#Ivo Lola Ribar

[dvadesetivek]

What if you wanted to be happy but god said pismo Ive Lole Ribara Slobodi Trajković

[smorko5]

Kako je propala fabrika "Ivo Lola Ribar" u Železniku!

(preuzeto sa Interneta)

Ja sam odrastao pored te čuvene Lole, okružen ljudima koji su praktično svi tamo radili. U Železniku, u kome je praktično svako imao nekoga ko je radio u Loli, a često su i po dve, tri generacije radile tamo. Ah, rekoh "radio u Loli"? Pa sad, to je malo nategnuto. To "radio". "Dolazio na posao" je nešto tačnije

U Loli je (na njenom "vrhuncu"), krajem 70tih, početkom 80tih bilo oko 5000-6000 zaposlenih (zavisno šta se sve računalo u "Lola" fabrike). Međutim, "pravih" radnih mesta je, zapravo, bilo mnogo manje. U naručenoj studiji "Sistematizacija radnih mesta u pogonima fabrike Ivo Lola Ribar u Železniku" iz 1978. godine se pominje cifra od maksimalno 2000-2500 "realnih" radnih mesta, a treba uzeti u obzir da su i autori ove studije pripadali istom sistemu, pa su i tih dve, dve i po hiljade zapravo "okićeni". A i sama Studija je nekako "nestala", nije je više nigde bilo, bila je, blago rečeno, "neugodna". Moj ćale ima još uvek jedan primerak, sačuvao za uspomenu U hodnicima upravne zgrade se moglo čuti da je realni broj radnih mesta u Loli zapravo oko 1500-1800, i to sa sve zastarelom tehnikom koja je bila na raspologanju.

Zastarela tehnika? Tjah, Lola je pre imala prepotopsku tehniku, posle 2. Svetskog Rata dovučenu što od nacionalizovanih fabrika negde drugde, što dobijeno/dovučeno od Nemaca, valjda kao ratna reparacija. Lola je negde do kraja 60tih godina, možda najkasnije početkom 70tih godina nešto i modernizovala, naručivala čak vrlo pristojnu tehniku (mašine, alate, opremu), pogotovo u poređenju sa drugima u bivšoj Jugoslaviji. Ali, od početka 70tih godina je investiranje prestalo (zvanično: "potpuno iskorišćavanje već postojećih resursa", a zapravo nije bilo para, problemi sa kreditima, itd). Tada započeta modernizacija nikada nije završena, pa je par pogona imalo relativno nove mašine (a nešto mašina je i sama Lola pravila, u pogonima Lola Alatne Mašine), a ostatak je imao opremu koja je često bila iz 1920tih i 1930tih godina (!). U to vreme je krenula i eksplozija zapošljavanja u Loli - kao što je bilo uobičajeno, preko veze, ali opet, svako u Železniku je imao neku vezu u Loli, pošto su praktično svi ostali već tamo radili

Onda je počelo da upada u oči da se broj radnika povećava, a "količina rada" za te radnike (čitaj: količina naručenih mašina, opreme i sl.) ostaje ista, ili se i smanjuje. Inače, ovo "smanjuje se broj porudžbina" je bio teški tabu u Loli, to nije smelo javno da se kaže, ni dole u pogonima, a tek u Upravi ili na sastancima SK, mogao je posao da se izgubi zbog toga. Tek, zapošljavanjem praktično "celog" Železnika je kupljen socijalni mir, a nova oprema nije ni bila potrebna. Recimo, umesto uvođenja motorizovanih kranova za hale i šinskih transportera za teške terete (što je od inženjera i majstora predlagano bar 300 puta u 30 godina, i isto toliko puta odbijano), tereti su se u pogonima transportovali "kičma-transom", iliti njih desetorica-dvadesetorica uprte pa nose, ili natovare na neka izanđala kolica i slično, i guraj... Ali, eto, deset, dvadeset (nekvalifikovanih) ljudi više je imalo "posao", ergo nisu džabalebarili kući i bunili se protiv države.

