laraadlxx

[laraadlxx]

NAJLJEPŠI TRN MOJE RUŽE.-LARA DELIĆ

Znao sam ju od malena,mala djevojčica,zelenih očiju i kose boje bakra,uvijek nasmijana.

Ta djevojčica je imala mekane,velike i uvijek crvene obraze,neodoljiva.

Zvala se Elizabeth,a ja sam je zvao Lisa.

Svaku noć bih ju posmatrao kako svira klavir,tako otmjeno,tako damski.Bila je poput anđela,kunem vam se,ta vrsta ljepote je riječima neopisiva.

Ona cijeni sitnice,ljudi moji da vidite njen osmijeh kad joj uberete ružu,tu sreću ćete rijetko kad vidjeti.Tako skromna osoba,a ipak tako zahtjevna.Njoj svaki tren pažnje život znači,naravno,ne svačije pažnje.

Moja Lisa je bila na prvi pogled drska jer nije dozvoljavala svakom da uđe u njen život.Ponašala se tako jer mrzi rastanke,ne prihvata činjenicu da je netko otišao,da ga više nema.To je jedan nježni cvjetić koji glumi da je santa leda,a i dan danas treba snažan stisak ruke i zagrljaj da bi se osjećala sigurno.Kakva je to maza bila.

„Kakva je ona bila?“-upita me prijatelj.

-"Slatka,tvrdoglava,uporna,ponekad čak i ljuta,

nju svijet nije mogao odvojiti od svijeta mašte,dijete u duši.Kako se ona voli grliti,ne puštati me satima,zaspati u mom zagrljaju.Diže se na prste svaki put kad me grli,Bože moj,kako je samo medena.

Obožavala je ex-yu pjesme i ljetne tople noći uz gitaru,svakodnevno bi punim plućima pjevala,

ne obazirući se na to tko to može čuti,bila je jedno posebno čedo,toplog srca,mirne duše.

Čedo koje je ljubav pronašlo u knjigama,u pjesmama,čedo koje traži ljubav u svemu.

Njoj je topli zagrljaj i snažan stisak ruke mirna luka.

To čedo zahtjeva sve ono što ono samo može pružiti,sve ono što se novcem ne može kupiti,

sve ono što samo dobrotom i toplim osmijehom možeš procijeniti i osvojiti.

Pažnjom se hrani,svaka sitnica je raduje.

Smatra da svako zaslužuje biti sretan.

Luda je,ne podnosi nered,opsjednuta je čistoćom.Uvijek kasni.Nju je tako lako naljutiti,ali isto tako i

odljutiti,obožava spavanje,a malo spava.Sve joj je smiješno,smije se kad bi neki drugi plakali.Ima

rupice na obrazima,preslatke rupice koje joj krase obraze svaki put kad se nasmije.Kako je slatka dok

spava,baš onako čupava,baš onako nenašminkana,baš onako savršena.

Strah ju je da spusti sidro bilo gdje,nju je strah da ne bude povrijeđena,da ne ostane sama na ovom svijetu.

Nikad ju nisam pitao zbog čega se boji napuštanja,ali se bojim otvarati naše stare rane,možda je i

zatvorila to poglavlje života,a i ne treba gledati u prošlost,što je bilo,bilo je.

Govorila je da se ne boji ničega,a opet skače svaki put kad vidi pauka.

Svaki trenutak posvećen njoj smatra neprocijenjivim,a malo je takvih danas.

Ista je ja,znam da sluša sad Merlina i da pusti suzu na ono „Gdje smo sada mi,gdje su one riječi velike?“

Uvijek bi uzela imaginarni mikrofon u ruke i iz sveg glasa pjevala,već ju zamišljam tako..

Jednom prilikom mi je poslala poruku dok je bila u Rusiji,zbog te poruke sam počeo slušati Crvenu

Jabuku,a ona je glasila:“Noćas zvijezde padat će,

                                        Jedna od njih naša je,

                                        Jedna nosi utjehu,k´o u snu

                                       Volio bih da si tu..“

Ta poruka me rasplakala,tad sam shvatio da je ona ta jedina,da za sreću treba samo jedna žena,nije

sreća imati žena na vagonu,tako nikada nećete osjetiti što znači biti stvarno voljen.

