#*Sile Ruse

[etherealvoidechoes]

Finally played it.

[janeaudron]

Hey again ya punk. Twice now, not counting what happens at the end of the quest.

WishIcouldhavegottencloserpicsbutcouldn’tgetintothatcorner.

[mentalnahigijena]

Pro-Putinov propovjednik SAD neće dirati SAD nastoje izbjegavati sankcioniranje vjerskih ličnosti. Može li poglavar Ruske pravoslavne crkve biti izuzetak? On je jedan od najistaknutijih pristalica Vladimira Putina — čovjek od platna koji nudi duhovno pokriće za invaziju autokrata na Ukrajinu, a sve dok se sumnja da je profitirao od te veze i veza sa ruskim sigurnosnim službama. Ali patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve, tek treba da bude sankcionisan od strane Sjedinjenih Država, uprkos apelima ukrajinskih aktivista i drugih koji ga vide kao destruktivnu silu u ionako brutalnom ratu. Britanci i Ukrajinci su nedavno uveli sankcije Kirilu, dok je napor Evropske unije početkom juna blokirala jedna zemlja. Kirilovo navodno bogatstvo, prijateljstvo s Putinom i dugo sumnjive veze sa ruskim špijunskim i sigurnosnim organizacijama uporedile su sa desetinama oligarha čije su veze u Kremlju dovele do niza američkih sankcija posljednjih mjeseci. Njegovo propovedanje je, međutim, za koje klevetnici kažu da je najveći problem – ali to bi takođe mogao biti razlog zašto ga SAD još nisu kaznile. Kiril rutinski poziva svoje milionsko stado da podrži Putinove ratne napore, odbacujući bilo kakvu krivicu za invaziju, dok je protivnike Rusije u Ukrajini opisivao kao "zle sile". „Mi smo kao narod prihvatili progon“, rekao je Kiril u službi tokom vikenda. "Osjećaj ljubavi prema otadžbini raste i vidimo kako naši mladi momci sada brane Rusiju na bojnom polju." U danima nakon što je svet saznao za masakr stotina ukrajinskih civila u Buči, Kiril je prisustvovao vojnoj crkvi i pohvalio Ruse kao „mirne, miroljubive i skromne ljude“, koji će biti spremni da „zaštite naš dom“ pod bilo kojim okolnost. Američki zvaničnici neće reći zašto nisu sankcionisali Kirila, iako insistiraju da ga nisu zaboravili. "Sve opcije na stolu", rekao je američki zvaničnik u mejlu. “Prvo ciljamo na ciljeve veće vrijednosti.” Neki analitičari i bivši američki zvaničnici, međutim, sumnjaju da bi Kirilov slučaj mogao biti dodatno komplikovan jer je on religiozna ličnost. Generalno govoreći, Sjedinjene Države izbjegavaju sankcioniranje vjerskih vođa, dijelom iz zabrinutosti da bi to moglo potkopati američko promicanje slobode govora i vjerskih sloboda. Zvaničnici Bajdenove administracije također možda računaju da bi njegovo progonstvo moglo bespotrebno naljutiti milione vjernih ruskih pravoslavnih vjernika. Ovo nije uvjerljiv argument za mnoge Ukrajince koji gledaju kako Kremlj udara njihovu zemlju. „Kao glavna navijačica ruskog režima, zbunjujuće je što je do sada izbjegao sankcije“, rekla je Hana Hopko, bivša članica ukrajinskog parlamenta. Američki zvaničnici i političari razumiju frustraciju Ukrajinaca, ali neki se pitaju da li je vrijedno krenuti za Kirilom kada postoje drugi Rusi koji bi mogli biti bolje mete. Postoji i mogućnost da bi njegovo sankcioniranje moglo ojačati njegovu podršku među Rusima koji bi taj potez mogli vidjeti kao duhovni i kulturni progon. “Nisam baš siguran da postoji bilo kakav aktivan interes za sankcionisanje vjerskog vođe u ovom trenutku u Kongresu Sjedinjenih Država,” rekao je predstavnik Stephen Lynch (D-Mass.), koji predsjedava nadzornim pododborom Predstavničkog doma za nacionalnu sigurnost. Američko oklijevanje oko Kirila dolazi kada se čini da se sukob u Ukrajini pretvara u rat iscrpljivanja kojem se ne nazire kraj. Ukrajinski pozivi na oružje postali su strašniji, čak i dok Sjedinjene Države i druge zapadne zemlje nastavljaju da šalju napredno oružje na bojno polje. Ali nakon niza početnih, teških sankcija Rusiji nakon njene potpune invazije na Ukrajinu 24. februara, Sjedinjene Države su posljednjih sedmica objavile manje takvih kazni. U Briselu je Evropska unija prepoznala Kirilov uticaj i smatrala ga u paketu sankcija. Dok je EU ukazivala na Kirilovu podršku invaziji i propagandističkom ponašanju, Mađarska se usprotivila , proglašavajući taj potez "neprikladnim" i protivnim "temeljnim principima vjerskih sloboda". Jedini protivnički glas Mađarske je pobedio, a Kiril je izostavljen sa crne liste. Velika Britanija je odlučila da sankcioniše Kirila uglavnom zbog njegove retorike. "Patrijarh Kiril je dao više javnih izjava u znak podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu", navodi se na britanskom spisku sankcija. “On se stoga uključuje, pruža podršku ili promovira bilo koju politiku ili akciju koja destabilizuje Ukrajinu ili potkopava ili ugrožava teritorijalni integritet, suverenitet ili nezavisnost Ukrajine.” Božanske intervencije Postoji 15 samoupravnih pravoslavnih crkava koje predvodi devet patrijarha koji djeluju kao vodeći savjet unutar Pravoslavne crkve, kršćanske denominacije s oko 260 miliona sljedbenika širom