ponovoizpocetka - Tumblr blog

[ponovoizpocetka]

You are on my mind 24/7

I wish you could have seen me thru their eyes,

Those who were close to me

Maybe you would see

How I smile for you

:)

[ponovoizpocetka]

I need to save myself. Get out of my way.

[ponovoizpocetka]

Nemam više riječi da opišem promjene koje me spopadaju

Promjene mog viđenja na sve

Ne mogu opisati i iskreno ne želim ni da se trudim više

Samo želim da ovo izbacim na neki način iz sebe

A to je da pišem na ovom glupom malom mjestu u mom malom mobitelu

Jesam li loša osoba?

Da mi je znati, jer kako se čini, meni je samo do mene stalo

Možda tako i treba da bude, barem ovaj period?

Idući period možda donese sa sobom nešto drugo

Moju spremnost i otvoreno srce.

[ponovoizpocetka]

Ludilo

[ponovoizpocetka]

High as shit and ready to be back on my bullshit

[ponovoizpocetka]

Be brave be honest

Lie to the ones who are dumb to believe

Be honest to the ones who deserve it

Show them who and what you are

There is no shame in that

They will stay or go

But none of that matters anyways

You are you

Start over

[ponovoizpocetka]

Golim rukama kupila staklo

Krv kapa u vodu i spaja se sa njom

Kao da nikada nije ni bila dio mene

Koji nered.

Brišem pod krpom

I posmatram kako upija moju krv razrijeđenu u toj vodi.

To me smiruje.

Zašto pronalazim smiraj u tome?

Možda sam stvarno sve izbacila iz sebe.

Kap koja je prelila čašu?

Čaša se prevrnula, spala sa stola

Razbila se na stotine komadića

A voda je ostala tu.

Valja sad pomest' to.

[ponovoizpocetka]

Imam osjećaj da mi vrišti sve i jedna ćelija u mozgu

[ponovoizpocetka]

Stvarno, al stvarno nisi ništa posebno. Koliko sam samo bila slijepa.

[ponovoizpocetka]

Možda sam stvarno sve izbacila iz sebe.

Kap koja je prelila čašu?

Čaša se prevrnula, spala sa stola

Razbila se na stotine komadića

A voda je ostala tu.

Valja sad pomest' to.

[ponovoizpocetka]

Osjećam se diskontektovano od svega je sve i jedne osobe koju poznajem. Ali nije kao prije, da samo ne mogu da se poistoviječim sa ljudima, nego kao da me više apsolutno niko ne poznaje. Niko više ne zna kakva sam zapravo. Dosadilo mi je i pokazivati sve to ljudima. Svoja sam između ova četiri zida. Njihova sam tamo vani. Svi svakako glume predstavu. Ne kažem da mi ljudi nisu dragi, ima ih nekolicina koju mogu prepoznati i vidjeti im u očima da su primorani bili sakrivati sebe jer niko nema vremena za to. Niko i ne želi realnu stvar. Pustim i koju suzu pred ljudima, pustim sebe da budem ranjiva ali to su samo trenuci slabosti. Volim ljude koji su dobri i koji se i dalje trude da budu dobri.

Počela sam dosta drugačije da razmišljam otkako sam uradila taj čin koji nikada prije nisam. Do mnogo mi stvari više nije stalo. Gledam samo da preživim sve ovo i da budem dobro. Obraćam se psiholozima i psihijatrima u nadi da ću možda moći biti prava ja pred njima. Kada dođeš tu, uvijek je pitanje isto "kako si danas". Veoma generično, to te pita x ljudi svaki dan i automatski odgovor nam je pa eto, dobro sam a nije problem ni reći nisam dobro, ako te stid kažeš samo da se nisi naspavao. Standardno. Očekujem specifičnija pitanja ovdje. Ne znam da li bih mogla da dadnem primjer, ali to sigurno nije ono čemu sam se ja nadala. Mozak mi prevrti na dan beskonačan broj misli, ne mogu više sve ni da ih upratim. Pomislim da više nema ni smisla ovo što govorim. Što više razmišljam sve više i gubi ovo sve smisao?

Kako sam danas? Ja sam danas odlično. Jer moram da budem, naravno. Moj mozak nije dobro. Treba mi da malo ohladi. Da malo prestane da razmišlja. Imal ovo išta smisla? Mislim da bih mogla svome psihologu ovo sve sa kažem.

Šta me muči trenutno najviše u životu? 1. Osoba koju sam povrijedila, a to nije zaslužila i hiljadu i jedna misao koja se kači na to

2. Očekivanje drugih ljudi od mene i hiljadu i jedna misao koju zakače oni pojedinačno plus moje

3. Očekivanja moja od mene jer znam da imam potencijala samo nemam fizičke spremnosti i fokusiranosti da bilo šta poduzmem i malo je reći hiljadu I jedna misao vezana za ovo.

Pomozite mi molim vas, dosta sam vremena izgubila. Ne znam odakle da počnem niti kojim putem da krenem više.

