#adis ahmethodžić
Explore tagged Tumblr posts
pustapoljanade · 2 years ago
Text
"Kad insan sebi nešto utuvi u glavu, nema te sile ni tog išareta koji mu to može istjerat' iz glave. Čitav svijet da se okupi pred njeg' i da mu horski ponavlja da ne valja tako, i da mu sve dokaze iznese pred oči, riječi će se odbijati od njegove uši kao što se kamenčić odbije o zid, ne ostavivši ni najmanji ogreban trag. A ništa se čovjeku ne utuvi u glavu, toliko duboko i toliko lako, koliko ljubav, i koliko žena."
- Adis Ahmethodžić
37 notes · View notes
provincijaalka · 2 years ago
Text
"Traži prvo u sebi
obično je tamo
ono što tražiš
u drugim
ljudima."
Adis Ahmethodžić
29 notes · View notes
hipigram · 4 years ago
Text
Tumblr media
51 notes · View notes
zbrkamisli · 3 years ago
Text
Tumblr media
Sarajevski John Doe, Adis Ahmethodžić
238 notes · View notes
rokenrol · 2 years ago
Text
Zavolio sam je jer je sa mnom blaga. Jer nikad ne žuri i ne gubi korak. Zavolio je zato što govori lijepo i vaga svoje riječi prije no ih kaže. Zavolio njenu tihu sposobnost da podnese život i njegove muke bez da joj išta pokoleba oči. Zavolio sam je cijelu, lahko i bez svoje volje, neprimjetno brzo, ne znajući svjesno o tome ništa. A ja sam inače muhanat čovjek, promjenljiv i nejasan samome sebi. Pola svoga života oko sebe lutam s jedne na drugu krajnost života i nikada nisam oduzetog daha stao da se divim nečemu od ljudi. Jedino sam u njoj kad govori tiho, mogao da nazrem nečeg netaknutog. Zato sam je na koncu zavolio- bilo mi je dovoljno samo da je gledam i vidim da je cijela satkana od svjetla.
Dunjaluk, Adis Ahmethodžić
50 notes · View notes
pesme · 4 years ago
Audio
2 notes · View notes
sestrevitanov · 3 years ago
Photo
Tumblr media
U nekim bi se drugim vremenima ženi poput nje pisali soneti. Neki bi sluđeni junak zbog njenog pernatog jastuka vodio stoljetni rat na krvlju spaljenim pejzažima braneći njeno ime pred Bogom od drugih ljudi. U nekim bi se drugim vremenima njen glas hvatao za nečije srce poput prve jutarnje rose za suhi maslačak. U nekim bi se drugim vremenima riječi o njoj govorile jedino u mraku kad se univerzum dovoljno primakne i kada, u meteorskoj kiši i vatrometu nebeskih sazvježđa, njena ljepota napokon postane jasna. U nekim bi se drugim vremenima pretvorila u muziku njena koža. U nekim drugim vremenima, nikako u ovim, trebala je živjeti Žena poput nje. - Adis Ahmethodžić https://www.instagram.com/p/CWYEsDjMzxt/?utm_medium=tumblr
1 note · View note
kisna-curica · 8 years ago
Quote
"I kao da čeka, kunem se Kao da vjeruje da možemo Izaći živi Iz lavine tišine kojom smo zatrpani." (Adis Ahmethodžić)
0 notes
pustapoljanade · 1 year ago
Text
"Postoje odlasci koji čupaju centralni nervni sistem iz čovjekovog tijela onako kako bijesna ruka čupa kablove pokvarenog telefona iz zida. Postoje odlasci koji su sami po sebi svjetski rat i atomska bomba, koji su ubistvo i rađanje u istome času. Ovo je jedan od tih odlazaka."
- Adis Ahmethodžić
29 notes · View notes
hipigram · 6 years ago
Text
Tumblr media
27 notes · View notes
hipigram · 6 years ago
Text
a u mraku nestaju nadanja
da se išta ikada mijenja.
negdje u svijetu bez pulovera od vune
jedan je čovjek nasmijan
i čeka.
@sarajevski-john-doe
95 notes · View notes
pustapoljanade · 3 years ago
Text
Tumblr media
"Dunjaluk", Adis Ahmethodžić
275 notes · View notes
pustapoljanade · 3 years ago
Text
"Sve što sam pokušao sačuvati sebi, gubio sam brže što sam više htio. Jer dunjaluk je, ako je išta, obećan gubitak onog što je dato."
- Adis Ahmethodžić
21 notes · View notes
pustapoljanade · 2 years ago
Text
"Ima sjećanja koja žive u nama paralelne živote. Pišu čitave scenarije, tiho nas oblikuju, odvijaju se i teku bez naše volje. I vremenom blijede. I gube sliku o svome porijeklu. Ima praštanja koja su ostala nedovršena i kajanja koja su i dalje gorka. Ali i ona blijede. Kao i sve drugo, uostalom. Ostaje jedino nijet, taj sitan životni usud koji svemu odredi ukus završetka. U njemu je utjeha, u njemu nevinost, ali i krivica, ako je ima."
Adis Ahmethodžić
6 notes · View notes
pustapoljanade · 3 years ago
Text
Riječi im nikad nisu bile posebno bitne. Govorili su u ćutanju sve što su imali da kažu. Njihove su sudbine još davno ispisane u njihove oči, njihovo vrijeme poznato im je od pamtivijeka. I ovaj su se put pronašli.
Adis Ahmethodžić
11 notes · View notes