- - - - - - - - - -

A kako se kralo u Loli... O tome mogu knjige da se pišu, i španske serije da se snimaju Sve što nije bilo zakovano (ma šta zakovano, zakovano i zavareno i sa tri katanca zaključano) se, naravno, odnosilo kući. Nekoliko potpunih setova alata po radniku se podrazumeva, pa svi očevi i dedovi u Železniku su popravljali automobile, pravili gelendere i zidali kuće alatom iz Lole. Od sredine 70tih su uveli kao "markiranje" alata, tj izgrebu "Alatne Mašine" ili "Livnica" ili samo "ILR" na alatu i to je to. Jedina razlika je bila što su sad svi popravljali kola i pravili gelendere sa markiranim alatom

Uglavnom, kralo se na tone i vagone, a pošto su svi odatle, iz Železnika, nisi mogao a da ne čuješ o svakoj akciji, to je bila javna tajna. Kada su iz pogona izneli vagon (da, vagon) pun šrafova i profila koji su tu bili na kaljenju. Kada su u Upravi izdali direktivu da se pisaće mašine zašrafe za stolove (!). Kada je iz Lola Kompjutera pokradeno svih 30ak PC-a i industrijskih PC-a, lemilice, čak i malo bolje stolice koje su oni imali. Kad su šefovi pogona bili na nivou nemačkih gastarbajtera, jer su i oni imali 2 stana od Lole i vikendicu i mercedesa. Kako 2 stana? Easy, dobiješ stan jer si šef, pa se razvedeš na par meseci od žene koja isto tu radi u Loli (naravno), pa ona kao samohrana majka odmah "skoči" na listi za stan skroz gore (a ako nije skroz gore, onda se malo... pogura), pa onda i ona dobije stan, a nije se čak ni formalno odselila nazad kod mame posle "razvoda" ... A vikendicu izgradiš od materijala i alata iz Lole. A ako si malo jači šef, onda uzmeš lepo i majstore iz Lole da ti rade vikendicu. U radno vreme. Svi su ili na "spoljnom zadatku" ili su svi od tog istog šefa prijavljeni kao "bolesni". Milina.

I skoro svako je imao i neko imanje negde ili rođake na selu, pa kad dođe sezona radova na polju, pola Lole se "razboli" i nema ih nedeljama i mesecima. Dok se ne ovrše ili ne poseje. I tako, mogao bih do sutra da pričam o tome, Hiljadu i jedna priča iz Lole

- - - - - - - - - -

A onda je pukla tikva slavnih 90tih, a počelo već tamo negde krajem 80tih... Porudžbine su spale skoro na nulu, i to malo što se radilo je bilo u svega par pogona, tamo gde je neke porudžbine bilo. Recimo, kada su dobili prilično veliku porudžbinu da opremaju nekoliko kompletnih ciglana sa mašinama i opremom, pa je stotinak i više ljudi stvarno imalo posla neko vreme. Ostali su bili uglavnom na prinudnim odmorima ili su zevzečili po halama. Ej, u Lola Livnici, usred hale se igrao fudbal u po bela dana, čak i za džabalebarošku krivina-kulturu u Loli je to ipak bilo nešto novo (ili, novo dno). Eh, 90te... "Došla" je Slobina hiperinflacija, ne bi li se finansirali ratovi i sopstvena pozadina na prestolu, do��li su novi "kadrovi", pre svega SPS i JUL. I onda je tek krenula otvorena krađa i čerečenje. Svi pogoni Lole su dobili SPS ili JUL direktora, pa su malo potom "privatizovani" tom istom direktoru, pa je onda odrađen taj 1 ili 2 još preostala ugovora koji su dobijeni, pare od ugovora u sopstveni džep, a nova firma, bivši pogon Lole, je potom zatvoren, naravno kad je gubitaš A radnici naravno nisu primali platu po 3, 4, 5 godina....

Jedan od majstora u Loli je otvorio firmu za reciklažu gvožđa, čeilka i ostalih metala. Tik do Lole, deli ogradu sa njom. Kad je njemu krenulo... Mislim, strug iz 1932. je težak bar 3 tone, još kad ga... dobiješ... besplatno, margina zarade je astronomska. Ili par tona čeličnih profila koji tu, 5 metara preko ograde, stoje naslonjeni na zid hale i/ili razbacani i zarasli u travu. Samo treba imati pravu ideju na pravom mestu, jel'te Ne mora ni da se govori, čovek je danas milioner, prodao je firmu nekim Nemcima ili Austrijancima, i sad živi u Španiji. Preduzetnik čovek, pa uživa u plodovima svog napornog rada.