A sada,kada više nije moje maleno čedo,muči me pitanje..

Tko li sada njenu kosu mrsi,tko li njene bezobrazno zelene oči gleda?

Tko li ljubi njeno golo rame i  gleda rane mojim djelima nanijete?

Poslije njenog odlaska,nijedan dolazak ne bih mogao podnijeti.

Najveća greška mi je što sam nju pustio da ode.

Jednostavno savršena žena.

Eto takva je bila."-odgovorih mu i brzo obrisah suze s obraza.

[laraadlxx]

RAZLOG SI TI.-LARA DELIĆ

I.DIO

Sve je počelo kao i svaka romantična priča,jedan mladi par s imenima Miloš i Elena,bili su ludo zaljubljeni.

Elenina obitelj je bila jako imu��na,imali su svoje salone auta,firme i različite tvornice.Miloš je dolazio iz siromašnije obitelji i ubijala ga je činjenica da ga Elenini roditelji ne vole upravo zbog financijskog stanja.

Miloš se očajnički htio obogatiti i bio je spreman na sve kako bi to postigao.Načuo je za jednu lokalnu mafiju koja se bavi trgovanjem oružja i droge.Mafiju je predvodio visoki,istetovirani i ćelavi čovjek s imenom Stefan.Miloš nabavi Stefanov broj i odluči ga nazvati.

STEFAN:Halo?

MILOŠ(drhtavim glasom):Dobar dan,moje ime je Miloš.Načuo sam za vaš "klan" te kako je jedan član otišao iz istog.Htio sam porazgovarati s vama i pitati vas je li to mjesto slobodno.

STEFAN(tiho):Nađimo se u točno 19 sati u Prvomajskoj,ne možemo o ovome preko telefona.

*poklopi slušalicu*

Tako dođe vrijeme da Miloš krene prema Prvomajskoj ulici,preznojava se,drhti od nervoze,ali i dalje je siguran da to želi.

II.DIO

Miloš je stigao u Prvomajsku,sve je pusto,nigdje žive duše,pogleda na sat i vidi da je 18;55.

Čekao je,čekao,ali Stefana nije bilo.Miloš je pomalo gubio nadu kad je uvidio da se nitko nije pojavio.Krenuo je kući.Kad iza sebe začuje dubok,oštar glas.

STEFAN;Gdje si krenuo?Nisi se zar već predomislio?

MILOŠ(mucavim glasom);Nnnisam.

STEFAN;Što je bilo?Malo se prestrašio?

MILOŠ;Ma nije,nego ste me iznenadili..

STEFAN;I reci mi,koji je razlog pa želiš postati mafijaš?Pare,droga?

MILOŠ;Slušaj,iskren da budem,pravi razlog je moja djevojka,točnije njena obitelj.Dolazim iz siromašne obitelji i zbog toga me njeni ne vole.Oni su mnogo imućna obitelj i ne žele da njihova curica bude s nekim poput mene..

STEFAN;Slušaj mališa,razumijem situaciju,mogu ti ponuditi posao,ali prvo dobro razmisli o svemu,moraš biti na sve spreman.

MILOŠ;Hvala puno,do kad ti trebam javiti što sam odlučio?

STEFAN;Imaš 7 dana da odlučiš,onda ću ti reći gdje ćemo se naći.

Nakon tog razgovora svako ode svojim putem,Miloš je cijelu noć ostao budan,razmišljajući hoće li reći Eleni za dogovor sa Stefanom sutra kad se vide.

III.DIO

Došao je novi dan,bližio se Elenin i Milošev susret.

Kad je zora svanula,Miloš je ustao iz kreveta,iako nije ni spavao cijelu noć.Bio je sav oteknut,čupav i imao je velike podočnjake.Još uvijek nije odlučio hoće li reći Eleni za dogovor,ako bude,hoće li reći cijelu istinu ili samo da je to posao koji donosi puno novca,ili pak da joj ne kaže ništa i da ju iznenadi s aktovkom punom novca.Bio je nesiguran i nije znao što mu je činiti.

