danilojovanovic

[danilojovanovic]

What the eye and body can see is limited, but the soul transcends miles and continents. Revelations are rare, precious moments destined to be, beyond any romantic idea. Today, my dragons flew away; I released them to freedom. Your presence is felt despite the absence of words and time. Encounters are never by chance; sometimes, they carry more depth than we can grasp at once. When the fire burns too fast, it leaves only burnt skin. Layers are meant to be discovered, a process that brings only joy. The top of my inner mountain is both soft and hard. From there, I look forward to everything that is to come.

---

[danilojovanovic]

The sun and sea cradle me in their safety. The past two years have seen many losses. My heart has been pieced together just enough times to keep beating. Wisdom lies hidden in the sand, and I feel its touch on my golden skin. My fears and worries do not stem from loss; though they occasionally awaken, it is only to be healed. A mountain within me sings lullabies, nurturing soft dreams. I have always loved to dive deep, sometimes encountering other souls in those mysterious depths. The rest of the tale will unfold once the avocado sandwich is ready and the cappuccino is perfectly made.

Because..."What's destined to stay, will be there, like remnants of sand on sun kissed skin."

[danilojovanovic]

Collecting pieces of hearts from the floor. Fleshes. Smell on my fingertips. Desire should be typed hundred times in this poem. Your feet as a dream that's never going to become reality. Hugs. Strong. Thight. Meaningful. We could...(add here whatever you want) ... but we won't. And so it is. Explanations are pointless. But, what a lovely boy you are. Playful, curious, soft, intense and so similar. To me. Today I'm looking for pillows for soft landings, while I collect pieces of hearts. Room is empty and softness has to be found within. My falls are twists. I have to end up on my both feet. Regardless the pain. Some people touch our deepest parts. Probably there's something magical there. " I'm cleaver enough to be stupid." Goodbyes were always hardest thing for me. So, I will stop here... goodbye purple onion.

[danilojovanovic]

Hurricane is coming. I said to you that I'm worried. About you. Sometimes I'm thinking how weak and mild are my emotional experiences after knowing you. After making love with you. Fuck. You're still adorable. Mostly is still about your eyes. Look at me- six months later I'm in Vienna. No need to be anywhere else. Or this is related to you. Or I just want to choose a comfort zone. Now we're waiting for Monday to see where hurricane will hit. I said to you today that I'm very sensitive if I know that someone is out of food. You said that you're jaleous on my trip to Dubrovnik next week. " You know that I would be a happiest person on Earth if I can have you next to me ". Still. You're adorable. Still. Your eyes. Still. Sometimes I don't know why we're still in touch. Still.

[danilojovanovic]

You're hidden from my Instagram audience. You're unspoken love story. You. I wonder how do we know which experience is for letting go and which is to fight for it? We don't. Today I'm angry on entire universe. Sad. Angry. Empty. Peaceful. Grateful. Sad. Relaxed as well. You broke your own rule that day on the bus station. You kissed me. Later we were laughing on that. Is there any later? "Suffering is not part of our story" I said. When I get lost in my own mind, I should remind myself on that statement. Easiness will take is into harbour. Yes, it might be that we're going to say goodbye to each other in that harbour. But, it might be something else. Let's stick to easiness. Each of us. That's important. Peace within ourselves. Outcomes are less important, even if it doesn't look like that. Peace and easiness. We're already breathing love. There's nothing more beautiful than that.

[danilojovanovic]

Sve je to zbog one tvoje fotke sa plavom pozadinom. Podsjetila me zbog čega te biram iznova i iznova. Čitam tvoje poruke još jednom. Mislim kako ćeš jednom možda otići bez da se vratiš. Dobro. I to smo preživjeli. Tvoja lojaliti kartica je ostala kod mene jedne od onih noći. Mora da se zato stalno vraćaš. Pitam se kuda uopće ideš i kako ti je kada odeš tamo. Mislim da puno mislim. Zajebi. Dovoljno sam lak da sanjam. Dovoljno da crtam neke šarene skice i ćutim ono što govore misli. Lijepa je ta fotka sa plavom pozadinom. Sve zbog očiju. A zapravo je to ono kad se vidi duša. Puno plešem ovih dana. Bečka kuća je dovoljno velika za ples i pjesmu. Užasne me svaki put kad stanem na ivicu i glasno kažem koliko mi je stalo. Teško pišem o tome. Zajebi. Lijepo je rekao onaj čiko: to je što je. Bit će da sam se zaljubio.

