digitalnahumanistika-blog

[digitalnahumanistika-blog]

Kritička angažiranost digitalne humanistike

Prvo bi volio objasniti riječ kritika prije nego što kažem nešto o DH i kritičkoj angažiranosti, 

Kritika (iz francuskog jezika: critique; izvorno iz starogrčkog: κριτική [τέχνη], kritikē [téchnē], izvedeno iz κρίνειν krínein, „[raz-]likovati, razmotriti“) označava primjerice umjetnostprocjene, ili stavljanja u pitanje.

Postoje razni profesionalni kritičari u određenim područjima kao primjerice u umjetnosti, glazbi, filma, kazališta, restorana, kritike znanstvenih publikacija itd...

U svakodnevnici pojam obično uključuje ukazivanje na grešku ili loše upravljanje s implicitnim pozivom na promijenu lošeg stanja.

DH bi trebala sve kritički posmatrati tj da se kritički ophodi sa stvarim s kojima dolazi u kontakt.

Reference:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Kritika

[digitalnahumanistika-blog]

Dizajn kao retorika

https://hr.wikipedia.org/wiki/Gr%C4%8Dka_retorikaU početku bi volio prvo objasniti pojmove retorika i dizajn 

Retorika (starogrč. ῥήτωρ, govornik, orator) ili govorništvo općenito je umijeće ili tehnika govorne komunikacije s praktičnom svrhom uvjeravanja sugovornika.

Dizajn je primjenjena umjetnost i ova riječ je prvo bila korištena kao izraz za stvaranje arhitektonskog plana kroz iterativni proces skica i maketa. Riječ ”Dizajn“ dolazi od engleske riječi Design, a znači crtež ili skica, neka ideja izražena crtežom. Jednostavno rečeno, dizajn je umjetničko oblikovanje predmeta za upotrebu.

U digitalnoj humanistici dolazi do fuzije ovih pojmova i dobivamo nešto sasvim novo gdje vizuelno postaje fundament komunikacije. Šta se tu u stvari dešava npr u medijskoj industrij pomoću dizajna određenih reklamnih sadržaja proizvođaći šalju poruke kupcima da je njihov proizvod najbolje itd. 

Reference 

https://hr.wikipedia.org/wiki/Gr%C4%8Dka_retorika

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dizajn

[digitalnahumanistika-blog]

Proizvodnja distribuiranog znanja

Proizvodnju distribuiranog znanja povezao bi sa pojmom globalizacije koji olakšava brz protok informacija, robe i ideje što pak olakšava da znanje stećeno u bilom kojem dijelu svijeta brzo dopire do nas što nam olakšrava naš život u svakom njegovom domenu. Sve više primjećujemo da se veći broj intelektualaca iz razlićitih strućnih polja ujedinjuju kako bi prisali kvalitetna naučna djela, npr udriživanje historičara i infrmatičara u svrhu sačuvanja kulturnih dobara tj digitalizacije kulturne baštine. Ovaj blog bi volio završiti sa citatom koji potkrepljuje znanje i digitalnu humanistiku.  

 "Nemojte limitirati decu samo na ono što ste vi naučili. Deca su rođena u drugom vremenu. " Rabindranat Tagor

[digitalnahumanistika-blog]

Autorstvo i kultura otvorenih izvora

1.

autorstvo (prema autor), intelektualna odgovornost za djelo. Utvrđivanje autorstva u starom je vijeku bilo vezano uz istraživanje autentičnosti vjerskih tekstova, odn. odvajanje apokrifnih tekstova od onih koje su aleksandrijski filolozi nazivali primljenima.Potvrditi autentičnost teksta značilo je proglasiti tekst vjerodostojnim, uporabivim za vjerske svrhe, a postupak utvrđivanja zasnivao se na primjeni posebnih kriterija. Poznati su oni sv. Jeronima (IV. st.), koji ih je primjenjivao za razlikovanje dviju vrsta pseudotekstova: lažno atribuiranih i krivotvorenih tekstova. Kriteriji za utvrđivanje lažnih atribucija obuhvaćali su istraživanje homonima, uspoređivanje tekstova pretpostavljenog autora s ostalim njegovim radovima te sadržajnu i stilsku analizu. Iako su tekstovi koji ulaze u biblijski kanon bili konačno utvrđeni na Tridentskom koncilu (1545–63), istraživanjem autentičnosti vjerskih tekstova nastavili su se baviti protestantski autori još i u XVII. st.

