#žene u politici

[aristotels]

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/ah-te-zene-nigdje-naci-neku-dovoljno-sposobnu-da-kad-zatreba-zacini-musko-drustvo-koje-se-sprema-uzeti-vlast-1380377

PREMIUM: HRVATSKA | MILANOVIĆEV PROBLEM

Ah, te žene, nigdje naći neku dovoljno sposobnu da, kad zatreba, začini muško društvo koje se sprema uzeti vlast

PIŠE IVICA IVANIŠEVIĆ / 13. travnja 2024. - 08:20

Predsjednik Republike nekidan je svečano objavio na koje osobe računa kao na buduće ministre u svojoj vladi nacionalnog spasa. Nakon što je pobrojao nekoliko imena – a radi se o dvojici visokih časnika Hrvatske vojske, jednom profesoru obrane i zaštite te dvojici gospode koja su, začudo, laici u pitanjima oružanih snaga – skrušeno je dodao: “Jedino što nema nijedne žene, poradit ćemo na tome.”

Ova zadnja opaska me, moram priznati, uznemirila i uplašila, jer kad karijerna danguba prijeti radom, to ne može izaći na dobro. Kakav, uostalom, rad pretpostavlja potraga za kandidatkinjama koje bi mogle obavljati posao ministrice? Biti prvi činovnik ili činovnica nekoga resora u državi lijepo je postignuće, ali ni po čemu iznimno. Na stotine osoba ima potrebne kvalifikacije, radno iskustvo i ambicije da bi se uhvatilo u koštac s tim zadatkom i čestito ga obavilo. Pobogu, ne traži se najveći koncertni pijanist u zapadnoj hemisferi ili direktor CERN-a pa da moramo raspisivati međunarodni natječaj.

Kako će i gdje će to Milanović poraditi? Hoće li naoružan mačetom krenuti na pogibeljnu ekspediciju u samo srce tame, u daleku prašumsku nedođiju u kojoj obitavaju žene, mitološka bića za koja nitko nije siguran da doista postoje, jer se Pantovčakom pronio glas kako su one stvarne kao i jednorozi? Hoće li se živ vratiti s toga putovanja? Puno je nepoznanica, puno razloga za bojazan i strepnju. A zašto će se naš nepokolebljivi junak zlopatiti i riskirati svoj život? Samo zato da bi udovoljio formi, jer su neki pametnjakovići izmislili ravnopravnost spolova, pa se sada svi moramo praviti da su muškarci i žene isti, iako nisu niti će ikada biti.

VLAST OD K...A

Između Milanovićevog “porađivanja” na ženskom pitanju i slavne sentence onoga bijednika koji je svojedobno u Saboru kazao kako je žena za madraca, a ne za mudraca, nema nikakve razlike. U pitanju su samo rustikalne nijanse, pa se fini zagrebački dečec poslužio mekšim riječima od svojega ruralnog istomišljenika. Ali iza te mekoće stoji jednako tvrdo uvjerenje kako su žene drugotne. O njima će Milanović početi razmišljati, i to nevoljko, tek kad ga netko podsjeti kako su se vremena promijenila. Stari dobri srednji vijek pripada, nažalost, prošlosti, došlo je neko novo doba, nakazno i degenerično, u kojemu se moramo odreći naše plemenite tradicije i ljupkih običaja, pa od prilike do prilike na odgovorni položaj postaviti i neku ženu nedostojnu te milosti koja, razumije se, prirodno pripada samo muškarcima. Umjesto da mirno promišlja planove za preporod naše onemoćale zemlje, Milanović sad mora poraditi na izrazito neproduktivnoj potrazi za jednom ili dvije ministarke koje će mu dobro doći samo kad se bude trebao braniti od kritika da je mizogini barbar.

Naravno, Milanović nije nikakva iznimka. On se samo dosljedno pridržava zlatnog standarda koji vrijedi u hrvatskoj politici. Žene se, naime, kod nas dugo i temeljito tretiraju kao neka vrsta Vegete, začina, ali nipošto ne važnog ili, nedajbože, glavnog sastojka za spravljanje ukusnih jela. Ipak, njegov slučaj nešto je groteskniji od prosjeka kad uvažimo činjenicu da se on isturio kao glavni adut koalicije koja o sebi voli misliti da je lijeva i liberalna. No valja ga pohvaliti što je barem iskren. Sada ne bismo trebali imati nikakve dvojbe oko toga da će njegova vlada, ustrojena na tako mizoginim principima, neizbježno biti od kurca.

[lieselotte-sky]

Nechápu jak soustavně někdo řeší Muska a X, tedy twitter. Koupil to aby to zabil, protože už toho měl právě tak akorát dost, stejně jako já, jenomže já na to nemám prachy. No a taky vím, že to nebude tak jednoduché, jeden zabiješ, tři menší se narodí. Udělal blbost? Těžko říct, nicméně nemyslím si, že tu situaci bylo kam zhoršit a že to je potřeba v rámci zachování elementární lidské svobody zabít, tak to je také jasné. Spíše mi připadá, že zaplatil nemalou částku za odložení nevyhnutného, ti lidé se totiž odtam někam přesunou. Je tady určitá šance na přesun od 130 znakového pekla k normálnímu myšlení, ale moc na to nevěřím, přecitlivělost těch lidí zase vytvoří sociální bublinu a po několika letech budeme rámcově tam, kde jsme byli.

Podle mého názoru bylo spíše potřeba aby si lidé uvědomili problém, který tato věc způsobila a potom se ji celkem demokraticky rozhodli zabít. Ono to totiž mělo dvě roviny. První z nich bylo omezení délky zprávy, tento úzký prostor indukoval potřebu vnímat citlivěji významy slov a vybudovalo to uzavřenou sociální bublinu lidí s modifikovaným (přecitlivělým) vnímáním. Pak to mělo druhou rovinu, kdy se do této uzavřené skupiny natáhli politici, to natáhlo novináře a z novinářské práce se stalo opisování twitteru, což zpětně vytvořilo z twitteru fabriku na pravdu, kde se na novinářském vidění reality mohl podílet kdejaký kuchař z indické restaurace takovým způsobem, že jeho stupidní myšlenku akceptoval zcela nekriticky celý svět. Proč? Protože každý novinář se žene za senzací, účelem hry je aby informoval jako první, to, že cestou tisíckrát informuje o nesmyslu nikoho nezajímá, podstatné je, aby byl první, ikdyž průměrnému člověku velice snadno dojde, že účelem hry by spíš mělo být to, aby byl spolehlivý, což se ale v moderní době nenosí. No a taky, na internetu můžete být kýmkoliv, expertem na cokoliv, nikdo nic nedohledá, protože ani nikdo nic dohledávat nebude.

Že to není možné? Ale to víte že je, podívejte se na případ českého pilota concordu. Novináři a politici by mu tu pohádku žrali ještě teď, kdyby omylem nevlezl tam, kam neměl. Jak si myslíte že na tom jsou všichni ti ostatní experti? Když kupříkladu vypouští mezikontinentální střely směrem na západ :3. U toho člověk umírá smíchy než si uvědomí, že vládnoucí tohoto světa jsou schopni takovým expertům věřit. A pak si z toho buď můžete dělat srandu, nebo se z toho zbláznit. A twitter je takových expertů plný a je též plný politiků. Že ty důsledky někoho dříve či později naserou tak, že se to rozhodne zabít, asi není úplně překvapující. A že to dříve či později zvedne mandle někomu, kdo má peníze na to aby to udělal, to je v podstatě jistota.

Ale pojmenovat to X, to nedokáže jen tak někdo, na to musí mít smysl pro humor.

[zoranphoto]

Preminula dvostruka oskarovka: Bila je uvjerena ljevičarka, a zbog politike je napustila glumu

  Oskarovka i bivša britanska laburistička zastupnica Glenda Jackson umrla je u 87. godini nakon kratke bolesti, rekao je njezin agent Lionel Larner, javlja BBC.   “Glenda Jackson, dvostruka dobitnica Oskara, glumica i političarka, jutros je umrla mirno u svom domu u Blackheathu u Londonu uz svoju obitelj nakon kratke bolesti. Nedavno je završila snimanje filma The Great Escaper u kojem je glumila s Michaelom Caineom”, izjavio njezin agent. Rođena je u Velikoj Britaniji  9. svibnja 1936. Odrasla u radničkoj obitelji, a nakon studija na Kraljevskoj akademiji dramske umjetnosti debitirala je u kazališnoj predstavi ‘Separate Tables’ Godine 1969. glumila je u filmu ‘Zaljubljene žene’, za što je nagrađena Oscarom. Godinu dana kasnije, glumila je u kontroverznom filmu ‘Ljubitelji glazbe’, gdje je glumila nimfomansku suprugu Petra Čajkovskog. Nakon te uloge, stekla je reputaciju glumice spremne na sve što se od nje zahtijeva pred kamerama. Tu je reputaciju potvrdila kada je godine 1971. obrijala glavu kako bi mogla što uvjerljivije glumiti kraljicu Elizabetu u BBC-jevoj mini-seriji ‘Elizbeth R’, dok je dvije godine kasnije pokazala komičarske sposobnosti u romantičnoj komediji ‘A Touch of Class’ za koju je nagrađena Zlatnim globusom.     Britanska glumica s vremenom odmaknula od glume i posvetila politici. Iz glume se potpuno povukla 1992. godine, kada je kao zastupnica Laburističke stranke izabrana u Parlament. Kao žestoka ljevičarka, stekla je reputaciju jednog od najvećih kritičara politike Tonyja Blaira. Nakon 23-trogodišnje stanke, Jackson se 2015. godine vratila glumi. Dnevno.hr By Studio Publicity - ebay, Public Domain Read the full article

[maricivana]

Ja nikada nisam imala problema zbog toga što sam žena, već isključivo zbog toga onoga što pričam, a što se nekima ne dopada pa uvredama i napadima pokušavaju da me ušutkaju i natjeraju da odustanem, ali bezuspješno.

