#izgubljenikcitati

[izgubljenik]

Kad bi se moglo otputovati

Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja i otići zauvijek, ili neku staru lađu prevariti da nas odvede iz grada, prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu. Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.

Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju. Jer koji plaču polako će se utješiti a koji pjevaju umorit će se pjesme.

Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na lađi jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu. Jer nemam od koga da bježim. I zato jer se plašim povratka.

Ali kad bi se moglo otići zauvijek, i zaista otići s pjesmom mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala. I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni.

- Vesna Parun

[izgubljenik]

On se sklanjao u mir golubane, među knjige iz čijih je svjetova izlazio ošamućene glave: među drugove, u ulicu, dolazio je šeprtljava koraka, lišen identiteta...

- Abdulah Sidran, Sjećaš li se Dolly Bell

[izgubljenik]

Kako bih se samo menjao sa ovim mladićem,« misli profesor, »za njegov asketski život u nekoj ćeliji belih zidova, gde bih, najzad, mogao da na miru saberem svoje rasute dane i da ih ponovo slepim u celinu pomoću tišine i osamljenosti; da ustajem sa suncem, čitam, okopavam posle svega svoj vrt kao Candide, da pijem svežu izvorsku vodu, hranim se biljkama bez pesticida... Zavidim mu na skrušenosti i skromnosti. Kako je on daleko od elektronske gužve, od ambicija, zavisti, prežderavanja, bludničenja, koje se podrazumeva posle dezerta i digestiva, izvan večite besmislene trke i neizvesnosti...

- Momo Kapor,  Una

[izgubljenik]

Svi smo mi potomci robova - ili onih koji su to umalo postali. Sve bi naše autobiografije, kada bi se dovoljno vratile unatrag, započele s objašnjenjem kako su naši preci, više ili manje, završili u ropstvu, te do kojeg su se stupnja oslobodili tog nasljeđa. 

- Theodore Zeldin, Intimna povijest čovječanstva

[izgubljenik]

Himnos

Miriše grožđe i smilje Tamo u našem selu… Posvuda prolazi jesen U ruhu žutu i bijelu; Plodove raznosi, daje, Dariva polja i gaje.

… Tihano došla sam evo Iz jednih neznanih strana, U plaštu klasove nosim I šîpke s tananih grana… Pjevuća tihano, – tiše I granom smokovom njiše.

Na nebu modrome eno Sjajna se prelijeva dúga I svirka flauta bruji Sred malog zelenog luga… To himnos jeseni ori – I šipak i grožđe zori.

Objavljeno: 1914. – 1917.

- Antun Branko Šimić,  Preobraženja

[izgubljenik]

Potom sam obraćao pažnju na krošnje drveća uz cestu, lišće je bilo crveno-smeđe, pred opadanje. U jesen, ovdje je lišće tako jarkih, sunčanih boja, da se i u oblačnom danu ima utisak viška svjetlosti. Da li je ovo jutro bilo sunčano? Ili sam zbog boja u krošnjama drveća imao iluziju sunca? Mene je uvijek uznemirivala pomisao da ću umrijeti krajoliku gdje listopadno drveće raste. Ima nešto neuvjerljivo, nešto obvious u tome. Nekako je nepristojno umrijeti u jesen. Kič je umirati u jesen, kad i sve drugo. S lišćem. 

- Semezdin Mehmedinović, Me’med, crvena bandana i pahuljica

[izgubljenik]

...grančice mi pod nogama krckaju kao koščice u stopalima. Oko mene noge divovskih stabala: jedva se probijam. Kako ulazim dublje, šuma je sve gušća, mračnija. Nikad kraja; nikad kraja ovoj gustoj šumi. 

- Damir Karakaš, Sjećanje šume

[izgubljenik]

Uvijek sam mislio da se karakter jednog čovjeka savršeno jasno pokazuje u načinu na koji otvara vrata, pogotovo u načinu na koji otvara nenajavljenim gostima i nepoznatim ljudima. Jedno vrijeme sam se čak bavio mišlju da napravim jednu klasifikaciju ljudskih karakternih tipova prema načinima otvaranja vrata i da tačnost te moje klasifikacije pokažem na primjerima iz književnosti, ali u ostvarenju te namjere nisam predaleko dogurao jer se ljudi u književnosti premalo posjećuju tako da se, u skladu s tim, i premalo vrata otvara. Svejedno i dalje mislim da bi jedna klasifikacija prema tome kako ljudi otvaraju vrata bila bolja od one koju su meni ukucavali u glavu na nastavi psihologije, s kolericima i flegmaticima koji su kolerici i flegmatici naprosto ili po sebi. Ako ni zbog čega drugoga, ova bi moja klasifikacija bila bolja zato što jedna klasifikacija karakternih tipova prema načinu otvaranja vrata mora voditi računa o neraskidivoj povezanosti karaktera i sudbine, a time bi se izbjegla temeljna greška one klasične klasifikacije koju ja znam i ne volim.