[danilojovanovic]

Powerful storm today. Inside and outside. Our dog is afraid and he placed himself next to my foot. There's a hole in my stomach. Promising messages. There's something much bigger than you and me. And waiting. Bigger then all expectations. Then my decision to give up from walking on a Pride parade. I gently kissed a dog's forehead. Everything is going to be fine - I said.

To him.

To myself.

To you.

There's no final destination.

Only endless journey.

[danilojovanovic]

Am I afraid to keep memory of you? There's no such a thing like - it's too good to be true. Sometimes I'm brave enough to step into this memory. To make it alive. Yesterday you wrote me: Consider your hand held. Sometimes, I'm afraid to dream. It's all together. Dreams and fears. There's something left on my palms. I know where I'm standing. Most of the time. And yes... there's beauty in all flaws while they're sleeping on my skin. And my lap is comfortable enough. For all those memories, hopes and confusions. It's beautiful when someone leaves you speechless...I think I was always dreaming about that. I would love to breathe next to you.

[danilojovanovic]

Jedan mi je čovjek danas rekao da sam čekić. Svidjelo mi se to. Čini mi se da sam od onih čekića što nekog ponekad opale malo po prstima. Inače, jedan vrlo fin, stabilan i lak za rukovanje. Upravo sam se sjetio da kiša koju smo očekivali danas, uopšte nije pala. Crne lake patike su ostale suve. Uglavnom sam u stanju boljenja kurca za ove što kao kuliraju. Ljutnja je očigledno tema mjeseca. Sjetih se Dalibora, mog seljačkog karaktera. Sa njim nema zajebancije. Lako odjebe sve. Možda mi se zato i sviđa da budem čekić. U ovoj pjesmi očigledno nema mekoće, uglavnom su samo prava leđa i stomak kao kamen. "Nekad moraš malo da udariš po prstima" : kaže Dalibor. I ja mislim.

Zovem se Dalibor Čekić

[danilojovanovic]

Izgleda da se danas vratio onaj san o bliskosti. Dišem umorno i meko. Jedan Marko je rekao: "Dosta mi je mojih strahova". Pisao sam u Sarajevo, kažem da me očekuju krajem mjeseca. Neizvjesnost me danas čini tužnim i mekim. Dodah u pismu da ću biti tamo gdje treba, to je jedino izvjesno. Lokaciju ne znamo. U glavu često svrate ovi što ćute. Od njih popizdim malo. Tada zaričem. Psujem i ponavljam riječ: nikad. Na grudima držim jedan perjani jastuk, mislim da je to zbog onog sna o bliskosti. Ko je otišao, nek mu je halal sve. Ko se naljutio, pa ćuti, isto. Ramazan je mislim se, tamo, u Sarajevu najljepši. Dalje od ovog mekog disanja ne mogu. Dobro je kad nađeš sebe, pa se uvijek imaš gdje skloniti. Sve je na hajr, sve je na hajr, baš sve.

Danas ovoliko

[danilojovanovic]

Ovaj me pad naučio da odustanem od zahtjeva prema životu. Kako i šta mora. Da neće više nikad. Biti. Bilo šta. Da mora sutra. Sve. Ponavljam onu mantru: "Ne boj se, jer ja sam s tobom!" Vidim da bez obzira na padove, ljubav u meni uvijek nađe način da preživi. Da se sjeti sebe. Da se nasmije, zahvali i pomiluje. Dok je toga, dobro je. Na dnu se nalazi svo savršenstvo od kog je sastavljen ovaj naš univerzum. Ljubav me tu uvijek nađe. Sačeka. Ušuška. U istinu. Ne znam ništa o svojim željama. O budućnosti. Prošlost mi ispala na pločice u kuhinji i sve otišlo u komadiće. Ljubav dišem. To me liječi od svega. Svih. Dalje noćas ne mogu. Od ljubavi. Od života koji me voli. Od mantri koje drže sa ove strane tog istog života.

[danilojovanovic]

U mojoj glavi više ne živi nijedan muškarac. Odjednom je mnogo prostora. Komotno je vrlo. Ne mogu se sjetiti vremena kada tu nije stanovala bar želja da budem voljen. Lako se vratila ona vizija jednog tihog stana sa puno lampi. Čujem samo sopstveno disanje. Dobro je imati sebe samo za sebe. Kao da sam upravo usisao i obrisao sve podove, police i ćoškove. Taman je tiho koliko treba. Sinoć se u tijelo uselila neka nepoznata mekoća. Sviđa mi se da budem snažan i mek. Sebi se sviđam. Osjećam kao da mi taj balans liječi sve što je za liječenja. Sloboda ima raznih, većinu nisam ni zamišljao uopšte.