Pijući kavu,razmišljao je o tome kakav bi život bio ako sve to uspije,razmišljao je o Stefanovoj ponudi.Mislio je da će sve biti kao u filmovima,da je to taj način života.

Odlučio je prihvatiti Stefanovu ponudu.Spreman je riskirati sve.Ide na sve ili ništa.Javit će Stefanu nakon razgovora s Elenom.

Otišao se spremiti,malo dotjerati,prije nego Elena dođe.

IV,DIO

Čuje se zvono na vratima,Miloš briše znoj s čela od nervoze i ode otvoriti vrata.

Na vratima je ,naravno, bila Elena.Zagrlio ju je,onako snažno,kao da je zadnji put.

Odu sjesti u dnevnu sobu,a Miloš nije mogao mirno sjediti,cijelo vrijeme se nešto pomjerao i namještao.

Elena je uvidjela da nešto nije u redu te ga odluči pitati.

ELENA;Miloše,je li sve oke?Jako si nervozan danas.

MILOŠ;Maaaa...Sve je okej,nego ostao sam cijelu noć budan razmišljaj...

ELENA(prekine ga);Zašto??

MILOŠ;Pa čekaj,polako,sad ću ti ispričati.

Elena prevrne očima.

MILOŠ;Slušaj,imam jednu ponudu za odličan posao,s njim nam mogu osigurati čitav život.

ELENA;Ma daj,ne izmišljaj.

MILOŠ;Ozbiljan sam,možemo imati život kakav smo oduvijek sanjali.

ELENA;Imamo i sad lijep život,ne vidim razlog svega ovoga.

MILOŠ;Hah,imaš ga ti,ja baš i nemam,a i sama znaš da me tvoji ne vole baš zbog novca..

ELENA;Ja te volim Miloše,to je jedino bitno.

MILOŠ;Ma znam,ali...

ELENA;Pa hajde,ispričaj mi ostatak svega.Želim sve znati.

MILOŠ;Izvini,ovo je sve što možeš znati za sad..

ELENA(povišenim tonom);Ja moram znati,sve mi moraš re..

MILOŠ(prekine ju);Elena,rekao sam ti već sve što mogu.

ELENA(ljutito);Ma ne zanima me ustvari,doviđenja.

Uzme svoje stvari i jako zalupi vratima.

MILOŠ(sam sebi);Vidjet ćeš da će se ovo sve jednom isplatiti..

V.DIO

Miloš je odlučio nazvati  Stefana prije roka jer je bio siguran u odluku.Birajući broj telefona,ruke su mu zadrhtale,nije ni on znao je li od nervoze ili uzbuđenja.

Pritisnuo je gumb "NAZOVI",dlanovi su mu se znojili,nije ni pomišljao da bi mu se ovo ikada moglo desiti.

Na telefon se javlja,duboki,oštri,muški glas.Stefan.

STEFAN;Oooo..Mališa...Netko je nazvao prije vremena.

MILOŠ;Da.Siguran sam u odluku.

STEFAN;Hajde,reci mi mjesto i vrijeme koje ti odgovara da se nađemo.

MILOŠ;Danas u 20;00,ispred moje zgrade,može li ?

STEFAN;Može mališa,vidimo se onda.

*spusti slušalicu*

VI.DIO

Došlo je vrijeme da se sretnu Srefan i Miloš.

Bilo je točno 20:00 kad se Stefan pojavio.

STEFAN;Mališa,pa hajde da čujem odluku.

MILOŠ;Želim ovaj posao i spreman sam ići na sve ili ništa.

STEFAN(blago nasmijano);Kaaako nam je netko hrabar...

STEFAN(nastavlja);Slušaj,imam jedan posao za tebe već sutra,imamo oružja za prevući u Italiju,jesi li za?

MILOŠ(nervozno,ali ushićeno);Jesaam.