Djela nastala u sr. vijeku obilježuje nesigurnost autorskih atribucija. Razlog je tomu poseban odnos prema autorstvu. Srednjovj. autor najprije je prepisivač i kompilator tekstova ranijih autora, koji su smatrani mjerodavnim izvorima i autoritetima. On često u vlastiti tekst dodaje ulomke tekstova drugih autora bez posebna označivanja, odn. navođenja izvora. Vezanost osobnog imena uz neko djelo u sr. vijeku ne označuje uvijek autorstvo, već se češće radi o imenovanju ili nazivanju rada. Tekstovi se pamte po autorovu imenu, ali i po imenu prepisivača, vlasnika knjige ili kojega drugog autora čiji se rad slučajno našao uvezan u istom svesku.

Praksa identificiranja djela prema autorovu imenu u zap. se kult. krugu ustalila od renesanse, a neki je autori tumače obnavljanjem grčko-rim. tradicije, jer su se djela klas. autora oduvijek pamtila i identificirala po autorovu imenu. U zemljama ist. kultura do XIX. st. autorovo ime rijetko dolazi na knjigama i rukopisima, a djela se identificiraju prema naslovu.

Prilikom korištenje tuđijih umnih radova bitno je poštovati ideje osoba koje su izumile nešto i obavezno citirati njihove riječi kako bi se zaštitio njihov radi također i poštovao zbog doprinosta koji su dali. 

Reference ; http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4772

[digitalnahumanistika-blog]

Vizualizacija kulture

Najbolji primjer koji mogu navesti je video prezentacja sa predavanja na predmetu digitalna humanistika na kojoj promotori prikazuju umjetnićka djela određenog autora kroz period njegovog stvaralaštva. Pomoću digitalne humanistike moguće je odrediti promjene u djelima autora u vrlo kratkom roku. Također možemo upotrijebiti vizualizaciju u drugim granama umjetnosti kao što su arhitektura, vajarstvo, kiparstvo. 

[digitalnahumanistika-blog]

Blisko i udaljeno čitanje

Šta bi to bilo blisko čitanje ??. Teško je defnisirati ovaj pojam ali to bi bilo najbolje rečeno udubljenje u neki tekst bila to knjiga ili neki znanstveni časopis. Još jedna od karakteristika bliskog čitanja je obračanje pažnje na detalje kao što su stil kojim je pisan tekst, jezik na kojem je pisan i retoriku. 

Udaljeno čitanje bi predstavljalo novu varijantu čitanja ne samo u humanističkim naukama već i u literaturi pomoču modernih sredstava kao što su računari, tableti koji imaju imaju mogućnost da pohrane više dijela i tako omogučuju veći broj dijela za čitanje.

[digitalnahumanistika-blog]

Digitalna zaštita kulturnog nasljeđa

Zbog zaštite određenih kulturnih dobara potrebna je digitalizacija istih. Naime u današnjem vremenu nije samo dovoljno njihovo skladištenje po depoima i muzeijma, svo nasljeđe treba da bude dostupno svima koliko god je to moguće. Po mome mišljenju to bi bilo najbolje pomoću određenih servera na kojima će biti pohranjeni svi podaci koji se mogu digitalizirati. Čak šta više da se napravi virtualni pregled određenih građevina koje su kulturalnog znaćaja. 

