#kako dubokoumno

[nedovrseno]

Diary entry ig

Osjećam se fakat usrano. Cijelu ekipu doma apsolutno boli kurac za mene, javljaju mi se sam kad im treba neka podrška, i ja debil uvijek budem tu. A kad meni treba? Ni najbolja frendica nije tu za mene. Ok, imamo svi svojih problema sve to kužim, ali koje su šanse sa al ono NIKOG ne zaboli kak je meni. Ni ovdje. Nigdje.

Ovdje svi imaju nekoga, nešto, sam ja hvatam neke ostatke vremena i volje koje mi ljudi prožaju čisto da imam NEŠTO da se na trenutak osjećam normalno. Ali nisam. I ne mogu više.

Godinama me svi ti ljudi, doma, ovdje, nebitno, gledaju kak se jebeno uništavam i psihički a i fizički, jebeno propadam, i nikome nije palo na pamet da barem popričq sa mnom o tome??? Eto koliko ja ljudima značim. Osim jedne osobe, koju na kraju dana isto boli kurac za mene ali je bar dovoljno humana osoba da me pita "Koji si ti kurac radiš?"

Jedna. Jebena. Osoba.

Kojoj ništa ne značim. Koja od mene ima samo korist za faks, i ništa drugo.

I sutra da me više ne bude sigurno bi hroetina tih ljudi plakalo i koji kurac ne. a nitko ne pogleda svaput kad vide mene kako se visljivo živa uništavam, jer više ne mogu ni skrivat, a kamoli koliko propadam kad ne vide.

Doslovno VRIŠTIM da mi treba pomoć, da mi barem treba netko da bude tu za mene, ali očito nisam dovoljno bitna za to. A nisam ni dovoljno snažna da budem sama. Stalno. Ne mogu biti sama. Strah me.

Zašto ja još uvijek volim sve te ljude?

Zašto ne mogu biti kao oni, pravit se da ne vidim, i samo... napokon završit s tim.

Ne mogu više. Polako odlazim. Al kog boli kurac?

Bitno da vas mogu tješit kad vi prekidate, kad se vi selite, kad je vama loše, kad ste bolesni, kad vama treba bilo kakva pomoć ili netko da vas sasluša, bitno da radim skripte, da vas potpisujem na predavanjima, da ne pitam previše, da se družim 's kim treba'.

Bitno da budem svačija lutka koja se baca iz ruke u ruku.

Jer ju nitko ne želi zadržati.

Jer kad završe sa svojim ju mogu samo proslijediti dalje

da idući od nje dobije što želi.

I tako dok se kompletno ne raspadne.

[bojesvemira]

Znaš nikada nisi shvatila suštinu moje duše. Nikada nisi htjela da sa mnom gledaš dubokoumno, radila sam sve kako bih ostvarila tu neku našu zajedničku želju, kućicu u šumici kornjačicu, 2 djece i mnogo ljubavi. Radila sam stvari za koje mozda i nisam bila spremna, prije tebe su me ljudu osuđivali i povrijeđivali, i onda si došla ti. Nudeći mi zvijezde sa neba, od starta sam znala da tu nešto nije štimalo, čim je previše jednostavno nešto nije okej. Jedno vrijeme išle smo istim tempom ka građenju naših snova no zaštopala si, skrenula si sa puta i lopatom prokopala svoj puteljak pun nemira i zagubila se u njemu, stazu si zarobila i nikad ti nije bilo povratka. Ne krivi mene jer ti se nisam htjela vratiti, ne krivi mene jer nisam htjela prihvatiti to što uzimaš odmor od našeg puta i skrećeš na pogrešan, ja nisam kriva samo sam takva volim krenuti graditi kulu od pjeska a završili na ajfelovom tornju, ne volim da skrećem sa puta. Takodjer nisam htjela ljude oko nas jer drzim se one dobre stare " gazi put sam drugi ce te samo kocit". No jebiga, tebi su bile zanimljivije tmurne noći, pijano društvo i plave djevojke. Ništa drugačije i ljepše te privlačilo nije. I to je uredu, bila si upravu doći će mi neko ko će me cijeniti jer ti nisi umela. Sada je tu neko ko će dohvatiti zvijezde a ne obećavati ih, sada je tu neko ko me može slušati i u 3 ujutro, sada je neko tu ko nece zjevati na moje fore, sada je tu neko ko mi nikada neće poklopiti slušalicu, sada je tu neko ko neće u toku mog napada zalupiti vratima i reći mi da sam luda, sada je tu neko ko bi obrisao svaku društvenu mrežu i imao samo mene u imeniku, sada je tu neko ko moju ljubomoru smatra zagrijanošću, sada je tu neku ko je mnogo stariji i koga ne zanimaju tmurne noci i tmruni ljudi, sada je tu neko ko zna da me cijeni. Ali pitanje je kako da tom nekom vjerujem nakon svega? Srce mi je slijepo pa cak i na odraz u ogledalu, hvala sto si bila taj neko koji ce me slomit. I ti si me necemu naucila, da ce tesko neko prihvatiti razlicitost a uvijek ce trcati u ruke necemu sto moze naci na svakom cosku. I naucila si me koliko vrijedim, naucila si me da sam upravo ovakva savrsena time sto si me podcijenila. I da me mozda nisi ostavila, ljudi bolji od tebe ne bi imali priliku prici. Hvala sto si otisla, i ako je boljelo. Svakim danom sam sve drugacija i svakim danom sam jaca i bolja od drugih! Pa neka sam egoista i neka sam umisljena sta ljudi znaju kroz kakav sam bol prošla! Guštaj.