svijeta. Ali Kirilov uticaj nadmašuje druge patrijarhe, jer on predstavlja članstvo od oko 100 miliona vernika u Rusiji – što je čini najvećom jurisdikcijom u pravoslavlju. Kirilova očigledna povezanost sa Kremljom povećala je njegov uticaj, a on očigledno uživa u dobrim odnosima posebno sa Putinom. “Raduje znati da pod vašim vodstvom Crkva ulazi u plodonosnu interakciju s državom, dajući ogroman doprinos promicanju tradicionalnih duhovnih, moralnih i porodičnih vrijednosti u društvu, obrazovanju mlađih generacija i jačanju sloge i međusobnog razumijevanja među ljudima. u ovim teškim vremenima”, napisao je Putin u pismu Kirilu tokom pravoslavnog Uskrsa. Dvojica lidera su odavno povezani. Kirilov uspon na patrijarhat 2009. nije bez mističnosti iz sovjetskog doba. Nekada poznat po rođenom imenu Vladimir Gundjajev, Kiril je započeo svoju post-obrazovnu karijeru imenovanjem da predstavlja Rusku pravoslavnu crkvu na Svetskom savetu crkava u Ženevi 1971. Probio se kroz redove, a do 1975. bio je član centralni i izvršni komitet organizacije pre nego što je napunio 30 godina. Nastavio je da se uzdiže kroz crkvu tokom većeg dela sredine 1970-ih i 80-ih, što je kulminiralo njegovim položajem kao predsedavajući odeljenja za spoljne odnose moskovskog patrijarha 1989. godine. Ali navodno je za njegov profesionalni uspjeh bila vezana sumnja da je Kiril bio agent KGB-a - mutna veza koja je dovela u pitanje njegov brzi uspjeh. Pošta u KGB-u se takođe poklapa sa ranom karijerom Putina, koji se pridružio agenciji 1975. i navodno je proveo neko vreme na Novom Zelandu predstavljajući se kao tajni prodavac cipela, a kasnije i tajni prevodilac u Istočnoj Nemačkoj. Kako bi oboje dostigli vrhunac svojih polja, njihova povezanost i politička usklađenost bi samo rasla. Kada su članice feminističkog punk benda Pussy Riot uhapšene i osuđene za protestni nastup protiv crkve i njenih veza s Putinom u katedrali 2012. godine, Kiril se založio protiv popustljivosti. Nedugo zatim, službenici obavještajne i sigurnosne službe Federalne službe bezbjednosti, agencije nasljednice KGB-a, bili su zajedno sa Kirilom na gradilištu nove crkve u blizini moskovske zgrade FSB-a. Na ceremoniji je glavni obavještajni službenik Viktor Ostroukhov citirao Moscow Times koji je rekao da su njegovi naoružani oficiri ujedinjeni s crkvom i zabrinuti zbog napada na "hrišćanski način života". Kao da dodatno simbolizira vezu, glavna katedrala ruskih oružanih snaga posvećena vojnim pobjedama Rusije osvećena je 2020. godine. Zatim, tu je i „otvorena tajna“ da Kremlj djeluje izvan crkve kako bi slao agente u inostranstvo. „Svi su znali za crkveno odeljenje puno agenata i to ne možete učiniti ako niste dobili neko odobrenje sa samog vrha: Kiril je bio deo ovog sistema“, rekao je ruski istraživač i novinar nacionalne bezbednosti Andrej Soldatov za POLITICO, neposredno pre nego što je stavljen na Kremljovu saveznu poternicu . “Bio je to obostrano koristan odnos.” Godinama ranije, dodao je Soldatov, odnosi FSB i crkve su se učvrstili kada je nekoliko katoličkih svećenika protjerano iz zemlje zbog sumnje da su špijunirali, što je navelo aktiviste da vjeruju da je Pravoslavna crkva gurnula državu da suzbije vjersku konkurenciju i neslaganje. Još jedan katolički sveštenik izbačen je iz Rusije sredinom aprila , nakon što mu je iz neobjašnjivih razloga ukinuta viza. Ruska pravoslavna crkva je nastavila da raste od Kirilovog izbora za patrijaršiju. Uprkos smanjenom učešću u crkvenoj službi, više od 150 ruskih pravoslavnih eparhija je nastalo i još skoro 10.000 klerika se pridružilo patrijaršiji od 2009. godine, prema izvještaju crkve iz 2019. godine . Kiril možda ima veliko i pažljivo stado, ali je također bio kritiziran od strane javnosti zbog prikaza skrivenog bogatstva. Devedesetih godina Kremlj je Ruskoj pravoslavnoj crkvi dao dozvolu za duvan za obavljanje posla od uvoza bescarinskih cigareta. Operacijom - koja je navodno uneta više od 75 miliona dolara - vodio je odjel za vanjske crkvene odnose koji je predvodio Kiril, što je navelo neke da vjeruju da je doprinijela njegovoj ličnoj kasici prasici. Ruski blogeri su 2012. u intervjuu uočili Kirila kako nosi Breguet sat od 30.000 dolara – luksuz koji je u teoriji bio iznad njegovih mogućnosti. Crkva bi pokušala da prikrije javno prikazivanje bogatstva fotošopirajući Kirillov rukav preko njega, ali je zaboravila da ukloni njegov odraz sa stola. Jedna istraga ruskog nezavisnog medija Proekt iz 2020. godine otkrila je da je devet nekretnina u Rusiji vrijednih milione bilo u vlasništvu Kirila ili je bilo povezano s njim. 