MILOŠ(nastavlja);Htio sam te pitati nešto..

STEFAN;Pitaj mališa.

MILOŠ;Postoji li ikakva mogućnost da ja odmah dobijem novac da mogu djevojci pokazati da ovo nije samo šuplja priča?

STEFAN;Znaš li mali,u što se ti upuštaš i što tražiš?

MILOŠ;Znam,svjestan sam,možeš li mi učiniti uslugu ili ne?

STEFAN;Gledaj,novac bi dobio poslije Italije,a možeš i ovako,dat ću ti broj od Ivana,to je jedan moj prijatelj,on ti može posuditi novac,a ti mu vrati poslije povratka iz Italije.

MILOŠ;Hvala ti .

STEFAN;Eto ti broj,hajde sada,idem,čuvaj se.I ponesi ovo,trebat će ti.

*dadne mu pištolj*

U trenutku kad mu je Stefan davao pištolj,dolazila je Elena da se iskupi Milošu za onu reakciju burnu jutros.Vidjevši to,Elena se okrene i u plaču krene trčati kući.

VII.DIO

Nakon razgovora sa Stefanom,Miloš je došao u stan i zaspao.

Ujutro je ustao,umio se,doručkovao,popio kavu i odlučio nazvati Ivana.

Opet ista situacija,znojni dlanovi,nervoza.

IVAN;Halo?

MILOŠ;Dobro jutro,ja sam Miloš,vjerujem da vam je Stefan već rekao za mene.

IVAN;Jeste,jeste,sve je sređeno već.Samo mi reci u koliko sati ideš za Italiju da znam kad da ti spremim novac.

MILOŠ;Idemo oko 3.

IVAN;U 2, budi na početku Knez Mihajlove.

MILOŠ;Dogovoreno,vidimo se tamo.

*spusti slušalicu*

Nakon tog poziva,Miloš pošalje Eleni poruku da izađe u pola 3 ispred svoje zgrade da joj pokaže nešto.

VIII.DIO

Sreli su se Ivan i Miloš u Knez Mihajlovoj. Ivan mu je prišao.

IVAN;Ja sam Ivan.

MILOŠ;Poštovanje,moje ime je Miloš.

IVAN;Evo sam ti novci,nisi ti mali ni svjestan ni spreman ni na šta.

MILOŠ;Svjestan sam,spreman sam isto tako ići na sve ili ništa.

IVAN;Hah,nadaj se.

MILOŠ;Hvala vam,doviđenja.

Miloš uzme torbu s novcima,krene prema automobilu,osjećao se u isto vrijeme uplašeno i hrabro.Nikad nije imao dodir s tolikim novcem. Jedva je čekao doći do Elene da joj pokaže novac.

IX.DIO

Miloš je došao do skupocijenog auta koji je bio u Stefanovom vlasništvu,u njemu su bili Stefan i još jedna Milošu nepoznata osoba.

MILOŠ;Evo ja došao,imam novac ovdje,trebam sad do djevojke i do stana ostaviti ovo.

STEFAN;Ma pusti to sada,ni ne zanima te tko je ovo?

MILOŠ;Naravno da me zanima.Ja se izvinjavam,moje ime je Miloš,drago mi je.

STEFAN;Ovo ti je moj kum Andrej,on će ići s tobom u Italiju.

ANDREJ;Ja sam Andrej.

Andrej i Miloš su se rukovali te Miloš ponovi gdje sve treba otići jer ga je prvi put izignorisao skoro.

STEFAN;Gledaj mališa,do te tvoje Elene te mogu odvući ,ali onda odmah idete za Italiju,nema vremena da ideš do stana.

MILOŠ;Ali što da radim s novcem ovolikim?

STEFAN;Stavi ga u kamion i ne zamaraj me glupostima.

MILOŠ(tužno);Hajde dobro.

Krenuli su prema Eleninoj zgradi.