Kako ti je sa sobom?

[danilojovanovic]

Prošlo je. Šake su ostale prazne, ali i slobodne. Pustio sam te iz ritma svog disanja. Blagoslovio sam sve ono što me boljelo. Sada nismo na istim mjestima ili možda ne vidim dobro. Svejedno je. Prsti te sami puštaju, a vizije su nestale. Magiju ne možeš na silu. Nemam čak više ni jednu misao o svemu tome. Ovaj život što diše u mom tijelu isuviše je beskrajan da ostane predugo na jednom mjestu. To kažu i svi ovi brojevi 5 koji nikad ne odustaju. Gledam tako, ove svoje šake. Lijepe su. Danas sam na sceni rekao: "plašim se da je sve bio samo trip". To uopšte nije važno, rekla je rediteljka. I ja mislim. Bilo je lijepo. Lako. Da, ovu ću ljubav pamtiti baš po tome. Beskrajnoj lakoći.

Imam lijepe šake

[danilojovanovic]

Baš takvog sam te sanjao. Samo da se pojaviš i da ti kažem: Ostani zauvijek. Danas dišem mnogo lako. Ti pišeš kako si radostan i kada pada kiša. U mom je tijelu beskrajni mir i neustrašiva snaga. Zajedno, to se zove ljubav. Ili sila života. Mada, ta imena nisu mnogo ni važna. Znaš, neke su ljubavi lake, kao nedjeljno jutro. Ponekad mi se čini da si oduvijek i bio tu. Napisao sam da je sve to tako prirodno. To bivanje. Kao ono sa slaganjem kockica. Samo znaš da to treba tako. Ramena su mi sve opuštenija i mislim sve manje. Baš takvog sam te sanjao. Baš ovakvog sebe. Ovog, snažnog, koji te siguran gleda u oči i kaže da te voli. Ovog, koji zna da si došao da ostanemo zauvijek.

[danilojovanovic]

Danas tuga i bijes. Sve u grlu i očima. Sve nepoznato. Jedan dječak je sinoć napisao kako bi bilo lijepo da je neko kraj njega, naročito kad je ispitni rok. Pomislih da bi u pozadini trebalo da ide:" Al rekoh samo, zdravo Selma, molim te, ne naginji se kroz prozor". Uvijek plačem kad čujem tu pjesmu. Ne znam zašto. Valjda pet godina života, obećanja, tišine i snova. To je dovoljno da se zaplače na svaku meku pjesmu. Rano je još za početke. Zovu me neki mili ljudi da mi kažu da me vole i da su tu. To čini sve ušuškanijim nekako. Kao, u ovoj plavoj fotelji. Meko i sigurno. Da se bude bijesno i tužno. Da se diše duboko i jednako, sa malo misli i puno tišine.

Danas je to bilo ovako

[danilojovanovic]

Slušam onu pjesmu. Znaš ono kad smo bili najsretniji, a ja ti na vjetru rekao: Uvijek nas se sjećaj ovako. Znam da je ono što smo zvali mi i naše otišlo. Znam isto i da ne čitaš moje pjesme. I volio bih da nađemo jedan drugog negdje iznova. Ono sa porodicom i bivanjem. Znaš, umoran sam mnogo danas. Od čekanja i pitanja : Da li sam ovaj put sve dobro napravio? Istina, to nema baš mnogo veze sa tobom, ali je tu, pa je tu. Danas. Kad mislim o tebi, uvijek znam da si sretan. Tako biram. Tako sam ti obećao one noći, dok je puhala bura. Sa sjećanjima neću ništa, neka ih. Napisah u jednom mejlu kako nam je ljubav bila dovoljna i laka. Široka su ramena ova, dovoljna da prime sve ljutnje, tuge i umore.

Ovako se sjećam

[danilojovanovic]

I remember, this happened on one rainy night. Enough quite that you could hear your own thoughts. When you came to me, I said: Look at you! You're such a beautiful man. Soul. Sparkle of divine. Unique. I remember how your face was soft and tired. You were saying: I dedicate my mind and body to bringing light of love into this time and space reality. Indeed, it so quite that I could hear every breath in your prayer. I could feel how your skin is shuddering. You made promise that no matter what, you will always choose to be love. After your prayer, we were sitting in silence. Stubborn heart shines beautifully in your world, I said. Go now, just go and don't think too much. Just be.

Hello, my name is Light