'Putinov oltarnik' Kirilove izjave i propovijedi su u velikoj mjeri izbjegavale cenzuru i međunarodno prezivanje prije rata, ali njegov žestoki patriotski stav i pro-Putinova propaganda sada su natjerali neke vjerske vođe da ga osude. Među onima koji su uznemireni Kirilovim najnovijim postupcima je i papa Franjo. Nakon virtuelnog sastanka sa Kirilom u maju, papa je za italijanski list Corriere della Sera rekao da Kiril "ne može da se transformiše u Putinovog oltarskog dečaka" i da oni nisu državni, već Božji sveštenici. Vaseljenski patrijarh Vartolomej, koji deluje kao duhovni poglavar i de facto predstavnik hrišćanskog pravoslavlja, u intervjuu krajem maja za grčku državnu TV ERT1 rekao je da nas je „Ruska crkva izneverila“. “Ne znam kako da se opravda pred svojom savješću. Kako će to opravdati, kako će mu istorija suditi”, rekao je Bartolomej o Kirilu. „Trebalo bi da reaguje na invaziju Ukrajine i da osudi rat kao i svi ostali pravoslavni poglavari. Tenzije su nagnale Ukrajinsku pravoslavnu crkvu da se proglasi autonomnom frakcijom, a ukrajinski parlament je usvojio rezoluciju o sankcionisanju Kirila . Ukrajinska ambasada u Washingtonu odbila je komentirati da li vlada predsjednika Volodimira Zelenskog tjera Sjedinjene Države da sankcionišu Kirila. Kongres, Stejt department i Bela kuća su uglavnom ostali nijemi po tom pitanju, zbunivši neke posmatrače spoljnih poslova. „Mislim da je čista sramota što ga ne sankcionišu“, rekao je Gary Clyde Hufbauer, nerezidentni viši saradnik na Peterson institutu za međunarodnu ekonomiju. “Pretpostavljam da je razlog taj što vlasti u SAD-u ne žele ulaziti u raspravu oko vjerskih kvalifikacija i moralnog autoriteta.” Sjedinjene Države su u prošlosti sankcionirale vjerske vođe, ali oni nisu nužno tamo sletjeli zbog svog propovijedanja. Jedan značajan primjer je iranski ajatolah Ali Hamenei. On je visokorangirani islamski učenjak, ali je i vrhovni vođa Irana, a SAD su ga sankcionirale zbog podržavanja terorizma i učešća u nizu destabilizirajućih akcija na Bliskom istoku. Pokojni Abu Bakr al-Bagdadi i druge samozvane vjerske ličnosti unutar takozvane Islamske države suočili su se sa sankcijama, ali su bili na meti SAD-a zbog terorizma . U mnogim od ovih slučajeva, sankcije su simbolične jer pojedinci nemaju imovinu u Sjedinjenim Državama niti ih posjećuju; ipak, sankcije mogu imati zastrašujući efekat daleko izvan američkih granica jer strane banke i druge institucije izbjegavaju poslovati sa ciljanim pojedincima. Analitičari i bivši zvaničnici nisu se mogli sjetiti mnogih, ako ih ima, istaknutih vjerskih ličnosti koje su bile sankcionisane zbog svog djela ili riječi vezanih za vjeru. "Sjedinjene Države priznaju vjersku slobodu kao neotuđivo pravo i stoga su posvećene njenom očuvanju i unapređenju za sve", rekao je glasnogovornik State Departmenta upitan za komentar. “Uvođenje sankcija je komplikovan proces. Odluka o sankcionisanju entiteta ili pojedinaca mora se posmatrati kao unapređenje ciljeva i delotvoran uticaj na ishode, ali što je najvažnije, sankcionisana osoba mora ispuniti određene kriterijume pre donošenja odluke o sankcijama, kao što je opisano u nadležnom organu za taj program sankcija.” Drugim riječima, može se svesti na to da li pojedinac u pitanju predstavlja prijetnju, može li biti povezan s korupcijom u državi ili finansiranjem terorizma. "Ostali su sankcionisani jer su podržavali terorističke operacije i direktno ih finansirali", rekao je Brian O'Toole, nerezidentni viši saradnik u Atlantskom savjetu i bivši dužnosnik američkog Trezora koji je pomogao u osmišljavanju američkih paketa sankcija. “Ako možete ukloniti mogućnost prikupljanja novca, onda to trebate učiniti jer to pomaže bojnom polju. To spašava ljudske živote. Sankcionisanje Kirila vjerovatno neće spasiti ničiji život.” „Ako je bio umešan u neku od korupcije koja je povezana sa Putinom, to bi ga moglo učiniti povoljnijom metom iz političke perspektive“, dodao je O'Tul. Američki zvaničnici također razmatraju kako bi potez sankcija mogao navesti šefa Kremlja da reaguje. Na primjer, Putinova djevojka o kojoj se dugo pričalo Alina Kabaeva dospjela je na međunarodne liste sankcija, uključujući one Kanade, Britanije i EU. Ali Sjedinjene Države nisu krenule na nju, jer su neki zvaničnici iza scene navodno zabrinuti da bi uključivanje Kabaeve moglo pogoditi Putina previše blizu kuće, što bi ga dovelo do možda eskalacije borbe. Ruska pravoslavna crkva u SAD je bila relativno tiha po tom pitanju. Mitropolit Tihon, najviše sveštenstvo hrišćanskog pravoslavlja u SAD i Kanadi, poslao je pismo patrijarhu Kirilu u martu pozivajući ga da „učini sve što može da okonča rat u Ukrajini i stradanje i smrt bezbrojnih žrtava“. Ali čini se da je Kiril zanemario savjet. „Ne želimo da se borimo ni sa kim, Rusija nikada nikoga nije napala“, rekao je Kiril vernicima u majskoj propovedi. “Iznenađujuće je kada velika i moćna država nikoga nije napala. Ona je samo branila svoje granice.” Američko oklijevanje sa sankcijama može biti pokazatelj načina na koji Washington razumije religiju. Ali u Rusiji, tvrdi Soldatov, granice između crkve i države nisu samo zamagljene – one se gotovo ne razlikuju. “Možete argumentirati da je Ruska pravoslavna crkva državni posao; ideološka institucija koja daje ideološki argument onima koji podržavaju rat”, rekao je Soldatov.

