happyqueendream - Tumblr blog

happyqueendream · 3 years

Text

Opet ova sumorna kiša se spustila na njen grad, kapi o prozorska okna dobuju, a misli sumorne negdje u daljinu odlaze, sumnje ih prizivaju, sebi vuku, grle , truju....

Sumnje....

Vjerovala je u neke riječi i djela , vjerovala u iskrenost naivno kao i sve male djevojčice što vjeruju , samo, ona više nije mala djevojčica , ni naivna tinejđerka , a opet, povjerova u blag pogled, nježne ruke , boju njegovog glasa ....

Povjerova da je jedina, nadala se da je i ona njemu isto što i on njoj , melem na nekim starim ranama, aspirin za sve boljke, utočište od svih nevolja, nadala se da je voljena...

I nije ona nikakve dokaze imala , samo ju zle slutnje obuzele, osjećaj da je nešto drugačije, da je on drugačiji, da je odsutan...

Nije znala da objasni šta se događa , ni otkud te sumorne misli , otkud sve te sumnje i zle slutnje što joj truju misli, grebu po srcu, otvaraju neke nove rane, nije znala , zašto odjednom ne vjeruje u blagi pogled, zašto je nježnost njegovih ruku ostavila brazde na njenom licu, one nevidljive ali bolne, one koje ju zabole i bez dodira....

Gdje je pogriješila???

Nadala se da će on biti drugačiji i da je konačno nekog srela tko će ju razumjeti, njene želje prepoznati , a nije mnogo želela, samo malo ljubavi, nježnosti , nekog da ju zagrli kad joj se svijet počne rušiti, nekog da ju uhvati kad počne padati, nije mnogo tražila, a ipak , čini se da ni to malo nije dobila...

A kiša ne prestaje , uporno kvasi prozorska stakla, a u njenim očima svetlucaju suze, ne zna ni zbog čega plače, ni zašto su joj obrazi mokri, ne zna šta se to uvuklo u njene misli i mira joj neda....Nema razloga, ali joj slutnje dušu truju, možda je sve to umislila, možda je njegov pogled još uvjek isti, i ruke još uvjek miluju kao i pre, možda je ipak voljena, a ova kiša kriva za sve njene pogrešne misli, možda su im vrata sreće još uvijek otvorena .... Još uvjek je naivna djevojčica, još uvjek se nada da mu je jedina, i da će sve opet biti kako treba, možda kad kiše prestanu, i maj pokaže svoje pravo lice, možda tad opet osjeti ljubav koju je tako sebično čuvala, onu ljubav koju je njemu poklonila, kad se maj ponovo vrati iz novembra, tad ce opet biti ona njegova djevojčica....

Maj je, a kiša pada kao da je sredina novembra, a ona novembar ne voli, mjesec u kojem je jednom pala do dna, mjesec u kojem je sebe jednom izgubila i teško pronašla, i nada se da će se vratiti mjesec sunca, cvijeća i cvrkuta ptica bez kišnih kapi novembra na prozorskim oknima.... Nada se , da je sve samo umislila, i da je on, vrijedan ljubavi, vrijedan njenih snova i čekanja....Nada se......

#tebi.i.zbog.tebe

0 notes

happyqueendream · 4 years

Text

Ne želim da te čutim , želim da te volim .....

Ne želim da te krijem od tuđih očiju, ni tebe ni svoju ljubav prema tebi, ni naše poglede ni ruku u ruci , zagrljaje, ti moj đoker ja tvoja dama, jedan špil karata, onaj naš, u kojem uvjek ljubav pobeđuje, bez blefa, bez pogrešnih poteza...

Ne želim da čutim o sreći koju sam u tebi pronašla, vidiš li osmjeh u mojim očima, čuješ li ove melodije u mom glasu kad o tebi pričam, i srce mi zadrhti na spomen tvog imena, vidiš li , ljubav se u moju dušu uselila...

Svako može da voli bisere, a šta je sa školjkama, i cvijeće, procvalo, ali šta je sa korjenima, i svako može da voli lijepo lice ali šta je sa onim što je u svakom od nas, šta je sa manama ljudskim i greškama, čuješ li kako mi tečeš u venama, u misli prodireš, stvaraš naše trenutke za pamćenje, sjećanja....

Ne želim da čutim o tebi, čuješ li, ne želim da krijem da sam sebe u tebi pronašla, školjku punu bisera, i korjenje svih onih lijepih cvjetova koje sam na prvi pogled otkrila, čuješ li, želim da te poljubim pred svima, i da kažem, konačno sam pronašla onaj dio sebe koji sam godinama tražila, konačno sam cjela, potpuna, sastavljena....

Čuješ li kako mi kucaš u grudima, blistaš u očima, u krvi mojoj tečeš, zauzimaš svaku poru mog tjela, ne želim da te čutim, želim da te volim, danas, sutra, do vjeka, čuješ li, ne želim bez tebe, ne želim bez nas, ne želim opet tražiti sebe u drugim školjkama, sad kad sam se konačno pronašla u tvom zagrljaju, pogledu, na tvojim usnama....Zar previse tražim, a želim samo da te volim, zar je to toliko teško shvatiti, neću više da te čutim, da te skrivam,ne želim, nista drugo ne želim osim da te čuvam, pazim , volim i svojim zovem....Ne zelim više da te čutim, a i zašto bih, ne stidim se ljubavi koju sam ti poklonila, ne stidim se riječi, da, volim ga, i on je ono što sam cjeli svoj život tražila....