[kurva-pivopijska]

*porukica na zelenom papiricu* Volim te!

Vec previse dugo se trudim da napisem neki dobar tekst o tebi, ali shvatila sam da sto se vise trudim to se manje vidi koliko te zapravo volim. Pokusavam da maskiram svoja osecanja u neke teske recenice koje zvuce jako inteligentno i dubokoumno, ali ustvari prava istina je da ja ne umem da pisem.  Nikada nisam umela, nikada ni necu umeti. Ne umem da iskazujem svoja osecanja na taj nacin (ili bilo koji drugi kad smo vec kod toga), i obicno mi treba najmanje 3 sata da bih zapravo razradila ideju pa tek onda krenula da stvaram nesto od toga. Ali, to nije ni vazno. Nikoga zapravo nije briga da li je nesto napisano ili smisljeno na “pravi” nacin jer on ni ne postoji. Jer je zapravo bitno sta je napisano. Bitna je tema, bitan je povod. Jer sve sto je iskreno i dolazi iz srca je lepo. I to je cinjenica.  Ti si najlepsa stvar koja mi se dogodila u zivotu. I ne, nisam ni sanjala da ce sve ispasti kao sto i jeste, ali zauvek cu biti zahvalna na tome. Jer nasa ljubavna prica je posebna toliko da svaki dan zelim da zaustavim nekog stranca na ulici i ispricam mu je celu. Toliko zelim da svi znaju koliko te volim i to zelim da ti govorim svaki jebeni dan dok smo zajedno. Volim te svakim delom svog tela, svog bica. Kada sam sa tobom to je nesto posebno. Jer to nisu leptirici, niti bilo kakva klise sranja koja ljudi smatraju pravom ljubavlju. Ja kada sam sa tobom osecam mir. Prosto i jednostavno, mir. U tim trenucima je sve u redu i za sve postoji resenje i sve je savrseno. Nema nikakvog nesklada ili losih misli. Ti u meni izvlacis ono nemoguce, a to je da ja budem smirena i stalozena da ne razmisljam 24 koraka unapred i da jebeno uzivam u trenutku. Inspirises me da budem bolja osoba jer si ti toliko dobar, ali u istom trenutku ne trazis da se menjam i podstices cak i one najgore delove mene jer sam to ja. A ja znam da i ti mene volis koliko i ja tebe. Nema igrica, nema zajebavanja, sve je uvek otvoreno i iskreno sa tobom. Toliko si drugaciji i jebeno cudan da ponekad pomislim kako te ovaj svet ne zasluzuje. I obozavam to sto ne zelis da se menjas ni zbog koga. Svestan si i svojih mana i svojih prelepih vrlina i prosto ih negujes sve zajedno.  Ovo sam ti sigurno rekla jedno sto puta, ali prva stvar koju sam pomislila kada sam te videla je “Jebote! Ovaj decko je presladak..” posle onog tvog smeska koji toliko volim. Kada te vidim da se smejes zbog necega sto sam ja rekla, ili bilo cega ustvari, moj dan je ispunjen. Jer ako si ti srecan i ja sam, koliko god to klise zvucalo.  I koliko god da smo razliciti, isti smo. Slazemo se u onim najbitnijim stvarima zbog kojih ova veza i funkcionise tako prelepo. Umemo da pricamo, da slusamo jedno drugo, da postujemo nase razlike, da se smejemo do suza, svadjamo do krvi, ali pre svega da se volimo beskrajno.  Sa tobom nikada nije dosadno. I kada samo sedimo u tvojoj sobi i kada idemo u nase avanture, zabava je zagarantovana. Ne znam kako i ne znam da li ces ikada dosaditi, ali za sad mi se cini da je verovatnoca za to veoma, veoma mala.  Sada kada razmisljam o svemu, shvatam da si uspeo da pretvoris nesto sto sam mrzela- a to je broj 24- u nesto posebno i prelepo. Sa tobom je cela ta farsa oko broja 24 dobila smisao. Ti si moja 24-ka i ne bih te menjala ni za sta!  Tvoji topli zagrljaji, tvoji meki poljupci, tvoji mazmaz-ovi, tvoje suntavo lickanje, tvoji dodiri, tvoji pogledi, tvoje lupetanje gluposti i davanje zivotnih mudrosti, tvoje preglupe, presmesne fore, tvoje prelepe plave oci, tvoja ogromna ledja, tvoj mali osmeh, tvoji krivi zubi, tvoje sake, tvoje ruke, tvoj smeh, tvoje prevrtanje ocima... Tvoje sve je postalo moje sve. I volim svaki deo tebe, cak i one koji me izuzetno nerviraju i zelim da znas to i da nikada ne sumnjas u to. Uvek cu se truditi da te ne razocaram, ne izneverim i vratim tvoju ljubav duplo vise!  Ne znam ni sta sam napisala u ovom tekstu, necu ga procitati niti bilo sta ispravljati. Bas kao onog 5.10. kada je magija pocela. <3 