Slično je i sa ženama u politici, nemaju one problem što su žene već zato što nisu dovoljno posvećene i prodorne. Bilo bi mnogo bolje da ima više žena u politici ali neće biti puno koristi od toga ako im omogućimo da kraticom uđu u parlamente jer ako se nisu uspjele same izboriti da dođu do tog mjesta, kako da očekujemo da će se uspjeti izboriti na tom mjestu sa oštrom konkurencijom.

Angela Merkel se nikada nije koristila adutom žene, kao olakšavajućom okolnosti, a postala je najmoćnija osoba u politici.

[mentalnahigijena]

Nedostojni pad Mome Kapora Tih sedamdesetih godina sam sa velikim zadovoljstvom čitao Momu Kapora. Njegovi “Foliranti”, “Provincijalac” i drugi romani govorili su o Beogradu u kome sam i sam studirao. Pisao je i po novinama, pitko, lako, činilo mi se da je to dio naših doživljaja, našeg života. Miljenko Jergović u “Jutarnjem listu” piše u martu 2010. u povodu Kaporove smrti: “Momo Kapor bio je gradski i građanski pisac iz posljednja dva jugoslavenska desetljeća. Pritom, bio je i izvanredan novinski pisac, sigurno jedan od najboljih koje je ta zlosretna zemlja imala. Sve što bi napisao, oživjelo bi i progovorilo. To je bila bit njegova talenta.“ A onda se krajem osamdesetih godina Momo Kapor otisnuo niz maticu nacionalizma, da ne upotrijebim težu riječ. Iz njegovog pera počele su izlaziti stvari za mene neočekivane, uvredljive. Bio sam iznenađen, uznemiren. To nije bio moj Kapor. Jergović kaže: “Vrag se počeo uvlačiti u njega potkraj osamdesetih. Kada se zarati, izvještavat će s hrvatskih i bosanskih ratišta, u vrijeme međunarodnih sankcija protiv Beograda grmjet će protiv Amerike – koja mu je u prethodnome životu bila kulturni i identitetski Jeruzalem – psovat će i kleti nezavisne medije, Žene u crnom i borce za drukčiju Srbiju, svjedočit će u Haagu u korist Miloševića, bit će u nekakvom odboru za zaštitu lika i djela Radovana Karadžića… Sve je, nesretnik, učinio da od građanina postane seljak. I pritom je žrtvovao tri svoja grada, rodno Sarajevo, Zagreb i Dubrovnik.“ A Damir Pešorda kaže: „Momo Kapor je bio takav kakav je bio. Odan velikosrpskoj politici, opsjednut mržnjom prema Sarajevu, opčinjen Radovanom Karadžićem.“ Predrag Matvejević u eseju „Naši talibani“ piše:“ Ljudi od pera snose za sve to golem dio krivice. Bilo bi dobro kad bi postojao poseban sud, ne samo onaj u Haagu, jedan još viši od njega, bolji i stroži od sudova časti što su poslije Drugog svjetskog rata u nas i u Evropi sudili kvislinškim piscima. Da takav sud osudi pred javnošću sve one koji su krivi za ovo što se dogodilo i da im prije svega navede imena: onog tko je od početka pripremao i poučavao “vožda” (Dobricu Ćosića i njegove skutonoše), onog koji je podržavao “vrhovnika” i upregao svoje tupo pero u opravdanje agresije na Bosnu (Ivana Aralicu, na primjer), onog tko je držao mikrofon pod bradom guslaru i veličao njegove podvige dok je tukao po Sarajevu (Momu Kapora)“. Kap koja je prelila moju čašu bila je knjiga “Poslednji let za Sarajevo” napisana 1995. U njoj je prikazao nas Bošnjake, posebno Sarajlije, kao izdajice, asasine, murtate, ljude koji ti jedno govore a iza leđa ti drugo rade, jednostavno ljude bez dostojanstva. Tu se prekinula nit koja me je vezala sa Momom Kaporom. Opet Jergović: „Momo Kapor, rođeni Sarajlija, autor je najstrašnije knjige o tom gradu. Posljednji let za Sarajevo roman je destilirane mržnje, kakav je mogao napisati samo rođeni Sarajlija, netko tko u suštinskome smislu poznaje plan grada, zna sve njegove sentimentalne adrese i legende. I što je bilo najneugodnije: jezik i mentalitet Sarajeva Kaporovi su kost i meso, jer Beograđanin on nikada nije sasvim postao.“ U Banja Luci je postao član Senata Republike Srpske i član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske. A u Beogradu? Predrag Matvejević u „Danima“ govori o Kaporu sa kojim je nekada prijateljevao i branio ga: „Kad su krenuli napadi na Bosnu, čuo sam da je stao dušom i tijelom uz Karadžića, da ga hvali i slavi. Došla mi je u ruke Momina proza o posljednjem letu jednog srpskog pilota u Sarajevo – junak mu je išao od avlije do avlije i gledao posvuda derviše kako plešu i vrte se u krugu s isukanim handžarima. Kapor nije vidio ništa drugo u svom rodnom gradu, opsjednutom 1.350 dana, izranjavanom.“ A Teofil Pančić piše: “Čak i kada bi Sarajevo bilo najodvratniji grad na svetu, ostalo bi pitanje: kako se naziva čovek koji pljuje i šutira nogom u cevanice onog ko je već vezan i prebijen. Jer, to mrsko Sarajevo već četvrtu godinu Kaporovi prijatelji i istomišljenici tuku i razaraju, granatiraju i izgladnjuju i ubijaju sve živo što je na puškometu i topometu. I na kraju dolazi još Kapor da ga opljune i do kraja ponizi, u najboljoj jalijaškoj tradiciji koje se tako gadi…” Ovih dana mi je došla pod ruku Kaporova knjiga „Zelena čoja Montenegra“ napisana 1992. godine. Knjiga je čitljiva, u njoj se govori o prijateljstvu Kapora i Zuke Džumhura i zajedničkom pisanju scenarija za film o bitci na Vučjem dolu i legendi vezanoj za kneza Nikolu Petrovića i Osman – pašu Sarhoša. O Zuki nije napisao ništa loše. Ali u posljednjem poglavlju Kapor piše neke stvari koje govore o njegovom opredjelenju posljednjih godina. Govori da iz vjerskog i građanskog rata izvještava za beogradske listove, da prelazi planine sa srpskom vojskom i da je vidio mlade crnogorske ratnike kako su se „tukli sa Latinima i Turcima koje više niko nije zvao muslimanima – predačko nasleđe izbrisalo je u potpunosti novo ime starih dušmana. Turci su, tako, ponovo izašli iz tame davnih vremena.“ Momo Kapor koristi i ovu knjigu da još jednom popljuje ono društvo koje mu je sve omogućilo, onu državu i njenog predsjednika. Na strani 73. knjige (Knjiga komerc Beograd,2006.) on piše: “Čitavo svoje umetničko delo Zuko Džumhur je stvorio pod vladavinom poluobrazovanih, nedoučenih kabadahija koji su želeli da imaju svoje dvorske lude, pesnike, muzikante i zabavljače. Bio je, dakle, talac jednog primitivnog sistema, koji nije mogao razumeti istančanost njegove gotovo dekadentne umetnosti istočnjačkog filigrana.“ A o Titu kaže na strani 137: „Tito je pokazivao izuzetnu naklonost prema njemu… Kad se Zuko pozdravljao sa Titom oni su se poljubili kao da se odlično poznaju… (Zuko) je kao starovremenski čovek osećao nostalgiju za Austrougarskom, čiji je jedan skroman podnarednik postao jugoslavenski car! Kad već nije stigao da živi u Šenbrunu Franje Josifa, ove posete balkanskom dvoru njegovog podoficirskog dvojnika ispunjavale su ga zadovoljstvom.“ On pritom namjerno izostavlja Titovu vojnu, političku i državničku veličinu. Zaboravlja da je Tito bio okružen prvoklasnim inteluktualcima, koji su zauzimali i visoke državne pozicije ministara i ambasadora kao što su Koča Popović, Marko Ristić, Vladimir Velebit, Miroslav Krleža …Po ocenama nekih savremenih pisaca i umjetnika sloboda umjetničkog stvaranja bila je veća u Titovo doba nego sada. Momo Kapor mi je, kako kažu stari ljudi, „izašao iz hatera“. Ne zaboravljam njegove romane ali to što je radio i pisao posljednjih 20 godina je pad u smrdljivu baruštinu nacionalizma i antikomunizma.

