fymelyn

[fymelyn]

Nadam se da si od onih, koji svoja obećanja ispune. Čekam te! Trebaš mi!

[fymelyn]

Prolaze dani, mjeseci kako se ne čujemo, a moje srce još žudi za tobom. Još se čuje ona sitni vapaj, koji te pred spavanje doziva, jer nemaš pojma koliko sam sigurna bila u tvojoj blizini, kad dođe poruka od tebe, imam osjećaj kao da si tu, kraj mene, kao da me čvrsto držiš za ruku. Osjećaj bezbjednosti i osjećaj koji nikada neću umjeti da opišem, a ti to nikada nećeš ni saznati. Volim te, Fymelyn!

[fymelyn]

Mislila sam da ću da te zaboravim kada odem u drugu državu, ali nisam. Još te u meni ima!

[fymelyn]

Nedostaje mi stara ja. Nedostaje mi ona djevojčica koja je imala snove, ciljeve, ideje. Djevojčica koja je bila srećna.

[fymelyn]

Bila sam tvoj mir i tvoja stabilnost. Znao si to često da istakneš, čak si i na našoj slici te dvje riječi ispisao. A sada, sada govoriš kako ti stvaram nervozu, kako te nerviram. Počeo si da me mrziš i tek sad shvatam koliko je mala granica izmedju ljubavi i mržnje. Ali ako želiš da me mrziš, neka bude kao u Džejevoj pjesmi.

[fymelyn]

Da li ste ikoga iskreno voljeli? Da li ste ikada osjetili leptiriće u stomaku? Da li ste pri svakom susretu sa tom osobom bili uzbuđeni? Da li ste nekoga toliko voljeli, da ga ne želite pustiti?

Ja jesam, voljela sam. Iskreno. Srcem. Dušom.

A kako mi se vratilo?!

Neuzvraćenom ljubavlju.

Poštovala sam, voljela, nikada ružnu riječ nisam rekla. A kako mi se vratilo, već pomemutom neuzvraćenom ljubavlju, nepoštovanjem mene i toga ko sam i kakva sam. Vratilo se tako što mi je srce na dijelove isječeno i rasuto po sjećanjima.

[fymelyn]

Tužna sam, da jesam. Cijelo tijelo i duh mi je obuzela tuga. Ništa drugo osim tuge, danima na mom licu nema osmijeha. Nema, nestao je, otišao baš kao i ona. Slomio se na komadiće i ušao u uspomene i poklone i polako se osmijehuje. Zašto to radi, zašto mi nedopusti da budem malo srećna, čemu služi ova tuga, da me nauči da se živjeti mora svakako ili čak da izađem jača iz ovoga svega. Objasnite mi Vi, kako da preživim ovo? Kako da preživim bez nje, kako da nastavim dalje? Kako?