[urbanidesnicar]

#Ostani doma i prestani disati

Kako nas je većina prisiljena biti doma, tako iz dosade pratimo jedne te iste vijesti, po nekoliko puta. Treba li nam to? Kada bi iste bile objektivne, svakako. Nažalost većina ih je čista laž, senzacionalizam i ispiranje mozga. I onda se prosječan marginalac nađe u dilemi. Ako ne pratiš medije, kažu ti da si NEINFORMIRAN, a ako si u tijeku zbivanja, onda si DEZINFORMIRAN. Klasična KVAKA 22. Da bi imali uvid u nešto što je barem blizu istini, potrebno je znanje engleskog. Ne mora to biti ništa posebno, nego neki osnovni minimum da bi shvatili poantu. Postoji i Google prevodilac, ali ponekad ga je teže razumjeti nego originalni tekst. Glede naših medija, odavno smo zaključili da smo spali na 4-5 portala (uglavnom Braniteljskih) i Hrvatski tjednik. Od vizualnih medija možemo na internetu pratiti: Laudato TV i Podcast Velebit. I to je to. Za sve one koji žele znati nešto više od ovoga što nam serviraju sotonjare, preporučam par zanimljivih stranica. Fox news, Breitbart, Zero hedge, QAnon, InfoWars, Gab....