[balkantimes]

Krajnje je licemjerno i bezobrazno danas se praviti blesav

Dizdarević smatra kako cjelokupnu situaciju do koje je došlo nakon što je Turska otvorila svoje granice - pravdajući se da EU nije ispoštovala sporazum iz 2016. godine - treba promatrati kao posljedicu prijašnjih zbivanja. Prema spomenutom dogovoru EU je Turskoj trebala isplatiti šest milijardi eura da zadrži izbjeglice u svojoj zemlji, a do sada su isplaćene 3,2 milijarde eura. Međutim, očito je da nije u pitanju samo novac, 

Zlatko  Dizdarević 

Svi ovi koji su danas u Europi beskrajno uspaničeni time što im je na vratima toliko stotina hiljada ljudi sami su organizirali, financirali, naoružavali i učinili sve da do toga dođe, kaže Zlatko Dizdarević, dugogodišnji dopisnik i diplomat s Bliskog Istoka.

Hrvatski premijer Andrej Plenković jučer je s vodećim europskim dužnosnicima iz helikoptera promatrao tursko-grčku granicu na koju se, prema podacima UN-a, slijeva 13.000 migranata iz Turske. Europske zemlje, ponajprije Grčka, a potom Bugarska, Srbija, Bosna i Hercegovina Mađarska, Austrija i Hrvatska, boje se da bi potez turskog predsjednika Tayyipa Erdogana mogao dovesti do migrantske krize, poput one iz 2015. i 2016. godine, kada se na ovaj kontinent slilo 2,3 milijuna ljudi.

- Svi ovi koji su danas u Europi beskrajno uspaničeni time što im je na vratima toliko stotina hiljada, ili kako kaže Erdogan, milijuni izbjeglica, plus Erdogan, koji je bio jedan od vodećih igrača u svemu tome, organizirali su, financirali, naoružavali i učinili sve da do toga dođe. Krajnje je licemjerno i bezobrazno praviti se danas blesav pred onim što se dešava, jer je očito da se radi o posljedici organiziranog pokušaja promjene geostrategije u tom dijelu svijeta. Cijela priča bazirana je na tome, a sve što se spominje mimo je glupost, neznanje ili bezobrazluk - rekao je za Novosti Zlatko Dizdarević, dugogodišnji dopisnik i diplomat na Bliskom istoku.

Dizdarević smatra kako cjelokupnu situaciju do koje je došlo nakon što je Turska otvorila svoje granice - pravdajući se da EU nije ispoštovala sporazum iz 2016. godine - treba promatrati kao posljedicu prijašnjih zbivanja. Prema spomenutom dogovoru EU je Turskoj trebala isplatiti šest milijardi eura da zadrži izbjeglice u svojoj zemlji, a do sada su isplaćene 3,2 milijarde eura. Međutim, očito je da nije u pitanju samo novac, s obzirom da je Erdogan prije nekoliko dana kazao da ga više ne želi. Uz to, njegova odluka došla je nakon pojačanih sukoba u Siriji gdje je turska vojska u nekoliko dana izgubila gotovo 40 vojnika. Svi su ti događaji, smatra Dizdarević, odraz dugogodišnjih geopolitičkih igara.