Svidi mi se jedna verzija života koju bih mogla da imam ali sve to se može uništiti u jednoj sekundi. Kao prvo ljudi nisu od pouzdanja, prva ja sama kao primjer, nisam bila takva ali sada, nažalost jesam. Možda bih trebala samo da se fokusiram na sebe bez bilo koga da uplićem u svoj životni put. Meni to zvuči kao najjednostavnije rješenje.

[ponovoizpocetka]

Nakon tebe, nakon te velike greške, prevagnulo je u meni. Postala sam apsolutno sve što nikada nisam htjela postati. Mogu i dalje da promijenim situaciju, ali moram da bacim karte na sto. Ako bacim, onda gubim sve. To je jedini problem. Ako ne bacim, gubim sebe. Kako god okreneš u ovoj situaciji sam na gubitku. Da li imam dovoljno snage da izgubim sve, jer sam sve uložila? Ne znam, ali saznati ćemo uskoro. Nadam se samo da boli neću mnogo prouzrokovati onima koje volim ovim činom. Ne znam kako ću ga sebi oprostiti, ne znam kako će drugi. Želim da pobjegnem od svega i opravdavam to raznoraznim isprikama, a zapravo ne bježim da bih bila sama, bježim od sranja koje sam napravila. Ispala sam kukavica, zadnje što sam postati htjela.

Šta se desilo sa iskrenim djetetom koje se zaklelo da nikada neće da laže? Imam li snage da ju proguram naprijed i pogledam svo rasuto staklo koje sam razbila. Razbila jednim hicem iz pištolja zlatnog. Ali imala sam štit na sebi. Štit satkan od laži. Štit satkan od najpodlije stvari. Moram da ga se riješim, iako to znači da ću bosa preko stakla hodati.

[ponovoizpocetka]

uvijek se Tebi vraćam

duša mi pati

želi da ide kući

stići će jednoga dana

ali na šta će ta kuća da liči

može samo da se nada.

Kao da sam ocijepljena od nje

i ja sam ta koja je kriva za sve

stavi moje tijelo u okove

baci ga u vječnu vatru

ali nju poštedi, molim te.

nije zaslužila tu kaznu.

nježna je i izgubljena, tako čista.

Ja držim ključeve

a ona iza rešetaka blista

kao najljepši san

čeka dan

kada će taj rđavi kavez

Biti otključan.

Samo stoji tu i obasjava sve

Moje tijelo je kavez

Dođe mi da sama oslobodim je.

[ponovoizpocetka]

Brinem o tome da vas ne izdam.

Prilikom čega izdajem samu sebe.

Više mi se ne čini pogrešnim ono što činim.

Sve što imam od vas je bol.

Ali ja se i dalje trudim.

Izdala sam samu sebe.

Toliko jadno se osjećam shvatajući ovo.

Što bi mi bili bitni? I vi i ovaj svijet?

Čudne misli ima taj moj mali glasić u glavi.

Pogotovo u trenutcima kada me tijelo boli a misli mi se mute.

Ne mogu da ih razaznam.

Pusta magla, sivilo, oglušujuća tišina i hladnoća.

Ti si ipak, druga priča.

Za tebe možda i vrijedi boriti se.

Možda malo i izdati sebe.

Žao mi je ako ti nanesem u ovom procesu bol.

Znaj da neće biti lahko pustiti te lepi moj.

[ponovoizpocetka]

O tebi pisati ne mogu. Ti me ne boliš. Zašto sam ovakva? Upitam se to svaki dan, minimalno pet puta. Ujutro čim se probudim, u toku dana kada progovorim i napravim par greški, i peti put, navečer kada sjedim i pišem.

Shvatila sam da volim da grlim ljude koji su posuti trnjem. Naučena sam da ljubav mora da boli. Ili možda samo volim da kažnjavam sebe?

Shvatila sam da trnje imam i ja po sebi. Jezik mi je žilet, oči su mi zmijske. Sa dva trna, ni iz džepa ni u džep.

Za tebe želim da iščupam svo trnje sa sebe. Ne želim da te boli. Još uvijek nisi svjestan, jer nisi dovoljno blizu. Ali kada budeš, znam da ću zažaliti taj dan. Već te oplakujem. Već se opraštam od tebe, a ti nemaš pojma.

[ponovoizpocetka]

Kako nešto što je toliko pogrešno, može da nahrani moju dušu? Da pali vatru u tom hladnom, mračnom mjestu u meni. Inače sve guta. Bez dna. Nije sita.

Toliko pogrešno, toliko prija. Hrani, ali me i ubija.

Vatra peče moje zidove i koliko god suza prolila, ne mogu da ju ugasim. Ti si moja greška. Greška u meni. Moj petrol.

Ako nastaviš poljevati benzin na ovu vatru, skroz ću da izgorim. Zar ne vidiš?

Daj mi malo vode. Samo kap. Da utihne ovo u meni. Iz usta, na usta. Nježno.

[ponovoizpocetka]

Jezik tvoj, kao oštrica, preko moga mozga klizi.

"Nešto nedokučivo"

"Nešto prelijepo, što sam mislio da nikada ne bih mogao imati. I kada sam dobio to što želim, mislio sam da sanjam"

"Kao oaza u pustinji. Fata morgana."

Ožiljak je ostao, kako da ga izliječim sada?