Svi navedeni mediji se prvenstveno bave zbivanjima u SAD ali su u principu antiglobalistički. A upravo nam takve informacije nedostaju. Puno je raznih  teorija i normalno da ne treba u sve vjerovati. Dakle, treba SAM istraživati, misliti SVOJOM glavom i vjerovati isključivo SEBI. Takva su vremena došla. Pročitao sam neke stvari, u koje je vrlo teško povjerovati. Ali pošto se radi o gospodarima kaosa, štovateljima sotone, i onima koji u sebi nemaju ni mrvu ljudskosti, ne bi me iznenadilo da je nešto od toga istina. Samo jedan primjer. Odavno se pitam, kako skoro svi "močnici" izgledaju vitalno i jako dugo žive? Jedan od odgovora je toliko zapanjujući, da je teško prihvatljiv normalnom ljudskom biću. Koga zanima, neka proba detaljno proučiti sve informacije u vezi kemijskog sastojka zvanog: ADRENOCHROME. I normalno ne koristiti Google, nego neku drugu tražilicu koja jamči malo više privatnosti. Toplo preporučam: DuckDuckGo. Nekada jednostavno treba podvući crtu i reči DOSTA! Odavno sam iz "favorita" izbrisao sve jugo-medije. I nikada nisam zažalio. Normalno da ovo rješenje nije za svakoga, jer nismo svi isti. Postoje ljudi koji su po prirodi znatiželjni. Njih razumijem. Ali mazohisti mi nikada nisu bili jasni? Svjesno idu na stranice gdje ih pljuju, ponižavaju i izruguju im se. Kad ih pitam, što im to treba jer se bez veze živciraju, odgovor je uvijek isti. "Volim znati što neprijatelj misli o nama". Kume, ako u zadnjih 20 godina nisi shvatio njihov način razmišljanja, onda nećeš nikad. A ako si Domoljub, onda je njihov stav dijametralno suprotan tvome. Ali uzalud je bilo što pokušavati. Pričao ili svirao k...., isto ti je. Na TV gledam samo filmove i nogomet (dok ga je bilo), i dosta čitam. U prosjeku, knjigu tjedno. Nije u pitanju nikakvo dubokoumno štivo, nego trileri i krimići. Dušu su dali za opuštanje i kratkotrajan bijeg iz ove surove stvarnosti. A i doktor mi je rekao da ne pokušavam razmišljati, jer bi se mogao ozlijediti. Osim lažnih vijesti, režimski mediji nam svakodnevno postavljaju idiotska pitanja, na koja po pravilu odgovaraju njihovi samoproglašeni "stručnjaci". Pa se tako na jednom "lijevom" portalu pitaju: "Slijedi li nam poslije corone recesija?" Ma jok. Čeka nas blagostanje i prosječna plaća od 5000 eura. Stvarno treba biti dobro opićen, za postaviti ovakvo pitanje. Ali nisu oni jadni krivi, jer su to vjerojatno naslijedili od "ćaleta i keve". A genetika zna biti vrlo zajebana stvar. Izuzetno je nezahvalno bilo što pisati ovih dana. Skoro sve se vrti oko corone, pa  htio - ne htio moraš i o njoj napisati koju riječ. A onda shvatiš da se ponavljaš, jer si neke stvari već rekao. Dosadio sam sam sebi a vjerojatno i drugima. S druge strane, ovo mi je najdraži način za ubit' vrijeme. Do kad ću izdržati, ne znam? Vjerojatno kad prestanem vjerovati u ono što pišem. Pokušavam sve ovo prikazati uz dozu humora i zajebancije, ali mi je sve manje do smijeha. I sve se više osjećam kao pokusni kunić. Uporno čekamo kad će virus biti pod kontrolom, ali nitko od nas pojma nema što nas nakon toga čeka? A upravo mi ta neizvjesnost najteže pada. Meni osobno, corona izgleda kao neka vrsta nevidljive ograde. Koja nas spriječava da živimo normalno. Svi jedva čekamo da ograda padne i da se život vrati u normalu. Ali osnovno pitanje je: "Što nas čeka iza ograde? Put nade ili "Highway to hell"? Prije svake važnije odluke, vladajuća elita kroz svoje medije pusti probne balone. Da nas pripreme i vide kako ćemo reagirati. Zadnjih nekoliko dana se "stidljivo" provlači priča, o obaveznom cijepljenju za SVE. Da ironija bude veća, glavni zagovornik takvog metoda je Bill Gates, čovjek koji je izravno financirao labaratorij u Wuhanu. Zadnji tekst sam nazvao: "Nu Jure i Bobana!". Zbog njega su me opet bili blokirali na FB, a članak su izbrisali. Navodno sam "prekršio pravila zajednice"? Jure, Boban i svi ostali Hrvatski vitezovi iz toga vremena im smetaju. Ali ne i zlikovac bravar, jedan od najvećih svjetskih masovnih ubojica. A po čemu su Jure i Boban nepodobni? Postoji li neka presuda protiv njih i je li istu moguće vidjeti? Nema gospodo draga, apsolutno ništa što bi im se moglo staviti na teret, osim činjenice da su branili svoju Domovinu. A upravo to je glavni problem. Kmerima smeta Hrvatska država, u bilo kojem obliku. Zvala se ona NDH ili RH. Tu smo i mi zakazali, jer godinama puštamo da nas sustavno lažu. Četnici su se izborili za svoja prava i čiča Dražu su potpuno rehabilitirali. Tako da svi trofazni (koji drže njegovu sliku na profilu), ne krše "standarde zajednice". Od njega su napravili antifašistu, koji se hrabro borio protiv "svirepih Nemaca i krvoločnih Ustaša". Bojim se da nam se ista