[cgvijesti]

Jelušić: Kad je više žena u politici, manja je korupcija, mi ne donosimo odluke po kafanama

Jelušić: Kad je više žena u politici, manja je korupcija, mi ne donosimo odluke po kafanama

Foto: Mina U društvima sa većim učešćem žena u politici ima manje korupcije, jer su političarke sklonije da poštuju pravila, manje imaju neformalnih veza i ne donose odluke po kafanama, ocijenila je poslanica GP URA Božena Jelušić, pišu Vijesti. Ona je to izjavila na okruglom stolu “Unapređenje učešća žena u političkom životu Crne Gore” koji su organizovali skupštinski Odbor za rodnu…

[voleo-me]

“Imam 46 godina i radim kao taksista. U životu sam voleo jednu ženu koja me nije htela. Da li joj nisam bio lep, ili nisam bio dovoljno moćan materijalno- ne znam, ali nije me volela. Opijao sam se, razbijao čaše i flaše po kafanama, bio isteravan. Ljubio druge, iskoriscavao ih i plaćao. Ništa nije uspelo da izbaci nju iz glave i srca. Do pre 7-8 godina sam tako živeo i shvatio sam da je nemoguće. Pare bačene na alkohol i žene koje daju svoje telo za novac ću zauvek žaliti. Svaka od njih me je zapravo samo još više podsećala koliko je ona, nikada moja- posebna. Čuo sam razne životne priče od mušterija koje sam razvozio, a moju nikada, nikome ispričao. Jer šta mogu reći čoveku koji je sve svoje godine dao ženi koja mu je tog maja ‘94. samo pružila ruku i otišla. Šta samo jedno sasvim prolazno upoznanje, preko drugara, može da napravi od čoveka. 26 godina patnje. I znam, još toliko. I tako sam se uvukao u sebe. U kolima po ceo dan. Sedim razmišljam i slušam ljude. Babe koje kukaju na penzije. Dede koje gundjaju o politici. Malu decu koja mi lepe žvake po sedištima. Stariju decu, koja mi povraćaju u taksiju i onako pijani pričaju ljubavne jade. Njih najviše volim. Razvedene žene koje izgledaju kao da im nije ni do cega. Studente koji se preslisavaju pred polaganje. Mnogo ih je proslo...I juče, ona. I dalje onako lepa. Kao nekada davno tamne kose i tamnih očiju. Udje baš u moj taksi. -‘Do Kule’ . Ja u šoku. - ‘Izvinite, da li može do Kule?’ , a ne zna da bih je vozio do kraja sveta, ako poželi. Upitao sam je da li je to ona, -Andjelka. Odgovorila je potvrdno, začudila se i upitala me odakle se poznajemo. Rekoh joj da sam pogrešio. I odvezoh je do Kule. Nisam hteo da joj se predstavim jer me ne bi prepoznala. Nekada su joj se oci sijale, a osmeh nije skidala sa lica. Tako je bilo i danas. I onog dana kada sam je upoznao. Tako sam je i prepoznao. Ostao sam da sedim u kolima i plačem. Ona se našla sa onim našim starim zajedničkim drugom, sada njenim mužem, poljubili su se. Čuo sam priče o njima. Nisam verovao. Sve do danas. Iskoristite svaku moguću priliku da se zbližite sa nekim ko u vama budi nešto posebno. Nikada ne znate da li je zadnja. Iskoristite, pa makar i posle više od 20 godina.”

[zanimljivaekonomija]

Poznate umetnice zaključile da se stvari menjaju na bolje

Održana je onlajn debata povodom SVETSKOG DANA KULTURNE RAZNOLIKOSTI ZA DIJALOG I RAZVOJ u organizaciji Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka. Dijalog sa proslavljenim srpskim umetnicama ROD I KULTURA U SRBIJI: NAPREDAK NA IVICI? emitovan je na zvaničnoj FB stranici Zavoda pod sloganom: Ona stvara!

Na tragu važne teme rodne ravnopravnosti u kulturnim i kreativnim industrijama, o pitanjima rodne jednakosti ili nejednakosti u sektoru kulture, posebno u oblasti stvaralaštva žena, svoje stavove iznele su naše poznate umetnice: Tamara Krcunović, glumica poznata po ulogama u TV serijama: Senke nad Balkanom, Ubice mog oca i Južni vetar, Vojna akademija; Maja Todorović, scenaristkinja filma „Ajvar“ i filmskog ostvarenja o životu Tome Zdravkovića;  Bilja Krstić, čuvena etno muzičarka, Jelena Bajić – Jočić, rediteljka; Biljana Cincarević, slikarka i članice poznatog benda Frajle. Programom su moderirale Bojana Subašić i Marijana Milankov, istraživačice Zavoda.

Pitanje rodne ravnopravnosti u kulturnom i kreativnom sektoru je sve aktuelnije, kako u medijskoj sferi, tako i u kulturnoj politici Republike Srbije. „Danas su za ovim virtuelnim stolom žene, sa ciljem da što preciznije ukažemo na količinu izazova sa kojima se suočavamo, treba naglasiti i da pitanje rodne ravnopravnosti nije samo „žensko pitanje“, već se odnosi na sve muškarce, žene, devojčice i dečake“ , rekle su na početku debate moderatorke Bojana Subašić i Marijana Milankov. Koliko je ova tema važna govori i podatak da je jedan od ciljeva održivog razvoja posvećen rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju žena i devojčica.

Kroz jedan lični pristup, iz svojih životnih biografija, umetnice su podelile razmišljanja o položaju žena u kulturi. Bilja Krstić, koja ima veoma bogato iskustvo, dugo godina je prisutna na umetničkoj sceni napravila je  paralelu o položaju umetnice nekad i sad: „Danas je ženska snaga mnogo veća nego ranije u vreme kad sam ja počinjala sa radom, što mi je posebno drago. U vreme kad sam počinjala sa Bistrikom, ja sam hrabro krenula u tu avanturu i evo trajemo punih dvadeset godina“.

Biljana Cincarević koja se u svom likovnom opusu aktivno se bavi pitanjima položaja žene, i organizovala je nekoliko izložbi na ovu temu poput HOLY FEMININITY i Woman nature, na temu ravnopravnosti iznela je svoj stav da „kultura uvek strada, kada se borimo za sopstvenu egzistenciju. Mene je ta situacija podstakla da istražujem ženski princip, istražujući žensku kosmogoniju u drugim kulturama, shvatila sam da stari narodi na primer nemaju mentalnih bolesti, savremeno društvo nas formatira tako da žena stavi u zapećak ono iskonsko - porodicu, mogućnost da bude majka. Kroz rad, ali i performans Krug žena, koji se bavio oslobađanjem transgeneracijskih trauma naše ženske predačke linije, shvatila sam da u svemu treba pronaći balans. Da bi imali stabilno društvo, mi moramo imati stabilno korenje. Nekada su postojali ženski šatori, tokom kojih su se žene okupljale i bile jedna drugoj podrška, savremeni svet je uzajamnu podršku žena uzdrmao“.

Članice ženskog benda Frajle Nevena i Jelena Buča, osvrnule su se na svoje početke u kojima su se prijatelji kladili da li će četiri žene uspeti same. „Vremenski okvir u kojem žene mogu da se ostvare kao majke, svakako utiče na njihovu karijeru. Važno je imati podršku i od države, kako bi žene mogle da usklade sve izazove majčinstva i karijere“.

Maja Todorović, umetnica sa već velikim uspesima, nadovezala se  komentarišući ulogu žena u književnosti. „Ne mislim da samo žene treba da pišu o ženama, danas nemamo primer jakog ženskog junaka, junakinje koja vodi radnju, to je i dalje muški svet, u kome žena pomaže muškarcu. U kinematografiji taj zaokret mora da se desi.“

Jelena Bajić Jočić, koja dolazi iz porodice poznatih muških umetnika, uporedila je muški i ženski put u umetnosti. „situacija je danas mnogo bolja nego ranije, trenutno nekoliko najjačih produkcijskih kuća u Srbiji vode žene, mlade generacije su hrabrije i borbenije. Ja nisam pesimistična, iako se od rođenja borim sa muškarcima. U kinematografiji danas ima mnogo više žena i vrlo su uspešne, zaista nam nedostaju ženski likovi u ostvarenjima. Globalni utisak je da žene jesu postale agresivnije i borbenije, dok su se muškarci zavalili u fotelje i čekaju.“

Tamara Krcunović, istakla je da „u svim segmetima žene troše mnogo više novca na pripremu za ostvarenje ženskog lika. Moje kolege su na primer okarakterisani kao prelepi,  najpoželjniji glumci - neženje od strane novinara, mene nikada nisu tako predstavili“.

Učesnice su povele i živu raspravu o produkciji. Tamara Krcunovi�� istakla je i da glumice ponekad imaju potrebu da i da produciraju, ali je to muški svet. Scenaristkinja Todorović se nadovezala da u javnom poslu nema mnogo solidarnosti i to možda i nije pitanje muško – ženskih odnosa, ali je primetno da su žene surovije prema ženama samim.

