Tumgik
Večeras je dušo rođendan tvoj
Već mjesecima imam ovaj profil, a tek noćas pišem prve retke... Kažu da kad si sretan nemaš vremena pisati, jer misli su ti svuda raštrkane. Čak i kad sam htjela nisam ih mogla sastaviti da ovdje napišem nešto. Ti si me potaknuo da otvorim profil. Zajedno smo ga otvorili, samo skrivajuci ime, koje sam ti kasnije pokazala. Sjećaš se? Naravno da se sjećaš. Pamtio bi svaku sitnicu u vezi nas. A sada... Mojom ulogom u toj našoj sreći želiš što prije zaboraviti. Obećali smo si da nikad nećemo, a ja imam osjećaj da već jesi. Ili od tolike želje da ne postojim više za tebe, tvoj pogled koji me više ni ne gleda govori mi to da koliko sam ti nekad značila sve, sad ti ne značim ništa. A to me najviše boli i plaši. Kolika je to snaga u tebi, da više ne postojim... Da, ja sam kriva. Kriva sam što večeras, na tvoj rođendan nisam uz tebe da ti zagrljajem i poljupcima ispričam koliko te volim. Koliko mi znacis. Koliko mi fališ. I rekao si mi da ćeš mi nedostajati. Znala sam to i prije tog dana kad sam čitala tvoje pismo, a duša mi je umirala sa svakom tvojom ispisanom riječi punom ljubavi. Ili zapravo ispisana uspomenama na našu ljubav. Tog dana umrlo je sve u meni. Te noći i idućeg dana. I onog sljedećeg. I tako svaki novi dan ispočetka. Svaka živa stanica u mom biću se hranila tvojom ljubavlju. I jedna mala ljubav se trebala hraniti od te ljubavi. Ali umrlo je sve. Nestalo. I opet sam se slomila. Još jednom. I sad prazna danima tražim čudo koje će me vratiti u svijet osmijeha. To moje čudo si bio nekad ne tako davno ti. Samo je bilo dovoljno da se pojaviš i dan je bio ljepši. Danju si bio moje sunce, noću mjesec, a zauvijek ćeš biti moj svijet. Svijet kojim ću putovati u mislima, zatvorenim očima kad će mi nedostajati zvuk tvog smijeha i pjesama koje bi mi pjevao. Pobjeći ću u taj svijet gdje ne moram nigdje ići, samo nasloniti glavu na tvoja prsa da ti čujem srce i tako drijemati dok mi ispisuješ slova po leđima da me voliš. Bilo mi je to najdraže putovanje. Put do tvog srca. Nažalost ljubavi moja sad svatko ima svoj put. Na tvom nisam ja, na mom nisi ti. Ali znam da će nam se putevi sastati, sresti ćemo se na nekom raskrižju. Molim te, ne idi dalje. Ostani kraj mene barem na istom putu u blizini. Svijet je preveliko mjesto za mene ako te ne vidim. Ako te ne pitam kako si, ako ne znam kako ti je prošao dan... Rekao si mi da mi nikad nećeš moći biti prijatelj. Znam. Nismo mi stvoreni da si to budemo. Ali sad najviše na svijetu trebam to. Da barem ulovim još mali dio tebe i sačuvam te kao prijatelja, kad te kao ljubav svog života nisam znala sačuvati. I ne vjerujem da ćeš ikada doći tu da vidiš jesam li išta napisala, ali neka ovo bude moj dnevnik osjećaja koje ne mogu više s tobom podijeliti. Sretan ti rođendan ljubavi, volim te.
#vecerasjedusorodjendantvoj
1 note · View note