu, koji je sa 90 posto ovladan demokratima. Pitanje je: Zašto istraživači javnog mišljenja kao Nate Silver iz anketnih agregacija kao FiveThirtyEight leže tako često pogrešno? Zato što ankete nisu prognoze nego trenutni snimak. Trenutne zabilješke mijenjaju se a te promjene nisu predvidive.

Usto dolazi da ispitivači javnog mišljenja ustvari ne pitaju birače nego jednu konstrukciju imenom „mogući birači��. Ova konstrukcija pretpostavlja vrednovanje koje vodi greškama. Kada anketari govore o toleranciji greške od plus ili minus tri posto, to je samo statistička greška. Zanemarene ostaju greške, koje se kroz to uvlače, da se procjene odnose na „moguće birače“ ili i na ljude koji se još nisu konačno odlučili ili jednostavno daju neki odgovor.

Keys to the White House za razliku od toga polaze od realnih izbornih dinamika. U Americi su izbori glasanje naroda u kojima se jačina i performanse predsjednika i partije, koja kontroliše Bijelu kuću, ocjenjuju pozitivno ili negativno. I upravo to mjeri se sa Keys to the White House. Njihov uspjeh može se objasniti time da smo mi u razvijanju ovih 13 ključnih indikatora vrjednovali cijelu istoriju izbora od 1860. – dakle od vremena politike poštanskih kočija kada je Abraham Lincoln izabran za predsjednika – do pobjede na izborima Ronalda Reagana 1980. godine.

Vi ste 2016. tačno predvidjeli Trumpovu izbornu pobjedu. Kako glasi Vaša prognoza za ovu godinu i kod kojih ključnih indikatora vidite najvažnije promjene u poređenju sa prošlim izborima?

Trump je 2016. bio izazivač. Moj sistem funcioniše ovako: Ako najmanje šest od 13 ključnih indikatora govore protiv partije, koja drži Bijelu kuću, prognoza glasi da će ta partija izgubiti. 2016. ja sam procjenjivao demokrate koji su postavili predsjednika. Sada ja procjenjujem republikance i Donalda Trumpa kao nosioca funkcije. Ovoga puta ja prognoziram da će Trump izgubiti.

Krajem 2019. Trump je samo kod četiri ključna indikatora bio negativan; dakle dva manje nego što je potrebno da se prognozira poraz vladajuće partije. Međutim tada je došao pogrešan pristup sa izazovima pandemije i glasni zahtjevi za socijalnom pravdom i jednakim pravima svih grupa stanovništva. Time je on kod tri dalja ključna indikatora pao u negativno područje: Kod indikatora „Kratkoročni gospodarski razvoj“ zbog recesije u izbornoj godini, „Dugoročni gospodarski razvoj“ zbog trajno zaustavljenog razvoja i kod indikatora „Socijalni nemiri“ zbog proširenih protesta gnjevnih garđana. Time Trump propada kod sedam ključnih indikatora – a već šest negativnih indikatora su dovoljni za prognozu da će Trump izgubiti izbore.

Nikada prije u istoriji SAD jedna partija, koja je držala Bijelu kuću, nije pretrpjela u toku samo nekoliko mjeseci takav nagli i dramatični lom.

Nikada prije u istoriji SAD jedna partija, koja je držala Bijelu kuću, nije pretrpjela u toku samo nekoliko mjeseci takav nagli i dramatični lom. A Trump nema nikoga kome bi mogao prebaciti krivicu osim sebe samoga, jer za ocjenu nosioca funkcije je odlučujući rad vlade a ne predizborna kampanja.

Zašto ste tako sigurni da će Trump u novembru stvarno izgubiti? Konačno Vi ste 2016. rekli: „Donald Trump se pobrinuo za to da je ove izbore teže procijeniti nego sve druge od 1984. On je kandidat, kakvog do sada nije bilo i odgovarajuće tomu izhod izbora može biti i takav i onakav.“ Zašto to ne važi i za ovogodišnje izbore?

Situacija je potpuno drugačija jer je Trump sada nosilac mandata i biće ocjenjen na osnovu bilansa njegove vlade. On je i dalje nekonvencionalan kandidat, koji se pokazuje kao razorna kugla ali to mu neće pomoći da pobjedi. Međutim postoje dva boda koji mi priređuju besane noći i koji leže van sfere ključnih indikatora i prognoza.

