#lalić

[rokenrol]

TREBA OSTATI, Ivan V. Lalić

Treba ostati, možda za ljubav očiju

Nenapunjenih, možda za ljubav one ptice

Što peva u slepoj ulici. Možda za ljubav

Ljubavi, nekog osmeha što još trepti,

uhvaćen kao žuti leptir u davnim ogledalima vida.

Za ljubav usana, za ljubav paprati i nežnosti

I dece neogvožđene, i negovanih prozora,

Treba ostati. Znam, srušio se vetar

Olovnih krila na izrešetanu pustaru,

Znam, izrasle su mrtvoplave gvozdene šume

Iz opakog sna zemlje, pobledelo je more

Od peska i mržnje. Svejedno, treba ostati.

Možda za ljubav krvi, njene slane dobrote,

Nevinog poluboga u žuboru njene tame,

Za ljubav bunovne krvi i njenih stanovnika,

Živih i mrtvih, neukroćenih, nežnih,

Možda za ljubav plave boje popodnevnog neba,

Za ona mala trajanja pod kupolama svetlosti,

Za ljubav sastajanja, svejedno; treba ostati,

Neuplašen zveketom što zuji u naprslom sluhu

Zemlje, ko stršljen na usnama spavača u bilju.

Treba ostati, i zato treba voleti,

Naoružan do zuba, nasmejan do očiju,

Ostati za ljubav očiju, za ljubav ljubavi

U žutom živom pesku vremena.

[girlwhodoeskratom]

Sunčica Lalić @ Givenchy Spring/Summer, 1996 Ready-to-Wear

[majestativa]

In the mirror, at night, Strike the brief yellow life of a match, You’ll glimpse the threat in the wound of dark That heals quickly – scarless, and then, under the fingertips, The dry ice of Lethe without a crack or hope.

Ivan V. Lalić, The Horse Has Six Legs: An Anthology of Serbian Poetry

[radiogornjigrad]

Novi Sad - Uprkos svim besramnim nastojanjima vlasti, istina se ne može sakriti

U projektovanju rekonstrukcije zgrade Železničke stanice u Novom Sadu, gde je nedavno prilikom pada nadstrešnice poginulo 14 osoba, a troje se bore za život, nije učestvovao ni jedan građevinski inženjer za konstrukcije! Prema dokumentaciji projekta Saobraćajnog instituta CIP koji su izašli u javnost, na ovom elaboratu angažovano je četvoro arhitekata za “uređenje unutrašnjih prostora i…

[abwwia]

Maria Lalić (born 1952) is a British artist. She studied Painting at Central School of Art and Design (BA) and the Chelsea School of Art (MA) and was Fellow in Painting at Bath Academy of Art 1977–8. Via Wikipedia

[limetameta]

I know it's probably a weird thing to thank for but seeing you edit Retired Prometheus and Metallic Crismon in real time, AFTER they were published gives me courage to post stuff even if I don't think it's perfect. Because 1. It may never be perfect in my eyes but also 2. I Can Always just... rewrite it. Just like that. It's the internet. It's my work. I have that power over it. And you hammered home that knowledge deep into my brain. So. Thank you!

My favourite writer Lalić wrote his magnum opus Lelejska Gora and published it in like 1957, only to be fed up with the ending after a while and decide to overhaul and rewrite the entire book, publishing the Rewritten Version in 1962. So if he can do it to a published work that had physical copies and was read by thousands of people, won awards, had had multiple reading nights and campaigns regarding it, then so can we. My writing has matured and I have lore I desperately need integrated into the story. I want to change the ending, too. Make it better. Make the entire thing more cohesive with the side stories but not RELIANT on the side stories. I have a LOT of work ahead of me but it is a joy and a privilege to be able to work on it. When a writer can't work on their old stories is when that writer is dead, no other time or condition is powerful enough to stop them.

So I hope from the bottom of my heart that you do write and you do share your writing. Thank you for leaving such a kind comment, I feel overjoyed to have influenced you a little in this.

[dukhoiada]

~~ Ivan V. Lalić, "In Praise of Sleeplessness" (translated by Francis R. Jones), painting by Henri Rousseau

[4eternal-life]

Veljko Lalić: Peti oktobar je bio revolucija

[knjigeobradovic]

RATKO LALIĆ, Bez naziva

[dizajnpetnica]

KUĆICA ZA PTICE 2023.