X.DIO

Stigli su ispred Elenine zgrade,ispred je stojala prelijepa,vitka djevojka,crne kose i jarko zelenih očiju.Nosila je crnu trenerku i bijele patike,i ako je bila obučena u sportsku opremu,zasjenjivala je sve utegnute i našminkane djevojke.

Miloš izlazi iz automobila s aktovkom punom novca.U očima mu se vidjelo da u dubini duše nije sretan. ELENA;Što je ovo? MILOŠ;Ovo je taj novac o kojem sam ti pričao. ELENA;Miloše,vidiš li u šta si se pretvorio,što radiš,s kim se družiš,vidiš li? MILOŠ;Elena,kad završim s poslom u Italiji,obećajem ti da ću prestati sa svime ovime prije nego što se uvučem u probleme. ELENA(na rubu suza);KAKVA ITALIJA?! Ovo nije Miloš u kojeg sam se zaljubila,ovo nije ta osoba.Ne vjerujem što se dešava.Makni mi tu torbu s očiju. ELENA(dere se);NIJE SVE U NOVCU,SHVATI,NOVAC JE SAMO PAPIR. MILOŠ;Lako je tebi reći,ali obećajem,kad završim za par dana sve ovo,bit ćemo samo mi,nitko drugi,samo mi daj vremena da se ovo završi.Možemo se i vjenčati,biti muž i žena,imati svoj život,samo shvati da sve ovo radim zbog nas. Elena je počela plakati,okrenula se i hitro se vratila u zgradu. Miloš je išao prema automobilu,slomljen,tužan,ljut. Ušao je,a Stefan i Andrej su ga gledali preko ramena. STEFAN;Pa lijepa ti je mala. Miloš ga samo presječe pogledom.

XI.DIO

Trebali su poći u Italiju.Prevozili su puške.Kako to sve ne bi bilo sumnjivo,puške se posakrivali u malo veće plišane medvjediće.Došli su do kamiona,sjeli i krenuli.

Čitav put,Miloš se tresao od nervoze,par puta su morali stati jer se nije osjećao dobro.

Bio je prestrašen i nije znao je li ipak spreman na sve ovo,ali je ipak šutio.Skoro sve granice su dobro prošli,došli su do zadnje,granice za ulazak u Italiju.Tu su morali izaći da pregledaju kamion.

ANDREJ;Ponašaj se normalno.

MILOŠ(nervozno);Valjda,nadam se,pokušavam.

ANDREJ;Bolje da sam sam išao,ti nas samo razotkrivaš.

Granična policija je uvidjela Miloševo čudno ponašanje,uznemirenost,nervozu,jednostavno se u atmosferi osjetilo da nešto nije u redu.

POLICAJAC(šapće drugom policajcu);Vidio sam da medvjedići nisu dobro zašiveni,nije ovo samo nevino prevoženje medvjedića,siguran sam.

DRUGI POLICAJAC;Sad ću otići vidjeti na navigaciji adresu gdje idu,tamo če ih sačekati tim policajaca.

Policajac otiđe i zabilježi adresu,a Miloš se cijelo  vrijeme preznojavao.

Puste ih dalje,vrate im putovnice i gorko se osmijehnuše.

MILOŠ;Eto,vidiš da je sve prošlo kako treba.

ANDREJ;Ajde ušuti,da su nas uhvatili,ti bi bio za sve kriv,ne znam što ćeš mi uopće,nije ovo za tebe,bolje da si ostao u stanu gledati crtane filmove  s djevojkom.

Miloš ljutito izdahne.

XII.DIO

Došli su na adresu,izlaze iz kamiona i vade jednu po jednu pušku.Ispred njih se stvori policijski tim.

ANDREJ;Hvataj ovu pušku mamlaze.

MILOŠ;Aaali,ja ne znam pucati.

ANDREJ;Onda umri,šta ću ti ja.

Uzmu puške i stanu iza kamiona.

POLICAJAC(preko megafona);Ostavite puške i predajte se,nemate gdje pobjeći.

ANDREJ;Miloše,sad ćemo im pokazati.Pucaj na tri,četiri,sad.