[digitalnahumanistika-blog]

TEORETIZIRANJE DIGITALNE HUMANISTIKE

Berry (2011) primjećuje da računarske tehnike nisu samo instrumenti koji se mogu obrađivati tradicionalnim metodama nego da mogu imati duboki uticaj na discipline koje ih koriste. Ne samo da uvode nove metode koje se orijentiraju na obrazce umijesto na principe narativnosti, nego omogućavaju rekombiniranje same discipline.  Presner (2010) tvrdi da dok se prvi val digitalne humanistike fokusirao na velike projekte digitalizacije i stvaranje tehnologijske infrastrukture, današnji drugi val digitalne humanistike, što možemo nazvati “digitalna humanistika 2.0″, je generativnog karaktera i kreira okruženja i alatke za stvaranje, pohranjivanje, i interakciju sa znanjem koje je “rođeno digitalno”, i živi u raznovrsnim digitalnim kontekstima. Dok se prvi val fokusirao na analizu teksta (sistemi klasifikacije, markiranje, šifrovanje teksta, i akademsko editovanje), drugi val digitalne humanistike uvodi potpuno nove disciplinarne paradigme, udružena polja istraživanja, hibridne metodologije, i čak nove modele publikovanja koja ne proizilaze iz print kulture. Manifest digitalne humanistike 2.0 (Schnapp and Presner, 2009) tvrdi da je prvi val digitalne humanistike bio kvantitativan, automatizirajući lingvističke korpuse, i mobilizirajući pretragu i korišćenje moći koje posjeduju baze podataka, drugi val je kvalitativan, interpretativan, eksperimentalan, i generativan u karakteru. Kao takav, bazira se na temeljnim metodološkim snagama humanističkih nauka a to su usredsređenost na kompleknost, historijski kontekst, analitičku dubinu, kritiku i interpretaciju.

REFERENCE

Berry, D. M. (2011). The Philosophy of Software: Code and Mediation in the Digital Age. New York: Palgrave.

Presner, T. (2010). Digital Humanities 2.0: A Report on Knowledge, accessed 15 October 2014, http://cnx.org/content/m34246/1.6/?format=pdf.

[digitalnahumanistika-blog]

Projekat kao osnovna jedinica digitalne humanistike

Pored tog što postoje znatne razlike između klasićne i digitalne humanistike projekat je ono što im je zajedničko i što ih veže. Da bi projekt bio uspješan mora da postoje dvije osnovne stvari strast i strpljenje, kao i redoslijed rada projekt u nastavku možemo vidjet redoslijed po  Scheinfeldt

Izbor projekta– Potrebno je izabrati nešto što nas zanima i što može biti finansirano.

Gradi partnerstvo– Partnerstvo predstavlja način da izgradimo svoju bazu podataka. Potrebno je imati jasan dogovor među partnerima.

Vodi računa o finansijama– Treba ispuniti sve kriterije da bi projekat bio finansiran.

Uspostavi budžet– Treba tražiti maksimalnu svotu novca ali potrebno je znati šta učiniti sa tom količinom novca. Ne treba obećavati ono što se ne može ispuniti.

Osoblje projekta– Pogledati vještine osoba u projektu a posebno je važna vještina timskog rada. Pored toga su još važni i kratki individualni sastanci osoblja.

Napravi plan rada– Da bi projekat uspio potrebno je u aplikaciji ostaviti dojam ozbiljnosti. Također nije problem promijeniti plan rada ali je potrebno imati opravdanje.

Izvještavaj financijere i administraciju– Redovna komunikacija sa finansijerima i administracijom je obavezna kao i ispunjavanje izvještaja na vrijeme.

Publiciraj projekat– Potrebno je napraviti dobru web prezentaciju i izgraditi blog projekta čak i ako projekat nije baziran na web-u.

Održi projekat– Da bi projekat održali potrebno je misliti o novim partnerima i kojim putem stvari mogu krenuti.

Rukovođenje– Potrebno je zauzeti poziciju autoriteta. Također trebamo prihvatiti greške koje napravimo te paziti da se ne dogode brzoplete odluke.

[digitalnahumanistika-blog]

Tenzije izmedju digitalnog i humanističkog

Tenzije između digitalnog i humanističkog možemo predstaviti kao vječiti rat između olovke i binarnog sistema. Sa jedne strane tradicionalni naučnici se zalažu za očuvanje humanističkih nauka onakvih kave su od samog početka. Sa druste strane digitalizacija nam olakšava pristup informacijma koje bi bile dostupne svakome u svako doba. To bi olakšalo izućavanje u akademskoj zajednici i možda čak bi dovelo do novih saznanja.