dotaknimerijecima-blog

[dotaknimerijecima-blog]

1. NIKE Objavljeno: 26. ožuka 2019. 

Produkcija: Mladi Bok$

Album: Patnje Mladog Trepera

2. Tekken Objavljeno: 5. travnja 2019.

Produkcija: Trill Tozla (Dominik Tonković)

Album: Patnje Mladog Trepera

3. Nema te Objavljeno: 10. svibnja 2019.

Produkcija: Pascal Savage

Album: Patnje Mladog Trepera

LINK:

https://www.youtube.com/watch?v=3S6cH4VqNkA   Vokal, Tekst: Trill Tozla (Dominik Tonković)  

Album: Patnje Mladog Trepera

Mix/Master: Pascal Savage

Instrumental: Pascal Savage

Tekst: Kak nema tebe 

Sam gledam tv 

Sam brojim dane 

Kak nema tebe

Kak nema tebe 

Tak nema mene 

 Sam gledam tv 

Kak nema tebe 

Sad brojim pare 

Sam gledam tv 

Sam brojim dane 

Kak nema tebe 

Sad trošim pare 

Tak nema mene 

 Sam gledam tv 

Kak nema tebe   

Ništa više nije isto, više se ne trudim 

Otkak tebe nema, uopće zaš se budim

Zaš me pitaju za tebe ak nemam ništa s tim 

Da sam u Atlanti, sad bih naručio lean 

Kretene gledam, u vene ne dam, trebaš me, ne znam te, 

Ko si daj mak' se, ko je tam gore da ga pitam, oću bit bolje il 

Da prolistam nove listove, e moj živote, kolko si pošten (koliko si brate) 

K'o svoje mane, pijane dane (pijano) 

Težak sam za ovaj planet 

Kak nema tebe 

Sam gledam tv 

Sam brojim dane 

Kak nema tebe 

Kak nema tebe 

Tak nema mene 

 Sam gledam tv 

Kak nema tebe 

Sad brojim pare 

Sam gledam tv 

Sam brojim dane 

Kak nema tebe 

Sad trošim pare 

Tak nema mene 

Sam gledam tv 

Kak nema tebe   

Skratio sam, nemam misli 

Ja i gang smo tu, a di s' ti 

Nekad snovi su nam bili 

Lova,slava uglavnom isti 

Crni snovi su pokisli 

Nemam srca za popizdit 

Nemam ništa za rasitnit 

Više nisam isti 

Kak nema tebe 

Sam gledam tv 

Sam brojim dane 

Kak nema tebe 

Kak nema tebe 

Tak nema mene 

 Sam gledam tv 

Kak nema tebe 

Sad brojim pare 

Sam gledam tv 

Sam brojim dane 

Kak nema tebe 

Sad trošim pare 

Tak nema mene 

Sam gledam tv 

Kak nema tebe ..

[dotaknimerijecima-blog]

Recenzija filma “Mračna mjesta”

Mračna mjesta (Dark places) roman je američke spisateljice Gillian Flynn. Roman je objavljen 2009. godine, a na hrvatski ga je prevela Zrinka Budak 2015. godine. Autorica je rođena u Kansas Cityju, u američkoj saveznoj državi Missouri. Upravo je u svoj rodni kraj smjestila priču o Libby Day koja je kao sedmogodišnja djevojčica preživjela masakr svoje obitelj. U stravičnoj noći njezina je sestra Michelle zadavljena, sestra Debby raskomadana sjekirom, a majka Patty propucana puškom. Za taj naizgled sotonistički pohod okrivljen je Ben Day, Libbyn brat. 25 godina kasnije Libby kontaktira organizacija koja proučava misteriozna i ne do kraja riješena ubojstva. Libby prihvaća ponude te organizacije isključivo zbog potrebe za novcem. Ona je smatrala da je slučaj riješen te da je ubojica njezin brat. No u suradnji s organizacijom konci se počinju rasplitati i zapetljavati u nekom potpuno drugom smjeru. Kroz sve te zaplete mi upoznajemo Libby, ženu koja 25 godina poslije nesretnog događaja nije napravila veliki pomak u svom životu. Nezaposlena i depresivna na rubu je egzistencije. Ona je emocionalno i fizički „osakaćena“, arogantna i cinična. Nju je teško razumjeti, ali ju je nemoguće ne voljeti.  Ona se bori sa demonima svoje prošlosti, oživljava svoja sjećanja, proživljava osjećaje i strahove te noći. Autorica izvrsno prenosi sve te osjećaje na nas, uključuje nas u radnju. Znatiželjni smo, moramo proživjeti tu noć kako bismo saznali što se zaista dogodilo, ali sa znatiželjom dolazi i strah. Razvoju tih osjećaja doprinosi i kompozicija romana. Roman započinje poglavljem u kojem Libby Day počinje pričati svoju priču 25 godina nakon ubojstva. Sljedeće poglavlje stavlja nas u perspektivu njezine majke na dan ubojstva. Tako sve do kraja autorica isprepliće poglavlja iz sadašnjosti u kojima progovara Libby s poglavljima u kojima progovaraju članovi njezine obitelj na dan tog stravičnog događaja. Malo po malo slažu se djelići slagalice i nema vremena za predah. Do posljednje stranice prati nas napetost. Roman je prava poslastica za sve ljubitelje psiholoških trilera, ali i misterije i horora. Autorica je ovim romanom objedinila sve. Jednostavno je nemoguće staviti naglasak samo na jednu stvar. U djelu pratimo Libby, njezin život, poremećene obiteljske odnose, stravično i mistično ubojstvo i sve to je gotovo ravnopravno. Mračna mjesta je slagalica sa samo jednim ciljem- istinom. Istinom o onome što se dogodilo Libbynoj obitelji.