Prva tačka je ometanje izbora. Republikanci su upućeni na glasove starih bijelih ljudi kao što sam ja. Zato se oni očajnički trude da rastuću biračku bazu demokrata koja se sastoji od manjina i mladih ljudi ometaju u glasanju. Oni su prekrili cijelu Ameriku sudskim postupcima da bi otežali izbore. Oni su američkoj pošti nanijeli zlo. Trump prijeti time da će na izborne lokale poslati oružane snage i bijesno napada glasanje poštom. To me uznemirava jer demokratija stoji i pada sa slobodnim i fer izborima.

Druga tačka je miješanje sa ruske strane. Prema FBI Rusi su opet na startnim pozicijama. Osim toga oni su u protekle četiri godine vjerovatno puno naučili. Možda oni čak pokušavaju da se uvuku u našu tehnologiju glasanja. Poznato je da Trump miješanje Rusije pozdravlja i koristi.

Posebno interesantnim ja smatram indikator „Socijalni nemiri“ na kojemu prema Vašim procjenama Trump propada. Većina stručnjaka bi vjerovatno rekla da Trump od nemira i sukoba profitira jer mu daju mogućnost da se profilira kao jaki čovjek, kao „Law-and-Order-Kandidat“ i jer time može odvratiti pažnju od katastrofalnog dejstva pandemije Covid – 19 i njegovog amaterskog odnosa prema njoj. Zar Vi niste tog mišljenja?

Ni u kom slučaju. Naravno da se mogu povezivati moguće priče ali uspjeh Keys to the White House počiva na tome da se ne gleda iza kulisa. Ne kaže se: „Ovi ključni indikatori ne važe ove godine jer će možda Donald Trump od toga profitirati.“ Time bi sistem bio krivotvoren. Meni je uostalom također jasno da Donald Trump pokušava da kopira predizbornu kampanju Richarda Nixona „Law-and-Order“ iz 1968. Problem je samo da je Nixon tada bio izazivač. Međutim Donald Trump nastupa sada kao nosilac mandata.

Trump prijeti time da će na izborne lokale poslati oružane snage i bijesno napada glasanje poštom.

On je odgovoran za ono što se trenutno dešava u Americi. Ako on sada kaže: „Molim vas da me birate u novembru – time ću ja okončati sve užase koji su se desili za vrijeme moga predsjednikovanja“, to nije posebno uvjerljivo. Herbert Hoover, koji je vodio američku vladu za vrijeme Velike depresije rekao je jednom: „Predsjednika hvale za to što sunce sija i grde za to što pada kiša.“ A trenutno u Americi kiša takoreći pljušti.

Pred većinu američkih izbora se posebno kontroverzno diskutuje tema posjedovanja oružja. U Vašoj najnovijoj knjizi Repeal the Second Amendment: The Case for a Safer America („Ukinuti Drugi amandman: Pledoaje za sigurniju Ameriku“) Vi savjetujete zagovornike zakonskog uređenja posjedovanja oružja da iz temelja promjene svoju strategiju. Kako to?

Oni moraju preći na jednu proaktivnu, na budućnost orijentiranu strategiju da bi uticali na ukidanje Second Amendmenta (Dugi amandman na američki ustav). Second Amendment nikada nije bio zamišljen tako da privatne osobe imaju neograničeno pravo da posjeduju i nose oružje. Promjena stragegije je prosto i jednostavno neophodna jer dosadašnja defanzivna strategija prema motu Play not to lose, sa kojom se podržava Second Amendment, je propala. Od zabrane automatskog oružja iz 1994., koja je kasnije opet ukinuta, nismo donijeli ni jedan jedini savezni zakon o kontroli oružja. To je bilo 26 apsolutno izgubljenih godina. Zagovornici zakonskog regulisanja posjedovanja oružja kod tema kao što je obavezno ispitivanje razloga (Universal Background Check) ne napreduju iako je 90 posto američkog stanovništva za to. To leži jedino i u cjelini na tome da je njihova strategija tako slaba.

Samo u 2019. bilo je 419 masovnih pucnjava i skoro 40 000 mrtvih kroz upotrebu vatrenog oružja (od toga 24 090 samoubistava). Jedan besmisleni bilans. Uprkos tomu prema istraživanjima stalno je 70 posto američkih građana protiv toga da se zakonski zabrani držanje ručnog vatrenog oružja. Ne vjerujete li, sa ovom pozadinom, da bi Joe Biden izgubio izbore ako bi obećao da će ukinuti Second Amendment (uz podršku demokratskih članova kongresa) ako bi bio predsjednik?