ANDREJ;Ideeeemo,triiii,četiriii,saaaaaaad!

Milošu se zamantalo.Nema srca pucati nevinog čovjeka.U tom trenutku shvatite kakav ste čovjek,što je za vas,a što nije.Jeste li spremni pucati nevinog čovjeka ?Jeste li spremni ožalostiti porodicu istog?Jeste li spremni nositi taj teret na duši?To sami birate.Miloš je shvatio da to nije posao za njega,kasno je shvatio,ali sad zna da mu tu nije mjesto.

Miloš je držao pušku u rukama,nema snage povući okidač,dok je Andrej na onaj znak pucao.Ranio je jednog policajca.

ANDREJ(dere se);IDIOTE,JESI LI NORMALAN TI?!PUCAAAAJ!!!

MILOŠ;Ne mogu ja ovo,nemam srca.

Krene se tresti i padne u nesvijest.

Andrej dođe do njega i ošamari ga.U međuvremenu,policajci dobiju odobrenje za pucnjavu.Jedan od njih pogodi Andreja.Tu dođe hitna pomoć,a Miloša privedu.

Bio je cijelo vrijeme u nesvjesnom stanju,kad se probudio nalazio se već u pritvoru,a uskoro i na ispitivanju.

XIII.DIO

Miloš kad je vidio što se sve izdešavalo,nije mogao vjerovati.

Došao je u sobu za ispitivanje.Sjedio je mirno,ali uplakano.Imao je lisice na rukama.Nikad se nije osjećao manjim.

U sobu ulazi inspektor.

INSPEKTOR;Moje ime je Nemanja.Da se odmah razumijemo,nemam ja vremena za ono dobar i loš policajac.Odmah ću te pitati,planiraš li sam progovoriti ili da te ja tjeram?

MILOŠ;Ja neću ni riječi progovoriti.

NEMANJA(podrugljivo);Ooo..Pa to ćemo još vidjeti...

MILOŠ;Nemam razloga da progovorim.

NEMANJA;Pa gledaj..Kako ono se ti zoveš?Miloš?

Miloš potrvrdno klimne glavom.

NEMANJA(nastavlja);Ako odmah kreneš odmah pričati,mogu srediti sa sudijom da ti se maksimalno smanji zatvorska kazna..

MILOŠ;Zašto bih to htio?

NEMANJA;Pa zar želiš ostati u zatvoru dok djevojci budeš najpotrebniji?Želiš da dijete odrasta bez oca?Želiš da ne budeš tu kad bude napravilo svoje prve korake i to sve zbog tog što nisi htio reći sve?

MILOŠ(u šoku);Mmmmmolim?!Kakvo dijete?Šta?

NEMANJA;Pa eto sad znaš,ako hoćeš da mama i beba budu dobro,pričaj.

MILOŠ;Nemojte da im išta fali,sve ću vam reći,samo njima ništa ne smije biti.

Nemanja se blago nasmije.Sjedili su oko sat vremena tu,Miloš je sve ispričao od riječi do riječi,a Nemanja je pozorno slušao i sve zapisivao.

MILOŠ;Eto,to je sve.

NEMANJA;Eh super,taman kad izađeš možeš posjetiti djevojku,njeno dijete i djetetovog oca.

MILOŠ;Šta?

NEMANJA;A da,nisam ti rekao,dijete nije tvoje.

Podrugljivo se nasmija i izađe.Miloš je ostao u šoku i sjedio tako nepomično.

XIV.DIO

Miloš je bio na suđenju,te se dobio smanjenu zatvorsku kaznu jer je sam sve ispričao o toj mafiji.

Njegova zatvorska kazna je iznosila 8 mjeseci.U zatvoru je samo razmišljao o Eleni i djetetu,kako mu je to mogla uraditi,kako je imala srca.

Bližio se kraj njegove zatvorske kazne,on je imao pravo na telefonski poziv.Nazvao je Elenu,nije imao ni mnogo vremena.

MILOŠ;Halo?

ELENA(kroz suze);Ćao Miloše..