Napisala: Ana Šakić

Datum: 13. travnja 2019.

[dotaknimerijecima-blog]

“Cvijet treba sunce da postane cvijet, čovjek treba ljubav da postane čovjek.”

*Phil Bosmans

Fotografirala: Viktorija Šokčević

[dotaknimerijecima-blog]

"Jednoga sam dana četrdeset i tri puta gledao zalazak sunca... A malo kasnije si dodao: -Čuj... kad si tako tužan, voliš sunčeve zalaske... -Onoga dana kad ih je bilo četrdeset i tri, znači da si bio zbilja tužan? Ali mali princ nije mi odgovorio.”

*A. de Saint-Exupery 

Fotografirala: Viktorija Šokčević

[dotaknimerijecima-blog]

"Sve je između izlaska i zalaska sunca. Ponekad se stvari mjenjaju za tren oka, prije nego što čovjek stigne da se navikne na njih."

*Paulo Coelho

Fotografirala: Viktorija Šokčević

[dotaknimerijecima-blog]

Fotografirala: Viktorija Šokčević

....... Mi

Napisala: Viktorija Šokčević

16. svibnja 2019.

[dotaknimerijecima-blog]

Kritički osvrt na film „Dead Poets Society“

 „Učitelji sve jasnije uviđaju da njihov profesionalni identitet nije unaprijed određen samo implementacijom kurikula, planova i programa, već djeluju u skladu s profesionalnim identitetom stručnjaka odgojno-obrazovne prakse, koji radi na sebi, stječe potrebna znanja i vještine, a novostečeno znanje integrira s postojećim i primjenjuje ga u neposrednom odgojno-obrazovnom procesu te time školu postupno pretvara u „organizaciju koja uči“ i otvara prostor i poticaj za nova promišljanja i „nastavljanje profesionalnog razvoja stručnjaka u nama.“ (Blažević, 2014)

