ako te iko slomi
to su te povredili
oni koji dišu plitko
čuvaju se za bolje udahe
nemoj nikad da imaš posla
s kukavicama
plašiće ih tvoja glasnoća, tvoja ljutnja,
kompleksnost tvoje predanosti,
jačina tvoje ljubavi, otvorenost
će doživljavati kao napad,
odbijaće ih svako očekivanje
nestalni, neodlučni momci
ne mogu ti ništa
samo pusti da iskrvariš do kraja
od njih
ja ću uvek biti tu
seti se
imaš još jedno srce
i rezervnu koštanu srž
i najvažnije
obećaj mi
da nikad nećeš voleti traljavo
nikad s pola srca
💘
6 notes
·
View notes
Ognjenka Lakićević - Vodič kroz požare
10 notes
·
View notes
//ognjenka lakićević//
48 notes
·
View notes
ne propustite: JOŠ JEDNA PJESMA IZ "VODIČA KROZ POŽARE" (LOM, 10/2019), NOVE ZBIRKE OGNJENKE LAKIĆEVIĆ
ZIMA
1.
zima nas je uvredila, ponizila
odsekla nam noge
zaratila u nama
nema u meni ničega za druge
u meni nema ničega
zima nas je izmrcvarila, ismejala,
uznemirila, ogulila do srži a onda i srž
oduzela nam mekoću, ispucala kožu,
pretvorila udahe u drhtaje
drhtaje u tremor
tremor u epileptični napad
zima je sećanje na pločice kupatila
koje drže glavu
treba imati podno grejanje, mislila sam
i kad umirem
razborita sam
gotovo ljubazna
2.
zima je tihi razbojnik,
opljačkala nas je,
brutalna, svirepa, kao i sve tiho
izjela nam zanoktice,
pokidala nokte, iskrvarila nas, unakazila,
donela je veliki kašalj, hroničnu upalu pluća
tužna pijanstva bez trenutka zaborava
nisam imala imunitet
nisam imala čime da se štitim
šest meseci sretala sam unesrećene
zima im je,
kao i meni, oduzela sve
šest meseci sretala sam srećne ljude
skretali su pogled s mojih nezaraslih krasti
šest meseci spavala po tuđim kućama
prijatelji su nudili utočište
sama u sobama nepoznatih jastučnica
moj stan više nije bio dom
već ekstravagantno groblje,
luksuzni logor, muzej u kojem si sve dotakao
mrzela sebe svakodnevno
s doktorima, u razgovorima,
probala hipnozu, meditaciju
ništa nije ublažilo užas tuge
pričala sama sa sobom
šest meseci pričala
nepoznatima o tebi, o tvom preobražaju
o nagloj
neosetljivosti koja je preko noći izrasla iz tvog tela
obukla ga, pripremila za zimu
pričala bih uopšteno
onda slučajno izgovorila ime
usledio bi atipični anafilaktički šok
idiosinkratična reakcija
gušenje i crvenilo
u žaru objašnjavanja
plakala sam pred neznancima
zbog tvoje kose
uvek si me zasmejavao
šest meseci vukla ljude za rukav
krvarila im preko stolova
prvo s osmehom
kako bi ih ubedila u sve
u šta sebe nisam mogla
šest meseci je sneg padao i topio se
dok sam izazivala sažaljenje a onda odbojnost
narednog dana
mamurluk od otvaranja pred drugima
navede me na stid pa te branim
mene je nemoguće voleti
nikada nisam naglas rekla
pijanstvo me nije anesteziralo
tih šest meseci stida
šest nasilnih meseci gotovo me ubilo
jedino se radovao
samoubica u meni
3.
zima je svakome učinila nešto
polomila nam različite kosti
tako sam mislila
ali tebi nije bilo ništa
nije te ni okrznula
dala ti je svežinu obraza
omogućila da postaneš ti
učtiv, uglađen, hladan
meni nepoznat
možda ti nisu rekli,
imam veštačko plućno krilo,
nemam jednu nogu
koža mi je puna promrzlih opekotina
od ledene vatre tvoje neosetljivosti
opalo mi je dosta kose, u pramenovima,
hormoni su se pobunili,
spavala sam u kolima, oglasila stan za prodaju,
odećom sakrivala ožiljke, prala zavese
mirila se s prolaznošću,
svakog jutra i večeri vežbam
zaborav, sva tvoja obećanja
nećeš me prepoznati kada me vidiš
ali sigurna sam da ja tebe hoću
prepoznaću
drugima neprimetnu
hladnoću u najtoplijem danu
4.