Jedan vodeći inženjer Lole Alatnih Mašina, koji pre Slobinih kradovremena nije bio šef, je kao novi poslanik SPS-a u Skupštini Srbije napredovao, pa postao direktor jednog od pogona Lole. Od Lole je onda "kupio" zemljište u blizini centra za šaku DM (Slobina hiperinflacija), otkupio 4 Lolina kamiona, i za džab-džaba "otkupio" gomilu građevinskog materijala koja je poručena ko zna kada za renoviranje zgrada i hala u Loli. Onda je dovezao svoje nove kamione u Lolu, tamo natovario prvo sav građevinski materijal, a potom i celu opremu za jednu od ciglana koju je Lola tada pravila (!). Da, da, tek tako. Moglo se, tad, pogotovo kad je čovek poslanik SPS-a. Odvezao to lepo na svoj novi plac, i doveo Loline radnike na taj isti plac. Da mu sazidaju ciglanu i građevinsko stovarište. A onda je dao otkaz u Loli, i postao direktor novog stovarišta i ciglane u Železniku. SPS je poslao i TV ekipu da napravi dokumentarac o uspešnom privredniku u vreme sankcija (!!). Naravno, u to vreme, a bogami i sada, niko tamo nije smeo mnogo da talasa o tome, ono, svi se znaju, pa te pojede mrak ako talasaš... Dođe Buta i ostala rent-a-utoka ekipa koja visi kod stare posluge, sada kladionice, u Železniku i ugazi te. Da nije tužno, bilo bi smešno....

Na kraju, kad su se svi SPS i JUL kadrovi poslužili, došla je i prosta raja na red. Noću se preskakala ograda i kralo to što su SPS/JUL lopine još ostavile ili previdele, iznosile su se stolice, ormani, iz Upravne zgrade kod Tehničke Škole su odvalili i sve lavaboe, je*i ga, bili onako od "šarenog porculana", pa nisu mogli da odole. Iz portirnice je privatna "firma za zaštitu lica i objekata", iliti kriminalci angažovani da štite par poslednjih "direktora" odnela telefonsku centralu i komandnu tablu sa monitorima. Iz hala koje su okrenute prema jugu, tj. prema poljima i livadama su seljaci krali i iznosili sve živo. Čak su zidove hala od lima noću sekli i odnosili, eno desetine svinjaca i torova u Sremčici i Taraišu napravljenih od Lole... Bukvalno.

I to je to. To se desilo sa Lolom u Železniku.

[manitat]

Korni grupa - Ivo Lola

[vldsfr]

U Kraljevu je Ivo Lola metonim za retarda. Naime, specijalna škola za MNR-decu zove se po njemu.

[leksikonyumitologije]

Ivo Lola nije bio samo ‘antifašist’, nego i uvjereni marksist, nije bio samo ‘intelektualac’, nego i istaknuti skojevac, nije bio samo član ugledne francuske akademije, nego i jugoslavenske Komunističke partije: ako mu se to oduzme, malo što ostaje.

Boris Postnikov

[cardula]

Born this day Ivan Ribar (23 April 1916 – 27 November 1943), known as Ivo Lola or Ivo Lolo, was a Yugoslav communist politician and military leader of Croatian descent. In the 1930s, he became one of the closest associates of Josip Broz Tito, leader of the Yugoslav Communist Party.In 1936, Ribar became secretary of the Central Committee of SKOJ (Young Communist League of Yugoslavia).During World War II in Yugoslavia, Ribar was among the main leaders of the Yugoslav Partisans and was a member of the Partisan Supreme Headquarters. During the war, he founded and ran several leftist youth magazines.In 1942, Ribar was among the founders of the Unified League of Anti-Fascist Youth of Yugoslavia (USAOJ). He was killed by a German bomb in 1943 near Glamoč while boarding an airplane for Cairo, where he was to become the first representative of Communist Yugoslavia to the Middle East Command. #cardula #ivololaribar #partizan #skoj #juhoslavija #yugoslavia #communist #illustration #poster https://www.instagram.com/p/COAC8fxrCOP/?igshid=l8ci8bj4yvas

[historicalfightingguide]

Partisan cavalry troops in the aftermath of the liberation of Belgrade from nazi troops and their collaborators in 1944.