Sumirajući današnji otvoreni dijalog učesnice su se složile sa preporukama istraživačica Zavoda da je neophodno pokrenuti konkurse u kulturi namenjene stvaralaštvu žena, uvesti nagrade u kulturi za žene stvaraoce i žene stručnjake u kulturi, za najbolja umetnička ostvarenja i projekte u kulturi, ali da je potrebno i ohrabriti umrežavanje i saradnju žena.

Zavod za proučavanje kulturnog razvitka će nastaviti da podstiče kulturne programe u javnim ustanovama kulture koji doprinose zagovaranju rodne ravnopravnosti i dekonstrukciji rodnih stereotipa i uloga jer  ostaje mnogo posla ako želimo postići rodnu ravnopravnost u ovom sektoru.

[urbanidesnicar]

Intervju: Iva Svaguša – “provokator s desne strane”

Zamolio sam za razgovor djevojku, od koje možemo puno toga naučiti. A tek su joj 22 godine. U pitanju je Iva Svaguša, studentica politologije iz Metkovića. Ne zvuči vam poznato? Ako kažem “LJUTA TRAVA”, nadam se da znate o kome se radi. Posebice ekipa sa Twittera i FB. Iva je bila kandidatkinja “Desne lige” na prošlim Parlamentarnim izborima. Nažalost nije uspjela, ali zvijezda je rođena. Njena epska rečenica: “Žene treba vratiti na tvorničke (Božje) postavke”, je ušla u povijest.”Progresivci” iz vascelog regiJona su je ujedinjenim snagama, napadali iz svih vrsta “oružja”. Uzalud. Čak ni dan danas nisu skontali, kako ih je Iva kvalitetno zajebala? Dobila je izvrsnu reklamu i publicitet, bez i jedne uložene kune. Genijalno! Slijedi kraći intervju sa štovateljicom lika i djela “poznatog austrijskog umjetnika”. Onoga što liči na Skeju.

1. Hrvatska a i svijet u globalu, me podsjećaju na Njemačku prije 2. svjetskog rata. Ljudi su očajni, deprimirani i traže nekoga tko će im dati nadu. Nijemci su imali gospodina Adu, koji je prije rata preporodio zemlju i materijalno i duhovno. Mi i dalje bezidejno lutamo. Što je po tebi najbolje rješenje?

Hrvatska nas uistinu sve više podsjeća na Weimarsku republiku, no ne samo nju. Općenito je vrijeme danas jako nepovoljno za život, posebno ako baštinimo prave vrijednosti. Današnjica izgleda kao spoj Weimarske republike, komunističke Jugoslavije i Rimskog carstva pred sam pad. Vođe na vidiku nema, no nazire se par potencijala poput Orbana i Janše na europskom tlu, dok na američkom kontinentu imamo Donalda Trumpa. Domoljubni val koji je Trump trebao donijeti, nije baš onakav kakvim se čini. Donald je zasigurno namjerno srušen, ali izgleda da se on, kao niti njegove pristaše ne planiraju boriti, već će se samo povući pred hordom liberala koji sa sobom donose pošast. Takvo ponašanje domoljuba i “desničara” nije problem samo Amerike, već i Europe. Stari kontinent će također uskoro izdahnuti, a kao posljedica će uslijediti prisilna islamizacija kao i potpuni gubitak europske kulture i tradicije. Rješenje za takvu situaciju nije pojedinac koji će doći poput Mesije i povesti narod, već svatko od nas osobno. Naglasila bih muškarce koji su dužni boriti se za vrijednosti koje bi trebali baštiniti, ali oni to ne rade. Utopljeni u svojoj komfornoj zoni, poniženi od strane feministica, postali su laka meta onima s istoka koje iste te feministice dočekuju raširenih ruku. Ne znam kakav mentalni sklop treba čovjek imati da bi se borio protiv patrijarhata, a s druge strane nasilni patrijarhat i islamizaciju dočekivao raširenih ruku? Možda bih kao pojedinca koji bi se borio protiv moderne sodomije naglasila Viktora Orbana, ali naravno taj čovjek će se boriti za svoj narod i svoju državu, dok mi u Republici Hrvatskoj nemamo vođu koji bi stavio žicu na granicu, i ustao protiv globalne gluposti.

2. Globalizam (koji je u principu čisti komunizam) nam uvode na velika vrata. Kako se oduprijeti, kad nam je pola nacije na aparatima, a 30% još hoda u opancima i sanja “jugu”?

Za Hrvate je kao naciju odavno kasno. Prepolovljeni smo na Bleiburgu, a zatim je i tu polovinu desetkovao Domovinski rat. O politici koju vode vladajući nema smisla govoriti. Opančari su bili i ostali na vlasti, od provale u stanove 45′ pa sve do danas. Oni su rak hrvatskog društva. Lijek za to je teško pronaći jer su Hrvati uhljebljeni, a za uhljebistan je kriva HZD klika. Koja je uhljebila stoku sitnog zuba u državne službe, a određene pojedince nagradila činovima. Na taj način su sebi osigurali apsolutnu vlast, jer i dalje u toj organizaciji gledaju neku državotvornu stranku. Tim ljudima se ne može objasniti da državu nije stvorila stranka, već ljudi koji su ginuli na prvoj crti.

3. Da ti je mjesec dana neograničene vlasti u RH, što bi učinila?

Kada bih imala mjesec dana apsolutne vlasti u Hrvatskoj, ne bi učinila apsolutno ništa. Dapače, iste bih se odrekla i žezlo prepustila progresivcima s lijevog spektra. To bi zapravo bio potez stoljeća u ovoj Weimarskoj republici. Jer kada bi ljudi s mentalnim teškoćama (koje nameću kao zdrave vrijednosti) bili na vlasti, ubrzao bi se proces uništenja ovog zla u kojem živimo. Takva autodestrukcija imala bi samo dva ishoda, apsolutnu smrt ili nastanak neke zdrave civilizacije očišćene od globalne gluposti. Imali bi tradicionalno društvo na “tvorničkim postavkama”.

4. Jedna si od rijetkih iz ove mlađe generacije, koja razumije što se događa. Pošto si u kontaktu sa svojim vršnjacima, kakva su tvoja iskustva. Ima li tu potencijala ili je većina već podlegla “progresivnoj” propagandi?

Ne mogu reći da su baš svi mladi podlegli ovom nakaradnom sustavu. Mnogi se ne slažu sa društvom kakvo je ono danas. Neki se još uvijek traže, iako je dobar broj prihvatio vrijednosti karakteristične za današnje društvo. Problem je što sustav, takav kakav je, uništava pojedinca koji se u isti ne uklopi, a ako govori protiv sustava, uništi ga do temelja. Sama sam to proživjela i ne nadam se ničemu. Prozvana sam gdje sam god mogla biti prozvana. Ali kada vidim ekipu koja me proziva, shvatim da mi to zapravo ide na čast jer “ubodem” gdje treba. Mnogi me mrze, ali mnogi mi i daju podršku. Iznenadili bi se koliko ljudi misli svojom glavom, ali u strahu od gubitka posla (koje bi rezultiralo ugrožavanjem vlastite egzistencije), ti mladi se jednostavno ne žele izlagati.

5. Tvoja iskustva sa podkapacitiranim kmerima, jugoslavenčinama, četnicima i ostalom stokom sitnog zuba? I u privatnom životu, i na društvenim mrežama.

Ne bih “kmere” nazvala podkapacitiranima, nazvala bih ih nesretnima. Oni su zapravo pametni ljudi koji su okrenuli vodu na svoj mlin. Mi smo izgubili, ali problem je što se s tim mirimo. Nekada su jugovići, kmeri, progresivci i oni LGBTIQ samo neoprezni. A to dokazuju tvorničke postavke na koje su se uhvatili, te na taj način pokazali svu raskoš svoje tolerancije. Društvene mreže su smrt za ljude koji razmišljaju, i upoznaju vas sve blok liste jer kršite standarde zajednice. Ali nađete se i na udaru lijeve tolerancije koja nekada uistinu zna povrijediti, ali s tim se treba naučiti živjeti. Promocija zdravih vrijednosti rezervirana je za one koji neće pokleknuti pred lavinom uvreda čavki, koje nose neonske šiške. Ili onih muškića koji se zadovoljavaju zviždanjem na gay prideu. Na takve se ne treba obazirati, ali kako sam ranije naglasila sustav je na njihovoj strani. Kako su i sami nesposobni za daljnji nastavak rase, ova Weimarska republika će na sreću brzo nestati.

Umjesto zaključka. Razgovor objavljujem u originalu, jer na ovome blogu riječ cenzura ne postoji. Samo istina, kakva god bila. Kada vidiš da jedna mlada osoba ovako zrelo i inteligentno razmišlja, onda znaš da još uvijek ima nade za Hrvatsku. Kako sama Iva kaže: “ima ih još ali se boje”. Dakle potencijal je tu, samo ga treba čuvati i pravilno usmjeravati. I za kraj, jedna molba. Ne mora se svatko složiti sa Ivinim stavovima i svaki konstruktivan komentar je dobro došao. Ali vrijeđanje ne dolazi u obzir. Jer ljudi smo, nismo komunjare …

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

[balkantimes]

Kako Trump gubi svoju bazu

Raspoloženje u radništvu i na seoskom području ukazuju na krizu zdravstvenog sistema SAD. Mnogi u tome vide krivicu Trumpa.