Citat iznad objedinjuje samu radnju filma Društvo mrtvih  pjesnika, ali i govori o kompetenciji i sposobnosti kojoj svi današnji učitelji trebaju težiti. Film Društvo mrtvih pjesnika američka je drama iz 1989., čija radnja prati priču o profesoru engleskoga jezika koji svoje učenike inspirira poezijom. Profesor Keating, kojega utjelovljuje Robin Williams, i sam je prije pohađao konzervativnu školu Welton u kojoj sada radi. Škola Welton temelji se na tradiciji, izvrsnosti i disciplini. Njezini su ciljevi usmjereni na učenikova postignuća, primjerenu organizaciju i vođenje odgojno-obrazovnog procesa, odnosno nastave te na partnerstvo s roditeljima. Profesor Keating, s druge strane, najviše cijeni oblikovanje razrednog ozračja te najvećom zadaćom smatra onu u kojoj će učenici pronaći sami sebe. Zato im i daje izreku „carpe diem“, tj. iskoristi dan, kao nit vodilju u njihovoj budućoj suradnji. Njegov pristup učenicima, mnogi smatraju, čini jednu od najvažnijih kompetencija nastavnika, a to je nastavnik kao prijatelj. Jukić (2010) kao jednu od glavnih sastavnica koje oblikuju metodički stil nastavnika koji potiče kreativnost navodi upravo stvaranje ozračja bliskosti, prijateljstva s učenicima. S druge strane Kostović – Vranješ i Ljubetić (2008) navode kako se od pedagoški kompetentnog učitelja očekuje da posjeduje posebna znanja i vještine, ali i osobna obilježja kako bi bio pozitivan model za identifikaciju svojim učenicima te autoritet koji se dragovoljno slijedi, a profesor Keating je imao oboje. Uspio je potaknuti kreativnost učenika i stvoriti ozračje prijateljstva, ali i uspio u tome da ta bliskost ne narušava njegov autoritet i poštovanje učenika. Jedan od najboljih primjera pedagoškog takta koji izaziva zadovoljstvo i oduševljenost učenika nastavom i profesorom Keatingom te u kojemu dolazi do izražaja koliko mu učenici vjeruju, a opet slijede i poštuju ono što im govori je scena u kojoj jedan od učenika, Todd, ne uspijeva riješiti zadatak koji im je profesor zadao, ali ga Keating, vidjevši njegov potencijal, navodi na to da istraži sebe i na kraju pokaže svoje sposobnosti i znanja. On poput pravog nastavnika ''izvlači'' najbolje iz učenika, a oni su mu na tome zahvalni. Brojni su i drugi primjeri u kojima učenici, koji su s podsmjehom gledali na Keatinga, kasnije s nestrpljenjem čekaju sat engleskoga jezika pa i sami osnivaju literarni klub te na površinu iznose svoje misli i strahove. Upravo je u tim primjerima vidljiva i refleksivna praksa. Keating je prvo poticao učenike da istraže svoje unutarnje stanje, želje i razmišljanja, a zatim ta razmišljanja primijene u svoje praktično djelovanje, tj. pisanje pjesama, glumu… Zbog svojega pristupa, Keating je često gledan kao ''čudak'', ali on je zapravo primjer koji bi svi ostali nastavnici škole Welton trebali slijediti te je te iste kompetencije nastavnika potrebno poticati. S time se slaže i Jurčić (2014) koji navodi kako kompetentan nastavnik uživa u svom poslu, ima autoritet kojeg učenici prihvaćaju i pedagoški takt kojim izaziva zadovoljstvo učenika nastavom. Rad nastavnika prikazanog u filmu u istraživanju vlastite prakse svakako bih navela kao jedan od primjera koji treba slijediti, jer mnogi nastavnici u cjeloživotnom radu ne uspiju pridobiti poštovanje i bliskost s učenicima kakvu je Keating imao. Smatram kako je savršena nastava upravo ona u kojoj učenici imaju priliku pokazati svoja razmišljanja i ideje  te kako se ne trebaju slijediti puka pravila organizacije ili usmjerenost na uspjeh i postignuća. Tome se teži danas, u sadašnjosti, no dalek je put do stvaranja škole kao prave kreativne ustanove, stoga se nadam da će se to u budućnosti zaista doseći. Zaključila bih riječima Previšića (2005) koji kaže da sve instance odgoja i obrazovanja, a osobito škola, trebaju biti humane i kreativne zajednice koje ljudima pomažu da odrastu i djeluju u cjelokupnoj punini svoga individualnog i socijalnog bića.

 Literatura

1.      Blažević, Ines. 2014. „Suvremeni kurikul i kompetencijski profil učitelja“. Zbornik radova filozofskog fakulteta u Splitu, 6/7, 119-131

2.      Jukić, Renata. 2010. „Metodički stil i takta nastavnika kao poticaj kreativnosti učenika“. Pedagogijska istraživanja, 7(2), 291-305

3.      Jurčić, Marko. 2014. „Kompetentnost nastavnika – pedagoške i didaktičke dimenzije“. Pedagogijska istraživanja, 11(1), 77-93

4.      Kostović – Vranješ, V., Ljubetić, M. 2008. „''Kritične točke'' pedagoške kompetencije učitelja“. Život i škola, br. 20, 147-162

5.      Previšić, Vlatko. 2005. „Kurikulum suvremenog odgoja i škole: metodologija i struktura“. Pedagogijska istraživanja, 2(2), 165-173

Napisala: Barbara Ančić

11. travnja 2019.