Napominje kako je sadašnja situacija odraz triju činjenica - prije svega geostrateških promjena, potom njemačkog poziva izbjeglicama 2015. godine da dođu u tu zemlju jer joj nedostaje radne snage i na kraju neootomanskih ambicija turskog predsjednika.

- Velike sile su u svojoj logici otimačine puteva i resursa pronašle Siriju kao prostor na kojem su se susrela dva velika strateška plinovoda, uz uobičajene interese vezane za naftu. I to Siriju koja je počela da se emancipira i bila je bez dolara duga prema Svjetskoj banci. Sve su to stvari koje iz perspektive neoliberalnog kapitalizma, odnosno najbrutalnijeg imperijalizma nisu mogle proći - rekao je Dizdarević, dodavši da je jedan od ciljeva bilo discipliniranje drugih arapskih zemalja koje su ‘počele dizati glavu‘ i željele formirati autentične i legitimne vlasti koje ne bi šutnjom prihvaćale nametnutu cijenu barela nafte. Prema njegovom mišljenju, radi se o nastavku američke priče iz Afganistana, gdje su SAD krenule eliminirati Ruse, pa su potom formirani talibani u Pakistanu, a onda i Al-Kaida.

- Scenarij se nastavio kroz tzv ‘arapsko proljeće’ dovođenjem proxy džihadista, jer se od Iraka odustalo od toga da se u zemlje u kojima se treba promijeniti sistem šalje svoja vojska. Ušlo se, dakle, u logiku stvaranja proxy snaga, odnosno, stvaranja buntova i neprijatelja na terenu koji se želi destabilizirati. U početku to izgleda lijepo i naivno za mlade i poštene ljude kojima je rečeno da je to revolucija za stvaranje slobode i obranu ljudskih prava. Onoga časa kada su ti revolucionarni upaljači obavili svoj posao, ta društva su zaboravljena i gurnuta u stranu, a krenula je pljačka – objasnio je Dizdarević.

Druga važna činjenica zbog koje se Europa danas ponovo susreće s brojnim migrantima pred svojim vratima veže se uz 2015. godinu.

- Zaboravlja se da je 2015. godine Angela Merkel pozvala izbjeglice u Njemačku vjerojatno računajući da ih može biti najviše milijun, jer su sve ekonomske analize pokazivale da Njemačkoj treba baš toliko nove radne snage. Međutim, nije se vodilo računa o tome da preko otvorenih granica neće dolaziti samo Sirijci. Dapače, ispostavilo se na kraju da je njih bilo najmanje. Došli su i Pakistanci, Afganistanci, Arapi iz Afrike i Afrikanci, na što je uostalom i upozorio Gadafi kad je umirao. Činjenica je da su zapadu gladnom koliko-toliko obrazovane radne snage trebale izbjeglice. No preračunali su se u tome koliko će ih doći i kojim putevima će dolaziti– tvrdi Dizdarević.

Kao treću činjenicu navodi ‘bolesnu neootomansku Erdoganovu ambiciju’, koja se ogleda u činjenici da Turska šalje svoju vojsku na teritorij Sirije.

- Erdogan amortizira svoju unutrašnju situaciju koja je od dobre postala loša te njegovu poziciju koja je bila neupitna, ali više nije. To je njegova lažna teza da je on ušao u Siriju da bi spašavao jadne civile – žene i djecu, zbog toga što je svijet brutalan pa ih on, kao, spašava od Asadovog brutalnog terorističkog režima – rekao je Dizdarević i dodao da je u svemu tome dodatno skandalozno ‘ciljano rušenje međunarodnog poretka da bi se nova situacija mogla legalizirati’.

- Posljednjih desetljeća sila je postala jedini argument i metoda da se dobije ono što se želi za razliku od prijašnjeg međunarodnog poretka koji je priznavao državni suverenitet, granice i nemiješanje u tuđe poslove. Sve je to pretvoreno u sprdnju. Danas je legaliziran državni terorizam na međunarodnoj sceni. I to počev od Trumpa do Erdogana koji je sam sebi dao za pravo da uđe u drugu suverenu državu koja s jedne strane niti je napala Tursku niti je napravila išta protiv nje, a s druge oslobađa vlastiti teritorij koji su zauzeli teroristi. Erdogan sa vojskom ulazi u tu državu i realizira svoje ciljeve želeći se dokopati dijelova teritorija Sirije da bi se, kao, obranio od Kurda i riješio neke druge geostrateške poteze. U realizaciji namjera treba pridonijeti i odlazak turske vojske u Libiju u novu otimačinu izvora plina i nafte na Mediteranu. Radi se o korištenju kaosa nastalog rušenjem međunarodnog poretka – rekao je Dizdarević.

Komentirajući angažman Rusije, koja podupire Asadov režim, kaže da su oni ušli u Siriju jer su znali da ako muslimanski ekstremisti dođu tamo, da neće proći puno da dođu do Kavkaza. - Moja je procjena da Rusi neće popustiti Erdoganu. I to su već nekoliko puta naglasili, kao što su i rekli da su u Siriji legalno jer ih je pozvala sirijska država – objasnio je Dizdarević.

Po njegovom mišljenju pozicija EU je takva ‘da ona sama ne zna što bi sa sobom jer je rastrgana u unutrašnjim previranjima te u svojoj sebičnosti razmišlja samo o tome kako da se obrani’.