Piše: Stanley B. Greenberg 09.10.2020.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Izraženi nedostaci zdravstvenog sistema koji za radništvo i ruralno stanovništvo imaju poražavajuće djelovanje, prijete da Donaldu Trumpu prijevremeno okončaju političku karijeru i zahtijevaju energičnu reakciju opozicionih demokrata. Oni također daju poučne zaključke o tome kako se dopire do radnog stanovništva, koje se bori sa velikim problemima i to neovisno o boji kože.

Tako glasi moj zaključak iz bezbrojnih intervjua sa fokusnim grupama koje sam ja proveo za Savez učitelja SAD AFT (American Federation of Teachers) i Voter Participation Center sa bijelim radnicima koji žive van velikih gradskih područja – u seoskom Viskonsinu, u Mahoning valej u Ohaju (nazvanu i Steel Valley), na sjeveru savezne države Main i u okrugu Makomb, prigradskom regionu u širem području Detroita.

Saznanja iz ovoga niza intervjua poklapaju se sa rezultatima telefonske ankete koju sam proveo sa biračima iz radništva u 16 saveznih država u kojima su rezultati izbora najneizvjesniji. I to nakon što je Kamala Harris bila od Joa Bidena nominovana za potpredsjednicu i započela konvencija demokrata ali prije nego što je Biden poslednje večeri konvencije održao svoj završni govor i zahvalio se.

Trump je 2016. profitirao od revolta bijelog radništva koji su mu kod muških birača ove grupe stanovništva darovali nevjerovatnih 48 procentih bodova a kod žena 27 bodova prednosti. Na izborima za predstavnički dom 2018. već je bilo primjetno otriježnjenje: Prednost republikanaca kod ukupnog bijelog radništva pala je za 13 bodova. Prema najnovijim anketama Trump je izgubio kod bijelih žena, kod kojih Biden zaostaje samo osam bodova iza Trumpa (sa 44 prema 52 posto) daljih šest procentnih bodova. Iako Trump isporučuje svojoj bazi jake izjave, koje oni žele da čuju, njegova prednost kod bijelog radništva je u međuvremenu pala za dalja četiri procentna boda.

Iako Trump isporučuje svojoj bazi jake izjave, koje oni žele da čuju, njegova prednost kod bijelog radništva je u međuvremenu pala za dalja četiri procentna boda.

U radnički sloj ubrajaju se izuzetno pretežno porodice sa niskim prihodima i mnogi samohrani roditelji. Rastući broj umrlih od droge kroz opijate, život sa smetnjama i ubistveno skupi zdravstveni sistem razdiru njihovu supstancu. To je 2016. za njih bila bitna motivacija da glasaju za donalda Trumpa: Oni su htjeli da on okonča Obamacare i sa njim povezano skupo obavezno osiguranje i uvede plativo povoljno zdravstveno osiguranje. Pošto on ovo obećanje nije ispunio mnogi od njih su na međuizborima 2018. glasali protiv republikanaca.

Kroz pandemiju situacija se dodatno zaoštrila. Koliko se ja mogu sjetiti još nikada se nije tako ogorčeno diskutovalo o problemima porodica i njihove djece koje se bore sa zdravstvenim teškoćama ili invaliditetom, kao i o opasnostima kojima su izloženi na radnom mjestu. Ili o izgledima da zdravstvena zaštita i lijekovi na recept ubuduće budu još skuplji. To da se predsjednik nije založio za „zaboravljene Amerikance“ nego za samoga sebe, za najbogatiji procenat stanovništva i pohlepne koncerne prelilo je čašu.

Za većinu upitanih ovo je bio razlog da predsjedniku Trumpu otkažu vjernost. Tri četvrtine upitanih dalo je 2016. Trumpu svoj glas ali ni polovina od njih ne namjerava da ga u novembru ponovo bira. Čak i učesnici fokus grupa koji podržavaju Trumpa, ne protestvuju kada su drugi učesnici ogorčeni time što je Trump zdravstvenopolitički ruke stavio u krilo, širi mržnju i rasizam, dijeli zemlju, postavlja se na stranu dobrostojećih i u odnosi na Covid – 19 radi bez plana. To sve za nih – kao i za većinu drugih grupa stanovništva u SAD – egzistencijalna pitanja.

O Joe Bidenu su se upitani izražavali suzdržano. On djeluje staro i ne baš pun snage, u najboljem slučaju stavlja u izgled male izmjene zdravstvenog sistema i ne odaje utisak da bi htio dovesti u pitanje moć najbogatijih procenata. Isto kao i mnogi drugi radnici učesnici fokus grupe žele jaku vodeću figuru, koja iz osnova reformiše zdravstveni sistem, podržava radno stanovništvo u borbi protiv velikih koncerna i ujedinjava zemlju, da bi se mogla savladati aktuelna gospodarska kriza i kriza javnog zdravstvenog sistema.

Gnjev radnika na establišment nakon finansijske krize 2008. ušao je duboko u biračku bazu demokrata, kojoj pripadaju mnogi crnci, Hispanjolci, nevjenčane žene i rođeni na prelasku milenijuma.

Gnjev radnika na establišment nakon finansijske krize 2008. ušao je duboko u biračku bazu demokrata, kojoj pripadaju mnogi crnci, Hispanjolci, nevjenčane žene i rođeni na prelasku milenijuma. Mnogi su u početku bili skeptični prema Obaminom Affordable Care Act i nisu na slijedeći izborima u potpunosti podržavali kandidate demokratske partije. To se promjenilo tek kad su se demokrati na međuizborima 2018.  borili za naklonost birača sa sloganom „Health care, health care, health care!“. Pandemija je za progresivne snage otvorila mogućnost da se bore za radne ljude  bez obzira na boju kože.

Za radništvo i ljude sa seoskog područja je sistem zdravstva nad svim vladajuća tema. U fokus grupama učesnici odmah počinju da govore o osobnim zdravstvenim krizama koje iz dana u dan moraju savladavati.

„Moja supruga je invalid“, rekao je čovjek iz Vinkonsina. „Imuni sistem moje kćerke funkcioniše još samo sa 30 posto. Ona ide od ljekara do ljekara a moja supruga joj stalno prijeti da ne smije donijeti virus u kuću“. Drugi čovjek iz Viskonsina je govorio o svome neizliječivo bolesnom sedmogodišnjem sinu. Jedna žena iz Maina je izvjestila da je skoro iskrvarila i sada duguje za račun iz bolnice 24 000 dolara „što ko zna koliko dugo stoji u mome Credit Record“ (Credit Record daje podatke o kreditnoj sposobnosti). Žena iz Ohaja ima dvoje autistične djece. Unuk jedne druge žene pati od alergije i upučen je na korištenje EpiPen – jednog autoinjektora koji mu u nuždi spašava život. „Već tri godine ne mogu da uzmem EpiPen. Ja to jednostavno ne mogu platiti. Moje osiguranje neće da preuzme troškove“, žali se pogođena. Cijene da lijekove za nužne slučajeve su su se znatno povećale i ostaju trajno na visokom nivou.

Kada sam pratio razgovor u zoom fokus grupi pitao sam se na početku da li su učesnici sastavljeni na osnovu specijalne liste – dok nisam tačno pogledao podatke o invalidnosti iz popisa stanovništva. U cijeloj zemlji 12,6 posto stanovništav ima invaliditet; u seoskom području to je 15,1 posto. Kod crnaca i američkih Indijanaca vjerovatnoća invaliditete je veća nego kod bijelaca. U starosnoj grupi 65 – do 74- godišnjaka svaki četvrti a kod iznad 75 godina svaki drugi ima neki invaliditet. Obje grupe su u seoskim područjima u kojima žive učesnici u fokus grupama relativno više prezentirani. Strukturni rasizam igra u ovom sklopu važnu ulogu: Početkom godine samo 20 posto crnaca sa invaliditetom imalo je zaposlenje, kod je kod bijelaca i Hispanoamerikanaca bilo 30 posto.

Na kraju sam uzeo pod lupu podatke iz popisa stanovništva za izborne okruge za kongres učesnika u fokus grupama. Oni bacaju sasvim novo svjetlo na SAD u pandemiji. U Makomb okrugu sa izraženim predgrađima kreče se udio invalidnosti sa 14 posto kako kod bjelaca tako i kod crnaca na otprilike istom nivou kao na seoskom području. Za sjeverni dio savezne države Mejn statistika pokazuje udio invalidnosti od 20 posto pri čemu je taj udio kod bijelog stanovništva neznatno veći. U 6. izbornom okrugu u Ohaju ima 20 posto svih bjelaca i crnaca invaliditet dok u ovom području kvota kod starijih ljudi leži više nego kod drugih Amerikanaca koji žive na selu.

Za radništvo i ljude sa seoskog područja je sistem zdravstva nad svim vladajuća tema.

U pandemiji Covid – 19 osobni zdravstveni problemi ljudi se kroz nesposobnost vlade još pojačavaju – sa posljedicom da emocionalna povezanost sa Trumpom nestaje.