- Dževad Karahasan, Sara i Serafina

[izgubljenik]

U kriznim vremenima svi moramo stalno iznova odlučivati koga volimo. 

– Frank O'Hara

[izgubljenik]

...

Pesnik se umorio od reči, od sećanja i snova, od želje da miri i leči, od nade u isponova;

on bi da u zavičaj svrati a niko da ga ne pita, niko da piće mu plati, da ćuti i da skita.

stazama što su zarasle u krov godina ratnih, kada su zauvek zgasle zvezde iz noći zlatnih.

- Pero Zubac, Povratak Mostaru

[izgubljenik]

-Kako to mislite, nije nitko? - razljuti se svećenik na mjestu nepriličnom za ljutnju. U sobi je sve odisalo isposničkom svetošću, a vani su se prostirali blagi humci onih što uživaju u zasluženom spokoju. - Svatko je netko! Mnogostruko bogatstvo svemira je skup svijesti ovakvih ubogih ljudi. Znate li vi što je umrlo s njim? On je možda jednog proljetnog jutra vidio prvu lastavicu kako se spušta na grabovu granu. Samo on i nitko više! On je ugledao svoj odraz na određenoj okuci rijeke, u vodi što se nikad više neće vratiti. Možda je bio jedini koji je na svojoj koži iskusio toplu ljetnu kišu što se određenog dana osula po njegovom selu. Za sve te stvari, za sve te slike i osjećaje, svijet će biti nepovratno siromašniji.

- Goran Tribuson, Sanatorij

[izgubljenik]

Za tri mjeseca bit će joj četrdeset pet godina i ta budućnost o kojoj se pričalo sve je više iza nje. 

- Stieg Larsson, Djevojka koja se igrala vatrom

[izgubljenik]

Moglo bi se reći da se nagoni prenose genima, a vrijednosti tradicijama, dok je smisao, budući da je jedinstven, stvar osobnog otkrivenja. Svatko ga mora naći sam, otkriti ga sam, a takvo će otkriće imati jedinstveni smisao. Današnje shvaćanje dopušta da će otkrića takvog smisla biti moguća čak ako potpuno nestanu sve univerzalne vrijednosti. Kratko rečeno: vrijednosti su mrtve - živio smisao.

- Viktor Frankl, Nečujan vapaj za smislom

[izgubljenik]

Gledaj, Momo, Sena obožava mostove kao kakva žena luda za bretelama.

Potom smo šetali vrtovima Jelisejskih poljana, između pozorišta za odrasle i lutkarskog pozorišta. A onda Ulicom Faubourg-Saint-Honoré, gdje je bilo mnogo prodavnica koje nose imena poznatih brendova: Lanvin, Hermès, Saint Laurent, Cardin… vrlo neobično: butici su bili ogromni i prazni, sasvim suprotno od bakalnice gospodina Ibrahima, koja nije bila veća od kupatila, ali u nju nisi mogao dodati ni kutiju šibica, gdje su duž svih polica, od poda do stropa, bili poslagani po važnosti svakovrsni proizvodi, najprije oni neophodni, onda oni manje važni… i na kraju oni za koje bi se teško moglo reći da nekom uopšte trebaju.

- Potpuno je nevjerojatno gospodine Ibrahime, kako su izlozi bogataša siromašni. Ničeg u njima nema.

- To je zapravo luksuz, Momo: ništa u izlozima, ništa u prodavnici, sve u cijeni.

- Éric-Emmanuel Schmitt , Gospodin Ibrahim i cvjetovi Kur’ana

[izgubljenik]

Ne znam, sve manje znam i sve manje razumijem. Srećom, pada snijeg i sve je bijelo.

- Dževad Karahasan, Sara i Serafina

[izgubljenik]

Pogled joj je isijavao čuđenjem. Eh, kad bi se barem iz očiju dalo čitati kao iz dlana. Jedina razlika je što se iz dlana čita budućnost, a iz očiju prošlost.

- Hrvoje Ivančić,  Za'atar