[dotaknimerijecima-blog]

*Popis lektira prema novoj kurikularnoj reformi

U posljednje vrijeme, točnije tijekom nekoliko posljednjih mjeseci, vodi se rasprava oko novog popisa lektira za osnovnu i srednju školu. Prema pisanju portala srednja.hr u studenom 2017. godine Vlada je usvojila Nacionalnu strategiju poticanja čitanja u razdoblju od 2017. do 2022. godine. Uz financijsku potporu Ministarstva kulture, Europskog socijalnog fonda te Ministarstva znanosti i obrazovanja, propisala je niz mjera i ciljeva kojim su se trebale stvoriti generacije mladih čitatelja.[1] Kao jedan od ciljeva navedene strategije navodi se provođenje programa poticanja čitanja, a mjera kojom se to trebalo postići, promjena je nastavnih programa i osuvremenjavanje lektira.

Međutim, na novom popisu lektira za srednju školu nisu se pronašla suvremena djela. Prema novom popisu, učenici srednjih škola čitat će 10 cjelovitih književnih tekstova, od toga 5, odnosno 6 obaveznih. „Reformirani“ srednjoškolski popis, prema pisanju portala, doživio je tek neznatne izmjene. Kao i dosada, učenici će čitati Držića, Gundulićevu Dubravku, Šenoinog Prijana Lovru, Krležine Glembajeve, Mažuranićevog Čengića, Novakove Stipančiće i Marinkovićevog Kiklopa. Među obaveznim autorima svjetske književnosti tu su, između ostalog, Sofoklo, Shakespeare, de la Barca, Kafka te Goethe. Osim Homerovih djela, Vergilijeve Eneide, s popisa lektire izbačen je i rado čitan Salingerov Lovac u žitu. Od suvremenih djela na popisu se nalaze Marquezov roman Sto godina samoće  iz 1967. i  Ime ruže Umberta Eca iz 1980. godine.

Što se tiče domaće književnosti, od suvremenih se djela ističe izbor iz poezije Danijela Dragojevića kao i Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Ive Brešana. Iva Habek, autorica članka na portalu srednja.hr, ističe kako će se učenici upoznati samo s dvije autorice suvremenih djela - Virginijom Wolf i Vesnom Parun unatoč velikom broju drugih autorica. Treba svakako spomenuti da će od iduće školske godine učenici moći izabrati i jednu lektiru po vlastitom izboru. U kurikulumu se navodi kako se pri izboru književnoga teksta za čitanje učitelju i nastavniku preporučuje odabir suvremenih tekstova za poticanje literarnoga čitanja prema načelima: od poznatoga prema nepoznatome, od bliskoga prema udaljenome. Kako se na popisu lektire ne nalazi se nijedno djelo iz ovog stoljeća, a nastavnicima je dano tek malo više slobode, ostaje pitanje kako će se i u kojoj mjeri nastavnici držati spomenute preporuke.

Napisala: Valentina Kezić

[1] https://www.srednja.hr/zbornica/objavljen-novi-popis-lektira-salinger-nestao-a-suvremenog-ni-vidiku/, (27.5. 2019.)

[dotaknimerijecima-blog]