stvar ne dogodi i sa Domovinskim ratom. Jer poznato je da se povijest ponavlja. Uspjeli smo demantirati titine obožavatelje, koji su godinama tvrdili da je prije bilo bolje. Upravo uživamo u blagodatima toga prošlog vremena. Opet se može spavat' na klupi, ne smijemo u Crkvu, redovi u trgovinama, auto smiješ voziti samo po parkiralištu...Jednom riječju, ljepota! Samo nam još fale politički progoni i likvidacije, da idila bude potpuna. Je li vam sad srce na mjestu, drugarice i drugovi? Ovo je idealno vrijeme za samopromociju. Pa tako naš slučajni Predsjednik svakodnevno obilazi zemlju i pučanstvu diže moral. Čak je posjetio i naše vojnike, mada još uvijek nije prebolio poraz JNA. Time je pokazao da ni on (poput glavatog Bojana - zvanog "dete moron"), nikoga ne mrzi. Ovaj put se slobodno mogao kretati, bez bojazni da će mu 'Rvati zviždati. Jer vanka više nema ni čuke. I naš Plenki zadovoljno trlja rukice. Uz pomoć naručenih anketa, ponovo je postao popularniji od Elvisa Presleya na vrhuncu slave. A vjerodostojne hadezenjare, su opet ispred esdepenjara. Ako dozvolimo da nas uz pomoć corone opet naprave ovcama, onda definitivno nismo normalni. Kad god dođete u iskušenje da povjerujete u riječi dragog vođe, sjetite se par "sitnica". Istambulska, Marakeški, krađa referenduma, veleizdaja, koalicija s četnicima, sprječavanje lustracije (micanjem Karamarka), gubitak suvereniteta, popuštanje jugoslavenčinama (smjenom Hasanbegovića) i još mali milijun drugih stvari. U ovome trenetku, pravi HEROJI su: liječnici, medicinsko osoblje, blagajnice, čistačice i svi oni mali ljudi koji pošteno obavljaju svoj posao, bez obzira na opasnost od zaraze. Ne valja se igrati s bilo kojom bolesti, pa makar se radilo i o običnoj prehladi. Ipak, nakon nekoliko tjedana od početka diktature, sve više ljudi počinju otvarati oči, jer vide da se ovdje radi o puno ozbiljnijim stvarima od samoga virusa. "Aleluja. Praise the Lord!" Je li još netko uvjeren da je ova gripa toliko opasna, da je zbog nje trebalo razjebat komplet svjetsko gospodarstvo, a osnovna ljudska prava svesti na minimum? Ima li još onih koji ne vide da je Katolička Crkva pred kolapsom? Zbog ŠUTNJE I NEČINJENJA. I nije istina da se narod udaljio od Crkve, nego je upravo obratno. Ljudi se nikada nisu više molili i uzdali u Božju pomoć. Silom prilika, umjesto u Crkvi danas to radimo u tišini doma svoga. Smatra li još netko: Gatesa, Clintone, Soroša, dinastiju Rothschild i ostale SOTONJARE, "dobrotvorima i filantropima"? A pitanje svih pitanja je slijedeće: "Kako će svijet izgedati kad sve ovo prođe?" Ako nas bude spašavala "jedna svjetska vlada", znači da smo kolektivno popušili. Ipak, dok je god Trump na nogama, postoji barem neka nada da nije sve gotovo. Ako bi slijedili upute bračnog para Gates, najbolje bi bilo da svi postanemo kanibali. Tako bi jednim udarcem ubili dvije muhe. Iskorijenili bi problem gladi u svijetu i ujedno riješili problem prenaseljenosti.   Do jučer je još jedan mandat gosp. Trumpa izgledao kao gotova stvar. Danas više nije. Plenković je odavno bio otpisan za Parlamentarne izbore. Danas više nije. Još malo pa će on i njegovi paževi postati narodni heroji, kao 7 sekretara SKOJ-a. Salvini je pobijedio na izborima a nema ga u Vladi. Netanyahu također, ali vrlo čudnim preslagivanjem, odjednom nema većinu. AFD je u jednoj njemačkoj pokrajini uvjerljivo pobijedio ali je baba Anđa te izbore proglasila nevažećima. I da dalje ne nabrajam. Je li ovo sve "teorija zavjere"? Globalna ZAVJERA POSTOJI, i to je više nego očito. Ali kada se netko usudi posumnjati u to, onda se dodaje čarobna riječ "teorija". Svoje protivnike proglasiš fanaticima i budalama, i problem nestaje. Nije lako dugoročno držati ljude u strahu. Zato treba svakodnevno izmišljati nove opasnosti. Sad odjednom tvrde, da se virus može prenijeti razgovorom i disanjem. Ubrzo možemo očekivati nove upute: #OSTANI DOMA I PRESTANI DISATI. Što nam je do sada poznato? Da 2% ljudi ima virus, a ostalih 98% nema. Recimo da je to točno. Rješenje se samo nameće. Zašto tih dva posto nije u izolaciji? Tako bi se zaštitio ostatak pučanstva a život bi normalno tekao dalje. Ovo pitam u stilu malog Perice i ne očekujem nikakav odgovor. Uvijek zaboravim napisati jednu stvar. Vrlo bitnu. Svojim tekstovima, stvarno ne mislim nikoga vrijeđati. Osim kmera i juda. Jer oni nisu ljudi, nego stoka sitnog zuba. I ne pada mi napamet polemizirati sa onima, koji imaju drugačije mišljenje. Bože sačuvaj. Ako napišem svoj stav, to ne znači da je on ispravan. Ali kad pišeš bez pardona i nazivaš stvari pravim imenom, mnogi se osjete uvrijeđenima i htjeli bi se svađati. A ja za to stvarno nemam ni volje, ni živaca.  