- Europa nema opcije. Jedina normalna je da se u državama iz kojih su ljudi protjerani stvore uvjeti za njihov povratak. Jedino logično rješenje bi bilo da se novac koji Erdogan ucjenjivački traži ili koji se troši za zaštitu europskih granica, uloži u te zemlje. Drugog rješenja nema – tvrdi Dizdarević.

A za to vrijeme Europa hladno gleda kako se na grčkoj granici utapa dijete, migrante se rastjeruje suzavcima, a njihovi policajci s maskama na glavama odvode ljude u kombiju bez tablica, kako je snimio BBC. Mađarska na svoje granice sa Srbijom šalje dodatno policijsko pojačanje te, kao i Grčka uvodi zabranu traženja azila. A Austrija najavljuje zatvaranje granica s Balkanom.

‘Važno je da Grčka sa svojim sigurnosnim snagama spriječi eventualni novi val nezakonitih migracija’, rekao je Plenković, koji je s europskim kolegama i pješice obišao barikade grčke policije, kako javljaju mediji.

‘Frontex se sprema poslati jedan interventni tim i šest patrolnih plovila, helikoptere, termovizijske kamere, poslat ćemo i nove Frontexove snage na kopnenu i morsku granicu. Možemo pružiti i financijsku pomoć od 700 milijuna eura Grčkoj. To je novac koji je potreban za upravljanje infrastrukturom’, rekla je Ursula von der Leyen, predsjednica EK, koja također boravi danas u Grčkoj.

(portalnovosti.com)

[saznajemozavas]

Nepredviđen manevar: Nagli zaokret NATO-a na nebu kad su videli Ruse i Kineze

NATO je predstavio novu strategiju Zajedničkih vazduhoplovnih snaga koja omogućava savezničkim snagama da budu fleksibilnije, kako bi se, kako navode, odbranile od konkurenata i bilo kakvih „nepredviđenih uslova“. Poseban akcenat u novoj strategiji stavljen je na rastuću ulogu sajber i kosmičkih sredstava. „NATO je očigledno shvatio da više ne može da računa na poziciju nadmoćne vojne sile na globalnom planu, otud odluka da se poboljšaju operativni uslovi vazdušnih snaga zemalja alijanse“, kaže za Sputnjik, komentarišući ovaj dokument vojni analitičar Aleksandar Radić. On podseća da je od vremena Hladnog rata, NATO, pre svega Amerikanci kao vodeća sila, smatrao da mogu i moraju u početnoj fazi rata da ostvare potpunu prevlast u vazdušnom prostoru i imali su koncept koji je podrazumevao da moraju da očiste neprijateljsku avijaciju. U tu prevlast u vazdušnom prostoru i sami smo se uverili tokom bombardovanja SR Jugoslavije, ali vremena su se promenila, kaže Radić. „Postalo je jasno da je ubrzan razvoj avijacije — pre svega u Kini, brojčani izraz moći koju će Kina da ostvari, ali i ulazak u novu fazu sajber ratovanja, gde je moguće da neko naprosto onesposobi efikasnost hakerskim upadom u sistem rukovođenja i komandovanja ili bilo kog drugog elementa informatičke kičme moći NATO-a — doveo do stvaranja novog koncepta u kome prvi put, pre svega Amerikanci, ne računaju na nadmoć u vazdušnom prostoru“, objašnjava Radić. Alijansa, između ostalog, i upozorava da savremeni sistemi protivvazdušne odbrane, sajber i radio-elektronski rat, mogu da utiču na vazdušne operacije NATO-a. Zato je „fleksibilnost“ ključna reč u novoj strategiji, jer je NATO očigledno shvatio da može da mu se desi neuspeh, kaže Radić. „Nova procena je da moraju da deluju fleksibilno, jer može se dogoditi u nekoj proceni budućih prilika da ne ostvare premoć, već da se bore sa protivnikom koji će biti ravnopravan u sposobnostima. Ili možda čak lokalno, vremenski ograničeno, NATO može da se nađe u situaciji da vodi borbena dejstva u uslovima u kojima nema prevlast“, kaže vojni analitičar. Radića smo pitali i da li smatra da će Rusija, koju NATO vidi kao glavnog konkurenta, reagovati na novu strategiju zajedničkih vazduhoplovnih snaga zemalja alijanse. Ova odluka ohrabriće mnoge vojne analitičare, ali i stručnjake da kažu da Rusija ide pravim putem, kaže Radić za Sputnjik. „To je sada zapravo priznanje NATO-a da više ne može da računa na poziciju jedinstvene nadmoćne oružane sile na globalnom planu. S druge strane, to je poruka Rusiji i Kini, ali i regionalnim silama koje se razvijaju — da su na pravom putu“, zaključuje Radić. Komentarišući da je poseban akcenat u novoj strategiji stavljen na rastuću ulogu sajber i kosmičkih sredstava, ekspert asocijacije vojnih politikologa Oleg Glazunov za Sputnjik kaže da ova činjenica ne iznenađuje, jer, kako kaže, Amerikanci veoma zaostaju u toj tehnologiji. „Oni su devedestih, pa i u prethodnoj deceniji, bili uljuljkani time da su globalni lideri i da se s njima niko ne može meriti. Sa druge strane, Rusija odavno radi na svojim kosmičkim snagama, tako da se može reći da su u tom segmentu SAD nekih 15 godina iza nas. Kada je Vašington video oružje koje je Putin javno pokazao, ali i sve ono što im javljaju obaveštajci o ruskom oružju koje može da pokori američke snage u svemiru, oni su se s razlogom uplašili“, tvrdi Glazunov. Dodaje da će, bez obzira na globalni razvoj tehnologije, do svemirskih ratova sa laserskim oružjem proći još mnogo vremena, ali da ipak ne treba zanemariti ovaj segment nove strategije Zajedničkih vazduhoplovnih snaga NATO-a. Amerikanci su prvo počeli da govore o ratovanju u kosmosu, a evo sada menjaju svoju strategiju u tom smislu, kaže on. „Vremena se menjaju. Sada se iz kosmosa može neutralisati bilo koja vojska ili komandni punkt. Ako se iz svemira može pročitati šta sitnim slovima piše na kutiji šibica, onda se može pretpostaviti da bi jedna laserska raketa iz kosmosa mogla da uništi i čitavu vojnu bazu koju čuvaju sistemi raketa dalekog dometa“, kaže naš sagovornik iz Moskve. Nova strategija zajedničkih vazduhoplovnih snaga takođe ističe potrebu da specijalne snage, pomorske i kibernetske jedinice bolje podržavaju vazduhoplovstvo obaveštajnim radom, ciljanom podrškom i podacima nakon napada. IZVOR DIREKTAN LINK: https://rs-lat.sputniknews.com/komentari/201806301116300482-NATO-vazduhoplovnesnage-strategija-Kina-Rusija/ Read the full article