Apsolutno ne. Argument ide u prazno. Ukidanje Second Amendmenta ne znači da će se oružje građana konfiskovati ili ručno vatreno oružje biti zabranjeno. To je besmisao. Samo jednom je Second Amendment tumačen tako da se pravo privatnih osoba na posjedovanje i nošenje oružja stavlja pod zaštitu i to 2010., u takozvanoj „Heller presudi“. Skoro 200 godina išli smo dobro sa Second Amendment koji pod zaštitu stavlja samo kolektivno pravo samozaštite „dobro uređene milicije“. Od kolonijalnog vremena postojali su mnogobrojni zakoni o kontroli oružja ali vatreno oružje nije nikada konfiskovano ili zabranjeno.

Ko bi prije 20 ili 30 godina pomislio da ćemo jednoga dana imati istospolne brakove kao pravo u skladu sa ustavom?

U mojoj knjizi ja ukazujem da bi ukidanje Second Amendment stvorilo pretpostavke za smislene pravne kontrolne mehanizme kao zabrana automatskog oružja, obaveza oružane dozvole, obavezno ispitivanje razloga i Red-Flag zakone (koji omogućuju da se oduzme oružje od osoba koje sudija stepenuje kao opasne) što se zagovara od velike većine stanovništva SAD. National Rifle Association (NRA), koja se već godinama zalaže za neograničeno pravo posjedovanja i nošenja oružja je uostalom potresan internim skandalima koji pokazuju: Američkom oružanom lobiju radi se samo o tome da svojim profiterstvom svoje vodeće predstavnike načine još bogatijim i svoje normalne zaposlene prevari.

Ako se jedan amandman na američki ustav kao Second Amendment želi promijeniti potrebna je dvotrećinska većina u Predstavničkom domu i Senatu i to moraju podržati tri četvrtine saveznih država. Prema mišljenju National Constitution Center su šanse da to uspije „otprilike tako visoke kao da vas u 80-godišnjem životu pogodi munja“. Nije li Vaš cilj stoga potpuno nerealan?

Ja se slažem sa Louis Brandeis, poznatim sudijom Vrhovnog suda, koji je jednom rekao: „Većina smislenih stvari izgledala je u njihovo vrijeme nemogućim.“ Ne trebamo zaboraviti da je već jednom ukinut jedan amandman na američki ustav: zabrana alkohola (Prohibition Amendment). Prije nego je ukinut govorila su tadašnja uobičajena mišljenja i svi autoriteti: To je isključeno, zabrana alkohola biće trajna.

I ko bi prije 20 ili 30 godina pomislio da ćemo jednoga dana imati istospolne brakove kao pravo u skladu sa ustavom? To je izgledalo potpuno nemoguće. Vi imate apsolutno pravo kada kažete da će biti veoma teško. Ali uprkos tomu mi možemo tome težiti. Samim tim pokret za kontrolu oružja dobija novi zamah i novi smisao. Mi trebamo temeljne promjene. Dosadašnji put ne vodi nikamo. Ko ne igra na pobjedu nego uvijek pokušava da ostane u defanzivi da ne bi bio poražen na kraju će upravo zbog toga izgubiti.

Allan Lichtman je profesor istorije na Američkom univerzitetu u Vašingtonu D.C.

ipg-journal.de

Izvor

#balkantimes #amerika #trump #izborsad2020 #Bajden #izbori2020 #intervju

0 notes

balkantimes · 4 years ago

Text

Hoće li Bajden uspeti da spase liberalni poredak?

Da li će Džo Bajden uspeti da oživi liberalni svetski poredak ukoliko mu pođe za rukom da pobedi na izborima za predsednika SAD koji će se održati u novembru?

Džozef Naj

Mnogi analitičari tvrde da se liberalni međunarodni poredak završio sa usponom Kine i izborom Donalda Trampa na mesto američkog predsednika. Ali ukoliko Džo Bajden pobedi Trampa na novembarskim izborima, da li bi trebalo da pokuša da ga oživi? Verovatno ne, ali moraće pokušati da ga zameni.

