crnadama

[crnadama]

Oswaldo Guayasamín - Niño Dormido (1978)

[crnadama]

Сањам да те опет слушам како дишеш.

[crnadama]

s vremena na vrijeme zapišem štogod, bar za sjećanje da sam postojala i bila ja više nego ikad, baš tog zapisanog dana. 

već sam drugu godinu u Zagrebu, kao student. povremeno dođem kući, išćeifim onako bosanski, nadišem se svoga grada, nekad (uvijek) s knedlom u grlu prevalim te ceste, urušene i krivudave, i pravo za Zagreb. 

lijep je Zagreb, doista. ima dušu. jedan je od takvih gradova. moj Travnik, moj Zagreb i moje Sarajevo. ja sam ih sebi prisvojila. prvi jer sam tu rođena, drugi jer je prvi u kojem sam bila sama, a treći jer nema odgovora. srednji rod, dijete. 

Zagrebom voze plavi tramvaji. danas je opet padala kiša. fildžani su bili puni kave. 

on sjedi pored starog prozora i kuha nam kavu kad ja dođem, linijom 607, njemu. danas je slušao sevdalinke, ruke su mu bile tople. kosa mu je bila mekana. izvuče ponekad iz ladice knjige i moja pisma, to je uradio prošle nedjelje. otkrio mi je novu spisateljicu, pričao mi je o vrtu svog starog susjeda. 

skuhao nam je kavu, još jednu. pravi najbolju kavu. uskihne tri puta. 

danas je nedjelja, kiša je ponovno padala, a ja sam samo htjela napisati kako je on divan čovjek. 

[crnadama]

— Audrey Niffenegger, from ‘The Time Traveller's Wife’ (via lunamonchtuna)

[crnadama]

[crnadama]

Richie Hofmann, "Armed Cavalier"

[crnadama]

Mogu sva mesta na svetu

Da mi postanu dom

A srce će ići uvek ulicom tom

[crnadama]

Chen Chen, from "When I Grow Up I Want to Be a List of Further Possibilities"

[crnadama]

U kojem se beskraju gubiš i da li čvrsto grliš sve što voliš?

[crnadama]

Charles Bukowski, Oda izuzetnoj dami

[crnadama]

Voleo bih da te u šest ujutru, može i deset do šest, vodim na plažu, na Jadran.

[crnadama]

[crnadama]

[crnadama]

[crnadama]

[crnadama]

„A što niko ne upita: kako ti je u ovoj pustoši, kako živu dušu iznosiš iz najdužih noći na svijetu, kako s uma ne siđeš u toj strašnoj rupi? Ne, to niko ne pita, to se nikog ne tiče.”

- Meša Selimović

[crnadama]

Uz prvu sabahsku kafu,

kada nečiji osmijeh

bude tvoja uslišana dova,

u duši ćeš osjetiti mir.

I svi oni gubici i rastanci,

shvatiti ćeš,

samo su srce štedjeli,

za ono ljubavi vrijedno.

Od Gospodara,

za tebe čuvano.