Čim se čuje health care slušate užasne stvari: “16 000 dolara vlastitog učešća”, poslodavci koji svoje zaposlene izbacuju iz zdravstvenog osiguranja, „apsurdni“ doprinosi za osiguranje, iz vlastitog džepa plaćeni račun od 400 dolara za lijek za astmu. Pojedini upitani frustrirano izvještavaju da za Medicaid (program za osiguranje za ljude sa malom primanjima) zarađuju previše ali da njihov prihod nije dovoljan da se potvrde u srednjem sloju. Oni su pričali o ljudima koji odustaju od liječenja jer ga ne mogu platiti. „Naša zdravstvena zaštita je jednostavno neshvatljiva“, smatrala je žena iz Mičigena. „Na jednu stranu razbacuju se ogromne sume a na drugoj strani visoki ljekarski računi tjeraju ljude u ruinu.“

Mnogi od učesnika u fokus grupama žive teško na rubu „gospodarstva minimalne plate“ u kome se firme ne brinu za svoje zaposlenike i okrenute su samo svome profitu. „Danas si još samo jedna brojka“, rezimirala je jedna žena u Ohaju. Ona i druge okreću svaki dolar tri puta i moraju ustanoviti da Donald Trump ne preduzima ništa da bi otklonio probleme u zdravstvenom sistemu koji njih gazi. Osim toga za radničke porodice koje nisu pogođene siromaštvom zdravstvenopolitičke reforme demokrata – dakle Obamacare i alternative privatnog osiguranja koje se mogu izabrati na saveznom health care exchanges – nisu bile velika pomoć.

Učesnici fokus grupa nisu diskutovali Obamin Affordable Care Act sa ideološkim naočalima nego su izvještavali o njihovim osobnim iskustvima sa osiguranjima koja se nude na health care exchanges i – tako je formulisala jedna učesnica u intrvjuu – „koštaju brdo novca a mnoge troškove ne preuzimaju“. Oni se osjećaju ostavljeni na cjedilu od zdravstvenog sistema i žele da neko dovede u red taj sistem. Lijepe riječi Joe Bidena ne daju im mnogo nade da će on započeti velike promjene. „U zdravstvenoj politici on ostaje neprecizan“, smatrala je žena iz Viskonsina. „Ja bih htjela znati šta konkretno on želi poboljšati.“

Birači koji često mijenjaju stranu a koji spadaju u radništvo i žive na selu glasali su 2016. pretežno za Trumpa ali su događanja za vrijeme krize Covid – 19 njihovu sliku o Trumpu promjenila iz temelja. Oni vjeruju da Trump nije virus shvatio ozbiljno i da u ovoj za njih životno važnoj stvari nije uradio ništa osim haosa.

Lijepe riječi Joe Bidena ne daju  mnogo nade da će on započeti velike promjene.

Primjetno je da Trumpova uobičajena strategija odvraćanja i prebacivanja krivice kod ovih nestabilnih birača više ne prolazi. „Mnoge njegove izjave mogu se lako pobiti“, misli čovjek iz Visconsina. On ne shvaća o čemu se radi. Izgubio je kontakt sa realnošću“, kaže druga žena. „Sramota je da mi kao zemlja navodno trebamo biti na svjetskom vrhu a imamo najviše Corona slučajeva i najviše mrtvih“ smatra čovjek iz Mičigena. „U pandemiji Covid – 19 uradili smo sve naopako.“

Učesnici fokus grupa očajavaju nad tim da ne postoji akcioni plan za SAD i „da je svako prepušten samom sebi“. Ogorčeni uzimaju k znanju da se predsjednik više stara o svojim porodičnim preduzećima nego o ostatku nacije. Jedna žena je čak špekulirala da nije zaustavio putnički saobračaj „zato što je sam vlasnik hotela“. Učesnici razgovora su sa pažnjom registrovali da članovi Trumpove prodice zauzimaju ključne pozicije u administraciji i da od mjera spašavanja i kredita profitiraju porodični imperijum firmi, Trumpovi prijatelji i najbogatoji procenta stanovništva.

Nasuprot tomu oni se moraju boriti za finansijsko preživljavanje i boje se da bi uz nešto nesreće mogli završiti kao beskućnici. kada se održavao intervju sa fokus grupama već je bio istekao savezni dodatak od 600 dolara uz novac za nezaposlene. Učesnici grupa , koji su bili nezaposleni, očajno su se pitali kako trebaju bez ovoga dodatka preživjeti. 2016. oni su skoro svi podržali Trumpa jer su mislili da bi se on kao poslovni čovjek pobrinuo za rast gospodarstva.

U međuvremenu hvata ih strah pri pogledu na ekonomske štete koje je on prouzrokovao. Trumpova nastojanja da birače podsjeti na velike gospodarske uspjehe iz vremena prije pandemije ne daju plodove. Gospodarska kompetentnost sa kojom se on hvali pokazala se kao pravljenje važnim i ne pokazuje u ovim teškim vremenima nikakvo smirujuće dejstvo. „Vidim pred sobom svoga oca, kome idu suze na oči kad gleda vijesti na TV i ja se osjećam isto tako“, priznala je jedna žena iz Viskonsina. „Tada pomislim: O bože, sada sam postala ista kao moji roditelji. Protiv toga se ne može ništa uraditi. Čovjeka zaboli srce kad vidi vijesti.“

Oni vjeruju da Trump nije virus shvatio ozbiljno i da u ovoj za njih životno važnoj stvari nije uradio ništa osim haosa.

Mi smo zamolili svakoga učesnika fokus grupe da pošalje jedan e-mail predsjedniku. U mailovima postaje uočljivo: Duh optimizma, koji je uticao da se oni pridruže revoltima radničkog sloja je nestao. neki još nisu izgubili nadu da će Trump napraviti zaokret ali većina u svojim e-mailovima izražavaju svoje razočarenje. Pritom se pokazalo da oni žele predsjednika koji neće zemlju razdvajati i neće dozvoliti da SAD na međunarodnoj pozornici postane „predmet podsmjeha“ kako su se izrazila istovremeno dvojica pošiljalaca e-mailova. Oni žele predsjednika kojemu na prvom mjestu stoji dobrobit ljudi a ne interesi velikih koncerna.

„Ja sam Vas podržala kada ste nastupili protiv Hillary Clinton ali Vi sada pokazujete da niste tu za ljude“, pisao je čovjek iz Viskonsina. „Vi ste američkom narodu lagali o Covid – 19“, pisao je neko. „Vi utjelovljujete sve što u Americi leži u zlu i ovu zemlju ste uspješno ruinirali. Čestitam! Vi ste ništarija“, pisala je žena iz Ohaja.

Posebno razotkrivajuće je ono što pisci e-mailova nisu spomenuli: „Kakva sam ja bio budala kad sma na poslednjim izborima dao ovom tipu svoj glas!“ Oni se ne kaju i ne priznaju da su napravili nešto loše. Svi radni Amerikanci su od krize 2008. u finansijskim teškoćama a sve oštriji problemi u zdravstvenom sistemu, tjelesni invaliditet, troškovi zdravstvene zaštite, vlastito učešće kao i narasla moć osiguravajućih i farmaceutskih firmi stvaraju eksplozivnu smješu. To je 2016. pokrenulo mnoge radnike da biraju Trumpa. To je bio i razlog zašto mnogi nebjelački radnici, koji simpatiziraju sa demokratima, kao i mnogobrojni rođeni na prelasku milenijuma 2016. i na međuizborima nisu izašli na birališta i nisu time svojim glasom ojačali Obamacare. Svi ovi birači imali su razloge za svoju odluku.

Covid – 19 je potresao mnoge egzistencije ali je poljujao i naizgled nepremostive političke barijere. Velika većina radnog stanovništva želi, neovisno od njihove boje kože, vladu koja ne dopušta da na nju utiče farmaceutska industrija i koja će hrabro reformisati zdravstveni sistem SAD.

Stanley Greenberg je autor bestselera New York Timesa i savjetnik za ankete predsjednika, premijera i čelnika koncerna u cijelom svijetu. U svojoj 2019. objavljenoj knjizi ‘RIP GOP’ on objašnjava da republikanska partija u SAD zbog postupnog gubljenja cijelih biračkih slojeva klizi u egzistencijalnu krizu.

ipg-journal.de

Izvor

[dominko]

3.4. Mandić

Čitam Mandićev tekst o samoizolaciji. I mislim, kako je dobro da još imamo stare cinike, dobro obrazovane namćore koji svemu ovome mogu dati neki drugi smisao, s nekog svog antiolimpa. Koja privilegija. Za par godina, bit ćemo utoliko gluplji, utoliko “suvremeniji”, utoliko uplašeniji, utoliko zakinutiji za mišljenja stare garde. Nedostajat će svi ti Mandići i Krleže, sve te Sontagice i Lebowitzke. Ljudi i žene koji su svoj um i svoje pero shvaćali ozbiljno.

Alal vera.

*

Vijesti. Twitter gasi 8500 accounta koji propagiraju Vučića i trenutnu sprsku vladu. U Politici, danima poslije, ne nalazim niti riječi o tome. Za razliku od Danasa.

