djolo-djolo

[djolo-djolo]

Mozda se nekad sretnemo u izgubljenim snovima

[djolo-djolo]

Prekasno.

Prekasno.

Dan, mesec, godina prođe.

Nema te, samo iluzija izmaglice

U tamnom ogrtaču koji pogled skriva.

Prekasno.

Sunce je mrak progutao

Bezdušno, surovo

Ni jednom zraku ne dade da se promoli

Bar na tren

Ne.

Ni maleni deo vremena.

Prekasno.

Da si samo ovde,

Da su tvoje ruke

Luka mojih boli, jada

Da ti samo mogu dotrčati sada

Ali ne.

Negde daleko postojiš ti

U svetu snova

Nedostižnom mojim rukama

Prekasno.

Najžalije je kad ti mogućnosti plešu ispred očiju

Igraju kao da ti se rugaju

Učini ti se da nose odoru stvarnosti

Ali je onda sa osmehom skinu

I otkriju nago telo –

Praznih snova i pustih želja

Prekasno je, ponovo.

Zakasnila, ponovo, ja sam

Zakasnila na peron gde se život živi

Gde bojama duge obojen je moj svet sivi

Zakasnila ja sam.

Sad neko drugi na mom mestu sedi

Uživa u prizorima sa druge strane prozora

A ja

Stranac na peronu

Ukočen, uplašen

Posmatram kako voz peron napušta

Voz nada, mogućnosti

Voz života

Još jedanput beše prekasno

Prekasno da me bleštavi far rizika

Osvetli

Da mi podari mir

Spokoj

Srećom mi dušu preplavi

A ne da me ostavlja sa snovima

Snovima, jedinim prijateljima

Prekasno je.

Prekasno.

Ali ipak valjda ne

Za sve

Zar ne?

[djolo-djolo]

Kako ćeš oprostiti sebi Što si se bojala prvih koraka Pogrešnih i pravih puteva Pogrešnih i pravih ljudi Što si se vraćala nazad Mostovima koje je trebalo spaliti Što nisi palila svjetlo Tamo gdje je bio mrak I što nisi htjela Sve ono što si mogla I što nisi smjela Sve ono što si htjela I kako ćeš oprostiti sebi Tog dalekog jutra Kad se probudiš sama A na drugoj strani kreveta Osim tvoje sjene Ništa ne diše

Dostoyevska (via dostoyevska)

[djolo-djolo]

Neću ti obećati da ću te čekati zauvijek, jer neću. Niko se ne čeka toliko dugo, čak ni ti. Ali mogu ti obećati da ću te uvijek željeti, pa ako navratiš sutra, prekosutra ili za deset godina, naći ćeš me tu.

[djolo-djolo]

You think suicide is stupid? It is stupid to make someone feel like suicide is their only escape.

(via br0ken-gurl)

[djolo-djolo]

“Ne teče rijeka, već voda… i ne prolazi vrijeme već mi.”

— Ivo Andrić

[djolo-djolo]

Ne pitaj se zašto neke osobe i dalje pokušavaju da vas povrijede, zapitaj se zašto i dalje to dopuštaš.

-EZZIO-

[djolo-djolo]

Ljubav ne mora biti zapovijed, vjera niti naređenje. Ja sam vlastiti bog. Ovdje nismo da bi učili zakone Crkve, države i našeg obrazovnog sustava. Ovdje smo da bismo pili pivo. Ovdje smo da ubijemo rat. Ovdje smo da se smijemo nadmoćnostima i živimo svoje živote, toliko dobro da će se smrt bojati uzeti nas.

Charles Bukowski (via pelinikaos)

[djolo-djolo]

[djolo-djolo]

Varaš se, nisi me slomila. Ne umirem ja. Nego ti, u meni.

Prolaznik (via verona-tekstovi)

[djolo-djolo]

Samoća je cijena koju plaćam otkad te nemam. I plaćat ću ju dok mi se ne vratiš. Ako to nije ljubav, pustite me da pišem o tom tajnom osjećaju koji me toliko veže za tebe.

Pricam ti o njemu (via pricam-ti-o-njemu)

[djolo-djolo]

Zaborav- Jovan Dučić

[djolo-djolo]

Reblogujte svi sa Balkana da nađemo jedni druge :)

[djolo-djolo]

[djolo-djolo]

The end.

[djolo-djolo]

Kažu da čovjek nikada ne oženi onu koju voli. Ne znam, možda sam primitivac, možda vjerujem u nestvarno. Ioako nismo zajedno, ja ne vjerujem u život bez nje. Sve što sam radio, i sve što radim je zbog nje. Ne mogu da zamislim da ću jednog dana oženiti onu koja nije ona. Ne mogu da  zamislim da ću raditi 12 sati, i doći u kuću u kojoj neće biti ona. Znate, ja sam zaista malo primitivan jer ne želim da pričam djeci o tome kako sam jednom volio ženu koju nije njihova majka. Više bih nekako volio da pričam djeci kako sam se bezbroj puta svađao sa njihovom majkom, i da smo bez obzira na to uvijek se vraćali jedno drugome. Volio bih da pričam djeci kako sam pokušavao da zavolim neku drugu ženu, ali da nisam uspio, jer sam u svakoj vidio njihovu majku. Volio bih da ona sluša te priče, kojima trujem sebe i da se na svaku moju glupu rečenicu nasmije i da potvrdi da je bilo tako. Da potvrdi da sam bio kreten, ali da je upravo to zavoljela kod mene. Volio bih da jednog dana priča našoj djeci koliko sam je puta povrijedio, i koliko puta mi je oprostila. Volio bih da zajedno pričamo našoj djeci kako smo u pokušaju da se izgubimo pronašli se. Volio bih da ne skida onaj blesavi osmijeh sa lica. Jer sam upravo to zavolio kod nje. Volio bih da nakon 12 sati rada dođem u kuću u kojoj će biti ona. Da kuća bude u haosu, da ručak ne bude ni u planu, ali da ona bude tu.  Da je uhvatim za ruku, i kažem joj da je možda i bolje što nije ni pokušala da napravi ručak, jer znam da ne zna da kuha. Da je odvedem u kuhinju, da mi dodaje sastojke dok pravim ručak mrtav umoran. Ali sretan. Volio bih da nakon napornog dana legnem sa njom u isti krevet. Da se bezbroj puta svađamo i mirimo pod istim jorganom. Volio bih da moj nov dan započne sa njenim poljupcem. Da me iz svog zagrljaja ne pušta da idem na posao, iako i ona i ja, vrlo dobro znamo da moram ići. Bez obzira koliko mnogo druga žena može da mi ponudi, ja je ne želim. Ja želim svoju malenu savršenu nesavršenost. I ako postoji žena koja nije ona, vjerujte, ja je ne želim. Ja želim samo nju. Jer samo tako moj život bi imao smisla. Vi se ženite za žene koje ne volite, i za žene koje ne vole vas, a ja, ako nemam nju, biram da budem sam.Zauvijek.

[djolo-djolo]

“Nekad je najbolje dići ruke od nekih osoba. Kada bolje pogledaš, vidiš tko je zaista zaslužio da bude u tvom životu. Na neke stvari staviš točku, ne zato što želiš, već zato što tako mora biti. Neke teme zauvijek ostanu zatvorene jer je tako najbolje za sve. Ljudi dolaze i odlaze, bez tvoje volje i želje. S vremenom se navikneš na sve. A ako netko zaista želi biti dio tvog života, to će se pokazati s vremenom.”