Kritičari ispravno primećuju da američki poredak nakon 1945. godine nije bio ni globalan, niti uvek veoma liberalan. Nije obuhvatao više od polovine sveta (sovjetski blok i Kinu), a uključivao je mnoge autoritarne države. Američka hegemonija je oduvek bila preuveličana. Ipak, najmoćnija država mora predvoditi u stvaranju globalnih javnih dobara ili ista neće biti obezbeđena, a onda će i Amerikanci trpeti štetu.

Aktuelna pandemija je takav slučaj. Realistični cilj za Bajdenovu administraciju bi trebalo da bude uspostavljanje međunarodnih institucija zasnovanih na pravilima, sa različitim članstvom za različita pitanja.

GRANICE INTERVENCIONIZMA Da li će Kina i Rusija pristati da učestvuju? Tokom 1990-ih i 2000-ih, nijedna od ove dve države nije mogla da parira američkoj snazi, a Sjedinjene Države su prekoračile granice svog suvereniteta u potrazi za liberalnim vrednostima. Sjedinjene Države su bombardovale Srbiju i napale Irak bez odobrenja Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. One su takođe podržale rezoluciju Generalne skupštine UN-a iz 2005. kojom je uspostavljena „odgovornost za zaštitu“ građana koje zlostavljaju njihove vlade – doktrina koju su zatim koristile 2011. godine kako bi opravdale bombardovanje Libije radi zaštite građana Bengazija.

Kritičari to opisuju kao demonstraciju posthladnoratovske američke oholosti – Rusija i Kina su se osećale obmanuto, na primer, kada je intervencija NATO snaga u Libiji rezultovala promenom režima – dok zagovornici intervencije to predstavljaju kao prirodni razvoj međunarodnog humanitarnog prava. U svakom slučaju, jačanje kineske i ruske snage postavilo je čvršće granice za liberalni intervencionizam.

Šta je preostalo? Rusija i Kina ističu normu suvereniteta sadržanu u Povelji UN-a prema kojoj države mogu ići u rat samo iz samoodbrane ili uz odobrenje Saveta bezbednosti. Prisilno zauzimanje teritorije suseda je bilo retko od 1945. godine, a i kad se dešavalo vodilo je do skupih sankcija (kao što je to bilo sa ruskom aneksijom Krima 2014. godine). Pored toga, Savet bezbednosti je često odobravao raspore��ivanje mirovnih snaga u problematičnim zemljama, a politička saradnja je ograničila širenje oružja za masovno uništenje i balističkih raketa. Ova dimenzija poretka zasnovanog na pravilima ostaje presudna.

Što se ekonomskih odnosa tiče, pravila će zahtevati reviziju. Značajno pre pandemije, kineski hibridni državni kapitalizam je uspostavio nepravedni merkantilistički model koji je narušio funkcionisanje Svetske trgovinske organizacije. Rezultat će biti razdvajanje globalnih lanaca snabdevanja, naročito tamo gde je ugrožena nacionalna bezbednost.

Iako se Kina žali kada Sjedinjene Države sprečavaju kompanije poput Huaveja da grade 5G telekomunikacione mreže na Zapadu, ova pozicija je u skladu sa principom suvereniteta. Na kraju krajeva, Kina sprečava Gugl, Fejsbuk i Tviter da posluju u Kini iz bezbednosnih razloga. Pregovaranje o novim trgovinskim pravilima može pomoći u sprečavanju da razdvajanje eskalira. Istovremeno, saradnja u ključnom finansijskom domenu ostaje jaka, uprkos trenutnoj krizi.

Nasuprot tome, ekološka međuzavisnost predstavlja nepremostivu prepreku suverenitetu zbog toga što su ekološke pretnje transnacionalne. Bez obzira na zastoje ekonomske globalizacije, globalizacija životne sredine će se nastaviti zato što se pokorava zakonima biologije i fizike, a ne logici savremene geopolitike. Takvi problemi prete svima, ali nijedna država ne može sama da ih reši. Po pitanjima kao što su COVID-19 i klimatske promene moć ima dimenziju igre u kojoj nema zasebnih pobednik i gubitnika, već svi dobijaju ili svi gube.

VAŽNO PITANjE U tom kontekstu, nije dovoljno razmišljati o ispoljavanju moći nad drugima. Moramo takođe razmišljati i o ispoljavanju moći sa drugima. Pariski klimatski sporazum i Svetska zdravstvena organizacija nam pomažu jednako kao i drugima. Otkako su se Ričard Nikson i Mao Cedung sastali 1972. godine, Kina i SAD su sarađivale uprkos ideološkim razlikama. Teško pitanje za Bajdena će biti da li SAD i Kina mogu da sarađuju u proizvodnji globalnih javnih dobara dok se takmiče u tradicionalnim oblastima rivalastva velikih sila.