"vir"

autori: Nina Stakić, Sara Smiljanić, Vuk Lalić, Dunja Jovanović

Ova ptica, njeni uvrnuti letovi oko grana i želja za osnivanjem male porodice, predmet su istraživanja ove grupe. Bezbedni i sigurni dom je teško pronaći i zadržati, posebno je teško ptici poput, gorske pliske. Selica, poreklom iz roda pevačica, koju je moguće naći u Petničkoj pećini. Naime, ptica je duga od 17 do 20 centimetara, vitka i izdužena. Krase je bela, siva, žuta i crna boja. Često leti niskim zamahom ka vodi, gde se i hrani insektima, rakovima i mekušcima. Nažalost ne može se uvek osloniti na sopstvenu inteligenciju, te se dešava da joj se rep ponekad zamrzne u vodi, dok iznad vode traži hranu. Gnezdo pravi ušuškano i duboko, u obliku šolje, za od 3 do 6 pegavih jaja. Inspirisani slobodnim životom gorske pliske napravili smo ušuškanu kućicu koja se lako, uz pomoć kanapa formira i kači za stenu. Trudili smo se da održimo fleksibilnost kućice, tako da se u zavisnosti od potrebe može kačiti ili postaviti na stenu. Na taj način smo reagovali na problem koji pred nas postavlja, prirodna geometrija stene. Formirali smo savitljiv meterijal, a opet materijal koji možemo da kontrolišemo, koristeći šemu trouglova. Kućica svoj oblik dobija povlačenjem kanapa, kroz unapred planirane otvore. Kako bi je zaštitili od opasnosti, predatora kao što su soko ili orao, koristili smo boje okoline, tonove koji se asimiluju u boje pečine. Gorska pliska je mali istraživač, koji se nakon putovanja vraća u svoje gnezdo, naš cilj je bio da tu njenu naviku pomognemo.

[zvoneradikalni]

Sukus izbora

Gledam RTL – Mojmira “Promjena je moguća” Šprajc, stari grunf – “Nema para!” Lalić – “oće li HDZ gurnuti glavu u pijesak?” Šprajc za kraj – “nismo ni riječi rekli o SDPu “

[girlwhodoeskratom]

Sunčica Lalić @ Issey Miyake Spring/Summer, 1996 Ready-to-Wear

[majestativa]

Crumbling like an accelerated Babylon.

Ivan V. Lalić, The Horse Has Six Legs: An Anthology of Serbian Poetry

[bleuematinee]

ARGONAUTI-IVAN V. LALIĆ

More nas je trpelo, zabavljeno večnošću

U sebi; i tako smo plovili, od obale

Do obale, danima, noćima, godinama.

Najlepše obale, naravno, nismo dodirnuli.

Samo je vetar nosio iskidana vlakna

Mirisa ogromnih voćnjaka na kraju sveta,

Izvan pravca plovidbe; ali smo upoznali

Ljubav i smrt, i nešto malo smisla,

Tvrda zrnca zlata u pesku sećanja;

Da, i ponos pustolovine, uprljan krvlju

I opran čistim vetrovima, ispod zvezda

U koje smo nevešto ispisali naša imena.

Na kraju smo se vratili odakle smo i pošli;

Posada se rasula kao ogrlica; pukla je

Nit naše sudbine. Kapetan smrskan pramcem broda.

More je ostalo isto. Sve je ostalo isto.

Brod rascvetanih rebara trune na polaznoj obali.

Ali malo ko zna tajnu:

nije važan svršetak,

Važna je samo plovidba.

[lelkigyakorlatok]

Ivan V. Lalić: Szerelem

Már évek óta tanulom vonásaidat, melyekbe apró Jegyeket sütnek a napok; emlékezetem évek óta őrzi Egyszeri hamvasságodat, mozdulataid bogos könnyedségét A délutánok áttetsző függönyei mögött; Rád sem ismerek hát többé a pazar emlékezeten kívül, S így egyre nehezebben szelíd��thetem kezessé Az idő sodrát, mely rajtad, véred enyhe elemén Átzuhog;               ha változol, bízvást változom én is, És velünk ez a világ, mely úgy épült egy pillanat köré, Mint gyümölcs a magva köré, s valószínűtlen húsa Szövetében a villám, a por, az évek S a bőröd lángján olvadt hó ízeit őrzi.

Már évek óta tudom, együtt vagyunk az elmúlásé; Átsütve emlékezetem csillagával, te mind kevésbé Vagy már rajta kívül, én szépen eloszlatva benned, A délutánokban, minden szobákban és napokban, Minden, mi lassan tölti lényed, Mint folyó ágyát a homok;                                          és ez a pillanatunk Tovább tart, mint mások halála.

Fordította Dudás Kálmán