skinofmyskinandabloodsoakedgaze

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

Otisak- udubljenje u ruci,izvijenost kralježnice, otisak rada u tijelu, ona je nosila velik teret i radila i radila i opteretila svoju kralježnicu, na njoj se pojavila kuglica, bolna izraslina koja je bacala sjenu. Prstima je brojala kralješke i svaki put bi preskočila onaj koji je rastao malo udesno. Lako je vjerovati tada, da ne mora vježbati, da nema spuštena stopala s kojih se spuštaju cipele i čarape. Hodala je bosa po vrućem oštrom kamenju. U bolnici su joj rekli nije ti ništa, a sve u njoj je raslo i raslo i infekcija se širila dok nije mogla navući čarape jednog jutra. Nije joj bilo ništa, pratila ju je paranoja i glavobolja. U bolnici su joj rekli zdrava si normalno je, normalno je. Zato je uzela čavao i komad tkanine i vrtila ga u ruci kako bi skinula hrđu sa njega. Ribala je oštrom srebrnom spužvicom lonce i na krpi je ostao crni trag zagorene masti.��

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

Masa je identična,nepromjenjiva, u odnosu sa gravitacijom, sa povlačenjem i natezanjem centralne sile. Masa je zakon. Puna je sebe. Kontrolira naše korake, naše mišiće u nogama, masa se skuplja na đonovima. Njena zbijenost povlači se i razvlači i stavlja u dezinficiranu staklenku. Čuvamo ju na mračnom i hladnom mjestu. Njeni subjekti leže na mreži, dupli čvor između dva drveta, znojna koža formira se po spojevima. Njeni subjekti ne padaju tamo gdje nema dna, najsigurnija rupa. Mreža na mreži stvara kontrolu, nategnut konac, linija,crta određuju našu perspektivu. Ovdje pada lopta, ovdje stoji planet. Forma vrtnje i klupka, rast u spiralu, ili dodaš dva čvora da raste u površinu. 

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

Unit je jedinica, osoba ili grupa koja formira dio cjeline, cjelina u kalkulaciji, količina biološki aktivnog agenta koji je potreban za neki rezultat,mjera cijelosti,grupacije. On je gladak i zaobljen, kao veliki oblutak formiran vremenskim uvjetima. Roskaste boje, ostavlja suhe praškaste čestice na rukama. Poslati ga u daljinu, da pluta, prazan je pa može, sanjat ćemo san, san će biti poput premaza, san o marmeladi. 3000000 girls living in the world. Ušivene na tkaninu, konac u boji. Kao jezični znak, formirat će se slovo a, deformirati prema okolnim znakovima, predvidjeti ćemo ga, jezik je navikao. Svaki šav i pokret, zelena boja na zidovima, crvena kao krov, obris kuće u kojoj žive, život i obrada, obrada, obrada, vrtnja mašine. 

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

Nelagoda trči, trepće i zavija se u samu sebe. Poput crijeva koja izviru iz sredine našeg trupa, nalazimo horizont. Glitch je izgubljena informacija, samo između dva izbora, tlo, nebo. Iza glitcha, beskrajno je mnogo istih. Upiti znači apsorbirati, kroz svoja svojstva ležimo u vodi i na prstima se koža širi i širi dok se čestice miješaju. Piti znači unijeti, kroz vrata, kroz usta, tekućinu. Tako nam je blizu kiselina. Tako ju teško zadržavamo i sadržimo. Sokovi šalju tople mjehuriće van. Mjehurići se prelijevaju preko obale. Topla žuta pjena koja cvjeta mješavina je srži i smeća. Zrak se pari i para tkaninu omotača. Odozgo pokrov, odozdo mreža, koja se rasteže i savija pod teretom crne zadnje vreće. Kapci se odvajaju i listaju. Oči golema gledaju u daljinu, zubi i usta zatvoreni riječima u debeloj vlažnoj smjesi. Njeni čvorovi su crvi, gliste, krtice. Hodanje mi stvara žuljeve, trag otisak, trag mjehurića krvi na čarapi. 

[skinofmyskinandabloodsoakedgaze]

Šav se ponavlja u svakoj novoj petlji, isti pokreti ruku dodaju. Red za redom, stvara se tkanje, tkanina, koža. Misao o koži koja postaje svaka mreža, veliki masivni planeti leže na njoj. Koža na koži na koži, kožu shvaćamo, njome diramo, ona je udubljenje i izbočenje, na njoj je trag, masnica pritiska, težine. Svaki presjek sadrži beskonačno mnogo slojeva. Svaki sloj crveni se sve više, kada putuješ unutra. Iznutra je mračno i toplo, nema boje niti vida. Iznutra se vrzma i vibrira. Čestice putuju, iznutra je zapakirano, stisnuto, napeto. Prelijeva se preko čvorova. Nakupina čvorova, puteva, kože, limfe bori se ispod površine. Stvara kut iza kojeg se stalno okrećeš. Tvrda kuglica ostaje zaboravljena. Nije prozirni mjesečni mjehurić koji puca iznova. Savijaš se u trbuhu, crijeva zapinju za rebra. Nije neuobičajeno da ti pukne rebro dok držiš težinu na boku. Ona zacijele sama dok spavaš na leđima. Težina buđenja je betonski blok. Nasljedno je ono u grlu. Nešto poput glasa, poput načina oblikovanja slova. Tijelo na granici postoji najjasnije. Granica je poput tkanja velikom iglom, kroz njene rupe izlijeva se definicija.