[etherealvoidechoes]

Either it’s my Operator’s pose or the Dex leggings need some editing. I like the leggings but that bulge is distracting.

[etherealvoidechoes]

Ah, finally sold enough stuff to update my Operator’s look for when I eventually start the New War. Just a touch of character development. Also changed Sile’s face a bit... which was actually an accident. Wanted to see how well I could make Echo and didn’t realize it would affect her default look even if I selected “B”. And need to fix her somatics, they’re supposed to be bronze UGH.

Still contemplating buying that Harrow Prime Accessories just for the Templar Prime suit. Think the leggins and leg skirt will complete the look I’m going for.

And canonically, she’d probably wear the Mephisto mask asymmetrically due to her burn scars can be rather sensitive. “Wear” I should say with some story ideas I have.

[janeaudron]

Finished coloring these guys in between some commissions. Still, have like 5 or so more operators to design and that’s not even counting their Warframes. I’ll get back to you oh precious Limbodome one day. Also can’t wait to jumptback into Warframe when I have some free time. Completely missed out on the Wolf of Saturn Six and that mildly bugs me. Sile Ruse is my main operator in game and I need to draw her new outfit look. Though no longer an Ember main. Mesa main trash here. Pretty much these Tenno(and the ones I’ve yet to draw) are all closely interconnected due to events during the Old War. I’m slowly chipping away at a story of how they all meet again and then introducing some fan frame concepts I’m still fleshing out. Which also means I think I have a better name for my fanframe Seer once I get that design sheet for her done. If you’ve got any questions about any of them feel free to ask. :D

[mentalnahigijena]

Duga potraga Ukrajine za nezavisnošću

Šta je Putinova tvrdnja?

Ruski predsjednik insistira da ne postoji posebna ukrajinska nacija. “Ukrajinci i Rusi su jedan narod,” izjavio je prošle godine u dijatrimi od 7.000 riječi kako bi podržao svoj slučaj. Ipak, Ukrajinci imaju svoj jezik, kulturu i istoriju - veliki deo toga je litanija ruskog ugnjetavanja. „Postojao je snažan impuls ukrajinskog nacionalizma najmanje prošlog veka“, kaže istoričar David Patrikarakos, „[sa] Rusima koji su ih samo vojno šamarali“. Istina je da oba naroda vuku korijene od prve istočnoslovenske države, Kijevske Rusije, koja se prostirala od Baltičkog do Crnog mora i trajala od 9. do sredine 13. vijeka. To srednjovekovno carstvo su osnovali Vikinzi — „Rus“ je slovenska reč za crvenokose Skandinavce — koji su zapali sa severa, pokorio i stupio u brak sa lokalnim slovenskim plemenima, te uspostavio njihov glavni grad u Kijevu. Rusi vide region oko Kijeva kao izvor svoje kulture i religije: Vladimir Veliki ga je preobratio u pravoslavno hrišćanstvo 988. godine, postavljajući temelje ruske crkve. Ali u 13. veku, Kijev su opustošili mongolski osvajači, a moć se prebacila na sever u malu rusku trgovačku ispostavu zvanu Moskva.

Šta se desilo sa Ukrajinom?