Zašto bih o onom najljepšem čutala????

0 notes

happyqueendream · 4 years

Text

Ne mogu da te držim za ruku jer je nisi prihvatio.Ni da ti pokažem ljubav

koju nisi želio...

Ne mogu ni da te strpam u stih,jer mislim da bi prepisao.. moje riječi izvrtao i prepravljao...

I onako uz put bi ga ismijao.

Ja ne mogu da budem ono što nisam u tuđim očima jer to je isto kao da bi dušu prodala za šaku ničega u tvojim rukama. Grlim onoga tko zagrljaj prihvaća i čvrsto držim za ruku onoga tko me za pomoć pita... Ma,ni ne treba da pita mogu pomoći i bez toga. Ne volim igre mačke i miša poput Toma i Jerryja. To sam prerasla!

Ne mogu da grlim prazninu koju mi nudiš ni čežnju koju zavlačiš,ni tugu koju vješto u razne boje oblačiš... Sažaljenje...Ima li što gore?

I vjeruješ da traje to naše ništa.... Voljela bih da mogu biti kao ti i sve pripisati sudbini, karmi,ali ne želim živjeti u laži i taj jedan život tako uprljati. Zar da samoj sebi bol na nosim?

Sve u životu zovem pravim imenom,svaki poraz, svaki promašaj,svaku grešku...

Jer ako lažem sebe,lagat ću i druge ali ja nisam od tih. Ja ću radije glavom kroz zid pa ću biti ponosna na sebe što se nisam bojala, što sam bar probala. Što bi inače pričala unucima? Neka znaju da je luda baka živjela i voljela,da je bila hrabra a,ne kukavica koja je pronalazi stotinu opravdanja za sve ono što nije ali,je željela.

Ne mogu ja ništa mlako,bljutavo i neslano.

Ne mogu ono što znam da nije za mene..

0 notes

happyqueendream · 4 years

Text

Kazu,da su prve ljubavi one koje se ne zaboravljaju

Evo ja tvrdim,prava ljubav se ne zaboravlja

Prva ljubav je prva ljubav

I nebitno je kada nam se dogodila,vec s kim i dali ce trajati zauvijek

0 notes

happyqueendream · 4 years

Text

Otvorim dušu pred šakom punom latica koje prekrivaju trnje. Onda dugo liječim lagane ali mučne ogrebotine. A šta će mi to? Bolje je što nisam laka za voljenje samo zbog jedne ružne osobine koje nikako da se rješim: ako poklonim povjerenje, onda je to apsolutno i bezuslovno.

Ljudi sebi ne vjeruju, zašto bih im vjerovala ja?”

Čekala je još neko vrijeme. Sitnim šakama trljala ukočene butine. Brojala je ljude na ulicama, uspoređivala i tražila sličnosti. Nije nalazila ništa, nikakav trag, nikakve teze za zaključak. Naslonila se na masivan sims starinskog prozora. Slični su oni ljudi, naizgled potpuno različiti, koji sa suprotnih strana dolaze istom cilju.Niti sam laka za voljenje, niti sam laka na voljenju.U masi dobrih, divnih, jakih, širokogrudih, prija mi moj egoizam, nadrndanost, slabost i hermetizovanost.Bez ljudi sam najjača i sama od sebe voljena.A nisam laka za voljenje često ni sebi samoj...

0 notes

happyqueendream · 4 years

Text

Ne znam zašto mi je pričao o svom životu. O svojim snovima. O tišini, koja ne treba ni sa kim da se djeli. Ipak, slušala sam.

Slušala sam priču čovjeka, koji me je sve više podsjećao na moj život. Na pogrešne odluke. Na vrijeme koje prolazi. Jer ništa nije bilo tako dragocjeno, kao vrijeme. Jedino što novac nikad neće moci da kupi. Jedino što nikad neće moći da se vrati.

I mislila sam da je to samo jos jedna priča u nizu. Priča jedne ljudske sudbine, i želje jednog čovjeka, koji je svaki dan u ovom sivom svjetu, tražio malo šarene svjetlosti.

A svjetlost, kao da je neko gasio.

Čovjek se uvjek nada, dok neko ne ugasi svjetlo. Dok žvot ne počne da piše neko novo poglavlje. A mi smo stali na sred priče. Na vratima ostvarenja snova...a listovi ostadoše prazni. Uzalud je tražiti razlog, a kažu da za sve postoji. Jer nije to bilo slučajno, to tek sada vidim. Neki ljudi promjene naš život, a da toga nikad neće biti svjesni.

Taj čovjek je ispričao priču, i danas više ništa nije isto. A ja ću pustiti tišinu da priča, kako je kraj jednog života, značio početak jednog drugog . . .

0 notes

happyqueendream · 4 years

Text

Oni sa najljepšim osmijehom su sakrili najvise bola iza njega