*

Mandić i Manolić. Gotovo isto prezime. Razliku čini odnos slova “o” i “l”. Kad se previše približe, tvore “d”.

[mozgoderina]

Virtuelni intelektualac kao agent virtuelnog kapitala

Ako je slobodno tržište jedini cilj naše vladajuće elite, „pri čemu istinski tržišni kriteriji, zapravo, i ne postoje“[1], postavlja se pitanje svrhe intelektualne elite koja tradicionalno brani društvo od pogrešnih i opasnih ideja. Gde su, dakle, danas intelektualci ?

Profesor Noam Čomski, verovatno najveći intelektualac našeg doba, možda ponajbolje određuje ovaj socijalni sloj u tekućim istorijskim okolnostima. „Za klasu intelektualaca se pretpostavlja da je dobro istrenirana i toliko dobro indoktrinirana da im bič više i ne treba. Oni spontano postupaju na način koji je od koristi spoljnim interesnim silama, a nisu ni svesni šta rade i pri tome su još uvereni da rade pošten, predan posao.“[2]

Imperijalistička globalizacija nije istorijska novina. Ona je pravilo koje se materijalizuje u trenutku kada jedna civilizacija doživi vrhunac koji je ujedno i početak grčevitog pada. Nove su samo metode. Ovovremenska globalizacija procesom apstraktne ekonomske integracije razbija međuzavisnu, organsku, kosmičku sliku sveta, i taj zadatak ostvaruje efikasno. Svaka ljudska delatnost je izdvojena, apstrahovana, specijalizovana. Svet se nazire u razbijenim segmentima.

Kratkovidost savremenog čoveka poprima razmere kataklizme. Nesposoban da sagleda ustrojstvo sveta, i svoju ulogu u opštoj fragmentizaciji, izmiče mu i vizija (neizvesne) budućnosti. Sveobuhvatna konglomerizacija potire sveobuhvatnu svest. Virtuelni intelektualac poput babice pomaže u porođajnim mukama novog, virtuelnog društva. Ishodi globalizacije su neizvesni. Izvesno je samo da se neće poklopiti sa proklamovanim ciljevima. U takvoj istorijskoj klimi, nezahvalno je davati dugoročne prognoze. Stoga je virtuelni intelektualac sve manje socijalni dijagnostičar i terapeut a sve više anesteziolog.

Intelektualci su idejno osetljiv sloj, to je prethodnica društva koja prva usvaja novu ideologiju, te prva i gubi sveobuhvatnu svest. „Uloga inteligencije uvek se sastojala u uspostavljanju veze i posredovanju između starih i novih vlastodržaca.“[3] Virtuelni intelektualac prihvata, brani i promoviše nametnuto stanje stvari, te stoga suštinski ne živi u problemima svog vremena, jer u mislima više ne ide ispred njega. On reklamira idejne proizvode sa isteklim rokom trajanja. Aktuelni intelektualac je dodatno obesmišljen levitiranjem u civilizacijskom vakuumu, na međi epoha. Kako bi njegovo mišljenje bilo bez sudbonosne vizionarske težine, idejni repertoar je unapred sužen. Oslobođen odgovornosti za posledice virtuelnog ideološkog izbora, on zrači optimizmom koji se danas retko susreće. Takav entuzijazam je inspirisan čudesima virtuelnog sveta. Naizgled osavremenjen, on lajkuje, tvituje i bloguje. Otud sposobnost da nas privremeno opčini u vremenima bez duhovnog poleta. Ukratko, on igra po novim pravilima – isključivo u sopstvenom materijalnom interesu, i svojim primerom uči tome i druge.

Naši virtuelni mislioci su zagovornici apstraktnog ekonomskog napretka, progresa i rasta, modernizacije, automatizacije i birokratizacije, i zato je “normalno” da oni unižavaju sve ovdašnje poredeći ga sa nedostižnim uzorima liberalizovanih država prvog sveta. Njihova snaga pre svega pogoduje prolaznim (pomodnim) stvarima, aktuelnim temama i dnevnoj politici. Svet je u neprestanoj žurbi, te i oni žure da ga sustignu. Spori ostaju poput „divljači ubijene na auto-putu globalnih investicija“ (Tomas Fridman). Jedino intelektualci spremno prihvataju konstantne reforme. Promena je jedina nepromenjiva stvar u virtuelnom svetu.

Sebični, apstraktni, ekonomski mentalitet oblikuje i pojedinca i kolektiv. Svaki nesebični impuls, ugušen je opštom nevericom. Oni koji drugačije misle „izabrali“ su da se povuku, nakon što su obesmišljeni, ismejani, marginalizovani. Koncentracijom virtuelnog kapitala, i spremnošću da u datom momentu na datom mestu svojim prilivom obesmisli sve, sprečava se svaki oblik drugačijeg promišljanja. Virtuelni intelektualac je sveštenik virtuelnog kapitala. On blagosilja apsolutnu nadmoć ekonomije u svim oblastima savremenog života. Najveća sloboda virtuelnog intelektualca je sloboda od odgovornosti za druge. Najveći strah je opravdana i neprestana bojazan od prestanka angažmana. Moć virtuelnog kapitala je neprikosnovena i sve više samodovoljna.

Vraćajući svoj „patriotski dug“ društvu, virtuelni intelektualci u opštoj apatiji traže slobode za marginalizovane grupe. Oni su idealni agenti fragmentacije. Zapravo su i muškarci i žene, i stari i mladi, i homoseksualci i vegetarijanci žrtve iste nemani - virtuelnog transnacionalnog kapitala. On vlada svim aspektima naših života a navodne slobode traže se samo u okviru onoga što diktiraju gvozdeni zakoni apstraktne ekonomije. Seksualno ste slobodni, slobodni ste da verujete u vanzemaljce. Slobodni ste da do kraja života svakodnevno jedete isključivo žutu hranu, ako vam se to dopada. No, niste slobodni da svojoj porodici i sebi obezbedite kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, kvalitetno obrazovanje i pristojna primanja.

Virtuelni intelektualci su integralni deo sistema, bez želje za promenom, bez sopstvene vizije budućnosti i bez vere u snagu nezadovoljne društvene većine koja je suštinski – marginalizovana.

  [1] Miroslav Lazanski, Kapitalizam na srpski način, Politika ONLINE, objavljeno: 26.01.2013.

[2] Noam Čomski, „Propaganda i javno mnjenje“, 2004, Rubikon, Novi Sad

[3] Maršal Mekluan, „Poznavanje opštila – čovekovih produžetaka“, 1971, Prosveta, Beograd

  Pripovedio i grafički opremio: Jovan Pavlović. Pedagoški nadzor: "Nije NATO sve što sija". Ilustracije: (1) Mattias Inks - "Psyche Driller". (2) Stéphane Halleux - "Contrôleur Aérien". Leather, metal, wood pulp, recovered materials. (90 x 61 x 428 cm).

  Oštrim perom, MozGoDERoM:

[ Banana kriticizam: anti-propaganda sa istog štanda ]

[ Стара криза у новом оделу ]

[ PressPausePlay: Na klik mišem od kraja kulture ]

[superbmakerzombie]

MAJKE, ŽENE, KRALJICE 'Vesele žene Hrvatske' slave deset godina na sceni

MAJKE, ŽENE, KRALJICE ‘Vesele žene Hrvatske’ slave deset godina na sceni

[ad_1]

Čistačice Zagorke sa Zrinjevca koje razglabaju o politici, starice koje se spremaju na estetsku operaciju, tradicionalne svekrve i neviste u Dalmatinskoj zagori, agramerske dame u potrazi za izgubljenom ljepotom i mladošću, majke propalih učenika na informacijama, hrvatske Romkinje i Bosanke, otmjene Dubrovkinje… Iza naslova ‘Vesele žene Hrvatske’ koji podsjeća na glasovitu…

[zoranphoto]