zima se završila
za sve osim za mene
svi u kratkim rukavima,
raskopčani, omekšali
a ja – smrzavam se
godinu dana već
nemam ruke noge kožu fali mi parče lica
stomaka uzalud nekoliko operacija
popila sam tableta
koliko nisi video u životu
samo da bih dobila dva sata sna bez košmara
proleće nije došlo
ali ovo je bila zima mog života
kako nisam umrla, i dalje je čudo
znam samo
da u meni postoji nešto
neko
ko mi nije dao da umrem
neka žena koja me hranila
dizala s poda
pridržavala mi noge
prala i češljala kosu
vezivala pertle
menjala posteljinu
palila svetlo
u sred mog košmara
govorila sve je u redu sve je u redu
čekala sam da me napusti
kao ti
ali nije se odvajala od mene
ludača
vozila je auto kada nisam bila u stanju
presvlačila me, vodila na posao
kada više nisam htela
da budem na bolovanju
5.
zima nas je uvredila, ponizila
odsekla nam noge
ali ta smirena, strpljiva žena, moja suprotnost
jedva sam je poznavala
ne znam zašto nikada
nikada
nije odustala od mene
i kaže mi niko nije vredan
tih suza
ne boj se
zajedno ću s tobom
u novu zimu
_________________________________
OGNJENKA LAKIĆEVIĆ rođena je u Beogradu, gde i dalje živi. Završila Filološki fakultet na katedri za anglistiku. Zbirke: Ispod stepeništa (2002, Mali Nemo), Ulubljenja (internet izdanje), Troje (2016, Samizdat, grupa autora), Ljubavna pisma Guglu (Književna radionica Rašić, 2017.) i Vodič kroz požare (Lom, 2019.)
Članica alternativne rok grupe Autopark. Zabrinuta otkad zna za sebe.
fotografija: Sonja Leković
9 notes
·
View notes
Ti si na mestima na kojima se sve boji
trakama od sunca
Ognjenka Lakićević, “Dom”
70 notes
·
View notes
nije vreme
za preispitivanje teorije slobodne volje
imam najmanje četiri napada
panike dnevno
svaki put od pomisli na plan:
u toku studiranja
možda i malo kasnije
izabrati prijatnu osobu
koja troši najmanje energije
ne preispituje previše
ne zahteva
u nekom trenutku
kad imamo račune u banci
kad smo proputovali malo
a vreme se neumoljivo ubrza
trebalo bi i decu imati
možda ona ostvare naše snove
proći će vreme
i svet će nestati
previše smo dobri da
bismo odbili reprodukciju
iskoristićemo babe i dede
da ih čuvaju
oni to vole
proći će godine dok shvatiš
kako ta osoba neće stati uz tebe
kada bude najteže
tako biva kad si poštovao strah
kao tuđ i svoj izgovor
lepota lica
i laka narav su ti bili važniji
ne mogu da dišem
neverovatno koliko
se ovaj redosled nije uklopio
u moje kalendare
nisam se uklopila
ni u jednu fotografiju
uvek kao neko naknadno dodat
nakaradnim fotošopom
on i ja nikada nećemo
imati ni jednu fotografiju
niti debeljuškasto dete
koje liči na njega
htela sam i ja da imam
srećnu fotografiju sa mora
mama da nije ljuta
tata nezainteresovan
okrećem leđa nebu
otkad znam za sebe
htela sam srećnu fotografiju
ali na mojim fotografijama
uvek neko nedostaje
- Ognjenka Lakićević
8 notes
·
View notes
a šta uopšte znaš o ljubavi –
nemaš nikoga za koga bi umro
buktimo na poslu, umorni smo za zagrljaj
koji nas pitomo dočekuje na vratima
vodimo ljubav u tišini da odagnamo prizore iz vesti
svađamo se tiho, pristojno, civilizovano
nikada ne vrištimo volim te, nemoj da ideš
to rade samo ludaci koji vade pištolje
zato mi ne verujemo u glasne ljubavi
volimo odmereno
opasani zidovima zaštite
procenjujemo ulog ne zovemo prvi
čekamo da budemo zvani
ne odgovaramo na poruke danima
hranimo nečije nade da bismo ih posle spalili...
Ognjenka Lakićević
4 notes
·
View notes
Za Novu Godinu
sam odlučila da te
ubijem
uradiću to bez
doušnika asistenata
pomagača
diskretno toliko da
niko nece primetiti
sretaću te ponekad
neću trepnuti, samo ja ću videti
da si mrtav.