First picture shows partisans in front of the so called ‘Moscow’ hotel(renamed ‘Србија’ meaning ‘Serbia’ by the occupiers), the second one shows the troops going down ‘ Ivo Lola Ribar ‘ street.

Pictures found here.

Today is the 20th of October meaning the anniversary of the liberation.

These troops were used similarly to how the soviets effectively used cavalry in the second world war on the eastern front, but with less logistic support and training. At first they didn’t all have proper melee weaponry and actually some of the sabers they carried later were given to them by the red army and some by retired (cavalry) officers or families of theirs so that they can be fully equipped.

If you wish to know more there’s a book in Serbian ‘Prva Konjička Brigada’ meaning ‘First Cavalry Brigade’ and it details the creation and all military actions it took part in during the ending of the second world war. You can find it broken up into pdf sections here.

Their training is shortly mentioned in the book a few times but realistically it was modeled on earlier pre-war training of past cavalry troops and officers and partially on red army cavalry doctrine which you can learn more about here. For the latter check out and for the former there’s little to no info online but there are documents in the national library of Serbia that can be accessed locally.

[bmachine-blog1]

Yugoslav partisans near the Dornier do-17E bomber, hijacked by a defector from Croatia Ivo Lola Ribar on 13 November 1943. The aircraft was briefly used by the Tito guerrillas, but was destroyed by German aircraft on November 27, 1943. Along with him were killed and a Croatian pilot defector.

[zanimljivaekonomija]

ROMA COMPANY POMAŽE SREĐIVANJE SOCIJALNIH USTANOVA U KRALJEVU

Za potrebe adaptacije i sređivanja prostorija socijalnih ustanova u okviru Centra lokalnih usluga grada Kraljeva, uručen je neophodan materijal za izvođenje radova.

Kraljevo, 13. april – Roma Company donirala je građevinski materijal iz svog prodajnog asortimana, neophodan za uređivanje socijalnih ustanova u okviru Centra lokalnih usluga grada Kraljeva.

U prisustvu gradonačelnika Kraljeva dr Predraga Terzića i Jovice Voštinića, rukovodioca Distributivnog centra Roma Company u Kraljevu, uručen je materijal za kompletno izvođenje radova.

Gradonačelnik Кraljeva dr Predrag Terzić je zahvalio Roma Company na još jednoj donaciji upućenoj Gradu Кraljevu i njegovim žiteljima.

„Drago mi je da postoje društveno odgovorne kompanije koje brinu o lokalnim zajednicama. Grad Кraljevo se može pohvaliti brojnim primerima ovakve saradnje sa lokalnim, ali i preduzećima koje imaju svoja predstavništva u našem gradu, poput kompanije Roma. Nakon donacije klima kraljevačkim vrtićima za dvadeset pet godina svog postojanja, Roma Company za jubilej 30 godina postojanja donaciju širi i na starije naše sugrađane, na školsku decu, ali i na ulepšavanje našeg grada. Iskreno se nadam da će društveno-odgovorne aktivnosti ove kompanije biti podsticaj i drugima koji su u prilici da pomognu lokalnoj zajednici“, rekao je, između ostalog, gradonačelnik Кraljeva dr Predrag Terzić.

Zahvaljujući donaciji Roma Company kompletno će biti uređene prostorije Dnevnog centra za stare na Beranovcu, Zgrade socijalnog stanovanja na Beranovcu i Zgrade za socijalno stanovanje u Boračkom naselju. Prostorije ukupne kvadrature 2.500 m2 biće obojene i osvežene, kako bi boravak svim korisnicima ovih ustanova bio prijatniji i ugodniji.

„Roma Company nastavlja dugogodišnju praksu društveno-odgovornog poslovanja, kroz blisku saradnju i ulaganje u lokalnu zajednicu, pružajući pomoć tamo gde je najpotrebnije. Iz tog razloga odlučili smo da pomognemo Centar za lokalne usluge grada Kraljeva i doniramo neophodan materijal za kompletno sređivanje njihovih prostorija. U godini kada obeležavamo jubilej, 30 godina rada, ostvarićemo niz društveno odgovornih aktivnosti koje za cilj imaju pomoć svim lokalnim zajednicama u kojim poslujemo. U narednom periodu u Kraljevu planiramo donaciju ŠOSO „Ivo Lola Ribar“, kao i simboličnu sadnju 30 stabala na jednoj od lokacija u gradu“, izjavio je Jovica Voštinić, rukovodilac Distributivnog centra Roma Company u Kraljevu.