MILOŠ;Slušaj,ja za 7 dana izlazim iz zatvora.Nemam puno sad vremena za razgovor.Želim da se nađemo i popričamo o ovome svemu.

ELENA(plačući);Dogovoreno...

MILOŠ;Znači za 7 dana,u Prvomajskoj,u 13;00.

ELENA;Čekat ću te tamo..

MILOŠ;Čuvaj se.

*poklopi slušalicu*

XV.DIO

Stefan je načuo da Miloš izlazi iz zatvora i odmah odluči nazvati Ivana.

IVAN;Halo?

STEFAN;Sluušaj,za 7 dana Ivan izlazi iz zatvora.

IVAN;Onaj što mi nikad novac nije vratio?

STEFAN;Ehh taj.

STEFAN(nastavlja);Za taj tvoj novac,imam riješenje.

IVAN;Slušam..

STEFAN;Taj mali je kriv što mi je kum ranjen pa kasnije i što je umro.Na tom neće ostati sigurno.S pogrešnim se zakačio.

IVAN;Ma reci ti meni za moj novac,to mi je bitno.

STEFAN;Ja ti mogu vratiti tvoj novac,ali pod uslovom da pošalješ nekog od svojih ljudi da ubije Miloša.

IVAN;To nije nikakav problem.Reci mi gdje ga mogu naći.

STEFAN;Za 7 dana,ići će prema Prvomajskoj,točno u 12.

IVAN;To se može srediti.

STEFAN;Pazi da vas nitko ne vidi.

IVAN;Naravno,prolazit ćemo autom,prozor će biti otvoren dovoljno samo cijev da proviri.Nitko ništa neće znati.

STEFAN;Znači,imamo dogovor?

IVAN;Imamo.

*spusti slušalicu*

XVI.DIO

Došao je i taj dan,izlazak iz zatvora.

Miloš je bio presretan što napokon izlazi.Kada je zakoračio na slobodu,tek je onda shvatio koliko sloboda znači i koliko trebamo biti sretni na onome što imamo.

Stefan je nabavio Ivanov novac i onda je  njihov dogovor mogao početi.Ivan je rekao poslati svog radnika po imenu Filip da odradi posao.

Miloš i Elena su se još jednom čuli,ona ga je već čekala u Prvomajskoj.

Miloš se nalazio dvije ulice prije odredišta,plan je počeo,a vrlo brzo i završio.

Prozor je bio otvoren toliko da je samo cijev virila,Filip ispali metak,Miloš ostade ležati mrtav.

Crno auto projuri dalje,a ljudi su počeli paničariti jer nisu ni oni svjesni tko je kriv za ubojstvo mladog Miloša.

Elena je vidjela da nema Miloša pa je krenula prema njemu da ga što prije vidi.

Trudnica,veliki trudnički stomak ispred nje,plače od radosti,čeka da ga opet vidi nakon osam mjeseci..

Dođe Elena do mjesta zločina,kad je vidjela Miloša kako leži na podu,noge su joj otkazale,opet je plakala,ali ovaj put od tuge.

Požuri brzo do tijela,zagrli ga i ostane tu sve dok nisu došli policija i hitna pomoć.

XVII.DIO

Došao je dan pogreba,oblačno,pohladno vrijeme.

Na sahrani je bilo dosta ljudi,između njih,naravno i Elena.

Bila je sva u crnom,uplakana i slomljena,prisjećala se svih trenutaka s njim,onog obećanja,ponude za brak,svega..

Nije cijelu noć spavala,osjeća se kao da se cijeli svijet ruši.

Kako ga spuštaju u zemlju,njoj je sve teže,srce joj se slama.

Ne pušta da ga polože u zemlju,ne dozvoljava to,preklinje ih da to ne rade..

"Nije on mrtav,to nije moguće",neprestalno je ponavljala.

Ostali ljudi s pogreba zagrliše Elenu u pokušaju da je smire.

Kako su počeli bacati zemlju na sanduk,Elena u tom trenutku odluči svome sinu dati ime Miloš,da ga se uvijek sjeća.