Putin: Ukrajina je započela rat, a mi smo upotrijebili silu da ga zaustavimo

Ruski predsjednik Vladimir Putin obraća se zastupnicima oba doma parlamenta, Državne dume i Vijeća federacije. Nekoliko dana prije prve godišnjice invazije Moskve na Ukrajinu, Putin govori o ratu i trenutnoj situaciji u Rusiji, kao i o ekonomskoj i socijalnoj politici. Ove godine nisu pozvani strani novinari     Vladimir Putin kaže da je Rusija trenutačno u 'vrlo teškom' razdoblju i da današnje obraćanje održava u 'vrlo teškom kontekstu'. U pokušaju da obrani svoju 'specijalnu vojnu operaciju' u Ukrajini, ruski predsjednik dalje kaže da ruske trupe jamče sigurnost na 'povijesnim područjima' zemlje. Optužio je zapad i NATO da su javno govorili o isporuci nuklearnog oružja Ukrajini prije ruske invazije. Kazao je da zapad da 'igra prljavu igru' s ljudima i s Ukrajinom. Spomenuo je Jugoslaviju, Irak i Siriju te 'stoljeća kolonijalizma i diktature'. Rekao je da je zapad prevario vlastiti narod 'potpuno neprincipijelnim lažima' o tome što se događa u Donbasu. Ruski predsjednik kaže da je Moskva otvorena za dijalog sa zapadom i za jednak sustav sigurnosti, ali 'dobivali smo nepoštene odgovore' i konkretne akcije za proširenje NATO-a i postavljanje novih proturaketnih sustava u Europi. Kaže da je 'cijeli planet prošaran' američkim bazama, da imaju stotine vojnih baza diljem svijeta. Ponovio je staru tezu da je NATO postavljao i biološke laboratorije na ruskim granicama. Govorili su 'odvratne laži' kada su spominjali sporazume iz Minska, kaže Putin, referirajući se na sporazume iz 2014. i 2015. s ciljem prekida vatre između ukrajinske vlade i separatista koje podupire Rusija na istoku Ukrajine. Rekao je da je u veljači 2022. 'sve bilo pripremljeno' za akciju Kijeva na Donbas, 'potpuno suprotno dokumentima koje je prihvatilo Vijeće sigurnosti UN-a'. Putin about the war in #Ukraine: - We did everything to solve the problem by peaceful means, but another scenario was being prepared behind our backs - The war began "for the sake of protecting people on our historical lands and eliminating the threat of the neo-Nazi regime" pic.twitter.com/qItFi9EC2w — NEXTA (@nexta_tv) February 21, 2023 'Ponavljam, oni su započeli rat, a mi smo upotrijebili silu da ga zaustavimo', rekao je Putin, dodajući da je cilj zapada neograničena moć, te da je Sevastapolj očito sljedeći cilj nakon Donbasa. Putin zamjera zapadu 'beskrajni niz optužbi protiv Rusije' na nedavnoj sigurnosnoj konferenciji u Muenchenu i kaže da je 'zapad pustio duha iz boce', te je kriv za ratove i višestruke državne udare. Održao je potom lekciju iz povijesti, spominjući nacističku Njemačku kojoj je 'zapad otvorio vrata', kao što je podržao i 'protudržavni udar' u Ukrajini 2014. Kaže da je jedna od postrojbi ukrajinske vojske nazvana po njemačkoj nacističkoj jedinici i da 'oni na vlasti odlučuju zatvoriti oči pred tim.' Kaže da će zapad koristiti bilo koga - teroriste, naciste, 'čak i samog vraga' - kako bi se borio protiv Rusije. Tvrdi da je ukrajinski narod postao 'taoc svojih zapadnih gospodara' koji su okupirali zemlju u političkom, gospodarskom i vojnom smislu. On kaže da 'režim ne služi njihovim nacionalnim interesima, služi interesima stranih sila.' Kaže da zapad pokušava lokalni sukob pretvoriti u globalni i 'mi ćemo reagirati na odgovarajući način'. 'Govorimo o postojanju naše zemlje', poručio je.   Gromoglasni pljesak za 'zaštitu djece od degeneracije' Putin se u svom govoru, uobičajeno, dotaknuo i LGBT prava. Ustvrdio je da se na zapadu 'čak i pedofilija najavljuje kao normalna stvar', a citirao je i medijska izvješća o tome da Anglikanska crkva razmatra rodno neutralne izraze za Boga. Na zapadu se priznaju i istospolni brakovi. 'To je u redu. Ljudi su odrasli. Imaju pravo živjeti svoje živote. U Rusiji smo uvijek vrlo tolerantni po tom pitanju', kazao je, dodajući da Sveto pismo ipak spominje brak između muškarca i žene. 'Obitelj znači zajednicu između muškarca i žene', rekao je Putin i dodao da 'tako kažu sveti tekstovi svake religije na Zemlji'. 'Ali Zapad sumnja u te svete tekstove... Moramo zaštititi našu djecu od degradacije i degeneracije - i hoćemo', kaže Putin. Uslijedio je gromoglasni pljesak. Zahvalio je ruskim oružanim snagama. Kaže da je previše ljudi i jedinica uključeno da bi ih sve imenovao. Hvali majke, supruge, liječnike, medicinske sestre, željezničare, inženjere, poljoprivredne radnike za njihovu ulogu u pomaganju ratnih napora. Zahvalio je i 'vojnim novinarima' koji, kako kaže, 'riskiraju svoje živote kako bi rekli istinu cijelom svijetu'.     Posebnu zahvalnost izraziti je građanima regija Luhansk, Donetsk, Herson i Zaporižja. 'Vi ste sami odredili svoju budućnost. Izabrali ste, unatoč prijetnjama nacista. Pored vas su se odvijale vojne akcije, a vi ste odlučili biti zajedno s Rusijom. Biti zajedno s domovinom', kazao je Putin. Ruski predsjednik rekao je da je Zapad započeo 'ne samo vojnu i informacijsku, već i ekonomsku agresiju' protiv Rusije. 'Nisu postigli uspjeh ni u jednom od ovih područja', kaže on. Inicijatori sankcija sami sebe kažnjavaju, ustvrdio je, dodajući da je zapad isprovocirao rast cijena u vlastitim zemljama, zatvaranje tvornica, kolaps energetike, a 'svojim građanima poručuju da su za to krivi Rusi'. Putin kaže je ruski BDP smanjen za 2,2 posto, ali i da je rusko gospodarstvo restrukturirano, a Rusija još uvijek posluje s mnogim područjima svijeta. Vlada u Moskvi potrošila je tri milijarde rubalja na mjere za stabilizaciju gospodarstva, kazao je, sugerirajući da Rusija može sve proizvesti sama, a svakako može proizvesti bolje oružje i opremu od zapada samo kroz vlastitu industrijsku proizvodnju. In response to Biden's visit to Kyiv Putin paid a visit to the other end of his table. pic.twitter.com/ib1HpCscMX — Anton Gerashchenko (@Gerashchenko_en) February 20, 2023 Nastavljajući o ekonomskim temama, Putin kaže da želi izgraditi siguran sustav međunarodnih plaćanja koji će smanjiti ovisnost o zapadu. 'Ne smijemo ponavljati greške. Ne smijemo uništiti naše gospodarstvo'. Kaže da zapadne sankcije osmišljene da natjeraju ruski narod da 'pate' nisu uspjele i tvrdi da se udio ruske rublje u međunarodnim transakcijama 'udvostručio'. Putin tvrdi da su ruske banke stabilne i da Moskva ne treba posuđivati ​​dodatni novac iz inozemstva. Najavljuje da će inflacija u Rusiji biti samo četiri posto, što je daleko manje nego na Zapadu. 'Ne moramo tražiti novac u inozemstvu', kaže. Odvojio je trenutak da zahvali poljoprivrednicima u Rusiji za ono što naziva 'rekordnom žetvom'. Dodaje kako do kraja 2023. godine planira povećati izvoz žitarica na 60 milijuna tona i da bi prije nekoliko godina bila 'bajka' predvidjeti da će se dogoditi ovoliki porast. Putin također kaže da su blokade izvoza žitarica iz Ukrajine lani pogurale cijene na globalnoj razini. Zastupnici s se okupili u centru Gostinij Dvor u blizini Kremlja, gdje je oko 10 sati po hrvatskom vremenu počelo 18. predsjedničko obraćanje parlamentu. Posljednje obraćanje Putin je održao u travnju 2021. Lani ga je preskočio pozivajući se na 'dinamiku događaja'. Rusija je 24. veljače izvršila invaziju na susjednu Ukrajinu i od tada se bori da preuzme kontrolu nad svojim susjedom. Svijet pozorno prati Putinov govor, ne samo zbog rata, već i zato što se u Rusiji za nešto više od godinu dana trebaju održati predsjednički izbori. Očekuje se da će se Putin ponovno kandidirati za dužnost 2024., nakon više od 20 godina na vlasti. Ustavne promjene znače da bi 70-godišnjak mogao ostati na čelu Kremlja do 2036. godine. Tportal.hr Foto : Kremlin POOL Read the full article

[mndpor]

SJAJNO:Grad plaća i ČETVRTI pokušaj vantelesne oplodnje

Skupština grada Beograda usvojila je danas odluku o finansiranju troškova četvrtog pokušaja vantelesne oplodnje za parove iz Beograda za šta će iz gradskog budžeta biti izdvojeno 30 miliona dinara. Foto: Guliver/Getty images, Sasha_Suzi ilustracija Gradonačelnik Beograda Zoran Radojičić rekao je da Grad Beograd pruža šansu parovima koji iza sebe imaju tri neuspela pokušaja vantelesne oplodnje, kao i da će moći da se prijave žene do 45 godina koje do sada nisu rađale. Pravo da se od jeseni prijave za program finansiranja četvrtog pokušaja vantelesne oplodnje imaju parovi koji imaju prebivalište u Beogradu i državljanstvo Srbije. Izvor: Tanjug U obraćanju odbornicima, Radojičić je rekao da se usvajanjem tog predloga pomaže pojedincima da dobiju dete i ujedno daje doprinos strategiji zemlje za povećanje nataliteta, "kao i politici predsednika Srbije Aleksandra Vučića koji stalno ukazuje koliko je značajno da nas bude više". "Svi koji su u svom okruženju imali ljude koji se bore sa nemogućnošću da dobiju dete, a prema statistici to je svaki šesti par, znaju koliko je snage i ljubavi potrebno da se reši taj problem", rekao je Radojičić. Let's block ads! (Why?)