  Othello u osječkom HNK

 Na pozornici osječkog HNK je, u petak 22. 2. 2019. godine, nakon više od pola stoljeća premijerno izvedena Shakespeareova tragedija Othello. Tekst koji je napisan prije više od 500 godina, preveden je u ovaj kazališni oblik koji ima svoj red i zakonitosti. Shakespeareovu se tragediju željelo prikazati u novom vremenu, u kojem dominira slika, a život je sve brži. Predstava je s pet sati, svedena na filmski napeta dva sata, a u njoj se susreću sve kazališne poetike. Tragediju koja nastaje tijekom Shakespeareova najplodnijeg razdoblja, između 1601. i 1608., kada su u samo sedam godina, između ostalog, nastale četiri velike tragedije: Hamlet, Othello, Macbeth i Kralj Lear, režira Damir Zlatar Frey. Uz režiju Frey potpisuje i scenografiju, koreografiju i izbor glazbe, a rekao je kako se Othello smatra najtežom Shakespeareovom tragedijom za uprizorenje te kako ju nastoje izbjeći sva kazališta i redatelji. Oni koje se uz Freya nikako ne smije zaboraviti spomenuti su dramaturg Rok Andres i kostimografkinja Ivana Bakal. Kako bi ovu predstavu približio mlađoj publici, koja se u zadnje vrijeme sve rjeđe viđa u kazalištima, Frey je tragediju od čak pet činova odlučio prikazati u jednom komadu i cijelo vrijeme raznim "smicalicama" držati pozornost svih gledatelja. Upotreba svakodnevnog jezika svakako je tomu pridonijela. Radnja je razumljiva, dijalozi lako shvatljivi, a sama glazba svojom suvremenošću u više navrata podsjeća na „Ratove zvijezda“. Također, pozornicu ove krvave drame Frey je potpuno ogolio. Izgradio je dva pokretna masivna zida, koji svojim kretanjem u prostoru prate radnju, ali i glazbenu podlogu. Othello je tragedija koja dotiče mnoge vječne teme; oslikava sukob uzvišenog i niskog u ljudima, otvara pitanje rasizma, političkog poretka i rasporeda moći, ali u prvi plan stavlja priču o ljubavi i (ne)prijateljstvu, vjernosti i ljubomori, odanosti i osveti. Osim glavnog lika Othella, čiju ljubomoru i želju za osvetom pratimo kroz cijelu tragediju, jedan od najznačajnijih likova je i Jago, luzer na društvenom dnu. Glumci su, svi redom, bili sjajni, a neki su i iznenadili. Prema mnogima, jedno od najvećih iznenađenja bio je upravo Miroslav Čabraja koji je utjelovio lik Jaga. Mnogi smatraju kako je ova uloga jedna od njegovih najbolje odigranih uloga ikad te kako se može reći da je ovo ''uloga njegova života''. Bio je jednostavno sjajan. Ostali glumci, Aleksandar Bogdanović koji igra Othella i Ivana Soldo Čabraja (Desdemona), koje pamtimo po njihovoj besprijekornosti i  jedinstvenosti još iz Lorcinih Krvavih svatova, također su oduševili i još su jednom dokazali zašto se mogu bez ustezanja nazvati jednima od najboljih hrvatskih glumaca. Nadalje, Petra B. Blašković (Jagova žena Emilia), Ivan Ćaćić (Cassio) te ostali glumci (Davor Panić, Matija Kačan, Duško Modrinić, Aljoša Čepl, Antonio Jakupčević i Antonija Pintarić) koji se pojavljuju u epizodnim ulogama također su potvrdili svoju kvalitetu i Freyevu ideju izvrsno prenijeli na kazališne daske osječkog HNK. Kvalitetu, jedinstvenost, suvremenost i magičnost Othella Damira Zlatara Freya publika je itekako prepoznala te je sam kraj predstave popratila velikim ovacijama. Ovo je uprizorenje pravi primjer kako svjetski poznate tragedije, stare preko pola tisućljeća i danas žive i kako teatar nije mrtav, dokle god postoje redatelji poput Freya, prostori u kojima današnja publika može sudjelovati te glumci koji imaju sve - od tijela, geste, plesa i glazbe do izvanrednog govora i izvanredne glume.

Napisala: Barbara Ančić

29. ožujka 2019.

[dotaknimerijecima-blog]

"Nije dovoljno samo živjeti!" - reče leptir. "Potrebno je imati malo sunca, malo slobode i malo cvijeća!"

*Hans Christian Andersen

Fotografirala: Anita Vrhovac

[dotaknimerijecima-blog]

“Kamo”

Napisala: Ana Šakić

14. veljače 2019.

[dotaknimerijecima-blog]

Recenzija knjige i filma Čudo

Knjiga Čudo, autorice R. J. Palacio, nalazi se na New York Times ljestvici bestselera i uključena je na listu Texas Bluebonnet nagrada. U središtu knjige nalazi se lik dječaka Augusta Pullmana koji je rođen s deformacijom lica koja ga je sprječavala u pohađanju redovne škole, pa ga je nekoliko godina školovala majka kod kuće. Krenuvši u peti razred on želi biti kao i obično dijete, ići u normalnu školu, što mu onemogućava njegova deformacija.         Priča započinje prvo iz Auggijeve perspektive, da bi kasnije bile prikazane perspektive prijatelja, sestre i njezina dečka te drugih likova. Te se perspektive spajaju na portretu jedne zajednice koja se muči s razvojem suosjećanja i osjećaja prihvaćanja. Jedna od glavnih poruka romana usmjerena je protiv nasilja, te prihvaćanja ljudske unutrašnjosti naspram njegove vanjštine. Autorica potiče  svoje čitatelje da se ne utope u vrtlogu jednoličnosti jer su rođeni da se ističu. U svijetu u kojem je nasilje učestala pojava, ovaj narativ osvježavajuć je po svojoj  raskošnoj svesrdnosti i pružanju nade. Upravo iz toga i izvire činjenica da će svaki čitatelj ovog romana biti ponukan novim saznanjima i zahvalnošću prema prijateljstvu.