„Кao upravljač objekata socijalnog stanovanja u zaštićenim uslovima na Beranovcu, Boračkom naselju i Dnevnog centra za stare na Beranovcu, zahvaljujemo donatoru Roma Company na vrednoj donaciji u vidu materijala za krečenje ovih prostorija. Zahvaljujemo i gradonačelniku grada Кraljeva dr Predragu Terziću, načelniku Raškog upravnog okruga Nebojši Simoviću i svima koji pomažu rad i unapređenje razvoja naše ustanove. Nadam se da će i druge firme slediti primer Roma Company kao jedne od društveno odgovornih kompanija“, izjavio je direktor Centra lokalnih usluga Zoran Baltić.

[gostivarpress]

Një gostivaras ka sulmuar prindërit e tij, policia e ka arrestuar

Një gostivaras ka sulmuar prindërit e tij, policia e ka arrestuar

SPB Tetovë njofton se dje (6 mars) rreth orës 16 e 40 minuta, zyrtarë policorë të Sektorit të Punëve të Brendshme Gostivar, në rrugën “Ivo Lola Ribar” në Gostivar, kanë arrestuar 29-vjeçarin I.B. nga Gostivari, i cili rreth orës 14 në banesën e familjes ka sulmuar fizikisht prindërit e tij. Ai raportohet gjithashtu se ka përdorur një objekt metalik në sulm, duke plagosur babain e tij. Rasti është…

[urbanidesnicar]

Jesmo li još uvijek ZDS?

Došli smo do točke kada treba reći DOSTA! Jer ovo što nam rade je prevršilo svaku mjeru. Već odavno se dvije glavne stranke uopće ne razlikuju. “Jedna duša a nas dvoje” pjevaju Plenki i Bero, lideri KPH. U tijeku je borba DOBRA protiv ZLA. Lako je ovo napisati ali kako to provesti u praksi? Sve ovisi o nama. Jesmo li još uvijek ZA DOM SPREMNI, i možemo li u dubini duše pronaći onaj ponos i prkos iz Domovinskog rata?

U ovih 30 godina, promijenilo se puno toga. Rat se više ne dobija isključivo na bojišnici, nego u medijima. INFORMACIJA je trenutačno najjače oružje, a upravo smo tu zakazali. Što nam je činiti?

Korak prvi. Prije same pomisli na bilo kakvu akciju glede oslobođenja RH od domaćih i stranih okupatora, trebamo imati svoj TV kanal i barem jednu dnevnu tiskovinu. Opet ponavljam, nemaju svi internet i još uvijek nam javno mišljenje uglavnom kreiraju elektronski mediji i tisak. Posebice kod starije populacije. Ako su rokeri s Moravu kupili N1, preko kojega nesmetano šire velikosrpsku propagandu, zašto to isto ne bi mogla učiniti i naša Dijaspora? Gledanost i čitanost bi bila velika a uložena sredstva bi vratili kroz reklame. Ali samo pod jednim uvjetom. Da se apsolutno NITKO iz Hrvatske vlasti ne miješa. Razlog? Od desetina miljardi dolara koje su naši iseljenici poslali u Domovinu, najmanje pola je “isparilo” u vidu magle.

Korak drugi. Znamo da im je laž glavno oružje i očito je da im istinom ne možemo parirati. Jer nema te činjenice koju oni svojom propagandom ne mogu okrenuti na svoju stranu. Ako nam Stari zavjet kaže: “oko za oko, zub za zub”, zašto ne bi probali i “LAŽ ZA LAŽ”? Nemamo što izgubiti. Znam da nije Kršćanski ali takva su vremena došla. “Desperate Times Call for Desperate Measures” – govorio je Ivo Lola-Ribar dok je bio mali. Pa da onda vidimo, čija majka skuplja boce od pive? Evo jedan banalan primjer: “Članovi SDSS-a bacali hrvatsku djecu zečevima ljudožderima!” Koji bi to naslov bio! Pa neka se onda i oni malo pravdaju….