Opet moram citirati svoga prijatelja iz djetinjstva, Mao Tse Tunga. Razlog? Svaka mu je bila na mjestu, pogotovo kad je bio trijezan. Neki dan sam ga pitao boji li se corone? Mao je samo odmahnuo rukom i rekao: "Kume moj, sve je sranje osim pišanja. A i pišanje uz vjetar je sranje." A, e.... "ZA DOMOVINU SPREMNI"

[antipodi]

Archaeology movie watchlist  za ovo leto

autor: Miloš Todorović, student arheologije

Holivud i arheologija nisu u najboljim odnosima. Generacijama je Holivud pogrešno predstavljao arheologiju. Filmovi poput Lare Kroft i Indijane Džons su toliko mistifikovali ovu nauku da danas brojni ljudi misle da je arheologija lov na drevna blaga, a usput se uvek spase neka devojka i osvoji njeno srce. Naravno, sve to dokle se izbegavaju meci ili spašava svet. Ko ne bi hteo da bude arheolog da je to istina?

           Nije sve loše kod ovog predstavljanja. Lara i Indijana su brojne ljude inspirisali da postanu arheolozi. Istina, razočarali su se kada su je upisali i otkrili da neće da se bore sa mumijama koje žele da zavladaju svetom i da će umesto toga gledati u brojne fragmente keramike i morati da nauče razlikuju različite tipove činija. Čak i kada nađu neki skelet, nikada nije toliko mistično kao u filmu, a i analize nisu toliko zanimljive. Ipak, ostaju u struci i pomire se sa činjenicom da neće biti kul kao Indijana (možda ga oponašaju poput Zahija Havasa koji ne skida svoj Indijan Džons šešir sa glave).

           No, trebalo bi da se zahvalimo Holivudu. Time što je mistifikovao arheologiju je napravio tržište za popularizaciju arheologije. Društvo danas zanima arheologija koja se smatra jednom od najzanimljivijih nauka. Ali, danas nije reč o ovakvim blokbasterima koji pogrešno predstavljaju arheologiju, niti odnosu između Holivuda, arheologa i društva. Danas ćemo pričati o nekim manje poznatim filmovima koje bi arheolozi trebali da odgledaju.

