Nemoj se igrati sa mnom jer ćeš završiti igrajući sam sa sobom. Ja sam vrsta igre koju nikada nećeš pobijediti, ni danas, ni sutra, ni za milion godina. Ako misliš samo na trenutak da možeš igrati sa mnom svoju omiljenu igru onda sjedni, ja ću te naučiti kako se igra. Ja ne igram igre uma jer to čine nesigurni i slabi ljudi, a samo hrabri vole ja sam hrabra. I ne možeš igrati igru kada joj ne znaš ni pravila, čak i ako misliš da ih poznaješ uvijek ću igrati bolje od tebe. Prestani se igrati sa tuđim životima, život nije video igra. Imaš samo jedan život, kada spoznaš nešto lijepo ne igraš se sa tim ti to zaštitiš. 🤹🏻♀️
“Nije trebalo ovako. Trebalo je šator da se sruši ne i da poklopi dobre cirkuzante. Trebalo je samo klovn da strada. Trebalo je klovnu da se smejemo. Ovako, publika pati, žai čitav cirkus. Žali i klovna koji je cipelom zapeo za sajlu i srušio šator. KLOVN JE KRIV. On je ubio svoje cirkuzante, zašto za klovnom plaču? Klovn je zao. Klovn je kriv za mnoga stradanja. Zar po klovnu da se pamti cirkus pored sjajnog mađioničara?Sve ću reći svetu. Ne, nije klovn zvezda. O njemu treba reći istinu. Treba progovoriti o svemu što je klovn decenijama radio. Klovn je bio glavni u cirkusu. U mojoj priči neće.” 🧩
“I ti i ja nosimo u sebi nešto što ne možemo savladati, pa ma koliko zbog toga patili i mučili se do smrti. Mi smo ono što jesmo, to je sve. Kao one ptice iz stare keltske legende koje s trnom u grudima pevaju i umiru. Zato što moraju, zato što ih nešto tera na to. Možemo znati da postupamo pogrešno čak i pre nego nešto uradimo, ali ta spoznaja ne može uticati na ishod, niti ga izmeniti, zar ne? Svako od nas peva svoju malu pesmu uveren da je to najlepša pesma koju je svet čuo. Shvataš li? Mi sami stvaramo trn za sebe i nikad ne zastanemo da razmislimo o ceni. Sve što znamo, to je trpeti bol i govoriti sebi da je stvar vredna žrtve.”
— Ptice umiru pevajući; Kolin Mekalou (via plavi-avion)