Ako je netko pomislio da su naši ljevičari i državljani SFRJ najgluplji, neka još jednom razmisli. Cirkus zvani opoziv (impeachment) Predsjednika Trumpa se nastavlja, mada su već dogodine novi izbori. Mnogi se pitaju, zašto onda demokrati (SAD kmeri) ne odustaju? Iz očaja, jer znaju da na izborima nemaju nikakve šanse. Idealan scenario bi bio da Donald odradi još 4 godine mandata a onda Ivanka sljedećih 8. To bi bio siguran kraj sotonjara i konačna propast komunizma iliti globalizma (uopće nema razlike). Garantiram. Zašto je to nama bitno? Jer budućnost naše zemlje i te kako ovisi o tome. Nadajmo se najboljem razvoju događaja, jer je očito da sami ne možemo riješiti tisuću i jedan problem koji imamo. U principu kod nas apsolutno ništa ne funkcionira kako treba, osim nogometa (a i to ne može bez Apaurina). Jamili smo Slovake i sad sam sretan. Tako da mogu maštati i nećemu se nadati narednih 10 mjeseci. Ko to more platit’? Ovi što ne vole nogomet nego samo prate fudbal, imaju dvije opcije. Irska ili Nemačka?

Svratimo malo i u pravnu državu zvanu BiH (Baci i Halali). Sejdo (plemeniti) Komšić i dalje oduševljava čaršiju svojim idiotlucima. Pa kaže da u njegovoj džamahiriji nema terorista. Navodno su Hrvati slagali malog francuza Macrona, kojega je mater rano odvojila od sise. Pa je zato i dan danas voda sa sobom po svijetu.

Zanimljiva teza. I kamo sreće da je tako. Pošto u našoj diplomaciji uglavnom još uvijek rade štovatelji ćopavog i bivšeg sustava, nema teorije da bi tako nešto napravili. Niti su za to sposobni. Intrigantna je i činjenica da zlatni ljiljan i veliki “hrvat” Sejdo, spominje naš narod u 3 licu? Ili mu se omaklo ili je preskočio terapiju ?

Ali ne treba napadati spomenutog šibicara, kad i mi konja za trku imamo. I to ne samo jednoga, nego cijelu ergelu. Orjunaš pod imenom Luka Nižetić (pjevač “lahkih” nota) pri posjetu šeheru izjavi: “Ja sam prva generacija koja nije išla u pionire i bio sam vrlo tužan jer je moja sestra bila pionirka, a ja nisam. I onda sam odlučio da ću postati pionir. Uzeo sam njen šal i kapu i zakleo se uz pjesmu ”Bosnom behar probeharao”. Treba li uopće spominjati da je dotični isprdak iz Splita, grada u kome komunjare i dan danas rastu kao gljive poslije kiše. Zato bi trebalo razmisliti o premještanju Kuće cveća u Dioklecijanovu palaču. Da drugovi na čelu sa Dinom Rađom budu bliže svome idolu. Što tile uopće radi radi u Beogradu? Doklen svojatanje naših velikana? I on je kao i Sejdo bio “hrvat” i red je da ga se zakopa u rodnoj grudi. Skupa sa stotinama tisuća Hrvata koje je pobio. Ili ga jednostavno treba bacit’ u zahodsku školjku? Nije bitno. Zlikovac ostaje zlikovac, bez obzira gdje su mu kosti (minus jedna noga).

O izborima ne pišem zbom mira u kući. Jer što god čovjek kaže, nekome se neće svidjeti. I zašto bi moje mišljenje uopće nekome bilo relevantno? Ali pao mi je na pamet jedan opićen scenarij. Recimo da Ava kupi par novih sisa (XXXL). I da se situacija između “naših” kandidata toliko zakuha (a nije daleko od toga), da većina Domoljuba iz prosvjeda svoj glas da autsajderu. Našoj Avi. Bubuljičavi bi ostao na onih 30% “uvek vernih” jazavčara i mentalnih jugovića a ostatak bi pripao njoj. I dok si rekao Njonjo, eto Ave na Pantovčaku. U toplessu i tangama. U svakom slučaju bi bila bolja od Stevana i Lignjuna. A ni sise nisu za bacit’.