Ocjena: * * * * *

Producenti studija Lionsgate 27. studenog 2012. godine obznanili su svijetu njihove namjere o istoimenoj filmskoj adaptaciji romana Čudo. Na premijeru filma čekalo se pet godina, do 2017., za što su zaslužni redatelj Stephen Chbosky i scenarist Steve Conrad. Unatoč razgranatoj i raskošnoj fabuli romana film upada u konvencionalne zamke žanra, među kojima se ponajviše ističe skučeni vremenski okvir koji filmskoj ekipi iza adaptacije ne pruža dovoljno prostora za detaljniju obrada motiva podrobno prikazanih u samom romanu. Ipak, Chboskyjevo Čudo zanimljivim i posebnim čini činjenica da se od naoko generičkog narativa, koji u svojoj srži ni po čemu nije pretjerano poseban ili inovativan (mladi junak suočen je s teškoćom – mladi junak nađe unutarnju snagu da “nadraste” teškoće), uspio napraviti film koji gledatelja bespogovorno uvlači i pritom pokreće emocije koje nisu nimalo generičke.  

Ocjena: * * * *

Napisala: Valentina Kezić

10. svibnja 2019.

[dotaknimerijecima-blog]

Zašto je čitanje važno? Odgovor potaknut čitanjem romana “Mala pariška knjižara”

„Mala pariška knjižara“ roman je Nine George, koja radi kao slobodna novinarka i spisateljica.

Roman nosi predivnu poruku o jačini i važnosti čitanja. Knjige su danas manje popularne nego što bi to trebalo biti. Društvene mreže i razni mediji su ih zamijenili i svaki dan sve manje ljudi čita. Djeca često već u ranoj dobi stvore odbojnost prema čitanju, ponekad i zbog toga što im se nameću djela koja im nisu zanimljiva i tematski bliska. Mislim da ova knjiga govori upravo o tome da nije svaka knjiga napisana za svakoga i da svatko treba pronaći nešto za sebe. Glavni lik je najzaslužniji za to da svatko tko dođe u njegovu knjižaru iz nje izađe sretniji i s knjigom koja će mu promijeniti život.

Knjiga je nešto što može izgraditi i spasiti čovjeka, kao što se vidi i u romanu. Ako čitamo ono što nam je potrebno, možemo spasiti sami sebe. Knjige mogu liječiti od tuge i depresije, mogu biti predivna zabava i mogu nas usrećiti još više čak i kad smo sretni.

Autorica u romanu čak pokazuje i koliko je teško napisati dobru knjigu, ističe da je to još jedan od razloga zašto knjige imaju veliku vrijednost za čovjeka. Upravo kroz opisivanje glavnoga lika vidljivo je to koliko knjiga čovjeka može umiriti i promijeniti mu život. 

Roman „Mala pariška knjižara“ nije klasični ljubavni roman, pored ljubavne priče nosi jasnu i važnu poruku o tome koliko su nam potrebne knjige i kako nitko tko ne čita ne može biti sretan. Prikazuje kako za svaki problem postoji rješenje, ali da bismo ga riješili moramo to stvarno željeti. Knjige su prikazane kao najbolji prijatelji svakoga čovjeka.

Također, kroz priču o odabiru odgovarajućih knjiga za svakoga, spisateljica želi pokazati kako je važno da svatko sebi u životu pronađe ono što voli i za što je rođen, da si nitko ne treba dozvoliti da radi ono što ne voli i dopuštati si da drugi utječu na njega.  Kada autorica navodi da to što se neka knjiga svidjela velikom broju ljudi ne znači da će se sviđati baš svima, želi reći da ako veliki broj ljudi čini nešto u životu i uživa u tome, to ne znači da će i nama ista stvar pružati jednako zadovoljstvo. Svatko je poseban i svatko pronalazi ono što mu se sviđa. 

Ovaj roman donosi prekrasnu poruku o važnosti knjiga i čitanja te smatram kako bi ga svatko, ako se nađe u prilici, trebao pročitati.

Napisala: Viktorija Šokčević

05. svibnja 2019.