Ognjenka Lakićević
7 notes
·
View notes
5 notes
·
View notes
7 notes
·
View notes
Ognjenka Lakićević - Vodič kroz požare
33 notes
·
View notes
gosti: Magic Bush, Ničim Izazvan, Trese Lupa Udara, Dejan Gvozden, Srđan Gojković Gile, Nikola Berček, Ognjenka Lakićević, Miki Ristić, Zoran Kostić Cane, Vladimir Kolarić Kole, Sergej Trifunović
Dom omladine Beograda
#gallery-0-4 { margin: auto; } #gallery-0-4 .gallery-item { float: left; margin-top: 10px; text-align: center; width: 33%; } #gallery-0-4 img { border: 2px solid #cfcfcf; } #gallery-0-4 .gallery-caption { margin-left: 0; } /* see gallery_shortcode() in wp-includes/media.php */
Eva Braun i prijatelji – Neko kao ti gosti: Magic Bush, Ničim Izazvan, Trese Lupa Udara, Dejan Gvozden, Srđan Gojković Gile, Nikola Berček, Ognjenka Lakićević, Miki Ristić, Zoran Kostić Cane, Vladimir Kolarić Kole, Sergej Trifunović Dom omladine Beograda
0 notes
nekad guglujem stvari koje mi se dese
samo da vidim da li postoje
nekad guglujem ovo sa tobom
da vidim šta je to, ima li ime
prva pomoć
uteha
saveti za jačanje samopouzdanja
lekcije o samopoštovanju
gugl je uvek tu
dežuran
u pet ujutru kad svi
spavaju
u šest ujutru
kad i dalje svi spavaju
kvalitet potrage haba se od umora
u pola sedam ukucavam knjige samopomoći
posežem za bilo čim dok me ne dodirne svetlost jutra
zvoni alarm da ustanem za posao, a nisam ni legla
umire mi se, ali
gugl kaže izdrži proći će, izbriši sve kontakte
ima savete za hobije
okrenite se sebi
pozovite ovaj broj ako pomišljate na samoubistvo
neki broj u americi
može li preko vajbera, neće moći ukratko
ima dosta toga da se objašnjava
prijatelji su tu
na kraju ipak odu
svojim kućama
u zagušljivoj tišini čujem gugl
kako diše
njegova kuća je u mojoj kući, takoreći živimo zajedno
stalna podrška životu, budnosti
gugl trpi, podmeće leđa
dva klika i sve je tu
sva ta uzaludna književnost neposlatih pisama
kad bi samo još mogao da me uhvati za ruku
on i ja
svake noći nastavljamo započete ideje
ukucavam sve potrebno:
projekcije, animus, arhetip,
netolerancija na ambivalentnost, celovitost objekta
gugl i ja zajedno dekonstruišemo emocije, racionalizujemo
držimo se nauke, relativizujemo očaj
prkosimo nesanici
taj moj gugl
prepun pitanja izmučenih, polupismenih ljudi
ne znaju šta ih je snašlo, baš kao ni ja, pismena
jednog dana ću mu napisati ljubavno pismo
ako to nije ovo sad
ali svečano obećavam
više neću pokazati strah
neću se klanjati ničijoj tišini, ničijoj odmerenosti
nikad više neću zapevati nijednom muškarcu
nijednoj intimnosti, nijednom zanosu
nijednoj državi, zastavi, pasošu
nijednom prazniku, nijednoj proslavi
jer iza svega toga stoji nečija usamljenost
sve je jasno: nemoguća sreća vaspitava
uspešnije od svakog roditelja.