Za to vrijeme naš neumorni premijer (svaka mu dala) njuška po društvenim mrežama, i izbacuje sve one koji su uvrijedili njegov lik i djelo. To je prava demokracija. Bio je još jedan koji je nešto slično radio, doduše malo drastičnijim metodama. Staljinom su ga zvali. Nas koji nismo članovi niti jedne stranke, to se puno ne smatra. Imamo mi svoj Faktograf, Gong i lijeve i desne doušnike, koji se i te kako brinu o moralnoj čistoći naših objava. Bez njih bi bilo izuzetno dosadno i monotono. Ovako svako jutro kad upališ telefon i prvo pogledaš ima li te ili te pojeo mrak? Izuzetno zanimljivo. Isto kao kad dijete otvara Kinder jaje i ne zna što je unutra. Zato drugovi od srca hvala, jer bez vas naš život ne bi imao smisla.

Sabor bi trebalo preimenovati u Zoološki vrt ili u najmanju ruku – farmu. Neki dan Dr. Hasanbegović podnese amandman za ukidanje tkz. “Dana antifašističke borbe” (čitaj: genocida nad Hrvatima), kao državnog blagdana. Nazočno je bilo 105 domaćih životinja koje su glasovale protiv i 2 gospodina koji su bili za (General i Zlatko). Mislim da je sve jasno.

Ima li još onih koji ne shvaćaju da živimo u jednopartijskom sustavu?

Bojim se da ima…

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

[lookerweekly]

U pozorištu Teatar Levo, AKUD ,,Ivo Lola Ribar“ će se 25. novembra, u subotu, s početkom u 20:30h, odigrati premijera predstave ,,Tavan”. 

| LookerWeekly

https://www.lookerweekly.com/predstave/premijera-tavan/

[superbmakerzombie]

FOTO: IZDRŽAO JE SAMO TJEDAN DANA Ivo Lola Ribar unakažen preko noći!

FOTO: IZDRŽAO JE SAMO TJEDAN DANA Ivo Lola Ribar unakažen preko noći!

Bistu partizanskog heroja Ive Lole Ribara, koja je prije sedam dana vraćena u park u Prilazu baruna Filipovića, vandali su nešto prije deset sati išarali plavim sprejom, a ispod imena i prezimena nacrtali ustaško znakovlje. Zagrebačka policija kazala je da je u jutarnjim satima zaprimljena i evidentirana dojava o tom vandalizmu. Policija istražuje tko je na bistu nacrtao ustaško slovo “U” i…

[leksikonyumitologije]

Kosta Angeli Radovani: Narodni heroj Ivo Lolo Ribar.

[cardula]

Born this day Ivan Ribar (23 April 1916 – 27 November 1943), known as Ivo Lola or Ivo Lolo, was a Yugoslav communist politician and military leader of Croatian descent. In the 1930s, he became one of the closest associates of Josip Broz Tito, leader of the Yugoslav Communist Party.In 1936, Ribar became secretary of the Central Committee of SKOJ (Young Communist League of Yugoslavia).During World War II in Yugoslavia, Ribar was among the main leaders of the Yugoslav Partisans and was a member of the Partisan Supreme Headquarters. During the war, he founded and ran several leftist youth magazines.In 1942, Ribar was among the founders of the Unified League of Anti-Fascist Youth of Yugoslavia (USAOJ). He was killed by a German bomb in 1943 near Glamoč while boarding an airplane for Cairo, where he was to become the first representative of Communist Yugoslavia to the Middle East Command. #cardula #ivololaribar #partizan #skoj #juhoslavija #yugoslavia #communist #illustration #poster https://www.instagram.com/p/Ccr8ePOs_QJ/?igshid=NGJjMDIxMWI=

[gtaradi]

Komentari dana – 04.03. – 10.03. - cijeli Tjedan, a ne samo Dan žena

Kak balkanac čestita ženi 8. mart? Draga, ne moraš oprati to suđe danas! Buš sutra… Žene su kak voće! Svaka ima svoj jedinstven izgled, miris, okus, boju… Problem je u muškarcima! Oni vole voćne salate… Nekad su se prije ulaska u kuću brisale cipele! Danas se brišu poruke… Kak glasi prošlo vrijeme glagola voljeti? Jebo me dan kad sam te upoznal.. Eh te žene… Ti joj pružiš dvije najbolje minute u…