           Iz ovih filmova bi mogli nešto da naučimo i zato evo domaćeg zadatka za ovo leto. Pogledati ovih 5 filmova. Nije teško, a sumnjam da je neko imao zanimljiviji domaći zadatak od ovoga.

P. S. Ne brinite, u tekstu dole nema spojlera ;)

 Lawrence of Arabia (1962)

Krenućemo od malo poznatog, ali vrednog klasika. Ovaj film je baziran na životu i delu Tomasa Edvarda Lorensa (engl. Thomas Edward Lawrence) engleskog arheologa, oficira, diplomate i pisca. Lorens je iskopavao Karkemiš, iako se film ne bavi tim periodom njegovog života. Nema iskopavanja, ali je film vredan za arheologe kako bi se upoznali sa jednom neverovatnom ličnošću. Plus, film je nominovan za 10 oskara 1963. godine, a osvojio ih je 7.

 Queen of the Desert (2015)

Iako je film izašao više od 50 godina nakon gore pomenutog, bavi se istim periodom i dešava se na istom mestu. Čak se i Lorens pojavljuje u ovom filmu o Gertrud Bel (engl. Gertrude Bell). Za one koji se ne sećaju najbolje lekcija sa kursa Uvod u studije arheologije, Bel je bila putopisac, političar i arheolog (najmanje arheolog od svega ovoga, ali svakako neverovatna ličnost). Iako se u filmu ne pominje njen rad vezan za arheologiju, svakako je njena životna priča zanimljiva. Što se njenog arheološkog rada tiče, ostaće upamćena po tome što je odgovorna za formiranje Bagdadskog arheološkog muzeja, danas poznatog kao Nacionalni muzej Iraka. Njena misija je bila da očuva kulturu Iraka uključujući i period Mesopotamije. Nadgledala je brojna iskopavanja i borila se da se artefakti čuvaju u njihovoj zemlji porekla. Muzej je otvoren, ona je ubrzo nakon toga umrla, a u njenu čast je desno krilo muzeja nazvano po njoj. To je što se arheologije tiče, ali kako bi čuli više o njoj morate pogledati film.

 The Lost City of Z (2016)

Nastavljamo sa zanimljivim filmovima, ali menjamo kontinent. Ovaj film nas vodi u Južnu Ameriku gde Pirsi Fuket (engl. Percy Fawcett) pokušava da pronađe izgubljeni grad Z. Iako nema arheologije u filmu, Pirsi pronalazi artefakte napredne kulture koja potiče pre otkrića Amerike od strane Evropljana. Ove nalaze vraća nazad u Englesku gde uzdrma naučnu javnost sa svojim otkrićem i tvrdnjama. Vrlo zanimljiv i ilustrativan prikaz evrocentrizma. I, da, naravno da je i on imao zanimljiv život. Učestvovao je u brojnim ekspedicija i ratovima... Ali, ne smem vam o tome pričati. Rekao sam da nema spojlera.

 The Man from Earth (2007)

Šta ako je čovek iz gornjeg paleolita i dalje živ? Očigledno je da više nismo u biografskim dramama o pravim arheolozima, jer ljudi ne žive milionima godina. No, to je tema ovog filma. Fiktivni profesor Džon Oldman ide u penziju i kolege organizuju žurku da ga otprate. On im saopštava da je pećinski čovek koji se seli na svakih 10 godina kako ljudi ne bi shvatili da ne stari. Osim što im priča o svom fantastičnom životu, kolege su mu naučnici (biolog, istoričar umetnosti, arheolog, antropolog, istoričar i psihijatar) što znači da je razgovor vrlo zanimljiv.

10,000 BC (2008)

Za kraj mora nešto što nije dubokoumno niti edukativno, već jednostavno smešno. Svaki spisak filmova mora za kraj da ima neku komediju kako bi se ljudi nasmejali i opustili. Ja sam odabrao ovaj film, jer stvarno ne mogu zamisliti da postoji arheolog kome neće biti interesantno da posmatra kako lovci na mamute sa stampedom mamuta uništavaju spomenik koji podižu Egipćani. Ako ne volite Egipat, onda može i francuski film RRRrrrr!!! (2004) umesto ovoga – neću ni opisati o čemu je, morate pogledati