 Viktorija Šokčević

[dotaknimerijecima-blog]

Recenzija filma „Bitka za Sevastopolj“

 Film „Bitka za Sevastopolj“ biografska je priča o sovjetskoj snajperistici iz Drugog svjetskog rata, Ljudmili. Redatelj filma je Sergey Mokritskiy. Glavni lik je Ljudmila Pavličenko, koju glumi Yuliya Peresild. Ljudmila je dijete vojnika, Ruskinja koja za vrijeme studija povijesti bude pozvana u rat na strani Sovjetskog saveza. Njezin talent otkriven je kada je s društvom bila na igralištu gdje su pucali iz puški u mete, a ona je bila preciznija od svih muškaraca iz društva. Ljudmila je krenula na fakultet kad je rat već počeo, a u rat je pozvana tek naknadno. U početku nije htjela prekinuti studiranje, ali nije joj dana sloboda izbora, morala je u rat. Njezin otac je bio onaj koji joj je rekao da mora otići. Film je, osim što prati život Ljudmile, prožet i ljubavnim pričama s nesretnim završetcima brojnih likova. Priča je doista potresna jer Ljudmila upravo u ratu izgubi svakog muškarca kojeg zavoli. Pored toga, ono što je najpotresnije je naredba od strane Njemačke da Ljudmila, zbog svojeg talenta, bude ubijena koliku god cijenu to nosilo.

Film je retrospektivan. Počinje prijemom sovjetskih vojnika od strane prve dame Amerike, Eleanor Roosevelt. Za vrijeme intervjuiranja vojnika, novinari ostaju zapanjeni kada Ljudmila iznese broj fašista koje je ubila za vrijeme rata. Najvažniji je u cijelom prijemu upravo govor Ljudmile u Chicagu, kojim je promijenila tadašnji pogled na rat. Dok je radnja filma u jednom trenutku smještena u razdoblje nakon rata, u drugom trenutku se vraća na Ljudmilinu priču o ratu, o njenom životu i njenim ljubavnicima. Film je prilično surov, a najfascinantnije je upravo to što govori o ženi koja ima jednu od najvećih uloga u ratu. Također, Ljudmila koliko god da se dobro nosila sa svime što ju je zateklo u ratu, ipak pokazuje i naznake PTSP-a. Smatram da se njena priča mogla još više razviti kroz radnju, ali opet, sva njena razmišljanja i ponašanja su zaista dobro razrađena i uklopljena u cijeli film. Efekti u filmu su iznimni, a po meni najveću ulogu u filmu, pored same priče, ima glazba. Pjesme koje u filmu sviraju daju dodatnu snagu emocijama i „uvlače“ čovjeka još više u samu radnju. „Bitka za Sevastopolj“ jedan je od najboljih biografskih filmova koje sam odgledala i preporučujem ga svakome tko voli filmove ovakve tematike. Na odličan način je ispričana ratna priča kroz koju se progovara o drugim problemima, a to je prvenstveno polo��aj žene u društvu u to vrijeme. Ljudmila je zaista žena koja je promijenila povijest i koja je srušila predrasude te pokazala da razlike između žena i muškaraca nekada nisu utemeljene i da spol ne označava tko je za što sposoban. Ono što je najsnažnije u priči je upravo prijateljstvo koje se razvilo između Ljudmile i Eleanor, koje je trajalo i godinama poslije. Smatram da je upravo „prva dama“ zaslužna što je Ljudmila uspjela pobijediti tugu i traume koje su je gotovo uništile nakon rata. Film zaslužuje svaku pohvalu, što zbog scenografije, što zbog odabira glumaca, koji možda nisu među najpoznatijim svjetskim imenima, ali su uloge odglumili izvanredno. Niti jedan efekt ne izgleda lažno, svaka rana na svakoj osobi koja je u ratu nastradala je odrađena savršeno i vidljivo je da su redatelj i cijeli tim koji je radio na filmu pazili na svaki detalj. Mislim da se ovakva priča ne može ispričati ljepše ili s manje uznemirujućih scena jer tada ne bi bila tako efektna i ne bi čovjeka potresla u tolikoj mjeri. Zaključno, smatram da bi se ovaj film svidio i ljudima koji obično ne vole povijesne ili filmove ratne tematike jer nosi jaku poruku, a sam rat nije u prvom planu, nego je temelj za pričanje priče o jednoj od, usudila bih se reći, najhrabrijih žena u svjetskoj povijesti.

Ocjena 5/5.

Napisala: Viktorija Šokčević

12. travnja 2019.

[dotaknimerijecima-blog]

Fotografija: Anita Vrhovac                           

 Linija naše ljubavi

                                       Linija.

                                      Ljubavi.

                                   Naše ljubavi.

                         Naša je bila isprekidana.

                               Kao i naša ljubav.

                               Kad si tu, puna je.

                           Kad te nema, prazno je.

                       Sad je izblijedjela, isprana je.

                                     Ali postoji. 

                               U mome sjećanju.