Sajber prostor je novo važno pitanje – delimično transnacionalno, ali takođe podložno kontroli suverenih vlada. Internet je već delimično fragmentiran. Norme koje se tiču slobode govora i privatnosti na internetu se mogu razviti u unutrašnjem krugu demokratija, ali ih autoritarne države neće poštovati.

Kao što je predložila Globalna komisija za stabilnost sajber prostora, neka pravila koja zabranjuju zadiranje u osnovne strukture interneta su takođe u interesu autoritarnih lidera ukoliko ne žele da se samoizoluju. Ali kad se preko posrednika upuštaju u informaciono ratovanje ili mešanje u tuđe izbore (što je akt narušavanja suvereniteta druge države), norme će morati da budu ojačane pravilima poput onih koja su SAD i Sovjetski Savez – uprkos ideološkom neprijateljstvu – ispregovarali tokom Hladnog rata da bi ograničili eskalaciju incidenata na moru. Sjedinjene Države i slične zemlje će morati da objave norme kojih nameravaju da se pridržavaju, a biće neophodno i da se poradi na odvraćanju.

Insistiranje na liberalnim vrednostima u sajber prostoru ne bi značilo jednostrano razoružanje SAD-a. Umesto toga, SAD bi trebalo da prave razliku između meke moći koja se svodi na ubeđivanje i tvrde moći koja podrazumeva prikriveno informaciono ratovanje, koje iziskuje odmazdu. Otvoreni programi i prenosi iz Rusije i Kine bi bili dozvoljeni, ali ne i prikriveno koordinisano ponašanje kao što je manipulacija društvenim mrežama. Osim toga, Sjedinjene Države bi nastavile da kritikuju stanje ljudskih prava u ovim zemljama.

Ankete pokazju da američka javnost želi da izbegne vojne intervencije, ali ne i da se povučemo iz savezništava ili multilateralnih oblika saradnje. A javnost i dalje brine o vrednostima.

Ako Bajden bude izabran, pitanje sa kojim će suočiti nije da li će obnoviti liberalni međunarodni poredak, već da li SAD mogu sarađivati sa užim krugom saveznika na promociji demokratije i ljudskih prava i istovremeno sarađivati sa širim krugom država na upravljanju međunarodnim institucijama potrebnim za suočavanje sa transnacionalnim pretnjama kao što su klimatske promene, pandemije, sajber napadi, terorizam i ekonomska nestabilnost.

Džozef Naj je profesor na Univerzitetu Harvard i autor knjiga Da li je američki vek završen? i Da li je moral bitan? Predsednici i spoljna politika od FDR do Trampa.

Izvor

#balkantimes #usa elections #amerika #trump #Bajden

0 notes

balkantimes · 4 years ago

Text

Hoće li Bajden uspeti da spase liberalni poredak?

Da li će Džo Bajden uspeti da oživi liberalni svetski poredak ukoliko mu pođe za rukom da pobedi na izborima za predsednika SAD koji će se održati u novembru?

Džozef Naj

Šta je preostalo? Rusija i Kina ističu normu suvereniteta sadržanu u Povelji UN-a prema kojoj države mogu ići u rat samo iz samoodbrane ili uz odobrenje Saveta bezbednosti. Prisilno zauzimanje teritorije suseda je bilo retko od 1945. godine, a i kad se dešavalo vodilo je do skupih sankcija (kao što je to bilo sa ruskom aneksijom Krima 2014. godine). Pored toga, Savet bezbednosti je često odobravao raspoređivanje mirovnih snaga u problematičnim zemljama, a politička saradnja je ograničila širenje oružja za masovno uništenje i balističkih raketa. Ova dimenzija poretka zasnovanog na pravilima ostaje presudna.

Ankete pokazju da američka javnost želi da izbegne vojne intervencije, ali ne i da se povučemo iz savezništava ili multilateralnih oblika saradnje. A javnost i dalje brine o vrednostima.

Džozef Naj je profesor na Univerzitetu Harvard i autor knjiga Da li je američki vek završen? i Da li je moral bitan? Predsednici i spoljna politika od FDR do Trampa.

Izvor

#amerika #balkantimes #sadizbor #izbor2020

0 notes