“Ljubavna pisma guglu”, Ognjenka Lakićević
8 notes
·
View notes
velika književna premijera: NOVA ZBIRKA PJESAMA OGNJENKE LAKIĆEVIĆ "VODIČ KROZ POŽARE", LOM, 10/2019, dvije pjesme
PISMO MOJIM SESTRAMA
zamišljam te kao dete
zamrznuto od srama
koji nosiš iz dnevne sobe
ali ne plašiš se sluzi
puževa
ni pretećeg lica
zmija
znaš da je svaki strah samo
drugačije odeven strah od smrti
povremeno se mrštiš na mesec
jer moraš na spavanje
a ne bi nikada da spavaš
mnogo ti se živi
i ja neiskreno spavam
jedino snu se nikad nisam
sasvim predala
ne dozvoli nikome da ti govori šta da radiš
ali ne budi previše ponosna
arogancija se uvek osveti
za znanje je potrebna mekoća poniznosti
ima ljudi koji te vole
idi u svet, sama
opipaj duše koje susretneš,
zagledaj sunce u pramenu kose,
posmatraj pokret nečijeg oka, umor trepavica,
nesigurne ruke, pomiluj svakoga
ko je izgubio nekog bliskog, ne štedi sebe
ako je dobar momak kojeg voliš u nevolji,
rizikuj sve, pa šta ako zadobiješ promrzline ili
sunčanicu, vozi auto, da ga odmeniš
kad se umori,
i, naravno, da bi mogla sve sama
udahni svaku plažu koju možeš,
uzmi gutljaj mora, budi prijatelj jednookim ribama,
i ja sam davno imala jedno oko umesto lica,
a vidi me sada
ne stidi se da zaplačeš
nasred ulice kada se setiš da na svetu ima
oko 825 miliona gladnih, primeti
nečije iznošene cipele, ne zatvaraj se,
tako hraniš sram, prezri ratove,
voli ljude više od plaža i mora
posmatraj kako umor čini ljude pomirljivim,
nemoj da postaneš takva, posmatraj
linije plafona u besanim noćima, razumi nedostajanje
toplote nečijih ramena, unutrašnju groznicu
koja te tera da činiš nerazumne stvari,
rastavi
porodični poredak, ne ponavljaj iste greške,
ne plaši se da kažeš da možda
ne želiš da budeš majka,
ne udovoljavaj čežnji, to je samo navika,
okreni lice k vatri,
ne pravi plan evakuacije, tuga će te sačekati
gde god budeš, ne štedi se, kažem ti,
ne beži nikada
ne juri nikoga
osim da se izviniš, dokažeš
kako se neće ponoviti
oprosti snovima u korenu
kose, zamisli, neki ljudi
sanjaju samo o uspehu
tvoji snovi su snovi o dobroti
o nespretnom dodiru kore drveta
o vlažnoj njušci psa
dok neko sanja o romantičnom zavođenju
tvoji snovi su
o stalnosti, nepokolebljivosti
neodustajanju od ljubavi
zasedaj sama sa sobom kad god je potrebno
dugo pregovaraj
ne nasedaj na bogove praznike države religije
teorije zavere horoskope
makar hodala svetom neutešna kao siroče
ne trebaju ti takve utehe
ne dozvoli da te iko stišava
prevrni sto kad ti neko kaže
da dame ne treba da piju
prevrni sto kad ti neko kaže
da si preosetljiva
poštuj svoju prozirnu kožu
i ako te zbog nje
neko uvredi i ismeje
evo ti revolver
čuvaj ga ispod suknje
zakačen za butinu
ako te iko slomi
to su te povredili
oni koji dišu plitko
čuvaju se za bolje udahe
nemoj nikad da imaš posla
s kukavicama
plašiće ih tvoja glasnoća, tvoja ljutnja,
kompleksnost tvoje predanosti,
jačina tvoje ljubavi, otvorenost
će doživljavati kao napad,
odbijaće ih svako očekivanje
nestalni, neodlučni momci
ne mogu ti ništa
samo pusti da iskrvariš do kraja
od njih
ja ću uvek biti tu
seti se
imaš još jedno srce
i rezervnu koštanu srž
i najvažnije
obećaj mi
da nikad nećeš voleti traljavo
nikad s pola srca
***
NEKADA SAM BILA PITOMA
nekada sam bila pitoma
mislila da drveće
pravi nevreme
i da je moja ljutnja najbrižnija ljubav
imala sam prozor za savršen dom
ali od odsjaja na staklu
nisam mogla da vidim unutra
nekada sam
imala proleće na obrazima
sklonio si ga nehajno
kao mrvice od keksa
od tada
nema osobe
kojoj se nisam namrštila
vozača kojeg nisam opsovala
mačke koju nisam iz obesti probudila
besnog psa kojeg nisam pomazila
zida koga nisam išarala
vrata koja nisam razvalila
ljubavi koju nisam uništila
samo da nismo
pričali
precizno koristeći reč zauvek
samo da nismo
sklopili prijateljstvo
sa šumom pored mora, svečano uz špricer
da nismo utvrdili pravila
mogla bih da zaboravim
svakog dana vidim
prizore kraja sveta
jedva čekam da sve izgori
u požaru mojih sećanja
evakuacija počinje, stojim iza vrata
pravim se da nisam kod kuće
____________________________
OGNJENKA LAKIĆEVIĆ rođena je u Beogradu, gde i dalje živi. Završila Filološki fakultet na katedri za anglistiku. Zbirke: Ispod stepeništa (2002, Mali Nemo), Ulubljenja (internet izdanje), Troje (2016, Samizdat, grupa autora), Ljubavna pisma Guglu (Književna radionica Rašić, 2017.) i Vodič kroz požare (Lom, 2019.)
Članica alternativne rok grupe Autopark. Zabrinuta otkad zna za sebe.
fotografija: Staša Bukumirović
8 notes
·
View notes
Vodič kroz požare
- Ognjenka Lakićević
0 notes