#draško sikimic

[lifeinbooks]

Moraš prvo da se otmeš.

Da te svi izgube,

nitko da te nema.

Moraš od svakog da odeš

i da sebi oprostiš

što si otišao

Što te nigdje nema

što nisi tamo gdje si

potreban

Moraš da odeš

i da budeš sam

Da vidiš ko si

I onda sebi da

oprostiš

Što si

to što jesi

•Otimanje, Draško Sikimić

Italy 2024 🇮🇹

[rokenrol]

Između dva januara

Rijeka se zaledila.

Pitali su Toma Hardija

koja je najmanja stvar koju je vidio u životu:

ljudska dobrota.

Popio sam kafu i fotografisao Mjesec.

Komšija je otišao u zatvor,

a mi smo molili da ne posijeku veliki kesten.

Citirao sam Hesea,

a onda su mi u Beogradu odštampane pjesme.

Brat je otišao u Švedsku i

tamo doručkovao njihovo jaje na oko.

Đango je slomio nogu,

ja sam popio tamno pivo.

A onda sam imao tumor.

Nas četvorica smo ispod stola uhvatili zmiju;

bilo je vruće, tada, peklo je u 14:23.

Uveče je došao Tabašević.

Zatim, opet Mjesec; fotografisao sam ga,

ovaj put kroz prozor autobusa.

Zagrlio sam je i ostao bez ruke.

Dva dana sam posmatrao bol

pa zaspao.

Zdrav.

Tog dana kada se Bukovski uselio

umro je Hari Din Stenton.

Vidio sam Nika Kejva;

i ona je bila tu, sa moje lijeve strane,

zagrljena.

Zatim sam počeo da pazim šta jedem.

Trideset prvog decembra oko podne

šetao sam

i tačno na skretanju kod groblja usporio

pa rekao – jebote,

zatim ponovio tu riječ još jednom

glasnije

i nastavio dalje.

Draško Sikimić

[lactarius-helvus]

Draško Sikimić

[rokenrol]

PJESNICI OKREĆU GROBOVE

“Nisi mogla stati u samo jednu pjesmu”

konačno stih u koji je stalo sve o tebi;

ali i dalje sam nezadovoljan:

već sam okrenuo stranicu

da još nešto o tebi otpjevam.

Nek mi onda ovaj stih piše na grobu

i dobro me dolje u mrak pričvrstite;

čuo sam da pjesnici okreću grobove,

jer o ljubavi svojoj što su htjeli da kažu

nije moglo da stane ni u Zemlju.

Draško Sikimić