Njenu teritoriju su rasparčale konkurentske sile. Poljska i Litvanija su dominirale njome stotinama godina, ali do kraja 18. stoljeća, Austro-Ugarsko carstvo je zauzelo dio zapada, a Rusi su prigrabili ostatak, uključujući regiju Donbas. Tada je ukrajinski identitet ozbiljno rastao, a 1862. godine ukrajinski pjesnik Pavlo Čubinski napisao je “Ukrajina još nije nestala”, pjesmu koja je sada nacionalna himna. Carevi su, međutim, svoju novu teritoriju nazivali “mala Rusija” i pokušali su suzbiti talas ukrajinskog nacionalizma, zabranivši govor ukrajinskog u školama. Nakon Prvog svetskog rata, nakon raspada Ruskog i Habzburškog carstva, Ukrajina je uživala u čaroliji nezavisnosti. Ali do 1921. godine, Crvena armija je ponovo osvojila većinu toga.

Kakva je bila sovjetska vlast?

Ukrajina je mnogo propatila pod sovjetskom čizmom. Bila je to najveća Sovjetska Socijalistička Republika nakon Rusije i od vitalnog značaja, zahvaljujući svojim plodnim poljoprivrednim zemljištima i ključnim crnomorskim lukama. Ali Staljinova brutalna vladavina opustošila je Ukrajinu. Njegova prisilna kolektivizacija poljoprivrede donijela je glad 1932-33., a umrlo je do 7 miliona Ukrajinaca, uglavnom na istoku zemlje. Ukrajinci tu tragediju nazivaju Holodomor, što znači “istrebljenje glađu”. Staljin je kasnije ponovo naselio istok i susjedno poluostrvo Krim Rusima.

Kada je došlo do nezavisnosti?

Godine 1991. Sovjetski Savez se raspao, oslobodivši mnoge republike da same biraju svoju sudbinu. Na referendumu je 92 posto Ukrajinaca glasalo za njihovu nezavisnost. Za mnoge Ruse, odvajanje od slovenske Ukrajine i Bjelorusije bilo je traumatično na način da gubitak baltičkih i centralnoazijskih republika nije bio, a Putin to nikada nije prihvatio. Oduvijek je bio odlučan da drži Ukrajinu podalje od Evropske unije i NATO-a, a ovisnost Ukrajine o ruskom prirodnom gasu koristio je kao oružje - prekinuvši isporuke 2006. godine dok su se Ukrajinci smrzavali na zimskoj hladnoći. U prvim decenijama nezavisnosti, Ukrajina je bila podijeljena između onih koji govore ukrajinski na zapadu, koji su željeli svoju zemlju uskladiti s Evropom, i onih koji govore ruski koji su gledali u Moskvu. Rusija je pokušala da iskoristi ovu podjelu i nastavila se miješati u ukrajinsku politiku.

Kako se Rusija umiješala?

Izbori u Ukrajini 2004. bili su obračun između prozapadnog Viktora Juščenka i proruskog Viktora Janukoviča. Tokom kampanje, Juščenko je bio izobličen kada je jeo hranu otrovanu dioksinom - čin koji se široko pripisuje Rusiji. Nakon što je glasanje namješteno za Janukoviča, Ukrajinci su se digli u narandžastu revoluciju, koja je kulminirala ponovnim glasanjem i pobjedom Juščenka. U izbore 2010., međutim, Rusija se ponovo umiješala - uz pomoć američkog političkog konsultanta Pola Manaforta, koji će kasnije predsjedavati kampanjom Donalda Trumpa 2016., a Janukovič je ponovo preuzeo predsjedništvo. Pod ruskim pritiskom, Janukovič je otkazao trgovinski sporazum koji bi Ukrajinu približio EU, što je dovelo do još jedne pobune koja ga je izbacila 2014. godine - Djevojačke revolucije ili Revolucije dostojanstva. bijesan,

Kako se rat proširio?

Rat na istoku tinjao je godinama, ubivši više od 14.000 ljudi. Donjeck i Lugansk proglasili su se nezavisnim republikama - prekid koji je Putin priznao prošle sedmice, neposredno uoči svoje masovne invazije na Ukrajinu. Putinova fantastična teza, podržana lažnom ruskom propagandom, je da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zapadna marioneta na čelu “neonacističkog” režima koji se bavi “genocidom” Rusa unutar Ukrajine. Zelenski, koji je Jevrej i koji govori ruski, uzvratio je prošle nedelje direktnim pozivom ruskom narodu. „Rečeno vam je da će ovaj požar donijeti slobodu narodu Ukrajine“, rekao je on. “Ali narod Ukrajine je već slobodan.”

Oprezna pomoć SAD

Od kada je Ukrajina proglasila nezavisnost 1991., SAD su nastojale da garantuju njen suverenitet, videći je kao ključni most između Istoka i Zapada. Od Sovjeta, Ukrajina je naslijedila treći najveći nuklearni arsenal na svijetu, sa oko 5.000 komada nuklearnog oružja. Zabrinuti da bi se ovo oružje moglo zloupotrijebiti ili pasti u ruke terorista, SAD, UK i Rusija potpisale su Budimpeštanski memorandum iz 1994., kojim je oružje prebačeno Rusiji u zamjenu za obavezu Washingtona, Moskve i Londona da će poštovati ukrajinski “ nezavisnost i suverenitet i postojeće granice.” Kada je Rusija prekršila pakt zauzimanjem Krima, Ukrajinci su rekli da su SAD i Velika Britanija trebale učiniti više od uvođenja sankcija Rusiji. Sada kada je u pitanju samo postojanje Ukrajine, oni mole za onoliko vojne pomoći koliko će Zapad ponuditi.