Napisala: Ana Šakić (27. ožujka 2019.)

[dotaknimerijecima-blog]

Objavljeno: 11. prosinca 2018.

Produkcija: Trill Tozla

Tekst: Dominik Tonković (Trill Tozla)

Žanr: Trap

Mane

1. Nekad Samo se Smijem

2. Curren$y

3. Ryan Gosling

4. Niš' ni s čim (feat. Cida)

5. K A U B O I

6. Mane

[dotaknimerijecima-blog]

Objavljeno: 31. kolovoza 2018.

Produkcija: Trill Tozla

Tekst: Dominik Tonković (Trill Tozla)

Žanr: Trap

Trap Prince 2

1. Ajmo na Pivo

2. Kulam

3. $latke $uze

4. Trilladelphia 

5. Samo Densaj (feat. Brzo Trči Ljanmi)

6. Beverly Hills

7. Neuritis

8. Kucci Grem (Gucci Gang RMX)

9. Drop Top

LINK:

https://www.youtube.com/watch?v=YS-xxz7kuP0 

Vokal, Tekst: Trill Tozla (Dominik Tonković)

Album: Trap Prince 2

Mix/Master: Trill Tozla (Dominik Tonković)

Instrumental: Cashmoney AP

Tekst: Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Hills 

Ne vrijede pilule, jer debeli debeli, na hranu paree si spiisko 

Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Hills furam S, 

udaram nisko, ja sam sa Beverly Hillsa Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Hills 

Ta Beverly bista, mog lika sa Hillsa se blista, 

Beverly Hillsa, de meni Beverly pillsa Beverly, Beverly, živote prelijepi, papiri zeleni uhh ou 

Beverly, Beverly, život taj htjeli bi, gore tam hollywood treperi, 

 Aj da  te vidim, nađi mi neš bolje, ae da te vidim, nađi mi neš skuplje, ej 

Dobit ćeš rak dolje od klasične plastične beverli hills bulje, ay 

Od one siromašne rulje pored, ne želim čuti svađe zbog love 

Jer mi se od njih naprave bore, al pri ruci imam uvijek doktore 

Ej  doktore iam problem, imam malo previše godina 

 Za tvoje godine sad odma, ponudit cu ti par stotina 

Tisuća, miljuna ay 

Šaka lijekova je uvijek  puna ay 

Bacio sam želju u bunar ay 

Zauvijek mlad i uvijek budan ay 

Sa ovoga svijeta ja ne idem nikuda sve dok je Beverly hillsa i bitno da imam svoju Meku za popanje pillsa i idem zubaru ja samo zbog grillsa 

Grillsi su na meni, meni, tolko sretan a trebam xanny, xanny, 

Starci su mi razvedeni, meni, život mi je sav u sjeni, sjeni 

Popam pill i opet svjež, 

Dolce, Gucci - boja bež napetost nožem rež', jedini frend mi je keš 

 Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Hills 

Ne vrijede pilule, jer debeli debeli, na hranu paree si spiisko 

Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Hills furam S, 

udaram nisko, ja sam sa Beverly Hillsa Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Beverly Hills 

Ta Beverly bista, mog lika sa Hillsa se blista, Beverly Hillsa, de meni Beverly pillsa 

Zauvijek sve goriii, 

Bogu se pomoli, 

Daruje ti Molly, pa se pokloni, 

 U vreći bomboni, u smeću bontoni 

'Ko su oni with no money? 

Nek se nađu u koloni Izbaci ovog feejkaa iz Beverly, Beverly, Beverly, Beverly Hillsa 

Pun mi je nos svega, imam njuha i sluha, i ponovno sve ima smisla 

Ponovno me odvedi da budem na vrhu planine i krenem disat 

 Kako sam se rodio, živio tako ću umrijet, pa sisu ću sisat 

Ovaj prince ima misiju k'o Mario, pazi da ti ne bi princezu zbario, 

Pazi da ti ne bi šljagu zavalio, radije bih ipak pljugu zavario,

Od Beverly Hillsa vrata sam pazio, imam ključ, al' žao mi što sam ulazio, 

Nek tebi bude žao što nisi gazio sve da bi 

Američki san ostvario, 

Nema veze malo sam se unakazio, ali Beverly Hills me je ful pomazio 

Baci me s brda kad budeš odlazio, unesi u nos pa budeš osnažio 

Digni mi kip, da bih se ustoniro, spoji na aparat ak bih se ukomiro 

Elita ovog svijeta Beverly Hills, kad nađu novi planet, trebat će nam takav isti ..